Beč u zimskom periodu - šta posjetiti?

Na šta prvo pomislite kada čujete Beč? Neke od mojih glavnih asocijacija na prijestonicu Austrije su sjajna arhitektura, umjetnost, Mocart kugle (iako su doduše one potekle iz Salzburga, ali bože moj, sve je to Austrija), ali i gastarbajteri. Beč sam, baš kao i Bratislavu, imao priliku da vidim ranije u okviru novogodišnje ture sa turističkom agencijom, ali to je bio površan i brzinski obilazak, dovoljan tek toliko da mi zagolica maštu i učvrsti želju da ponovo vidim ovaj grad.

Statua u vrtovima Belvederea

Iako sam imao želju da novu posjetu Beču realizujem tokom proljeća, kako bih mogao uživati u predivnim vrtovima Belvederea i Šenbruna, sudbina je htjela da ovdje kročim ponovo u novogodišnjem periodu, baš kao i prvi put. Uprkos tome što sam bio u stisci s vremenom, barem sam u Beč stigao samostalno, posloživši prioritete obilazaka prema ličnim afinitetima. Do Beča sam doputovao vozom iz Bratislave, a cijena povratne karte je koštala 14 eura. Stoga, ne libite se da posjetite oba grada jer su praktična za kombinovanje, zahvaljujući udaljenosti od nekih sat vremena vožnje vozom.

Statua na ulazu u dvorac palatu Belvedere

Pošto januar nije najperfektniji mjesec za boravak na otvorenom, primarni razlog posjete Beču mi je bio obilazak Muzeja istorije umjetnosti i Prirodoslovnog muzeja. Međutim, pored toga bilo je još par mjesta koja sam želio obići pa sam se umjesto gradskog prevoza odlučio za pješačenje do centra. Ako ne želite da gubite vrijeme, podzemnom željeznicom (u-bahn) ćete vrlo jednostavno stići do centra. Na stanici imate i info centar gdje možete dobiti besplatnu mapu ili odgovor na vaše nedoumice.

Statua sfinge u vrtovima palate Belvedere

Prvo odredište mi je bila crkva Karlskirche, ali sam shvatio da se palata Belvedere nalazi negdje na pola puta od stanice do tamo, pa sam je stoga ubacio u program obilaska. Belvedere je kompleks dvaju baroknih palata sagrađen za austrijskog princa Eugena Savojskog. Nakon kupovine zemljišta 1697. godine, princ je prvobitno uredio vrtove, a zatim izgradio ladanjsku vilu, nakon čega su otpočeli radovi na izgradnji palate Donji Belvedere, koja je isprva građena kao parkovna vila, sa pripadajućom oranžerijom, galerijom slika i krilom za stanovanje. Donji Belvedere je dovršen 1716. godine.

Gornji Belvedere

Izgradnja Gornjeg Belvederea započela je 1717. godine, o čemu svjedoče dva pisma koja je Princ Eugen poslao iz Beograda svom slugi, gdje opisuje napredak radova na dvoru. Dovršen je 1923. godine, međutim postojao je rizik od urušavanja Sale Terrena zbog strukturalnih problema, tako da je u zimu 1732/3 godine postavljen zasvođeni svod, koji pridržavaju četiri stuba ukrašena likom Atlasa. Dvorac je kasnije proširen da postane glavna ljetna rezidencija princa Eugena.

Statua ispred ulaza u palatu Belvedere

Nakon prinčeve smrti, njegovi nasljednici su Belvedere prodali 1752. godine carici Mariji Tereziji, za vrijeme čije vladavine je kompleks proširen. Kolekcije slika koje su se nekada nalazile u dvorcu, kasnije su premještene u Muzej istorije umjetnosti.

Kip sfinge u vrtovima

Pošto nisam imao vremena za obilazak unutrašnjosti palate, ne mogu vam prenijeti utiske. Koliko sam se informisao unutra se nalazi muzej, galerija slika, ali je i sam enterijer ukrašen freskama italijanskih umjetnika vrijedan posjete. Pred biletarnicom se nalazio vrtoglavo dugačak red, a nisam siguran da li je u pitanju bilo razgledanje stalne ili neke gostujuće postavke. Razgledanje vrtova, koji doduše u januaru nisu bili ni približno blještavi kao za lijepog vremena, je besplatno. No, bez obzira što nema zelenila i što fontane nisu u funkciji, vrtovi i dalje zrače stanovitom ljepotom.

Kip na ulazu u palatu Belvedere

Naredna postaja mi je bila crkva Karlskirche, posvećena milanskom nadbiskupu Karlu Boromejskom. Iako se nije činila daleko od Belvederea, jedna od ulica koje vode do nje se pokazala se beskrajno dugom, ali prizor je vrijedio svakog pređenog koraka. Ovo je najistaknutija barokna crkva u Beču i smještena je na Karlovom trgu (njem. Karlsplatz). Podigao ju je Karlo VI nakon posljednje velike epidemije kuge u čast svog imenjaka koji se brinuo o oboljelima od ove opake bolesti.

Crkva Karlskirche

Posebno su interesantna dva reljefna stuba ispred crkve koja prikazuju prizore iz života Karla Boromejskog, a svrha im je da podsjete na stubove Boaza i Jakina koja su stojali ispred hrama u Jeruzalemu. Pošto sam žurio u muzej, nisam stigao da razgledam unutrašnjost crkve (u koju mislim da se naplaćuje ulaz), ali po fotografijama koje sam imao priliku da vidim, zaista je bogato dekorisana.

LGBT friendly semafori u Beču

Nastavio sam ophodnju gradom, u namjeri da stignem do Trga Marije Terezije (njem. Maria-Theresien-Platz), gdje su smješteni Prirodoslovni muzej i Muzej istorije umjetnosti. Na putu do tamo sam imao priliku da vidim brojne zanimljivosti, a jedna od njih su specifični semafori za pješake, postavljeni pred Evroviziju u Beču, s ciljem podsticanja tolerancije prema LGBT populaciji. Umjesto standardnog čovječuljka koji stoji ili je u pokretu, u zavisnosti od boje svjetla na semaforu, nalaze se dva ispospolna lika (muška ili ženska) i srce između njih. Iako je trebalo da ovakvi semafori budu privremena postavka, vlasti su odlučile da ih zadrže i nakon završetka Evrovizije. Ulicom Opernring sam stigao do odredišta, usput razgledajući brojne suvenirnice u potrazi za savršenom sitnicom za sebe i drage ljude. Na tom potezu možete naći i do nekoliko eura povoljnije suvenire nego na potezu Äußeres Burgator-Stefanplatz.

Eksponat u Muzeju istorije umjetnosti

Po dolasku do trga na kome su smješteni muzeju, odlučujem se prvo da posjetim Muzej istorije umjetnosti, budući da sam u Prirodoslovnom muzeju bio već ranije, iako nisam imao dovoljno vremena za temeljit obilazak. Pošto Muzej istorije umjetnosti zaslužuje poseban članak, neću ovdje opisivati svoje utiske, ali ću vam reći da bez minimalno tri sata namijenjena za malo dinamičniji obilazak i ne razmišljate o posjeti. Ne računajući da ću izdangubiti ovoliko, Prirodoslovni muzej sam morao otpisati, jer je vrijeme boravka u Beču polako istjecalo, a ja sam morao nešto i da pojedem da se ne bih srušio od malaksalosti.

Novogodišnja dekoracija u Beču

Prošao sam kroz Äußeres Burgator, kapiju koja je ostatak utvrde podignute u 17. vijeku, tokom Druge opsade Beča i Heldenplatz, a zbog mraka koji se počeo polagano spuštati i sve glasnije gladi, potpuno sam zaboravio da fotografišem pola zanimljivih stvari. Ubrzo sam dospio na Michaelerplatz, kružni tok iz kojeg se nastavljaju brojne ulice krcate restoranima i buticima ekskluzivnih brendova. Izgubio sam se u rijeci turista, među kojima su mi posebno upadali u oči Azijati natovareni LV i Armani kesama. Pomalo me je šokirala i učestalost našeg jezika na ulicama, što mi se moram priznati nije pretjerano dopalo jer su mi putovanja bijeg od svakodnevnice i lokalnog mentaliteta. Ali, izgleda da je Beč definitivno omiljena novogodišnja destinacija naših turista. Došavši do McDonald’sa smještenog u blizini katedrale Sv. Stefana na istoimenom trgu, shvatio sam da je to mjesto na kojem ne želim jesti. Od gužve i zbrke unutra mi se prosto dizala kosa na glavi. 

Čuvena zgrada sa mašnom

Stoga sam na google maps potražio pizza hut, a put me je odveo sve do Mariahilfer Straße, vjerovatno najglasovitije shopping ulice u Beču. Kutija plazma keksa koja se zadesila u ruksaku mi je pomogla da preživim dolazak do tamo, a zahvaljujući dobroj intuiciji i sumnjivim uputstvima sa google-a znao sam i prije samog dolaska na odredište da se pizza hut ne nalazi tu. Naravno da sam bio u pravu, jer se na ukucanoj adresi nalazio potpuno neki drugi restoran sa pizzama. Na kraju je odluka pala na turski kebab u malom restorančiću sa plavim neonskim znakom na ulazu. Unutra je bila velika gužva, a slobodnog mjesta ni za lijeka. Neke dvije bedevije su gnjavile parče pizze doslovno 20 minuta, tako da smo na kraju morali skoro da ih izguramo iz restorana. Ali vrijedilo je, jer je kebab bio fantastičan. Iz mog putničkog iskustva moram da priznam da je kebab uvijek povoljna i sigurna varijanta da nećete ostati gladni.

Rathaus

Za kraj boravka u Beču odlučio sam da posjetim Rathaus i Parlament. Rathaus je predivna zgrada smještena na istoimenom trgu u blizini parka Volksgarten, a služi kao sjedište gradonačelnika i gradskog vijeća. Dizajnirao ju je Friedrich von Schmidt u neogotičkom stilu, a izgradnja je trajala od 1872. do 1883. godine. Na vrhu tornja se nalazi Rathausmann, jedan od simbola Beča. U vrijeme Božića ispred Rathausa se nalazi mnoštvo štandova na kojima se prodaju praznične delicije i suveniri, što sam pri prvoj posjeti imao priliku da vidim iz prve ruke. Ovaj put je park ispred Rathausa bio zatvoren zbog radova na preuređenju.

Austrijski parlament

Posljednja stanica mi je bila zagrada austrijskog parlamenta i njegova dva doma. Sagrađena je u periodu 1873. do 1883., kao historicistička građevina i predstavlja jedno od najmonumentalnijih zdanja u Beču. Sa svojim korintskim stubovima i drugim elementima antičke arhitekture umnogome podsjeća na grčke hramove, a tome dodatno pridonosi i fontana koju krasi lik boginje Atine Palade, isklesan u periodu 1892. i 1902. godine. U podnožju korintskog stuba na kome je smješten kip Atine koja u ruci drži pozlaćenu statuu boginje Nike, nalaze se dva kipa koja simboliziraju zakonodavnu i izvršnu vlast, dok se nivo niže nalaze četiri figure u kojima su utjelovljene četiri, u to vrijeme, najveće austrijske rijeke: Dunav, Inn, Elba i Vltava. Dodatni ukras čine mali kipovi kupida koji jašu delfine.

Kip Atine Palade ispred austrijskog parlamenta

Ponovo uskraćen za brojne stvari koje sam želio vidjeti u Beču, znao sam da ću morati ponovo da se vratim tamo. Zaputio sam se nazad prema željezničkog stanici kako bih stigao na voz za Bratislavu, a usput sam svratio u lokalni market Spar gdje sam se opskrbio različitim vrstama čokolade koje se kod nas ne mogu kupiti. Ukoliko putujete željeznicom, preporučujem i fantastične kroasane sa marcipanom u tamošnjoj pekari, ukoliko ste ljubitelj istog. 

Da li ste nekada bili u Beču i kakvi su vam utisci? Koje je po vašem mišljenju najbolje doba godine za odlazak tamo i koje atrakcije su vas se najviše dojmile?