Vodič kroz Bratislavu, Slovačka - šta posjetiti?

Prošlo je, čini mi se, 5 godina otkad sam posljednji put slavio Novu godinu negdje u Evropi. Bilo je riječ o nekoj agencijskoj turi Bratislava-Beč i uprkos sjajnim stvarima koje sam vidio, neizdrživa hladnoća te zime i beskonačno duga vožnja autobusom učvrstili su me u odluci da se u takve poduhvate više ne upuštam. Narednih godina sam se svim silama trudio da ignorišem prazničnu euforiju i preguram 31. decembar bez velike halabuke. 

Konjanička statua Svatopluka, kralja Velikomoravske kneževine

Tako sam planirao i ove godine, ali kada se toliko naviknete na putovanja, tada gledate da svaki slobodan dan i sačuvani novac iskoristite u te svrhe. U neobaveznom razgovoru sa prijateljem rodila se i ideja da ponovo dočekamo Novu godinu negdje vani. Razmišljali smo gdje bismo mogli otići automobilom, a da nije predaleko i pogađajte da se kao logična ideja nametnula Bratislava.

Bratislavski dvorac

Nemam običaj da se vraćam na stare destinacije ako sam u prilici da izaberem neku novu, ali Bratislava mi je ostala dužna mnogo toga. Imao sam u planu da je nekada ponovo posjetim, po mogućnosti u proljeće, ali po svemu sudeći suđeno mi je da to bude moje zimsko odredište. Više nisam siguran ni da li je mogu zamisliti u drugačijem ozračju, jer su mi snijeg i hladnoća postali glavna asocijacija na ovaj grad. Već sam ranije pisao o Bratislavi, pa ukoliko želite instant pregled najznačajnijih atrakcija grada predlažem da kliknete ovdje. Ukoliko ipak želite da je doživite na malo intimniji način, nastavite sa  čitanjem ovog posta.

Bratislavski zamak

Naoružan dobrom voljom i zimskom odjećom, upustio sam se u bratislavsku avanturu, ali su se poludjela navigacija i kvar na automobilu pobrinuli da ne prođe sve baš tako glatko. Prinudna zadržavanja na benzinskim pumpama i sumnjivim odmorištima pokraj autoputa udvostručili su vrijeme potrebno da se pređe razdaljina između Budimpešte i Bratislave. 

Statua u blizini bratislavskog zamka

Dokopali smo se nekako slovačke granice gdje smo, u diskretno smještenom kiosku koji ćete vrlo lako promašiti, kupili vinjetu po cijeni od 10 eura i saznali da nam do Bratislave treba još oko 15-ak kilometara. Hladnjak je prijetio da proključa, grijanje nam je crklo, ali smo dali posljednje atome snage da dođemo do hotela. Ukoliko planirate put u Bratislavu za vrijeme novogodišnjih praznika, predlažem da smještaj rezervišete najmanje mjesec dana unaprijed jer smještajne jedinice nestaju brzinom svjetlosti.

Fasada jedne od zgrada na koje sam usput naišao

Iako sam rezervaciju izvršio početkom decembra, jedini hotel po razumnoj cijeni koji sam uspio naći bio je Hotel Plus, smješten na periferiji grada. Iako bih mu iz ove perspektive mogao naći brojne zamjerke, u momentu dolaska na odredište mi se činio kao ostvarenje svih snova, jer je zagrijana soba bila sve što mi je trebalo onako sleđenom i ozbiljno zabrinutom za stanje nožnih prstiju koje više nisam ni osjećao.

Pogled na Dunav i UFO toranj podignut na novom mostu

O samom dočeku Nove godine u Bratislavi vam ne mogu reći ništa jer sam u ponoć bio pod tušem, zahvalan za luksuz zvani topla voda. Ipak, ono o čemu ću ovdje da vam pišem (nakon ovog opširnog uvoda) je sutrašnji dan koji sam se potrudio da maksimalno iskoristim. Doduše, počastio sam sebe spavanjem do podne što inače ne praktikujem na putovanjima, ali sam naposlijetku bio spreman da po prvi put upoznam Bratislavu bez stege turističkog vodiča. Ulicu ili dvije od hotela sam pronašao autobusku stanicu, gdje sam na automatu kupio kartu. 

Muzej satova u Bratislavi

Automat je veoma praktičan i prihvata kovanice od 10 centi pa do 2 eura (nadam se da nema potrebe da naglašavam da je zvanična valuta u Slovačkoj euro, ali evo činim to), a vožnja u trajanju od 15 minuta košta 70 centi, što je sasvim dovoljno da stignete do posljednje stanice na koju taj autobus vozi. Ja od hotela nisam imao liniju do samog centra, ali je posljednja stanica bila na razumnoj udaljenosti od Starog grada, te sam stoga uz pomoć mape grada i telefonske navigacije stigao do odredišta.

Crkva Sv. Elizabete /Plava crkva

Brojne crkve na koje sam usput nailazio su mi poslužile kao prilika da se na par minuta sklonim sa hladnoće i usput razgledam njihovu unutrašnjost. Iako ih je većina bila otvorena za posjetu, to nije bio slučaj sa Crkvom Svete Elizabete, jednom od najznačajnijih bratislavskih bogomolja, poznatom i kao plava crkva (po nesvakidašnjoj boji fasade). Ukoliko želite da je posjetite, svratite u vrijeme službe, što je negdje između 17:30 i 19:30. 

Kapucinska crkva (Crkva Sv. Stefana)

Nakon obilaska plave crkve, koja se nalazi nešto dalje od centra, obišao sam još jednu crkvu takođe nazvanu Crkva Sv. Elizabete i Crkvu pohođenja blažene Djevice Marije i samostan Milosrdne braće. Zatim sam nastavio šetnju prema Starom gradu, stigavši do trga Župné námestie gdje se nalaze barokna Crkva Trojstva i Crkva Sv. Stefana (Kapucinska crkva), obje iz 18. vijeka. 

Katedrala Sv. Martina

Crkva Trojstva (koja ima neko do zla boga dugo puno ime) je mnogo zanimljivija iznutra nego izvana pa vam preporučujem da uđete ukoliko ste u prilici. S druge strane, Kapucinska crkva, koja je posvećena Sv. Stefanu od Mađarske, a prepoznat ćete je po stubu kuge podignutom ispred, uz izuzetak baroknog oltara ima jednostavan enterijer.

Crkva Sv. Nikole

S ovog mjesta se pruža lijep pogled na bratislavski zamak i toranj Sv. Mihaela koji je sigurna naznaka da ste na pragu Starog grada. Odlučujem se za posjetu zamku i nakon kraćeg uspona zavlačim se među bedeme koji ga okružuju. Jedan od najboljih besplatnih pogleda na grad je upravo s ovog mjesta. 

Statua vještice sa gavranima

Odatle se možete diviti Starom gradu, Katedrali Sv. Martina i obližnjoj Crkvi Sv. Nikole. Bratislava je poznata i po brojnim statuama, a moja omiljena koja prikazuje vješticu s gavranima je smještena baš ovdje. Zbog svoje izolovanosti nije popularna kao njene kolege Čumil i Šone Naci u Starom gradu, sa kojima se turisti neprestano fotografišu, ali meni lično je najljepša.

Bratislavaski zamak

Brežuljak na kojem se nalazi zamak je još od kamenog doba bio utvrđen, a kroz vijekove su se tu smjenjivali Kelti, Rimljani i Slaveni. Svoj današnji izgled je poprimio u 15. vijeku, iako je od tog vremena pretrpio brojne preinake i renoviranja. Danas se u dvorcu nalaze uredi Vlade, a dio prostora se koristi za muzejske postavke. Unutrašnjost nije ni po čemu posebna, a ni sama zbirka vas neće posebno oduševiti, tako da slobodno možete preskočiti taj dio.

Bratislavski zamak

Budući da sam prilikom prethodne posjete Bratislavi imao priliku da se lično uvjerim u to, ovaj put nisam želio gubiti ni vrijeme, ni novac. Odmah pored zamka je smještena i mala suvenirnica gdje možete naći odlične poklone za sebe i druge, po cijenama nižim nego u Starom gradu. Ja sam magnet za frižider platio 3 eura (dok su u Starom gradu 3,95 eur), a i razglednice su tu jeftinije.

Sigismundova (Žigmundova) kapija

Jedan od najočuvanijih dijelova prvobitnog zamka je Sigismundova (Žigmundova) kapija iz 15. vijeka i predstavlja izuzetno lijep primjerak gotičke arhitekture. Uspjevši nekako da je fotografišem, pri tome proklinjujući indijske i kineske turiste koji su svako malo odnekud iskakali i upadali mi u kadar, spustio sam se do Katedrale Sv. Martina. 

Katedrala Sv. Martina i kapela Sv. Ivana Milosrdnog (lijevo)

Ova rimokatolička katedrala je najveća i jedna od najstarijih crkava u Bratislavi, a posebno je značajna zbog toga što se u periodu od 1563. do 1830. godine koristila za krunisanje ugarskih vladara. Vrh tornja ove gotičke katedrale krasi pozlaćena replika ugarske kraljevske krune. Sa lijeve bočne strane katedrale nalazi se kapela Sv. Ivana Milosrdnog.

Crkva Sv. Klare

Od katedrale sam se ka Starom gradu uputio Kapitulskom ulicom, stigavši do veličanstvene gotičke crkve koja je dio većeg kompleksa koji je pripadao redovnicama Sv. Klare. 1782. godine Red je razriješen, a manastir je postao sjedište pravne akademije. Crkva se danas koristi kao koncertna i izložbena dvorana. Prošavši kroz jedan od prolaza u Starom gradu, našao sam se usred Starog grada, ispunjenog žamorom turista. 

Mihaelov toranj u Starom gradu

Iako 1. januara u Bratislavi ne radi ništa osim restorana i suvenirnica u Starom gradu, atmosfere nije nedostajalo. Svratili smo u jedan od restorana iznenadivši se činjenicom da gazda tečno govori naš jezik. Pošto smo bili gladni i promrzli nismo ga pitali gdje je naučio jezik i da li dolazi iz naših krajeva, nego smo se odmah bacili na jelo. Hrana je ukusna, ali sve se živo dodatno naplaćuje, od hljeba pa do priloga uz meso, pa nas je tako ručak za troje koji bismo u Bosni platili 35 KM, ovdje izašao 50 eura.

Katedrala Svetog Martina

Okrijepljeni i ugrijani, ponovo smo izašli napolje i nastavili sa šetnjom kroz Stari grad, razgledajući brojne statue oko kojih se okupljaju i fotografišu turisti. Nailazimo i na Mihaelovu kapiju, jedini očuvani dio srednjovjekovne utvrde koji datira iz 1300. godine. Svoj današnji izgled dobila je prilikom restauracije u 18. vijeku kada je na vrh dodana statua Sv. Mihaela i aždaje. 

Slovačko narodno pozorište

U kuli je smještena zbirka oružja bratislavskog gradskog muzeja, a na šestom spratu se nalazi balkon sa kojeg se pruža odličan pogled na Stari grad. U nastavku obilaska nailazim i na malo klizalište smješteno na periferiji Starog grada, u neposrednoj blizini narodnog pozorišta.

Katedrala Sv. Martina noću

Slovačko narodno pozorište se nalazi na Trgu Hviezdoslav i sagrađeno je 1885/6. godine u neorenesansnom stilu, na temelju nacrta bečkih arhitekata koji su projektovali pozorišne zgrade u 10 evropskih zemalja. Mrak počinje intenzivno da se spušta, praćen prvim pahuljama snijega. 

Bratislavski zamak noću

S pogledom na novi most i čuveni UFO toranj podignut na njegovoj sredini dolazimo do još jednog stuba postavljenog u znak obilježavanja kraja pandemije kuge. Odatle se pruža pogled na osvijetljeni bratislavski zamak, što nas je natjeralo da se još jedanput popnemo gore i doživimo ga u drugačijem svjetlu. Blještavi dvorac koji izvire iz tamne zimske noći posute sniježnim pahuljicama je nešto što zaista morate doživjeti. Bez obzira na noć, nailazimo na desetke turista koji su kao i mi došli da uživaju u prazničnoj atmosferi.

Palata Grasalkovič i fontana u obliku Zemljine kugle

Uprkos tome što sam cijeli dan proveo napolju, nisam stigao obići sve što sam želio, što bi značilo da me očekuje barem još jedan povratak u Bratislavu. Sutrašnji dan sam iskoristio za posjetu Beču, o čemu ću naknadno pisati, a ovom prilikom ću podijeliti s vama podatak da se iz Bratislave do Beča može stići veoma jednostavno vozom sa glavne željezničke stanice koja se nalazi nedaleko od palate Grasalkovič. 

Kapija ispred ulaza u palatu Grasalkovič

Cijena povratne karte je 14 eura, a vožnja udobnim vozom traje oko sat vremena. Stoga ako imate veći broj dana na raspolaganju ne libite se da posjetite oba grada. Nadam se da sam vam uspio prenijeti barem dio zimske atmosfere iz Bratislave, a ukoliko ste i sami posjetili ovaj grad ili biste to voljeli, podijelite svoje utiske u komentarima.