Detaljan vodič za ostrvo Serifos, Grčka - šta vidjeti?

Moj prvobitni otpor prema Grčkoj, kao preočiglednoj destinaciji za ljetovanje, vremenom se transformisao u jednu posebnu vrstu ljubavi, rezervisanu ponajprije za kikladska ostrva. Najveći krivac za to je svakako Santorini, koji je bio i moj prvi susret sa ovom zemljom i ljubav na prvi pogled. Znao sam da će mi u nadolazećim godinama biti teško pronaći ostrvo koje može da nadmaši ljepotu Santorinija, ali morao sam pokušati. Kao strastvenom zaljubljeniku u fotografiju i arhitekturu, samo more i lijepa plaža nisu bili dovoljni kriterijumi za izbor destinacije. Nakon Santorinija sam posjetio Ios, Mikonos, Siros i Paros, te je svako od ovih ostrva dodatno produbilo moje interesovanje prema Kikladima, i počeo sam da ih sakupljam kao Pokemone. Trebalo mi je neko vrijeme da naučim da ih razlikujem, i da u naizgled nepreglednom katalogu sličnih ostrva pronađem ona prava za sebe.

 

Ove godine su mi u fokus dospjela dva ostrva, smještena ne tako daleko od Atine, što je bio dodatni plus, budući da nisam veliki ljubitelj vožnje trajektom. Ili što imam običaj da kažem, ja ne volim da putujem, ja volim da stignem. Ne mogavši da se odlučim između Serifosa i Sifnosa, izabrao sam da po sličnom principu kao ranijih godina, posjetim oba. Moram priznati da sam prilikom priprema za putovanje više naginjao Sifnosu, pa je i veći dio odmora bio rezervisan za to ostrvo. Ipak, nisam htio da preskočim Serifos, te za sam i za njega odvojio par dana. Uprkos relativnoj blizini grčke prijestonice, Serifos je sve do danas uspio da ostane ispod radara masovnog turizma, te ovo ostrvo i dalje ima onaj sirovi, neukaljani i rustičan ambijent kakav biste mogli vidjeti na fotografijama Santorinija od prije nekoliko decenija. Serifos nema aerodrom, te se do njega stiže trajektom iz luke Pirej u Atini, ili nekog od obližnjih ostrva, zavisno od toga gdje vam je polazna tačka.

 

Gdje odsjesti i kako se kretati na Serifosu?

 

Za razliku od nekih popularnijih grčkih ostrva, Serifos je još uvijek relativno infrastrukturno nerazvijeno ostrvo, što znači da je većina turističkih kapaciteta skoncentrisana na dvije lokacije. Prva je Livadi, mjesto u kojem se nalazi luka, te je ovo ujedno i najpraktičnija opcija, jer ćete tu pronaći najveći izbor apartmana, restorana i prodavnica, ali je ujedno i najlakši način dolaska do najboljih plaža na ostrvu. Druga opcija je Chora, glavno selo smješteno na jednoj od najviših tačaka ostrva. Do Chore se jednostavno stiže 15-ominutnom vožnjom autobusom od Livadija, a u sezoni autobus na ovoj relaciji vozi na svakih sat vremena, odnosno na svakih posla sata u večernjim satima. U odnosu na Livadi, Chora ima manji broj opcija za smještaj. Iako ja volim biti smješten blizu glavnog sela, jer uživam u fotografisanju u jutranjim satima kada nema gužve, moram priznati da nisam pogriješio što sam izabrao Livadi umjesto Chore.

 

Chora je centar noćnog života na Serifosu, ali on je poprilično skroman i suptilan, te je više prilagođen onima koji žele mir i romantiku, nego onima koji očekuju lude izlaske i provod kao na Mikonosu ili Parosu. Stoga smještajem u Chori ne dobijate mnogo, naročito jer se iz Livadija (koji je mnogo praktičnija opcija) lako i brzo stiže do nje. Pored ove dvije opcije, postoje i opcije izolovanih smještaja širom ostrva, za one koji žele više privatnosti. U tom slučaju će vam biti potrebno iznajmljivanje neke vrste prevoznog sredstva (u zavisnosti od količine prtljaga koji nosite), jer autobuske linije na Serifosu voze samo na relaciji Livadi-Chora, odnosno od Livadija do nekih od najpopularnijih plaža na ostrvu (ali ti polasci nisu veoma frekventni). Kompletan raspored autobuskih linija možete provjeriti ovdje.

 

Javni prevoz na Serifosu, bez obzira na skroman broj linija, je uglavnom dostatan za potrebe prosječnog turiste. Ipak, ako želite detaljno istražiti neke divlje plaže ili udaljene tačke ostrva, najam vozila nije loša opcija. Imajte u vidu da je Serifos relativno malo ostrvo (dugo 13 km, a široko 10 km), te ima veliki broj pješačkih staza, tako da i hodanje može biti opcija, naročito u periodima godine kada nije pretoplo.

 

Šta vidjeti na Serifosu?

 

Serifos definitivno nije ostrvo sa pregršt sadržaja, ali to ne znači da nije vrijedno posjete. Naprotiv, ovo mjesto vas tjera da usporite tempo i budete prisutni u trenutku, uživajući u jednostavnosti i sitnicama koje su zapravo suština života. Većina onoga što treba da se vidi na Serifosu iz domena arhitekture nalazi se upravo u Chori. Chora je izgrađena na dvije etaže, tako da imate donji i gornji dio sela. Na ulazu u gornji dio sela, gdje je ujedno i posljednja autobuska stanica, sa lijeve strane će vas dočekati niz od nekoliko sačuvanih vjetrenjača, te neka vam ne bude mrsko da prošetate do njih (učite na mojim greškama), jer se odatle može uslikati jako lijepa fotografija. Sa desne strane ćete ugledati stepenište koje vas vodi usklim uličicama do glavnog seoskog trga Pano Piatsa. Trg je jedan od najslikovitijih prizora Ano Chore, a krase ga neoklasična zgrada gradske vijećnice iz 1908. godine i Crkva Sv. Atanasija. Centralni dio trga je okupiran šarenim stolovima i stolicama okolnih kafića i restorana, te je ujedno i najživlje mjesto u Chori u večernjim satima.

 

Nastavkom šetnje kroz šarmante ulice Chore, stiže se do njenog vrha gdje se nalazi Kastro, odnosno ostaci venecijanskih zidina. Ovdje ćete vidjeti i nekoliko manjih crkava, kao i nešto veću crkvu Agios Konstantinos, odakle se pruža jedan od najljepših pogleda na ostrvu, jer imate čitav Livadi i pristanište na dlanu. Odavde se možete spustiti stepenicama i do drugog dijela (još uvijek pričam o gornjoj Chori) sela, gdje nema nekih konkrentih znamenitosti, ali ćete otkriti simpatične detalje i ukrase na stambenim kućama, te male, autentične prodavnice rukotvorina.

 

Donji dio Chore je uglavnom stambenog karaktera, s izuzetkom trga Kato Piatsa, na kome se nalazi crkva Evangelistria iz 1907. godine, posvećena Uspenju Presvete Bogorodice. Crkva se ističe svojim živim bojama, u odnosu na bijele fasade okolnih kuća. Šetnja ulicama oko crkve će vam otkriti stvarnu sliku Serifosa, jer ćete vidjeti kontraste između svježe okrečenih, uglađenih kuća i onih oronulih, oguljenih, pa čak i potpuno napuštenih. Upravo te razlike doprinose tome da bolje shvatite ostrvo kao živi organizam, gdje se procesi rađanja i odumiranja simultano odigravaju. Još jedna interesantna građevina je Plistario, bijela kuća koja se u prošlosti koristila kao praonica veša. Nalazi se van Chore, a možete je naći kada iz donjeg dijela sela krenete glavnim putem prema Livadiju, te se na velikoj krivini odvojite popločanom sporednom stazicom.

 

Osim Chore, na ostrvu postoji još nekoliko lokaliteta koje vrijedi vidjeti ako ga želite bolje upoznati, međutim, dolazak do njih zahtijeva vlastiti prevoz. Rudarstvo je kroz veći dio istorije ostrva bilo izuzetno značajna grana lokalne ekonomije. Ostrvo je bogato ponajviše rudama željeza, ali i bakra i drugih minerala. Iako se ruda ovdje eksploatisala još od antičkog doba, posebno je interesantan period druge polovine 19. vijeka, koji je označio dolazak kompanije Serifos–Spiliazeza, povezane sa francuskim kapitalom i interesima iz Lavrija. Od 1884. godine upravljanje rudnicima preuzima njemački mineralog Emile Grohmann i od tada počinje industrijsko doba Serifosa. Megalo Livadi postaje kompanijski rudarski grad, a istorija ostrva poprima znatno mračniji ton. Rad u rudnicima je bio težak, rudari loše plaćeni, a često su se dešavale i nesreće sa smrtnim ishodima. Radnici su se naposlijetku organizovali u sindikat, te je potom izbila i pobuna, koja je rezultirala višestrukim pogibijama. Rudari su naposlijetku uspjeli da se izbore za dobar dio svojih zahtjeva, a rudarenje se nastavilo sve do 1960-ih, kada je eksploatacija postala neisplativa.

 

Zatvaranjem rudnika se urušila i lokalna ekonomija, radnici počinju odlaziti i napuštati svoje domove. Danas se u Megalo Livadiju mogu vidjeti ostaci vile u kojoj se nalazila uprava kompanije, kao i napuštene željezničke šine koje vode prema moru, stari vagoni, utovarni mostovi, rudarske galerije, ruševine radionica i kuća. Vrijedi obratiti pažnju i na spomenik posvećen četvorici rudara, poginulim u pobuni za svoja radnička prava. Širom ostrva je moguće naići i na druge zanimljive ostatke i građevine, kao što su bijela kula u blizini mjesta Megalo Chorio, zatim ruševine poznate kao Kiklopov tron, kao i svjetionik na krajnjem jugu ostrva. Od religijskih objekata, pored crkava unutar Chore, vrijedi pomenuti Manastir taksijarha, crkvu Panagia Skopiani na sjeveroistoku ostrva, Crkvu Svetog Jovana Krstitelja (Άγιος Ιωάννης ο πρόδρομος), kao i crkvu Panagia u istoimenom selu, koja važi za najstariju na Serifosu.

 

Najbolje plaže na Serifosu

 

Ono što mu nedostaje u infrastrukturi ili živosti, Serifos nadoknađuje sjajnim plažama. Do nekolicine njih je moguće stići javnim prevozom ili čak pješke ukoliko ste odsjeli u Livadiju, dok će vam za preostale trebati vlastiti prevoz. No, s druge strane, to znači da ćete neke od tih plaža imati samo za sebe. Ovo su preporuke:

 

Paralia Psili Amos – plaža koja je moj lični favorit. Do nje se može stići javnim prevozom, iako ne postoji baš veliki broj dnevnih polazaka, pa ćete morati pažljivo iskalkulisati odlazak i povratak. Autobusko stajalište se nalazi tačno iznad plaže, a već na prvi pogled ćete se zaljubiti u prizor zlatnog pijeska i plavog mora ispred vas. Do plaže se stiže stepenicama, koje mogu biti problem ukoliko imate poteškoće u kretanju ili malu djecu/puno opreme. Plaža ima prirodni hlad, pa ukoliko dođete na vrijeme, velike su šanse da ćete ugrabiti svoje drvo. Na plaži postoji samo jedan bar, koji nije uvijek otvoren, a u okolini nema prodavnica, pa se naoružajte hranom i pićem. Takođe, na ovoj plaži se ne iznajmljuju ležaljke, što nije problem zbog prirodnog hlada.

 

Paralia Agios Ioannis – ovo je plaža koja se nalazi oko 500 metara od plaže Psili Amos, te isti autobus vozi i do nje. Iako ovu plažu nisam lično posjetio, sudeći po fotografijama, slična je susjednoj plaži, tako da ih možete obići obje u istom danu i sami utvrditi koja vam se više dopada.

 

Paralia Livadakia – nalazi se na nekih 10-15 minuta pješačenja od centra Livadija i veoma je popularna među onima koji odsjedaju u blizini luke. Plaža ima dosta prirodnog hlada, cijelom svojom dužinom, a zbog činjenice da je dostupna pješke, prilično je i posjećena. Za kupanje birajte centralni dio plaže, jer iako je sama plaža na svom kraju ponajmanje krcata posjetiocima i najlakše je naći mjesto, postoji i razlog za to. Upravo na kraju plaže je plićak najduži i ima dosta trave, zbog čega je plivanje skoro nemoguća misija. Ova plaža je takođe vrlo zgodna za porodice sa djecom, a praktična je i zbog blizine restorana i relativne blizine prodavnica. Na jednom manjem dijelu plaže se mogu iznajmiti ležaljke, dok je već dio slobodan za peškire i vlastiti mobilijar.

 

Paralia Livadi – ovu plažu želim spomenuti, ne kao preporuku, nego da bih naglasio da ne računate na nju. Nalazi se u Livadiju, te iako na fotografijama i satelitskim snimcima ne izgleda loše, u stvarnosti je poprilično neatraktivna, a u vodi se nalazi veliki broj čamaca, te imate osjećaj kao da se kupate u pristaništu. Može da posluži za prvu pomoć, ali je u suprotnom ne bih uzimao u razmatranje.

 

Paralia Ganema/Paralia Vagia - Ovo su još dvije divlje plaže na Serifosu do kojih je moguće doći javnim prevozom, iako u sezoni postoje samo 2-3 polaska/povratka u toku dana. Ganema je pješčana plaža sa prirodnim hladom, dok je Vagia kombinacija pijeska i sitnih kamenčića, nema hlad, ali ima jako lijepu boju mora. Pored svih navedenih plaža, na ostrvu ćete naći i brojne druge divlje plaže, od kojih ćete mnoge imati faktički za sebe ukoliko iznajmite neko vozilo.

Preuzimanje teksta i fotografija bez pismene saglasnosti autora nije dozvoljeno.