Vodič kroz Pečuh (Pečuj), Mađarska - šta posjetiti?

Vikend putovanja su idealna kada smo u stisci sa vremenom i novcem, jer nam omogućuju da uživamo u onome što volimo, a da pri tome ne budemo značajno finansijski oštećeni. Prošlu subotu sam realizovao jedno takvo putovanje u Pečuh (Pečuj), predivan gradić na jugu Mađarske, čija mi je geografska pozicija išla na ruku. Dogovorio sam se s prijateljima i za neku smiješnu cijenu smještaja i goriva proveo dva fenomenalna dana, uživajući u arhitektonskim i kulturnim znamenitostima ovog grada.

Detalj sa Zsolnay fontane

Preko Bookinga sam rezervisao guesthouse „Ciszterci Haz Pecs“, smješten u neposrednoj blizini katedrale i glavnog gradskog trga. O smještaju imam samo riječi pohvale jer sam za male pare dobio sobu koju osim odlične lokacije karakterišu vrhunska higijena prostora, besplatan wi-fi,  prijatan ambijent i ljubaznost osoblja. Ako idete u Mađarsku, trebalo bi da znate da nedjelja nije najbolji dan za posjete jer po novom zakonu većina trgovina tada ne radi.  Moja posjeta se poklapala i sa državnim praznikom Svih Svetih, pa sam stoga subotu želio iskoristiti za obilaske muzeja, dok sam u nedjelju planirao staviti akcenat na obilazak samog grada. Naravno, teško je bilo već prvi dan se ne zaustaviti pokraj prelijepih građevina na koje sam nailazio.

Franjevačka crkva

Svega nekoliko metara od mog apartmana nalazila se Franjevačka crkva, smještena u Ferences ulici. Srednjovjekovna crkva je tokom turske vladavine bila pretvorena u džamiju, da bi nakon 150 godina ponovo bila vraćena franjevcima i svojoj prvobitnoj namjeni. Njen današnji izgled datira iz 1925. godine. Ispred crkve se nalaze i ostaci turskog kupatila. Budući da islam zabranjuje gomilanje zemaljskih dobara, bogataši su svoj novac ulagali u izgradnju vjerskih i obrazovnih ustanova. Takođe, kako bi pored duše očistili i tijelo, gradili su kupatila. 

Džamija Kasim Paše i stub Sv. Trojstva

Nastavljam dalje šetnju ulicom, i primjećujem da je većina trgovina već zatvorena. Ipak, neki od restorana i manjih trgovina mješovite robe su otvoreni čak i nedjeljom. Stižem na Sečenji trg (mađ. Széchenyi) i nisam siguran gdje prvo da pogledam, lijevo ka džamiji i spomeniku Janka Hunjadija (poznatom i kao Janoš Hunjadi ili Sibinjanin Janko) ili desno, ka Crkvi Milosrdne braće i Žolnai (mađ. Zsolnay) fontani. Odlučujem se za desnu stranu i prilazim fontani.

Crkva Milosrdne braće

Prije nego što vam predstavim samu fontanu, treba da znate da je Žolnai čuvena mađarska fabrika za proizvodnju keramike, porcelana i opeke koju je u Pečuhu osnovao Miklós Zsolnay, davne 1853. godine. Iako je fabriku osnovao za svog mlađeg sina Ignaca, ona svoj procvat doživljava tek angažovanjem njegovog starijeg sina Vilmósa. Zahvaljujući svojoj inovativnosti i izlaganju na svjetskim sajmovima, učinio je fabriku svjetski poznatom. Posebno se ističe pirogranit keramika otporna na vremenske uslove, patentirana u ovoj fabrici. Njome je pokriveno i ukrašeno preko 1000 građevina širom Evrope.

Zsolnay fontana ispred Crkve Milosrdne braće

Fontana, smještena ispred Crkve Milosrdne braće, poklon je Vilmósevog sina Miklósa gradu u znak sjećanja na njegovog oca. Osmislio ju je Andor Pilch još prije Prvog svjetskog rata, ali je zbog birokratskih barijera i nedostatka kapitala iza rata, čitavih 18 godina stojala u skladištu. Danas je pirogranitna fontana, sa ukrasima u obliku volovskih glava presvučenih žućkasto-zelenim slojem eozina, simbol  Pečuha. Zanimljivo je da je jedanput zamalo uništena kada je neko odvalio jednu od volovskih glava, ali na sreću u fabrici su uspjeli da je poprave.

Gradska vijećnica noću

Crkva Milosrdne braće, sa neorenesansnim pročeljem, je sagrađena 1891. prema planovima Johanna Augusta Kirsteina, najkompetentnijeg arhitekte tog vremena u okruženju. Smatra se da je izgradnja crkve finansirana uglavnom iz priloga kožara Johanna Georga Krautsacka koji je, budući da nije imao potomke, odlučio svoje bogatstvo pokloniti Redu Milosrdne braće pod uslovom da oni izgrade apoteku i bolnicu u Pečuhu. Crkva, koja je služila i kao bolnica i dan danas ima dobrotvorni karakter.

Džamija Kasim Paše i spomenik Janoša Hunjadija

Istočnom stranom Sečenji trga dominira zgrada gradske vijećnice, prvobitno izgrađena u prvoj deceniji 18. vijeka, dok današnji izgled datira iz 1907. godine. Požar koji je 1896. godine izbio u prodavnici smještenoj na uglu zgrade doveo je do takve eksplozije da je došlo do pucanja stakala na svakom prozoru na trgu, pri čemu je ozlijeđeno više od 200 ljudi, a troje usmrćeno. Prilikom renoviranja 1907. godine, na zgradu su dodani barokni ukrasi koji i dan danas plijene svojom ljepotom.

Sečenji trg

U centralnom dijelu trga smještena je Džamija Kasim Paše, za koju se može bez dvojbe reći da je najprepoznatljivija građevina Pečuha i najznačajniji primjerak otomanske arhitekture u Mađarskoj. Dolaskom na ove prostore, Turci su 1543. godine sagradili džamiju na mjestu dotadašnje gotičke crkve Sv. Bartolomeja. Nakon što su hapsburško-mađarske trupe oslobodile grad, džamija je 1702. godine pretvorena u crkvu. 

Unutrašnjost džamije Kasim Paše, danas crkve

Tokom svog postojanja je doživjela brojne transformacije, a minaret su srušili Jezuiti 1766. godine. Džamija danas služi kao crkva i unutra je sačuvano svega nekoliko islamskih obilježja. Enterijer je uglavnom modernistički, ali je zanimljivo vidjeti preplitanje elemenata hrišćanstva i islama, kao i lijepo oslikanu kupolu. Ulaznice se kupuju u prostoriji u podrumu džamije i koštaju 1000 HUF za odrasle, dok studenti mogu dobiti 50% popusta, bez neophodnog predočavanja bilo kakvih isprava.

Slikarije na kupoli nekadašnje džamije, danas crkve

Od ostalih znamenitosti na trgu, važno je spomenuti stub Sv. Trojstva, podignut 1714. godine kako bi se označio završetak pandemije kuge koja je harala Evropom. Slične stubove ćete vidjeti u mnogim evropskim gradovima poput Beča, Venecije ili Bratislave. Konjanički spomenik Janoša Hunjadija postavljen je 1954. godine na Sečenji trg kako bi se obilježila 500 obljetnica njegove smrti. Zapadnu stranu trga krasi župna kuća, čija je fasada znatno bogatija u odnosu na druge građevine u okolini, a krov je ukrašen Zsolnay keramikom. Na trgu se nalazi i turistički info centar gdje možete uzeti besplatnu mapu, dobiti korisne informacije ili kupiti razglednice. Odmah pored info centra je smještena mala slastičarna imena „Mecsek, koja radi čak i nedjeljom i praznikom, gdje možete probati veoma ukusne kolače po izuzetno povoljnim cijenama. Esterhazi torta je koštala 320 HUF (što je oko 1 eur), flaširana voda 250 HUF, a caffe latte machiato 400 HUF.

Narodno pozorište u Pečuhu

Iz Sečenji trga se nastavlja Kiraly ulica, vjerovatno i najpoznatija šetališna ulica Pečuha, sa brojnim trgovinama od kojih se većina zatvara već subotom prilično rano i takve ostaju do ponedjeljka. Već na samom početku ulice ćete naići na suvenirnicu koju sam zatekao otvorenu, a pored nje sam vidio još dvije (od kojih je jedna u ulici Janus Pannonius u blizini katedrale, a druga u ulici Ferencesek i ta je jedina radila u nedjelju). Ipak, rekao bih da se najbolji suveniri mogu naći u prodavnici smještenoj u Zsolnay kulturnoj četvrti. U Kiraly ulici sam naišao i na odličan kebab po cijeni od 600 HUF u za to specijalizovanom restoranu po imenu Oazis. Sam lokal vas vjerovatno neće oduševiti jer djeluje pomalo otrcano, ali hrana je toliko fenomenalna da sam tokom cjelokupnog boravka samo tu i jeo.

Pročelje zgrade Narodnog pozorišta u Pečuhu

Zgrada narodnog pozorišta je jedna od najljepših građevina u Pečuhu i smještena je takođe u ulici Kiraly. Pozorišne predstave su postale uobičajena atrakcija u gradu s početkom 19. vijeka i isprva su se održavale po raznim dvoranama, a prvo pozorište je otvoreno 1840. godine u Ulici Maria. Ono je demolirano 1890., čime se javila potreba izgradnje novog pozorišta, te je na natječaju odabran projekt arhitekata Adolfa Langa i Adolfa Steinhardta, koji su u kooperaciji sa renomiranim duom Fellner-Helmer i 10,000 forinti obezbjeđenih od strane okružnog vijeća započeli izgradnju. Pozorište je nacionalizovano u periodu 1949-1989. Pečuhski teatar danas uživa veliki ugled, a osim pozorišta, u njemu su smješteni takođe opera i balet.

Licejska crkva u Kiraly ulici

Nešto dalje niz ulicu smještena je Licejska crkva, sagrađena između 1741. i 1756. godine kamenjem turske džamije. Crkvu su u kasnobaroknom stilu podigli Pavlinski franjevci, nakon čijeg je suzbijanja neko vrijeme bila napuštena,  da bi je 1832. godine ponovo otvorili u cilju pružanja vjerskih usluga za mlade. 1997. godine, crkva je vraćena Pavlinskom redu.

Sinagoga u Pečuhu

Kada već govorimo o vjerskim objektima u Pečuhu, red je spomenuti i tamošnju sinagogu. Uprkos tome što su se njemački građani Pečuha 1692. godine zakleli da neće dozvoliti da se pripadnici drugih vjera nastane u gradu, broj Jevreja se vremenom povećao i njihova kultura se proširila. Isti arhitekta koji je projektovao veliku sinagogu u Budimpešti je uradio nacrte i za ovu. Na pročelju sinagoge stoji natpis na hebrejskom koji u prevodu znači „kuća molitve za sve ljude“.

Džamija Paša Jakovali Hasan

Još jedan od važnih religijskih objekata u Pečuhu je svakako Paša Jakovali Hasan džamija sagrađena u drugoj polovini 16. vijeka. Danas je jedina džamija u Mađarskoj koja je sačuvana u cjelosti sa minaretom i još uvijek se koristi u svrhu molitve. Za vrijeme moje posjete je bila zatvorena, ali sam iskoristio priliku da uđem kroz dvorište susjedne zgrade (mislim da je u pitanju neka klinika) i pobliže je razgledam. Kada je posmatrate s ulice, stiče se dojam da su Mađari namjerno susjedne zgrade prilijepili uz samu džamiju, da bi je zaklonili od pogleda.

Džamija Paša Jakovali Hasan, jedina u cjelosti očuvana u Mađarskoj

Jedno od svakako najljepših mjesta u Pečuhu je područje oko Katedrale Sv. Petra i Pavla, gdje osim velelijepne bazilike možete vidjeti arheološka nalazišta sa ranohrišćanskim grobnicama, biskupsku palatu i barokni paviljon. Izgradnja trobrodne katedrale sa dva tornja započela je na Uskrs 1064. godine na mjestu prethodne crkve koja je dotrajala. Tokom srednjeg vijeka su dozidana još dva tornja, a katedrala je tokom turske okupacije pretrpjela izvjesnu štetu. Svaki biskup je vršio određene preinake na katedrali u skladu sa umjetničkim stilovima svog doba. Svoj sadašnji izgled je dobila u 19. vijeku, a jedan od novijih dodataka je red statua postavljenih 1963. godine.

Katedrala Sv. Petra i Pavla

Unutrašnji prostor je podijeljen slavolukom i pruža impresivan pogled na oltar i bogato oslikane zidove. Ulaz u katedralu se po pravilu naplaćuje, ali ja unutra nisam zatekao nikoga, tako da sam bacio pogled na enterijer bez plaćanja naknade. Ispred katedrale se nalazi i bronzana skulptura biskupa Ignaca Szepesy-ja.

Unutrašnjost katedrale Sv. Petra i Pavla

Pečuh je takođe i sjedište UNESCO-ve zaštićene kulturne baštine, a većina spomenika se nalazi upravo u okruženju katedrale. Ranohrišćanski mauzolej je otkriven u iskopavanjima 1975. godine, postavši prvi podzemni mauzolej otvoren za posjetioce. Pogrebna kapela je jedna od najvećih ikada pronađenih u Mađarskoj i prema novčićima koji su tu otkriveni, može se zaključiti da je sagrađena u drugoj polovini četvrtog vijeka. U oslikanoj komori mauzoleja su pronađeni ostaci tri kamena sarkofaga, od kojih je jedan rekonstruisan na osnovu fragmenata.

Ostaci ranohrišćanske kapele

Ulaz u mauzolej se nalazi u podzemnom tunelu koji se nalazi odmah pored temelja kapele koje nećete moći da promašite. Na kasi sam istovremeno kupio kartu i za mauzolej i Cella Septichora centar za posjetioce, čiji se ulaz nalazi dvadesetak metara dalje, u podnožju baroknog paviljona. Sam mauzolej je veoma malen i prikazuje rekonstruisani sarkofag i zidne slikarije, ali ga svakako vrijedi pogledati. 

Očuvani sarkofag u ranohrišćanskom mauzoleju

Cijena obiju ulaznica je 1700 HUF za odrasle osobe i 900 HUF za studente (bez traženja na uvid bilo kakvih dokumenata). Kompleks je otvoren svakim danom osim ponedjeljka od 10-18h u ljetnom periodu (1. maj – 31. oktobar), odnosno od 10-17h u zimskom periodu. Inače, svi muzeji i slični centri su zatvoreni tokom državnih praznika, kao što je to bio slučaj za praznik Svih Svetih.

Katanci u ulici Janus Panonnius

Cella Septichora takođe datira iz druge polovine 4. vijeka i sagrađena je kao mauzolej za istaknute osobe ili porodice. Vjeruje se da projekat nikada nije dovršen, budući da nisu pronađeni ostaci krova ili ukopa. Pretpostavlja se da je gradnja prekinuta zbog napada barbarskih plemena, iako se u obzir uzima i činjenica da je krov u srednjem vijeku mogao biti izgrađen od drveta.

Eksponati u Zsolnay muzeju

Grobnica Svetih Petra i Pavla je vjerovatno najčuvenija u panonskoj regiji. Na svodu komore su i dalje jasno vidljive freske koje prikazuju apostole Petra i Pavla koji ukazuju na Hristov monogram na zidu nasuprot ulaza. Istočnu stranu krasi prikaz Noine golubice s maslinovom granom, Boga s Isusom kao bebom, i mladića iz Babilona bačenog u vatru. Na zapadnoj strani su prikazi Jona bačenog u more, Daniela u lavljem brlogu i Adama i Eve u Edenskom vrtu. Kompleks sadrži još nekoliko zanimljivih grobnica i komora, a izloženo je i nekoliko eksponata posuđa iz tog perioda. Iako mi se na početku ture činilo da nema bogzna šta da se vidi, nakon obilaska cijele grobnice sam promijenio mišljenje i preporučio bih svima posjetu.

Fasada na zgradi u Zsolnay kulturnoj četvrti

Na kraju putopisa ću se još malo pozabaviti Zsolnay keramikom, pa ću podijeliti svoja iskustva iz posjete Zsolnay muzeju i Zsolnay kulturnoj četvrti. Muzej je smješten u ulici Kaptalan, nedaleko od katedrale i Sečenji trga, a u njemu su izloženi neki od najzanimljivijih eksponata proizvedenih u fabrici. Cijenu ulaznice sam platio 1500 HUF, a postoji i studentski popust, s tim što vam ovdje traže ličnu kartu. 

Statua grifina u Zsolnay kulturnoj četvrti

Fotografisanje u muzeju se dodatno naplaćuje, ali sam ja uspio krišom napraviti par snimaka, što nije jednostavno uz brojne kustose. Što se tiče samih eksponata, ima svega, od zaista prekrasnih primjeraka pa do krajnjeg kiča. Muzej prikazuje primjerke keramičkih proizvoda po hronologiji i tehnikama proizvodnje koje su korištene. Izložbu svakako vrijedi pogledati ukoliko ste u Pečuhu, jer je ovo značajan dio istorije i  tradicije grada.

Zsolnay kulturna četvrt

Zsolnay kulturna četvrt se nalazi izvan užeg centra grada, ali se do nje može stići laganom šetnjom ulicom Kiraly na koju se nadovezuje ulica Felsobalokany. Razne kulturne i obrazovne organizacije su se preselile ovdje, stvarajući aktivnu kulturnu četvrt i rekreacijsko područje. Zsolnay kulturna četvrt je danas omiljeno okupljalište turista i lokalaca, a osim stalnih izložbi proizvoda od pirogranita, ovdje se održavaju i razni festivali i nastupi na otvorenom. Nekadašnja zgrada fabrike pod nazivom E78 danas je koncertna dvorana i kongresni centar opremljen savremenim sadržajima.

Fabrika keramike u Zsolnay kulturnoj četvrti

Zgrada Fakulteta umjetnosti i njegova biblioteka, smještena u staroj pržionici, su takođe vrhunska djela arhitekture. Ulica umjetničkih trgovina uključuje prodavnicu rukotvorina, prodavnicu ručno rađenih slatkiša, prodavnicu čokolade, kafić i restoran. Šetnja samom četvrti je besplatna i dostupna u svako doba dana, ali izložbe poput ružičaste Zsolnay zbirke i trgovine imaju ograničeno radno vrijeme, pa ih tako možete posjetiti od 9 do 18h u ljetnoj sezoni, odnosno od 9 do 17h u zimskoj sezoni (praznicima ne rade). Ovdje imate priliku da posmatrate i uživo izradu predmeta od Zsolnay keramike, s tim što manufaktura radi nešto kraće od ostatka kulturne četvrti.

Zsolnay kulturna četvrt

Ako ste već u kulturnoj četvrti ne treba propustiti ni mauzolej u kojem je pokopan Vilmos Zsolnay, a nalazi se u ulici iznad same četvrti. Vilmos je volio da sa obližnjeg brda posmatra fabriku, te je upravo tu i podignut mauzolej koji čuvaju  42 figure lava izrađene od eozina i postavljene duž stepeništa koje vodi do ulaznih vrata. 

Mauzolej Vilmosa Zsolnaya

Kružna građevina u neoromanskom stilu je podignuta 1906. godine, a sedam godina kasnije su tamo pod okriljem noći uz prisustvo samo članova porodice preneseni posmrtni ostaci Vilmosa Zsolnaya. Izuzev dva primjerka, sve figure lavova su kasnije zamijenjene novim. Mauzolej je takođe otvoren za posjete svakim danom osim ponedjeljka i praznika, a cijena ulaznice je 1000 HUF.

Skulptura Bahanalija

Posljednja stanica u Pečuhu mi je bio vidikovac Kalvaria sa kojeg se pruža jako lijep pogled na grad, a naročito na baziliku. Do njega je moguće stići ulicom Janoša Hunjadija koja se prostire sjeverno od Sečenji trga. S desne strane velike raskrsnice ćete ugledati uzvišenje u čijem se podnožju nalazi skulptura nazvana Bahanalija, koja prikazuje pijanku okupljenu oko rimskog boga vina Bahusa.

Vidikovac sa kojeg se pruža pogled na baziliku

Od spomenika do vrha brda vodi stepenište koje se završava kod kapele nazvane Golgota, podignute 1818. godine. To je jedan od prvih kružnih hramova sagrađenih u klasicističkom stilu. Pored hrama je izgrađena i nova terasa, pri čijoj je izradi korištena nova vrsta betona koja u hemijskoj reakciji sa suncem može da „ulovi“ zagađene čestice iz atmosfere. Tog kasnog popodneva sam uživao u zalasku sunca nad katedralom, sabirući utiske iz ovog predivnog malog grada u koji ću se nekada u budućnosti, nadam se, vratiti.