Vodič kroz Segedin, Mađarska - šta posjetiti?

Dok sam bio mlad i neiskusan putnik, boravak van zemlje mi se uglavnom svodio na odlaske na more, a potom sam proširio program i na prvomajske i novogodišnje ture. Što sam bivao stariji, putovanja su mi se sve više uvlačila pod kožu i najbolje sam se osjećao kada sam negdje „sa strane“. Budući da se život ne sastoji samo od uživanja i da smo shodno tome ograničeni  vremenom i novcem, počeo sam da se uklapam u trenutne mogućnosti i shvatio da su vikend putovanja savršena prilika za bijeg od svakodnevnice, osvježenje duha i obnovu pozitivne energije. Povod putovanju u Segedin bio je rođendan prijateljice kojoj smo željeli priuštiti nešto više od pijanke u zagušljivom lokalu.

Zavjetna crkva kao zaštitni znak Segedina

Iako februar, vremenska prognoza nam je bila naklonjena, što nam je omogućilo da provedemo dosta vremena u obilasku grada. Do Segedina smo stigli preko Novog Sada, Subotice i graničnog prelaza Horgoš. Ono što izaziva čestu dilemu onima koji idu u Segedin jeste da li je potrebna vinjeta, zbog jako kratke dionice autoputa od granice do grada. Jedni tvrde da treba, drugi da ne treba jer ne postoji kontrola, treći pak predlažu neke obilazne puteve. Raspitivali smo se i na pumpama u Srbiji, gdje su nam rekli da je obavezno kupimo, a pošto nismo htjeli da nas boli glava to smo i učinili. Vinjetu možete uzeti na pumpama u Srbiji u blizini granice, ili u kiosku na granici s mađarske strane.

Hotel Science u Segedinu

Rezervisali smo hotel Science, koji se nalazi na pet minuta šetnje od trga Dugonič, koji je idealna polazna tačka za obilazak grada. Na hotel nemam ni jednu jedinu zamjerku, naprotiv, mogu da kažem da je to jedan od najboljih hotela u kojima sam ikada bio. Enterijer je modernistički, sve je savršeno čisto i novo, kreveti su udobni, lokacija odlična, osoblje ljubazno. Cijena je i više nego prihvatljiva za ono što hotel nudi. Budući da je vikendom parking u Segedinu besplatan, nismo željeli plaćati hotelski parking, nego smo parkirali automobil u ulici ispred hotela, i nije bilo nikakvih problema. Ako u Segedin dolazite u zimskoj sezoni (31. oktobar – 31. mart), ne računajte na pomoć turističkog info centra jer ne rade vikendom (više informacija o radnom vremenu ovdje), stoga me je obradovalo što sam u hotelu mogao besplatno dobiti mapu grada sa označenim znamenitostima.

Najamna palata Ungara i Majera

Šetnju Segedinom sam započeo obilaskom Trga Dugonič gdje je smješten rektorat segedinskog univerziteta, kao i mali park u kome je na moje iznenađenje već bilo posađeno cvijeće. U parku se nalazi i spomenik posvećen Andriji Dugoniču, segedinskom univerzitetskom profesoru, matematičaru i romanopiscu. S ovog mjesta se već dalo naslutiti da Segedin ima sjajnu arhitekturu. Ovo je možda i idealna prilika da spomenem da je za današnji izgled grada ponajviše zaslužna velika poplava iz 1879. godine, nakon koje je srušena većina starih zgrada, a umjesto njih su podignute velelijepne građevine u stilu secesije. Na jednom od vitraža u gradskoj kući zapisano je obećanje cara Franje Josipa: „Segedin će biti ljepši nego što je bio“. Izgleda da je car i ispunio svoje obećanje jer je Segedin danas postao prava mala zbirka interesantnih secesijskih građevina s početka 20. vijeka.

Crna kuća, danas ispostava Ferenc Mora muzeja

Jedna od prvih građevina koje su izazvale moje oduševljenje je trospratna Najamna palata Ungara i Majera, podginuta 1911. godine i pripada poznoj secesiji. Iako sama fasada nije pretjerano bogata ornamentikom, to je nadoknađeno raskošnom kupolom koju krase polugole ženske figure koje plešu, držeći se za ruke. U vrijeme svoje izgradnje, bila je druga najviša zgrada u Segedinu. Ubrzo mi pogled privlače tornjevi segedinske katedrale, pa se upućujem ulicom Somogy prema njoj. 

Kapija heroja

Ono što je interesantno u Segedinu jeste da se u skoro svakoj ulici može vidjeti nešto zanimljivo, pa tako u ovoj nailazim na tzv. Crnu kuću (zapravo je samo krov tornja crn, a fasada sivkasta), sagrađenu u stilu engleske romantike. Iako podginuta kao stambeni objekat, danas služi kao izložbeni prostor muzeja Ferenc Mora, a koristi se i za periodične izložbe posvećene prošlosti grada. Raskrsnica na kojoj se nalazi ova kuća je znamenita po tome što su sve četiri ugaone zgrade, izgrađene sredinom 19. vijeka preživjele Veliku poplavu, zbog čega se danas nalaze pod zaštitom kao kulturna dobra od izuzetnog značaja.

Spomenik slobode na Trgu Bele Reriha

U ulici Somogy se nalazi i Šomođi biblioteka sa knjižnim fondom od preko milion dokumenata, smještena u modernističkoj zgradi. Ako želite kući ponijeti neki od suvenira, preporučujem da u ovoj ulici potražite suvenirnicu hotela Art. Iako u gradu postoji još nekoliko mjesta gdje možete kupiti neku uspomenu iz Segedina, ponuda je dosta oskudna, a najveća mogućnost da pronađete neki simpatičan magnet ili nešto drugo je upravo ovdje. Umjesto da produžim ka katedrali, pažnju mi odvlači Kapija heroja, smještena između Trga mučenika iz Arada i ulice Boldogasszony. Neoklasicistička kapija sa freskama Vilmoša Abe-Novaka je izgrađena 1936/7. godine u čast palim herojima Prvog svjetskog rata. 

Katedralni trg sa Zavjetnom crkvom

Trg mučenika iz Arada u čijem se centru nalazi konjanički spomenik Ferenca Rakocija II, oivičen je nizom univerzitetskih zgrada, a u neposrednoj blizini se nalazi i  nešto manji Trg Bele Reriha koji je dobio ime po arhitekti koji ga je osmislio. Trg krase dvije cjeline, od kojih prvu čini kopija spomenika „Sveti Đorđe ubija aždaju“ (original iz 1373. je u Pragu), a druga je neobičan mermerni spomnik podignut u čast učesnika revolucije iz 1956. godine i prikazuje mladiće kako iznad glave izdižu mrtvog leptira kao simbol slobode.

Unutrašnjost Zavjetne crkve

Najzad stižem i do Katedralnog trga (mađ. Dom ter) kojim dominira Zavjetna crkva, vjerovatno najimpresivnija građevina Segedina. Izgrađena je nakon Velike poplave u kombinaciji elemenata romanske, gotske i bizantijske arhitekture, a po veličini je četvrta crkva u Mađarskoj. Unutrašnjost koja mi se zaista dopala (ulaz je besplatan) krase orgulje sa 9040 svirala, prikaz Bogorodice u narodnoj nošnji i segedinskim papučama, skulptura Janoša Fardusa „Hrist na raspeću“ i druge dekoracije. Osim predivnih slikarija i vitraža u obliku cvijeta, oduševile su me i dekoracije sa vanjske strane, naročito reljefne ploče iznad glavnog ulaza koje oslikavaju četiri prirodna elementa, ali i mitološka bića iznad bočnog ulaza na lijevoj strani katedrale.

Pročelje Zavjetne crkve

Podzemni dio katedrale je preuređen u modernistički izložbeni prostor. Sišao sam dole da vidim šta se nudi, ali radnica sa traljavim engleskim jezikom mi nije dala nikakvo precizno obrazloženje šta tura uključuje. Slike iz prospekta mi takođe nisu davale nikakve jasne naznake šta da očekujem, pa sam odustao. Ispred katedrale se nalazi i najstariji arhitektonski spomenik Segedina, a riječ je o Dimitrijevom tornju. Riječ je o ostacima crkve Sv. Dimitrija. Osnova tornja datira iz XI vijeka, donji – romanijski dio iz XII vijeka, a gornji gotički iz XIII vijeka. Prilikom izgradnje Zavjetne crkve je zamalo srušen, a opstao je zahvaljujući tome što je privremeno dobio funkciju kapele za pokrštavanje pri Zavjetnoj crkvi. Danas služi kao izložbeni prostor u kome se posjetioci mogu upoznati sa istorijom krštenja, ali i izgradnje samog tornja.

Srpska pravoslavna crkva u Segedinu

Ne propustite pogledati i muzički sat smješten na fasadi zgrade nasuprot Zavjetne crkve, koji se oglašava svakodnevno u 12:15 i 17:45 h. Sljedeća na redu za obilazak je bila Srpska pravoslavna crkva, odnosno Crkva prenosa moštiju Svetog Nikole. Srbi su se u Segedinu naselili u srednjem vijeku, tokom povlačenja na sjever pred najezdom Turaka. Prema istorijskim spisima, prije ove crkve su postojale još dvije srpske crkve u Segedinu. Sadašnja crkva je jednobrodna bazilika podignuta u baroknom stilu, čija je najvažnija imovina nesvakidašnji pozlaćeni ikonostas u rokoko stilu.

Secesija u Segedinu: Beregi kuća (gore lijevo), Grofova palata (dole lijevo),
Najamna palata (dole desno)

O secesiji u Segedinu bi se dalo pisati nadugo i naširoko, ali ću morati skratiti priču da ovaj post ne bi otišao unedogled pa ću spomenuti neke od građevina zanimljivih fasada koje sam imao priliku vidjeti. To su: Goldšmitova najamna palata, Grofova palata, Moricova kuća, Reformatorska palata, Dojčeva najamna palata (kuća pegla), Šaferova palata, Rajhlova palata, Beregi kuća i vodotoranj na Trgu Svetog Ištvana. Ipak, jednoj ću ipak morati posvetiti par rečenica. Riječ o Rekovoj (Reok) palati iz 1906/7. godine, koju je projektovao arhitekta Ede Mađar po narudžbi hidroinženjera Ivana Reka. 

Secesija u Segedinu: Dojčeva najamna palata (gore desno), Rajhlova palata (dole lijevo),
Mađarski radio (dole desno)

Iako je prvobitno građena kao stambena zgrada, danas je sjedište regionalnog umjetničkog centra. Ukrasi i oblici na zgradi reflektuju vodeni i biljni svijet, što predočava profesiju naručioca. Evidentno je odsustvo ustaljenih arhitektonskih formi i oštrih uglova, a talasasta plastičnost pročelja poslušno prati formalni osobeni poredak biljne ornamentike. Zasigurno je da će vas ova zgrada podsjetiti na radove Gaudija u Barseloni, barem mene jeste.

Secesija u Segedinu: Rekova palata

Za one koji vole kombinovati predivnu arhitekturu sa prirodnim ljepotama, pobrinula se rijeka Tisa koja protiče kroz Segedin. Iako u februaru nije bila u svom punom sjaju, ova rijeka je od velikog značaja za grad. Karakteristična je i po veoma rijetkom prirodnom fenomenu, kada se sredinom juna milioni larvi tiskog cvijeta preobražavaju u leteće insekte i izvode svadbeni ples kako bi položili jaja. Poslije svega par sati umiru prvo mužjaci, a nakon polaganja jaja i ženke. U čast ovih insekata na šetalištu pored rijeke je postavljena i bronzana skulptura koja prikazuje ples tiskih cvijetova. Duž šetališta se može naći još nekolicina bronzanih statua poput one posvećene zlatnoj fudbalskoj reprezentaciji Mađarske iz 1950-ih.

Muzej Ferenc Mora

Jedna od svakako najimpozantnijih građevina Segedina je i neoklasična Palata kulture sagrađena 1896. godine. Objekat je namjenski građen kao gradski muzej i biblioteka, a danas je u njemu smješten muzej Ferenca Mora koji uključuje njegovu spomen sobu, etnografsku izložbu o segedinskim zanatima, kolekciju likovne umjetnosti, izložbu prirodne nauke i razne periodične izložbe. Nedaleko od muzeja nalazi se još jedna građevina vrijedna pomena, a riječ je o narodnom pozorištu podignutom 1883. godine u kombinaciji eklektike i neobaroka. Ono je dom operskog, plesnog i dramskog ansambla.

Zgrada Narodnog pozorišta u Segedinu

Kao i drugi gradovi, tako i Segedin ima svoju gradsku kuću, a ona je smještena na Sečenji trgu. Današnja zgrada gradske kuće je treća u nizu izgrađenih na istom mjestu. Prva zgrada, skromnijeg izgleda, je vremenom zamijenjena drugom na koju je kasnije dozidan još jedan sprat i dodan centralni toranj. Na pročelje zgrade postavljen je lik ptice feniks koji simbolizira uzdizanje Segedina nakon Velike poplave. 

Bogata fasada gradske kuće

Veliku pažnju privlači i tzv. Most uzdaha, sličan onom u Veneciji, a koji povezuje gradsku kuću sa susjednom zgradom radi lakšeg kretanja cara i njegove svite. Zelene površine oko gradske kuće krase stabla stoljetnih platana, brojne cvijetne gredice i spomenici znamenitim mađarskim ličnostima.

Gradska kuća u Segedinu

Jedna od građevina koje su me ponajviše privukle Segedinu jeste nova sinagoga. Svojom visinom od 48,5 metara i kapacitetom za 1340 osoba, ne može vas ostaviti ravnodušnim. Projektovao ju je Lipot Baumhorn, koji je autor ukupno 22 sinagoge u Mađarskoj. Podignuta je 1903. godine, a stil u kome je građena bi se mogao okarakterisati kao maurska secesija. 

Most uzdaha koji povezuje Gradsku kuću i susjednu zgradu

Bio sam oduševljen eksterijerom sinagoge, a zaključana kapija i zlokobna ogoljena stabla zasađena u njenom dvorištu su me podsjetili na scenu iz horor filmova. Nekome ovakav opis možda ne zvuči privlačno, ali meni je taj element pustoši i nedostatka ljudskog prisustva doprinio mističnosti građevine. Posebno je fascinantna noću kada je osvijetljena. Odmah pored nove sinagoge se nalazi i stara sinagoga, koja u arhitektonskom smislu ne privlači posebnu pažnju.

Segedinska nova sinagoga noću

Pošto sam u Segedin stigao u subotu, kada sinagoge inače ne rade, sačekao sam sutrašnji dan kako bih mogao da vidim i unutrašnjost koju krasi kobaltno-plava staklena kupola koja postepeno tamni prema vrhu. Kupola počiva na 24 stuba koji simbolizuju 24 sata u danu. Iznad njih su prikazani bezbrojni cvjetovi šipka koji označavaju vjeru, a u samom centru kupole je smještena Davidova zvijezda optočena prikazom zlatnih sunčevih zraka. Enterijerom dominiraju zlatna, plava i boja slonove kosti.

Segedinska sinagoga danju

Na moju veliku žalost i sutradan sam zatekao zaključanu kapiju i obavijest da je radno vrijeme od ponedjeljka do petka od 09:00-12:00, te da turističkog vodiča možemo naći u istoj ulici na broju 12. Nismo odustajali nego smo se zaputili na datu adresu, ali tamo smo zatekli samo jednog mladića koji nam je rekao da nažalost nema nikoga od ljudi koji su zaduženi za sinagogu. Vraćali smo se i kasnije, ali nismo imali ništa više sreće. To je svakako razlog da se još jedanput vratim u Segedin jer sam bio oduševljen slikama unutrašnjosti sinagoge.

Fontana na Trgu Klauzal

Mislim da putopis ne bi bio valjan ako ne bih spomenuo i par mjesta gdje sam jeo. Već sam u ranijim putopisima naglasio da nisam veliki ljubitelj isprobavanja lokalnih specijaliteta, pa ćete nažalost ostati uskraćeni za opise gulaša i sličnog. Naime, kako sam otkrio čari turskog kebaba, počeo sam da ih lociram u svakom gradu u koji otputujem. U ulici Petofi Sandor, gdje se nalazi i hotel Science, jeo sam savršen kebab u lokalu po imenu Nazar. Za nekih 800 forinti, prijatni Turčin je napunio lepinicu s toliko kebaba da sam jedva mogao disati dok sam ga jeo. Za svaku preporuku je.

Spomenik u blizini Gradske kuće

Nažalost, ne mogu reći isto za poslastičarnicu A Cappella u Karas ulici. Karas ulica je inače jedna od glavnih šetališnih ulica u Segedinu i rekonstruisana je skupa sa obližnjim trgom Klauzal, za što je dobila nagradu Evropa Nostra 2004. godine. Slastičarna je bila krcata ljudima koji su čekali u redu na svoj kolač. Za jedno tako prometno mjesto očekivali biste vrhunske kolače. Nažalost, ono što smo mi dobili bilo je privlačno samo vizuelno, a ukus potpuno razočaravajući.

Reformatorska crkva u Segedinu

Nedjelju prijepodne sam iskoristio da osim (neuspješne) posjete sinagogi, pročešljam još neke od lokacija u Segedinu, što se pokazalo dobrom odlukom. Neplanski sam naletio na Reformatorsku crkvu iz 1884. godine, koju mještani zbog pijetla na vrhu krova nazivaju još i pjevčevom crkvom. Izgradnja ove crkve nakon velike poplave predstavlja lijep primjer solidarnosti građana. U njenoj neposrednoj blizini se pored Grofove palate koju sam već spomenuo, nalazi i Kupatilo Ana. Zgrada kupatila je izgrađena 1896. godine u eklektičkom stilu, sa orijentalnim prizvukom, a Segedinci i dan danas koriste ljekovitu vodu za liječenje organa varenja. Osim toga kupatilo nudi niz zdravstvenih i wellness tretmana, a tokom radnih dana se organizuju i noćna kupanja.

Kupatilo Ana (Ana furdo)

Posljednja znamenitost grada koju ću spomenuti u putopisu, a koja se ne spominje u turističkim vodičima jeste Crkva Svetog Roka, smještena na istoimenom trgu. Neogotička katolička crkva, sa dva dominantna tornja, stara je preko 100 godina i uvijek je bila na usluzi siromašnijem sloju društva. Pred crkvu sam stigao upravo u vrijeme završetka mise, pa sam imao priliku da zavirim i unutra. Unutrašnjost je jednostavna, ali je zato fasada iznad ulaza u crkvu jako lijepo ukrašena.

Crkva Svetog Roka u Segedinu

Ovim bih ujedno i završio svoj opis Segedina, a ukoliko ovaj grad posjećujete za ljepšeg vremena nego ja, preporučio bih vam još i posjetu zoološkom vrtu i univerzitetskoj botaničkoj bašti. Za ljubitelje shoppinga tu je veliki tržni centar Arkad, smješten nedaleko od sinagoge, gdje možete naći većinu poznatih brendova, smještenih u prostranim trgovinama sa širokom ponudom. Još jedan od prijedloga je svakako posjeta susjednom gradiću Vašrelju, o čemu ću više pisati u narednom postu. Na samom kraju ću se zahvaliti Biljani sa bloga Kao na dlanu, koja mi je prije puta neumorno slala korisne informacije i brošure kako bi mi pomogla da se bolje pripremim i organizujem. Na njenom blogu možete pronaći još korisnih informacija o Segedinu. Ako ste bili nekada u Segedinu ili ste nakon ovog putopisa dobili želju da ga posjetite, obavezno podijelite svoje utiske u komentarima.