Vodič kroz Apatin, Srbija - šta vidjeti?

November 26, 2020

Malo koji kutak Evrope sam upoznao kao što sam to imao priliku sa Vojvodinom u protekle dvije godine. Obilazio sam njene dvorce, šetao obalama Dunava i Tise, sjedio u biblioteci karlovačke gimnazije, sunčao se na novosadskom Štrandu i krio od tog istog sunca u nepreglednim drvoredima platana, divio se subotičkoj secesiji, mirisao ozloglašenu lavandu u Bukovcu i doživio nestvarno lijep zalazak sunca na Vršačkom brijegu. Jedno od vojvođanskih mjesta koja sam dugo vremena želio dopisati na ovu listu je Apatin, gradić na krajnjem zapadu Bačke, odijeljen koritom Dunava od susjedne Hrvatske. To zasigurno nije jedno od zvučnijih imena srpskog turizma, ali me je intrigiralo još otkad sam prvi put čuo za njega.

 

Gradska kuća u Apatinu

Spoznaje o Apatinu su mi do pred samu posjetu bile prilično skromne. Znao sam ga kao rodno mjesto moje profesorice sociologije, koju pamtim po tome što je mogla u dahu da priča 45 minuta, što mi nije prijalo, budući da su njenu časovi uvijek bili posljednji prema rasporedu u drugoj smjeni. Druga asocijacija na ovaj grad mi je poznata Apatinska pivara, a ja nisam čak ni ljubitelj piva. Ali jesam ljubitelj arhitekture i samo jedna fotografija gradske kuće bila je dovoljan motiv da se otisnem na jednodnevni izlet.

Pješačka zona u centru Apatina

Put do Apatina me je proveo kroz Erdut, selo na istoku Hrvatske, sa nekoliko zanimljivih kulturno-istorijskih spomenika vrijednih pažnje, što je ujedno i prijedlog kako u istom danu obići oba mjesta. Po dolasku u Apatin, našli smo parking nedaleko od centra grada, a prva znamenitost na koju smo naišli bila je upravo Gradska kuća, podignuta početkom 20. vijeka u stilu eklekticizma sa elementima mađarske secesije. Projektovao ju je arhitekt Ferenc Rajhl, koji je rođen u Apatinu, a slavu je stekao kao projektant brojnih palata u Segedinu i Subotici, između ostalog i čuvene Rajhlove palate, jedne od najljepših subotičkih građevina.

 

Crkva Uznesenja Marijinog u Apatinu

Nedaleko od gradske kuće, prostire se centralna pješačka zona sa drvoredima prošaranim bojama jeseni i nekolicinom značajnih građevina kao što su Osnovna muzička škola i Crkva Uznesenja Marijinog, koja se smatra i jednom od najstarijih građevina u Apatinu, budući da je sagrađena nakon poplava krajem 18. vijeka, kada je otpočelo formiranje novog gradskog jezgra. U Crkvi se čuva kip Crne Bogorodice iz 18. vijeka, jedini takav u Srbiji, a u porti se nalazi trnovo drvo, donijeto iz Jeruzalema 1795. godine. Bogorodicu nažalost nisam uspio vidjeti, jer je crkva bila zaključana.

 

Zgrada osnovne muzičke škole

Pješačka zona se završava Gradskim parkom, uz koji se smjestila i Apatinska pivara, osnovana 1756. godine kao „Carska pivara“. Danas se proizvodnja piva mjeri u milionima hektolitara, a očuvani stari dio pivare predstavlja vrijedno arhitektonsko zdanje koje svjedoči o viševjekovnoj pivarskoj tradiciji u Apatinu. S druge strane gradskog parka, pozicionirao se prostrani Trg oslobođenja, koga krase fontana, spomenik posvećen Nikoli Tesli i jedan od najvećih murala u Srbiji, oslikan na stambenoj zgradi.

 

Apatinska pivara

Mural je djelo poznatog srpskog muraliste Andreja Josifovskog i prikazuje starog alasa koji priprema riblji paprikaš. Ovime se nastojalo odati priznanje tradiciji ribarstva u Apatinu, u čiju čast se svakog jula održavaju i ribarske večeri. Umjetnik je, uprkos lošim vremenskim uslovima, dovršio mural na površini od preko 300 kvadratnih metara za svega četiri dana. Prekoputa trga nalazi se i mali park sa spomenikom i bistama narodnih heroja, o kojima se lokalne vlasti dobro brinu, barem sudeći po očuvanosti mermerom obloženih postolja i položenim vijencima sa cvijećem.

 

Spomenik Nikoli Tesli i mural starog alasa u Apatinu

Odlučujemo obići i šetalište pored Dunava, smješteno nešto dalje od centra grada, ali pošto je Apatin manji grad, sa oko 17 hiljada stanovnika, sve je manje-više na pješačkoj udaljenosti. Apatinsko šetalište je uređena oaza mira uz obalu rijeke, gdje možete uživati u pogledu na šumom obraslo poluostrvo, te provesti svoje slobodno vrijeme na zdrav način. Centralnu poziciju na šetalištu zauzima divovska skulptura čaplje, izgrađena od prohrom čelika. Čaplja, nazvana Anja, djelo je novosadskog umjetnika Nikole Simijanovića. Sa visinom od 8 metara i masom od 1.014 kg, predstavlja jedan od novijih dodataka turističkoj ponudi Apatina. Čaplja navodno noću iz kljuna emituje zeleno lasersko svjetlo kao znak dobrodošlice, jer je Apatin prva luka na lijevoj obali Dunava po ulasku u Srbiju. Međutim, nisam bio u prilici da potvrdim istinitost te tvrdnje.

 

Čaplja Anja u Apatinu

U nastavku šetnje stižemo i do hrama Sabor Svetih Apostola, čija je gradnja započela 1998. godine u duhu tradicionalnog srpsko-bizantijskog stila. Sagrađen je od apatinske silikatne opeke, a obavezno posjetite i njegovu unutrašnjost, zbog bogato oslikanih fresaka koje vrijedi vidjeti. Pored ovog pravoslavnog hrama, u Apatinu postoje i druge bogomolje, pa ih odlučujemo potražiti. Bez obzira da li obilazio veće ili manje gradove, jedna od posebnih fascinacija na putovanjima su mi sinagoge. Vjerujem da razlog tome leži u njihovoj napuštenosti, mističnoj atmosferi i tužnoj istoriji Jevreja na tlu Evrope.

 

Hram Sabor Svetih Apostola

Vraćamo se u automobil kako bismo potražili sinagogu, te se neko vrijeme vozimo ulicama grada, tražeći adresu na kojoj se navodno nalazi. Navigacija nam nije bila od velike koristi, ali zato turistička signalizacija jeste, što je odlična stvar u Apatinu, jer ćete svuda vidjeti usmjeravajuće znakove, dok vas na samom lokalitetu čeka infromativna tabla sa osnovnim informacijama. Tako na licu mjesta saznajemo da je apatinska sinagoga sagrađena 1885. godine u neorenesansnom stilu, nakon što su lokalni Jevreji dobili dozvolu za njeno podizanje.

 

Unutrašnjost Sabora Svetih Apostola

Osobenost sinagoge je mural na tavanici sa deset božijih zapovijedi, ispisan hebrejskim pismom obrnute orijentacije, s lijeva na desno, što je jedinstven slučaj u svijetu i moguće ga je čitati samo preko ogledala. Apatinska jevrejska zajednica gotovo je u potpunosti stradala u holokaustu, a sinagoga biva prodana 1955. godine baptističkoj crkvi koja dodaje krst na vrh građevine, dok se ostali elementi zadržavaju u izvornom obliku.

 

Sinagoga u Apatinu

Na rastanku sa Apatinom svraćamo do rimokatoličke Crkve Srca Isusova, izgrađene u prvoj polovini prošlog vijeka, u pseudoromaničkom stilu. Zanimljivo je da je u periodu od 1933. do 1944. godine, župni vikar bio Adam Berenc, istaknuti protivnik nacizma među Nijemcima u tadašnjoj Jugoslaviji. Uz crkvu se nalazi i župna kuća, a danas obje građevine pripadju Muzeju podunavskih Nijemaca, u kome se čuva njihova kulturna zaostavština u  ovom dijelu Evrope. Nijemci su kolonizovali Apatin za vrijeme austrijske carice Marije Terezije.


Muzej podunavskih Nijemaca u Apatinu

Muzej posjeduje jednu od najvećih zbirki sakralnih predmeta i religijske umjetnosti u regionu, kao i vrijednu kolekciju crkvenog tekstila. U biblioteci se nalazi preko 60 hiljada vrijednih dokumenata, rukopisa i knjiga, od kojih neke datiraju iz 16. vijeka. Muzej nema fiksno radno vrijeme već se otvara u skladu sa dogovorom, za unaprijed zakazane posjete pojedinaca i grupa, a to možete učiniti putem kontakata dostupnih na web stranici muzeja. Ulaz u muzej je besplatan, ali je svaka novčana donacija dobro došla.

 

Crkva Srca Isusova u Apatinu

Prije nekoliko godina je pokrenuta i inicijativa za osnivanje Gradskog muzeja u Apatinu, za čiji smještaj je predviđena kuća Turski, jedno od najljepših zdanja u gradu, u cjelosti sagrađena od tzv. klinker cigle, koja se proizvodila u ciglani Majer. Vlasnik kuće je bio bogati industrijalac Johan Majer, u čijem vlasništvu se nalazila i ciglana. Njegova kćerka, Lenka, se udala za plemića Belu Turskog od Tihanja, po kome kuća danas nosi ime.

 

Biste narodnih heroja na Trgu oslobođenja

U blizini Apatina je smješten i specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje, bogat šumom i divljači poput jelena, divljih svinja i fazana, o kojoj se na ovom području vodi računa. Proteže se uz lijevu obalu Dunava, na sredini njegovog toka. Na sjeveru se graniči sa Nacionalnim parkom Drava – Dunav dok se duž susjedne obale prostire Park prirode "Kopački rit" i sa njima čini veliku veliku prirodnu cjelinu, među najvećima na evropskom kontinentu. S obzirom na kratke intervale dnevne svjetlosti tokom jeseni, vremena za obilazak ovog rezervata nije bilo. Vjerujem da bi za njega čak bilo poželjno odvojiti poseban dan. Apatin, iako mali gradić, obiluje dovoljnim brojem zanimljivih mjesta i svakako preporučujem da ga posjetite ukoliko se odlučite da bolje upoznate Srbiju i Bačku regiju.

No comments:

Note: only a member of this blog may post a comment.

Powered by Blogger.