Vodič kroz Bijambare i okolinu Olova - šta vidjeti?

U nastojanju da što bolje iskoristim posljednje trzaje ljeta, prije nego što me zima i virusi ponovo satjeraju u putničku hibernaciju, odlučio sam posjetiti lokalitet pored kojeg sam bezbroj puta prošao na putu do Sarajeva, ali je tek sticajem okolnosti koje su nas zadesile u 2020. godini, postao predmet mog intenzivnijeg interesovanja. Na oko 14 km od grada Olovo, smjestio se zaštićeni pejzaž prirode Bijambare, sa 370 hekatara šume i osam pećina, te nekropolom stećaka prenesenom iz naselja Čevljanovići.

 

Zaštićeni pejzaž prirode Bijambare

Iako sam, s obzirom na činjenice da sam za izlet odabrao nedjelju i da većina ljudi putuje unutar države, naslućivao povećanu posjećenost, broj parkiranih automobila na ulazu je prevazišao moja očekivanja. Ko me zna, zna da ne volim gužvu, pa je sasvim razumljivo što mi je ovaj prizor poljuljao entuzijazam. Ipak, nastojao sam da sačuvam pozitivan stav, vjerujući da ću već pronaći svoju oazu mira. Na ulaznom punktu smo kupili ulaznice (2 KM za odrasle osobe), nakratko se zaustavili da pogledamo raspored ulazaka u pećinu i zatim krenuli u šetnju, nastojeći da se sklonimo iz mase turista koji su pristizali svakog trenutka. Ukoliko imate smanjenu mobilnost ili ste od onih lijenih osoba koje ne vole da hodaju, dobra vijest je da postoji turistički vozić koji na otprilike svakih sat vremena vozi od parkinga do info-punkta.

 

Nekropola stećaka Mramorje

 

Nekoliko stotina metara dalje od ulaza, smjestila se nekropola stećaka prenesena 2013. godine zbog ugroženosti sa lokaliteta Mramorje kod Donjih Čevljanovića. Prethodno je 1959. godine zbog izgradnje putne komunikacije izmještena sa izvorne lokacije na lokalitet udaljen 30 metara, a da grobovi ispod stećaka nisu sačuvani, niti istraženi. Prilikom premještanja, jedan ukrašeni sljemenjak je prevezen u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu, gdje se i danas čuva u lapidariju botaničkog vrta. Većina, od ukupno 39 stećaka, koliko ih je trenutno u Bijambarama, nije ukrašena, ali se na njih 5 mogu pronaći sljedeći motivi: spirale, S-spirale, spiralni dodaci, krstovi, ljiljan, rozete, tordirane vrpce i sl.

 

Nekropola stećaka Mramorje, Bijambare

Uživanje u razgledanju stećaka mi je ubrzo pokvarila porodica prosječnog bosanskog mentaliteta, sa grlatim ocem, nezainteresovanom majkom i troje djece koja su krenula da se penju po stećcima. Upitao sam gospođu da li su to njena djeca i da li je svjesna da se ta ista djeca penju po nadgobnim pločama, koje su ujedno i zaštićeni kulturni spomenici. Gospođa se našla blago uvrijeđenom, pa je počela da nalazi neka usputna opravdanja, sve dok otac na kraju nije opomenuo potomke da ne jašu po stećcima. Nažalost, u posljednje vrijeme i kroz fotografije na Instagramu sve češće svjedočim neprimjerenom tretmanu stećaka od strane turista, koji se penju ili sjede po njima, iako se radi o nadgrobnim spomenicima koji su pod zaštitom države.

 

Srednja (Glavna) bijambarska pećina

 

Nakon obilaska nekropole, zaputili smo se u pravcu Srednje (Glavne) bijambarske pećine. Na putu do tamo ćete naići i na nekolicinu sporednih staza, od kojih je jedna tzv. Edukacijska staza, gdje kroz niz informativnih panoa možete saznati više o lokalnoj flori i fauni. Prošli smo i pored tzv. Dimšine pećine, aktivnog ponora potoka Bjelila, sa ulazom od nekoliko metara iznad nivoa vode. Sam ulaz u pećinu je suh i prostran, mada odmah nakon desetak metara prelazi u vrlo strm, vertikalni kanal dubine oko 6 metara, koji vodi do aktivnog dijela pećine. Ova pećina je povezana sa Đuričinom pećinom koja se nalazi pedesetak metara iznad nje, te se one međusobno prepliću svojim kanalima. S obzirom da nijedna od ovih pećina nije opremljena niti pogodna za posjete, nastavili smo dalje ka Srednjoj pećini, do koje se stiže nakon što prođete pokraj drvene vikendice u kojoj je smješten restoran.

 

Muzička dvorana u Srednjoj pećini

Ulazak u Srednju pećinu je moguć samo uz pratnju rendžera parka i to u nekoliko dnevnih termina (11:00, 13:00, 15:00 i 17:00 h radnim danima, odnosno na svakih sat vremena vikendom) i dodatno se naplaćuje (3 KM po osobi). Ukoliko posjećujete pećinu, što je moja najtoplija preporuka, obavezno ponesite toplu odjeću (patike, farmerke, duks i jakna) jer je temperatura vazduha unutra izuzetno niska tokom cijele godine.

 

Skulptura pračovjeka u Srednjoj pećini

Srednja pećina je ujedno i najveća, sa dužinom od 420 m (ne uključujući sporedne hodnike). Iako jednostavne morfologije, koju čine ulazni dio i tri dugačke dvorane, pećina je bogata nakitom, uključujući stalaktite, stalagmite, bigrene kade, draperije, stubove i sl. Nakon što je grupa ušla u pećinu, odlučio sam se odvojiti od ostalih i brzinski prepješačiti do kraja, te započeti obilazak sa suprotne strane, kako bih doživio prostor u potpunom miru. Pazeći da glavom ne udarim o niske svodove koji su mjestimice iskrsavali preda mnom, stigao sam do posljednje, tzv. Muzičke dvorane, nazvane tako zbog svoje izuzetne akustičnosti.

 

Srednja bijambarska pećina

Imao sam nekoliko minuta potpune samoće da uživam u veličanstvu tišinom okupane dvorane, na čijem stropu se migoljilo nekoliko šišmiša, njenih najpopularnijih stanovnika. Bijambarske pećine pružaju jedinstvene uslove za život ovih ugroženih životinja, zbog čega su u određenim periodima godine zatvorene za posjete, kako ih se ne bi uznemiravalo. Posebno je značajan širokouhi šišmiš, jedan od najrjeđih evropskih šišmiša, kojeg je u Bosni i Hercegovini moguće pronaći na samo još jednoj lokaciji u blizini Banjaluke.

 

Pećinski nakit, Bijambare

Ukoliko vidite šišmiša da spava, nemojte ga uznemiravati, jer ako ga probudite iz njegovog zimskog sna, to u većini slučajeva znači da ste ga usmrtili. Ubrzo su pristigli i ostali posjetioci, pa je pećinom počeo odjekivati žamor ljudskih glasova, te sam se ponovo izdvojio od ostatka grupe, kako bih obišao one dijelove koje sam maločas brzinski prepješačio.

 

Gornja bijambarska pećina

 

Po završetku posjete Srednjoj pećini, zaputili smo se ka Gornjoj pećini, najčešće fotografisanom kadru Bijambara. Ovo je ujedno i najstarija pećina na prostoru Bijambara, te iako se ne radi o velikom speleološkom objektu, važi za značajno arheološko nalazište jer su u njenom podu pronađeni najvažniji čovječiji i životinjski ostaci iz praistorije. Među životinjskim fosilima, jedan od najreprezentativnijih stanovnika pećina tokom hladnih perioda bio je pećinski medvjed. Ova vrsta je bila snažnija i većina od današnjeg medvjeda. Većina slabih i starih medvjeda je umrlo unutar pećine tokom perioda hibernacije, te je iz tog razloga pronađen veliki broj kostiju.

 

Gornja bijambarska pećina

Ulaz u Gornju pećinu okrenut je prema jugozapadu te stoga omogućava da svjetlost prodire duboko u njenu unutrašnjost. Osim toga, relativno je suha i nalazi se na velikoj visini, što ju je učinilo idealnim boravištem za pećinskog čovjeka. U pećini je pronađeno različito oruđe, poput nožića, strugala, grebala, ubadača i sl. Svi alati su izrađeni od finozmatih stijena, što je ujedno i prvi nalaz paleolitske kulture u tačno stratigrafski određenim slojevima na području Bosne i općenito je ovo prva pećina koja predstavlja arheološko nalazište iz doba Paleolita na cjelokupnom području Bosne i Hercegovine. U gornjem sloju nađeni su i komadići keramike, za koje se smatra da pripadaju kasnom bronzanom dobu.

 

Obelisk u selu Bakići

 

Iako Bijambare pružaju dovoljno zanimljivog sadržaja za cjelodnevni boravak, naš plan za taj dan je bio nešto drugačiji. Zaputili smo se ka selu Bakići, gdje se nadomak izletišta Kamenica, smjestio jedan od najmisterioznijih spomenika koje ćete vidjeti u Bosni i Hercegovini. Riječ je o kamenom obelisku o čijem porijeklu postoje različite teorije, ali nijedna nije potvrđena sa stoprocentnom sigurnošću. Nekoliko dana prije puta sam se informisao o preciznoj lokaciji obeliska, ali kao što to obično biva kod mene, ako ne odštampam uputstva na papir, uglavnom ih i zaboravim. Od glavnog puta do izletišta Kamenica vodi loš makadamski put u dužini od nekoliko kilometara. Po dolasku do pustog sportskog terena, parkirali smo automobil, a onda je uslijedio izbor između tri šumske staze, jer kao što rekoh nisam se mogao sjetiti koja je prava. Internet signala u ovoj zabiti nije bilo, pa smo se prepustili nasumičnom lutanju. Nakon nekog vremena smo shvatili da staza kojom smo prvobitno krenuli nije prava, te smo se vratili na početnu tačku i odabrali onu sa krajnje lijeve strane.

 

Obelisk kod sela Bakići

Ovaj put nam se posrećilo, pa smo nakon svega nekoliko minuta pješačenja ugledali veličanstveni obelisk, smješten tik uz desnu stranu puta. Prema nekim istoričarima, ovaj obelisk je izgrađen u 14. vijeku od strane prvog kralja Bosne, Tvrtka I Kotromanića. Tvrtko I se smatra jednim od najvećih kraljeva u balkanskoj regiji i bio je veliki ratnik koji je okupirao mnoge dijelove bosanskohercegovačke regije, a posebno Hrvatske i Srbije. Niko ne zna zašto je Tvrtko I sam odlučio izgraditi Obelisk u sredini šume u Bakićima, ali postoji zanimljiva legenda o tome. Prema legendi Tvrtko I je otišao sam u lov na divlje svinje, te je bio ranjen. Obelisk je sagrađen na istom mjestu gdje su ga svinje ranile, no on im je ipak želio odati poštovanje (postoje različite verzije legende, ali ova verzija je najpoznatija).

 

Motivi sa obeliska

Obelisk je visok preko 4 metra, a prema nekim tvrdnjama predstavlja varijantu ranog nišana iz prvog talasa islamizacije na ovim prostorima. Uvršten je na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Nedaleko od obeliska nalaze se i ostaci srednjovjekovne Crkve Sv. Roka, oko koje se takođe mogu pronaći stećci, među kojima je posebno interesantan jedan sljemenjak sa motivima ljudskih ruku. Nažalost, i ovu lokaciju smo morali preskočiti, jer je dan odmicao i dnevne svjetlosti je bilo sve manje.

 

Nekropola stećaka Mramor u selu Musići

 

Pred nama su bila još dva cilja za taj dan – nekropola stećaka u selu Musići kod Olova i rimski most na Orlji, od kojeg smo zbog nedostatka vremena naposlijetku odustali. Selo Musići nalazi se između Olova i Bijambara, a da biste stigli do njega, neophodno je odvojiti se sa glavnog puta, a zatim se voziti uzbrdo kroz zanimljiv šumski krajolik. Nakon što se prođe džamija, potrebno je produžiti pravo, makadamskim (u praksi više zemljanim) putem ka pašnjacima, a zatim ostaviti automobil na prvom slobodnom proširenju i nastaviti pješke.

 

Stećak sa motivima rozete i spirale

Ovaj lokalitet objektivno možda nije atraktivan kao prethodna dva koja smo posjetili, ali je mene lično oduševio. Planinsko selo u kasno poslijepodne, zeleni pašnjaci na kojima su pasle krave i ovce, te stabla divljih krušaka koja su rasla pored puta, stvorili su idiličan ambijent u kojem sam istinski uživao. Prošli smo mezarje, a zatim je navigacija pokazala da smo nadomak odredištu. Iako nekropola nije jasno vidljiva sa puta, po gustoj paprati i jelovim stablima, koji su odudarali od okolne vegetacije, zaključio sam da se stećci kriju upravo tu.

 

Stećci na lokaciji Mramor, Musići

Ušli smo u prostor nekropole, gdje su nas dočekali veličanstveni stećci, stidljivo vireći između paprati, valjda nenaviknuti na posjetioce. Nekropola Mramor je jedan od 22 lokaliteta sa stećcima u Bosni i Hercegovini, koji je skupa sa još 8 lokaliteta raspoređenih u Hrvatskoj (2), Srbiji (3) i Crnoj Gori (3) upisan na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine. Ona je ujedno i nacionalni spomenik, a prema podacima do kojih sam došao čine je grobovi i 80 stećaka (47 sljemenjaka s postoljem, 4 sanduka s postoljem, 4 sanduka, 17 ploča s postoljem i osam ploča). U stvarnosti se taj broj činio dosta manjim, ali nisam se upuštao u prebrojavanje. Neki od stećaka su ukrašeni, a među najčešćim motivima ističu se spirala, rozeta, tordirana vrpca i krst.

 

Prizor sa pašnjaka u selu Musići

Ovim smo ujedno i završili današnji izlet, a ukoliko posjećujete ovaj kraj, pronaći ćete i druga zanimljiva mjesta i spomenike kulture, kako u samom gradu Olovo, tako i u okolnim selima. Neka od njih su Crkva Uznesenja Marijina u Olovu, vodopad Skakavac, Girska pećina, rimski most na Orlji, etno selo Begovo i sl.