Vodič kroz Baku, Azerbejdžan - šta vidjeti?

Zemlje Kavkaza već godinama zaokupljaju moju pažnju, a nakon što sam 2022. godine po prvi put posjetio Gruziju, koja mi se izuzetno dopala, svega par mjeseci kasnije sam već imao kupljenu kartu za Azerbejdžan. Nažalost, zbog njihovih tada još uvijek striktnih pravila u vezi covid-a, to putovanje se nije realizovalo. Posjetu regiji sam stavio na čekanje sve do 2024. godine, kada sam otputovao u Armeniju, koju takođe pamtim u pozitivnom svjetlu. Ove godine sam odlučio zaokružiti kavkasku trilogiju i dati novu šansu sebi i Azerbejdžanu, te sam nanovo kupio avionsku kartu. Putovanje je zamalo ponovo osujećeno, ovoga puta nestabilnom političkom situacijom u okruženju Azerbejdžana, a čak su mi i saputnici, jedan po jedan otkazali društvo. Naposlijetku sam ostao sam, ali vrlo odlučan da najzad stignem do krajnjeg cilja.

 

Ukratko o Azerbejdžanu i geopolitičkim prilikama u regiji

 

Obećavam da ću lekciju o istoriji Azerbejdžana skratiti maksimalno, ali je neminovno da podijelim s vama neke osnovne informacije o zemlji. Smješten na obali Kaspijskog mora (koje je faktički slano jezero), Azerbejdžan graniči sa Rusijom, Gruzijom, Armenijom i Iranom. Postoji i jedan dio autonomne azerbejdžanske teritorije pod nazivom Nahčivan, koji je od ostatka zemlje odvojen teritorijom Armenije, a on se graniči i sa Turskom. Azerbejdžan je nekada bio u sastavu Sovjetskog Saveza, koji je poznat po tome što je namjerno vukao granice na način da zakomplikuje buduća osamostaljenja svojih republika. Upravo je zato Nahčivan i ostao odvojen od matične teritorije, ali to nije jedini teritorijalni problem Azerbejdžana. Gorski Karabah (Nagorno Karabah) je dio međunarodno priznate teritorije Azerbejdžana, donedavno pretežno naseljen etničkim Armencima, koji su na njegovoj teritoriji proglasili svoju paradržavu, sa namjerom da je pripoje Armeniji. Dvije zemlje su još od 80-ih godina prošlog vijeka vodile nekoliko kraćih ratova oko ove teritorije, koji kulminiraju 2020. i 2023. godine, kada Azerbejdžan najzad vraća teritoriju pod svoju punu kontrolu, a etnički Armenci u masovnom egzodusu napuštaju Karabah i bježe u Armeniju.

 

Za razliku od Armenije sa kojom ima otvoreno neprijateljstvo, odnosi Azerbejdžana sa ostalim susjedima su bolji, iako ne idealni. Izuzetak je Turska, sa kojom ima veoma bliske odnose, ali dvije zemlje jedva da dijele teritorijalnu granicu. Nakon raspada Sovjetskog Saveza i ratova sa Armenijom, Azerbejdžan je bio u popriličnom haosu. Dolaskom Heydara Aliyeva na vlast 1993. kreće nova epoha i procvat države, budući da je on uspostavio bliske odnose sa zapadom, sklopio sporazum sa naftnim kompanijama i obezbijedio strane investicije u zemlji. Taj ekonomski boom je najviše došao do izražaja 2000-ih godina, masovnom komercijalnom eksploatacijom nafte i gasa iz Kaspijskog mora. To je rezultiralo rastom BDP-a, smanjenjem siromaštva i transformacijom Bakua, kao glavnog grada, u modernu metropolu.

 

Kako najlakše do Bakua i Azerbejdžana?

 

Iako smješten na raskrnici Evrope i Azije, Azerbejdžan nije baš najidealnije povezan sa našim krajevima, međutim, ipak ima dovoljno solidnih opcija. Za početak, već godinama postoje direktni letovi sa Wizz Airom iz Budimpešte za Baku, i to je ujedno bila i moja opcija. Druga opcija sa Wizz Airom je preko Rima. Istanbul je možda i ponajbolja konekcija za Baku, jer odavde veći broj kompanija leti tamo (Turkish Airlines, AJet, Pegasus, Azebaijan Airlines).

 

Kako od aerodroma u Bakuu do centra grada (i kako po gradu)?

 

Aerodrom u Bakuu je udaljen oko pola sata vožnje autom od centra grada. Najjeftinija opcija je autobus, ali ćete do odredišta obično morati presjesti barem jedanput i nije nužno najpraktičnije kada dolazite po prvi put. Mnogo bolja opcija su Bolt ili Yango (instalirajte ove aplikacije prije puta, a ukoliko ste u zemlji u kojoj Bolt nije prisutan, platnu karticu unesite u aplikaciju kada stignete na aerodrom u Bakuu i uhvatite internet). Vožnja Boltom ili Yangom je vrlo jeftina, a od aerodroma do centra će vas izaći oko 5 EUR. Vožnja autobusom ili metroom košta 0,30 EUR. Na automatu pored skoro svake stanice možete kupiti Baki card, koju dopunjavate po principu da karticu položite na čitač i onda ubacite novčanice u aparat, čime će vaš saldo porasti. Aparat ne vraća kusur, tako da ne ubacujte velike novčanice. Jednu karticu može koristiti više osoba, ali je potrebno za svakog prisloniti karticu ponaosob na čitač, da bi se naplatila vožnja. U principu, kartica funkcioniše identično kao Istanbul card. Na ulazu u metro, kartica se očitava na rampi, dok u autobusu na ulazu. Imajte na umu da je u metrou zabranjeno slikanje. Za snalaženje sa metro stanicama koristite google maps.

 

Sporazumijevanje u Azerbejdžanu

 

Službeni jezik u Azerbejdžanu je azerbejdžanski, koji je vrlo sličan turskom (75-85 %). Osim ova dva jezika, dosta se govori i ruski, dok je engleski poprilično slabo zastupljen. Dešava se čak da ga ni na recepciji hotela ne govore dobro. Ipak, meni snalaženje nije predstavljalo veliki problem, iako sam došao tamo samo sa znanjem engleskog. Ostatak je odradila neverbalna komunikacija. Moram da naglasim da je Azerbejdžan, iako muslimanska zemlja, vrlo liberalan, te je pogodan i za solo putnice, i ne zahtijeva određen kodeks oblačenja.

 

Valuta, plaćanje i shopping

 

Službena valuta Azerbejdžana je azerbejdžanski manat (AZN), a kurs mu je skoro identičan kao kod bosanskohercegovačke marke, odnosno za 1 EUR ćete dobiti oko 1,95 AZN. Prije putovanja svakako provjerite trenutni kurs. U starom gradu ćete naići na nekoliko mjesta na mjenjačnice, od kojih se jedna nalazi u blizini restorana Nergiz, a drugu možete pronaći u ulici Kichik Qala. Naravno, viđao sam ih još naokolo, ali ove su mi ostale u sjećanju. U Azerbejdžanu na većini mjesta možete plaćati karticama (dešava se da u nekim hotelima ne prihvataju) i ja sam lično razmjenjivao samo manje sume novca, jer sam većinu toga plaćao karticom.

 

S obzirom da se grad posljednje dvije decenije veoma modernizovao, postoji veći broj shopping centara i prodavnica najrazličitijih brendova, uključujući i one luksuzne. Poznati shopping centri su: Nergiz Ticaret Merkezi (manji tržni centar u Nizami ulici), Crescent Mall i Port Baku Mall (ova dva posljednja su više deluxe), mada u ulici Nizami i okolnim ulicama ima odličan izbor prodavnica svega i svačega. Što se tiče prehrambenih trgovina, u centru grada ćete naći nekolicinu manjih trgovina, a najpoznatiji lanci su Bravo i Rahat (ja sam lično kupovao u ulici Azerbaycan Prospekti). Prodavnice suvenira su svuda po starom gradu.

 

Hrana i restorani u Bakuu

 

Moram priznati da sam se nakon prošlogodišnjeg oduševljenja hranom u Uzbekistanu, vrlo radovao posjeti Azerbejdžanu, prvenstveno jer sam uočio neke sličnosti u njihovoj kuhinji. Prvi na redu mi je bio pilav, odnosno pilaf kako ga zovu u Azerbejdžanu (plov u Uzbekistanu), jelo bazirano na riži sa mesom i dodacima poput povrća i sl. Azerbejdžanski pilaf dolazi u više varijacija, a osim riže sadrži najčešće jagnjeće (ponekad pileće) meso, sušeno voće (kajsije, šljive ili nar), ponekad kesten, luk i druge dodatke. Jelo je slatkasto zbog voća, ali ništa dramatično što bi uzrujalo prosječno balkansko nepce. Probao sam dvije vrste u restoranu Nergiz, koji je imao lijep ambijent i solidnu ocjenu, međutim, nisam ostao nešto pretjerano oduševljen. 

Trećeg dana sam u starom gradu otkrio štand na kome se pravi uzbekistanski plov, ali kako sam tek bio izašao iz restorana, nisam ga probao. Ipak, saznao sam da je to bila ispostava restorana Barakat Uzbek Taste (koji se nalazi daleko od centra i morate do njega ići metroom na stanicu Nariman Narimanov, pa onda još malo pješačiti). Posljednja dva dana sam išao tamo (nije mi bilo mrsko) i uživao u fenomenalnom uzbekistanskom plovu (riža, goveđe meso, mrkva, leblebija, brusnica ili grožđica). Što se azerbejdžanskih specijaliteta tiče, preporučujem da probate Qutab, vrstu tijesta (nešto između tortilje i lepinice) punjenu različitim nadjevima. Ukoliko imate problem sa lokalnom kuhinjom, ne brinite, tu su i restorani sa internacionalnom kuhinjom, te na kraju krajeva McDonald's.

 

Šta posjetiti u Bakuu?

 

1. Stari grad (Ičeri Šeher)

 

Stari grad Bakua, poznat i kao Ičeri Šeher (Icherisheher) je njegova istorijska jezgra, okružena drevnim zidinama i uvrštena u UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine. Uske kamene ulice sa starim kućama i dvorištima, te male radnje i čajdžinice, stvaraju osjećaj kao da ste se vratili nekoliko vijekova unazad. U starom gradu ne treba tražiti konkretne znamenitosti, nego se posvetiti upijanju atmosfere, ali i biti spreman da se zavučeš u sporedne ulice, koje će te odvesti do nekih zanimljivih lokacija. Ipak, spomenuću nekolicinu kulturnih spomenika na koje je potrebno obratiti posebnu pažnju. Prva je Djevojačka kula (Maiden's tower), najpoznatija građevina u starom gradu, koja datira iz 12. vijeka, ali njena izvorna namjena nije u potpunosti jasna. Palata Širvanšaha je kompleks iz 15. vijeka, te je služio kao rezidencija vladara države Širvanšaha. Sastoji se od palate, džamije, mauzoleja i dvorišta. Smatra se jednim od najvažnijih primjera srednjovjekovne arhitekture u Azerbejdžanu. Preporučujem da je obavezno posjetite, ne toliko zbog sadržaja koji ćete naći unutra, nego zbog same arhitekture i sjajnih pogleda koji se pružaju iz njenog dvorišta.

 

Unutar starog grada nalazi se više karavansaraja, nekadašnjih odmorišta za trgovce na Putu svile, kao i brojne male istorijske džamije koje svjedoče o bogatoj trgovačkoj i kulturnoj prošlosti. Dok budete šetali, podignite pogled ka fasadama kuća, jer će vas nagraditi nekim neobičnim detaljima, koji bi nepažljivom oku lako mogli promaći. Jedna od njih je Mačija kuća (Cat's house), sa skulpturama dječaka i djevojčice koji posmatraju mačke na gornjoj etaži. U starom gradu ćete naći i brojne prodavnice suvenira, rukotvorina, polovnih stvari iz sovjetske ere, kao i štandove sa hranom.

 

2. Plamene kule i Gornji park

 

Vjerovatno sam već više puta kroz različite tekstove provukao koliko ne volim modernu arhitekturu i staklene zgrade, međutim, ako postoji izuzetak u tom mom tihom preziru, onda bi to definitivno bile Plamene kule Bakua (Flame towers). Riječ je o tri ogromna staklena tornja, projektovana da skupa izgledaju kao plamen, kako bi opravdale nadimak Azerbejdžana kao „zemlje vatre“. Noću su posebno spektakularne jer su prekrivene LED ekranima koji prikazuju pokretne plamenove, zastavu države i razne svjetlosne efekte. Ove kule nisu samo arhitektonsko čudo, već i simbol modernog razvoja grada. U njima se nalaze luksuzni stanovi, kancelarije i hotel Fairmont Baku Flame Towers. 

Neposredno pored tornjeva nalazi se Highland Park (poznat i kao “Gornji park”), jedan od najboljih vidikovaca u gradu, koji nudi panoramski pogled na Kaspijsko more, staru gradsku jezgru i same tornjeve. Park je uređen, miran i idealan za šetnje, posebno u večernjim satima kada se grad osvijetli. U sklopu parka se nalazi i Aleja šehida, memorijal posvećen poginulima u borbi za nezavisnost Azerbejdžana, što ovom mjestu daje i snažnu istorijsku i emotivnu dimenziju. Do parka možete stići uspinjačom, za oko 0,50 EUR ili pješke, što zahtijeva uspon uz par stotina stepenica, ali usput imate klupe za odmor.

 

3. Baku bulevar

 

Šetalište uz obalu Kaspijskog mora u Bakuu poznato je kao Baku bulevar (ili Nacionalni park uz more). Njegova dužina danas iznosi približno 3,5 do 5 kilometara, u zavisnosti od toga koji dio se računa, jer je više puta proširivan i renoviran. Baku bulevar je jedno od najomiljenijih mjesta za šetnju jer se proteže uz obalu, okružen je parkovima, kafićima i atrakcijama poput panoramskog točka, male Venecije i trgovačkog centra Deniz Mall. Ovdje se nalazi i unikatan Muzej tepiha, čija zgrada ima oblik urolanog tepiha. Osnovan je 1967. godine i smatra se prvim muzejom na svijetu posvećenim isključivo umjetnosti tkanja tepiha, koja ima dugu tradiciju u ovoj zemlji. U muzeju se čuva bogata zbirka ručno rađenih tepiha iz različitih perioda, ali i drugih predmeta poput tradicionalne odjeće, nakita i alata za tkanje.

 

4. Heydar Aliyev Centar

 

Jedan od najintrigantnijih arhitektonskih projekata modernog Bakua, bio je Heydar Aliyev centar, čija je gradnja trajala od 2007. do 2012. godine, a projektovala ga je čuvena arhitektica Zaha Hadid. Građevinu karakterišu zakrivljene površine, čiji je cilj da se izbriše granica između tla, zida i krova. Zgrada je zamišljena kao jedna kontinuirana površina, a inspirisana je islamskom tradicijom i kaligrafijom. Pokazuje ambiciju Bakua da postane međunarodni kulturni centar. U unutrašnjosti centra, nazvanog po bivšem lideru, kojeg je kasnije naslijedio njegov sin, smješteni su: Muzej Heydara Aliyeva (posvećen njegovom životu i političkoj karijeri, sa izloženim ličnim predmetima i poklonima koje je dobijao od svjetskih lidera), stalne i privremene izložbe, koncertna dvorana i drugi sadržaji. Ispred građevine se nalazi veliki park, a da biste stigli do nje iz centra grada, trebaće vam mala pomoć javnog prevoza (metro ili autobus).

 

5. Heydar džamija

 

Još jedna građevina koja je dobila ime po bivšem predsjedniku Azerbejdžana je Heydar džamija, a baš kao i Heydar Aliyev Centar nalazi se van centra grada. Ova impresivna džamija je otvorena 2014. godine, iako se na prvi pogled ne bi reklo da je riječ o modernoj građevini. Sagrađena je od svijetlog kamena, spojem tradicionalnih i savremenih elemenata, i ima četiri vitke munare. Unutrašnjost džamije je podjednako impresivna kao i spoljašnjost, ali imajte na umu da nedjeljom ne možete ući unutra, jer je zatvorena. Zanimljivo je i da Heydar džamija nije samo mjesto molitve, već i simbol tolerancije i jedinstva u Azerbejdžanu. U njoj se ponekad zajednički mole pripadnici različitih islamskih pravaca, što je rijedak i značajan primjer međusobnog poštovanja.

 

6. Tezepir džamija

 

Jedna od najznačajnijih džamija u Bakuu je Tezepir džamija, sagrađena početkom 20. vijeka na mjestu gdje se vijekovima ranije nalazila grobnica jednog islamskog učenjaka. Džamija je izgrađena na grobnici, a finansirala ju je azerbejdžanska filantropistkinja Nabat Khanum Ashurbeyova. Izgradnja je trajala 9 godina, zbog političkih okolnosti tog vremena i finansijskih potreškoća, budući da je Nabat Khanum uporedo finansirala nekoliko projekata u Bakuu. Samo tri godine nakon otvaranja, zatvorena je kao posljedica Oktobarske revolucije 1917., te je korištena kao kino i skladište, sve do 1943. godine, kada je ponovo otvorena kao džamija. Kupola i mihrab izrađeni su od mramora, dok su dekorativni elementi i natpisi često pozlaćeni. Uz džamiju se nalazi veliki park sa vidikovcem, koji je idealan za odmor i šetnju, naročito oko zalaska sunca.

 

7. Nizami ulica

 

Nizami Street je jedna od najpoznatijih i najživljih ulica u Bakuu. Prostire se kroz centralni dio grada i predstavlja glavno mjesto za šetnju, kupovinu i druženje, kako za turiste tako i za lokalno stanovništvo. Ime je dobila po poznatom perzijskom pjesniku Nizamiju Ganjavi. Poznata je po svojoj arhitekturi koja kombinuje evropski stil iz 19. i 20. vijeka sa modernim zgradama, što joj daje poseban šarm. Nizami ulica je prepuna prodavnica, restorana, kafića i butika poznatih svjetskih brendova, zbog čega se često naziva i glavnom trgovačkom ulicom grada. Posebno je atraktivna naveče kada je osvijetljena i puna ljudi, pa tada postaje jedno od najpopularnijih mjesta za izlazak i večernju šetnju.

 

Iako sam gore izlistao najvažnije znamenitosti grada, stvarna lista atrakcija Bakua je mnogo duža. Nasumična šetnja gradom će vas odvesti do nekih od prelijepih zdanja, kao što su Muzej azerbejdžanske literature, Palata sreće (divna građevina u kojoj je smješten matični ured), Ismailiyya palata i drugi biseri arhitekture. U gradu ćete naići i na nekoliko crkava, kao što su Armenska crkva u centru (ograđena je i nije u funkciji), Ruska pravoslavna crkva i Luteranska crkva, kao i na veliki broj najrazličitijih spomenika vrijednih pažnje. Prepustite se neobaveznom lutanju gradom ili vožnji autobusom, te ćete na svakom koraku biti iznenađeni nekom građevinom, muralom ili skulpturom. Pojedine stanice gradskog metroa su takođe vrijedne posjete, s tim da je zabranjeno njihovo fotografisanje. O znamenitostima koje se nalaze na rubu grada, poput Bibi-Heybat džamije, vatrenog hrama, kao i o izletima iz Bakua u okviru kojih se one posjećuju, ću pisati u narednom tekstu.