Vodič kroz Cazin, Bosna i Hercegovina - šta vidjeti?
Nakon što smo prvog dana proputovanja Bosanskom krajinom obišli Bosansku Krupu, simpatičan mali gradić sa nekolicinom zanimljivih lokaliteta za posjetu, stigli smo u Bihać, koji sam odabrao za centralu iz koje ćemo narednih nekoliko dana obilaziti druga, manja mjesta na zapadu Bosne. Već narednog jutra smo se vozili u pravcu Cazina, grada koji mi do tog momenta nije bio pretjerano u fokusu interesovanja, ali mi se prosto našao na putu i nisam želio da ga preskočim.
Vozeći se uz obalu smaragdnozelene rijeke Une iz pravca Bihaća ka Cazinu, u jednoj tački smo se počeli uspinjati ka višoj nadmorskoj visini, vijugavom cestom koja je ujedno i mjesto održavanja automobilske utrke Cazin Grand Prix, poznate i kao Krajiška zmija. Počeci ove utrke datiraju iz 1999. godine, a danas ona ima međunarodni karakter. Prolazimo pokraj dvorca Ostrožac, o kome sam pisao u tekstu o 15 najljepših tvrđava u Bosni i Hercegovini, ali odlučujemo da sutradan odvojimo specijalno poslijepodne za njegov obilazak. Stari grad Ostrožac se nalazi na oko desetak kilometara od samog Cazina i predstavlja jednu od njegovih najvažnijih turističkih atrakcija.
Stigavši u Cazin, ostavili smo automobil na prostranom parkiralištu pored tržnog centra „Ljiljan“, koje se nedjeljom nije naplaćivalo, kao i u većini bosanskohercegovačkih gradova. Već sa ove tačke smo uočili prvu znamenitost grada, a u pitanju je rodna kuća Nurije Pozderca, učitelja i političara, te učesnika Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), održanog 26. i 27. novembra u Bihaću. Na ovom zasjedanju je izabran za potpredsjednika Izvršnog odbora AVNOJ-a. Kuću porodice Pozderac je sagradio Ahmet-aga Pozderac, jedan od vođa otpora odlukama Berlinskog kongresa. Riječ je o bosanskom tipu spratne kuće sa prepustom, po čijem se tipu gradnje i dekorativnim elementima može zaključiti da datira iz prve polovine 19. vijeka.
Rodna kuća Nurije Pozderca |
Tokom Drugog svjetskog rata, kuća je bila meta napada okupatorske vojske (italijanskih i ustaških vojnih formacija). Djelimično je ostao sačuvan namještaj (sećije) iz perioda prije Drugog svjetskog rata, ali sa vidljivim oštećenjima od metaka i gelera. Nurija Pozderac je umro 1943. na Sutjesci od posljedica ranjavanja, gdje se nalazi i njegov grob. Memorijalna ustanova za žrtve i heroje holokausta „Jad Vašem“ iz Izraela je 2012. godine Nuriji i njegovoj supruzi Devleti posthumno dodijelila nagradu medalju „Pravednik među narodima“ i Povelju časti, jer su 1941. godine spasili grupu Jevreja, koja je uspjela pobjeći iz transporta za koncentracioni logor Jasenovac. Kuća je bila u vlasništvu porodice Pozderac do 1985. godine, kada je prodata Zajednici za kulturu opštine Cazin. Od početka 90-ih godina prošlog vijeka, na kući su u tri navrata rađene sanacije i danas se nalazi u relativno dobrom stanju, ali su prilaz i dvorište loše održavani. Negdje sam naišao i na informaciju da su u toku 2019. godine u kuću provalili migranti, koji su je dodatno devastirali, tako da mislim da nije otvorena za turističke posjete.
Arhitektura u centru Cazina |
Nastavljamo dalje ka centru Cazina, do kojeg stižemo nakon nekoliko minuta pješačenja. Najznačajnije gradske institucije smještene su u zgradama iz austrougarskog perioda, koje uokviruju centralni kružni tok. Uređene zelene površine, kreativna vizuelna rješenja i lijepe fasade odmah su učinili da mi se ovaj gradić dopadne. Ovdje su, između ostalog, smještene zgrada gimnazije i gradske biblioteke, te neke od najvažnijih gradskih institucija.
Stari grad Cazin |
Na uzvišenju iznad grada nalazi se Stari grad Cazin sa džamijom, proglašen za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Do utvrde vodi lijepo uređena staza, uz koju su posađeni borovi, zbog čijeg smo mirisa imali utisak da se nalazimo u Dalmaciji, a ne na sjeverozapadu Bosne. Ukoliko se umorite, možete napraviti pauzu na jednoj od klupa, ali i pročitati o znamenitostima grada i okoline na informativnim panelima postavljenim usput. S obzirom da nisam imao nikakva očekivanja od Cazina, veoma mi se dopala ova posvećenost detaljima i pažnja s kojom se održava prostor.
Gradska džamija u Cazinu |
Stari grad Cazin datira iz srednjovjekovnog perioda, te su njegove zidine još uvijek solidno očuvane. U julu 1576. godine, pod komandom Ferhad-paše Sokolovića, skupa sa Bužimom su ga zauzele Osmanlije i tada je sagrađena i drvena džamija. Već 1577. godine u gradu je bila osmanlijska posada od 50 konjanika i 150 pješaka. Sljedeće godine je Ferhad-paša bez borbe predao Cazin generalu Ivanu Ferenbergu, ali ga je iste godine ponovo zauzeo i dodatno utvrdio. Džamija je srušena 1879. godine, a iste godine je sagrađena nova, prvobitno sa drvenom munarom, i ubrajala se među najveće džamije u Bosni i Hercegovini.
Kuća Ibre Alagića |
Napravili smo kratak krug kroz kompleks džamije, a zatim se spustili nazad u grad, kako bismo potražili još jednu starobosansku kuću. Kuća Ibre Alagića je podignuta najvjerovatnije u prvoj polovini 19. vijeka, te predstavlja rijedak i dobro očuvan primjer spratne kuće sa prepustom u podgrađu Starog grada, koja ima funkcionalno povezan aneks sa vodnicom, odnosno abdestanom i nužnikom. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, te iako se ne koristi aktivno u turističke svrhe, njeno dvorište je bolje sređeno u odnosu na kuću Nurije Pozderca. Ukoliko stignete, prošetajte i do Stare cazinske medrese, podignute u austrougarskom stilu.
Prije napuštanja Cazina, napravili smo kratku pauzu za ručak u pizzeriji Amfora, koja je ispunila naša očekivanja u pogledu kvaliteta hrane i veličine porcija. Možda je upravo odsustvo bilo kakvih očekivanja od Cazina doprinijelo tome da mi se ovaj gradić dopadne, mada moram mu odati priznanje za uređenost. U okolini Cazina se nalazi još nekolicina zanimljivih stvari za posjetiti, a na putu ka Velikoj Kladuši koja je ujedno bila naše sljedeće odredište, posjetili smo i spomenik u Pećigradu posvećen borcima Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu.
Ovaj spomenik sam sasvim slučajno otkrio na internetu, ali svi podaci i fotografije su bili toliko stari, da nisam bio siguran da li spomenik još uvijek postoji ili je doživio sudbinu nekolicine drugih, koji nisu uspjeli preživjeti protekli rat. Stigavši u selo Pećigrad, ostavili smo automobil pored visoke džamije, čija se zlatna kupola presijavala na nepodnošljivih 35 stepeni. Ispred lokalne trgovine sjedio je pijanac, dobacujući povremeno poneku nepovezanu rečenicu, ali nismo mu pridavali pretjeran značaj. Žurnim korakom sam pratio navigaciju koja me je vodila ka mjestu gdje se nalazio spomenik. Ugledali smo ga, a mene je obuzelo olakšanje što ga vidim sačuvanim.
Okolina spomenika je zarasla, tu i tamo je bačena poneka flaša ili prazna limenka piva, što mi je dalo do znanja da se ovdje uveče okupljaju lokalni zgubidani. Spomen-groblje je posvećeno 496 boraca narodnooslobodilačke borbe iz ovog kraja, od kojih je njih 85 rođeno u Pećigradu. Centralna figura spomen-groblja je kamena skulptura koja prikazuje tri zagrljene ljudske siluete, odnosno bratstvo i jedinstvo Bošnjaka, Hrvata i Srba.
Spomenik NOB u Pećigradu |
Zadržavamo se kod spomenika onoliko koliko nam je trebalo da ga razgledamo i na trenutak evociramo duh Jugoslavije, a zatim nastavljamo dalje. Spomenuću i to da se u blizini nalazi Stari grad Pećigrad, još jedna srednjovjekovna tvrđava, ali ovaj put ne odlazimo tamo. Umjesto toga, zaustavljamo se u selu Kajtezi, na putu ka Velikoj Kladuši, gdje se nalazi još jedan nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. U pitanju su Kajtezovića nišani (nadgrobni spomenici), koje u Krajini nazivaju još i nišanima krajputašima, jer se nalaze pored ceste. Nišani datiraju iz perioda od 1913. do 1950. godine i pripadaju članovima porodice Kajtezović, čiji korijeni datiraju još prije dolaska Osmanlija na ove prostore. U ograđenom prostoru je smješteno 16 nišana, od kojih je 8 muških i 8 ženskih. Ornamentika nišana je nevjerovatno bogata detaljima, a naročito su impresivni muški nišani, čija visina prelazi 3 metra i ukrašeni su turbanima na vrhu, te prikazima oružja i natpisima na arapskom jeziku.
Kajtezovića nišani |
Ovime završavamo obilazak cazinskog kraja i polako stižemo u Veliku Kladušu, o kojoj ću pisati u narednom tekstu. Ukoliko vam se dopao ovaj tekst, obavezno pročitajte i prethodni u kome možete saznati šta sve vidjeti u Bosanskoj Krupi i okolini.
Pozdrav, hvala na posjeti i na ovako lijepom opisu našeg grada. Drago mi je da ste se ugodno osjećali ovdje i nadam se da ćete nam se uskoro vrati.
ReplyDeleteNadam se i ja da ću ponovo svratiti u te krajeve, bilo bi mi zadovoljstvo. Hvala za komentar. :)
DeleteU Cazinu ste mogli da posjetite staru (a i novu) medresu, vjersku srednju skolu. Stara medresa je sagradjena davne 1867 godine.
ReplyDeleteDa tako mogli biste i uslikati 🇧🇦🥀
Delete