Vodič kroz Bosansku Krupu i vrelo Krušnice - šta vidjeti?

Oduvijek sam želio bolje upoznati vlastitu zemlju, međutim, misija njenog cjelovitog obilaska je svoje obrise dobila početkom pandemije korona virusa, kada sam u želji da se maknem iz grada, počeo da obilazim mnoga mjesta za koja sam godinama govorio kako ću ih posjetiti. U međuvremenu sam neprestano proširivao tu listu otkrićem novih, ponekad i nevjerovatnih mjesta, za koja nisam do tada slutio ni da postoje. Ono što je započelo nekolicinom stidljivih izleta u srednju Bosnu, pretvorilo se u studiozno istraživanje ljepota naše zemlje i njihov planski obilazak. Međutim, postojao je jedan dio države u koji nikada do sada nisam kročio, a zaista sam ga želio bolje upoznati. U pitanju je Bosanska krajina, regija na krajnjem zapadu Bosne i Hercegovine. Banjaluka je dugo vremena bila jedini grad tog podneblja koji sam obišao, a zatim su se dogodile i posjete Ključu i Kozarcu. Ipak, ovoga puta sam odlučio obići cijeli region i upoznati njegove najznačajnije ljepote. 


Bosanska Krupa

 

Broj mjesta u ovom kraju, koja sam mapirao za posjetu, bio je pozamašan, pa sam se malkice plašio da li ću uspjeti ostvariti svoju zamisao u tih nekih pet-šest dana, koliko sam odvojio za ovaj poduhvat. Iako sam u finalnom izboru izbacio nekolicinu, među kojima i Bosansku Krupu, iznenadna promjena plana i polazak na put dan ranije, otvorili su mogućnost da ovo upravo bude moje prvo stajalište. Krenuli smo na put tog subotnjeg poslijepodneva, a napolju je od vrućine odgorijevalo uho, što bi se reklo u narodu. Dodatna otežavajuća okolnost nas je zadesila spoznajom da klimatizacija u automobilu ne radi, pa smo potegli sve zalihe dobre volje kako bismo održali pozitivno raspoloženje.


Bosanska Otoka

 

Prošli smo pored Bosanskog Novog, poslije rata preimenovanog u Novi Grad, mjesta koje mi je već drugi put izmicalo, ali sam rekao sebi da ću ga kad tad morati posjetiti. Prva kratka pauza uslijedila je u Bosanskoj Otoci, manjem naselju smještenom na obalama rijeke Une, koje se vjerovatno ničime ne bi pretjerano izdvojilo, da nema riječne ade na kojoj je izgrađena džamija. Ovo je jedna od dvije (druga je u mjestu Jezero, takođe u Bosni) džamije u Evropi izgrađene na riječnom ostrvu, a datira iz 1565. godine. Za džamiju se veže nekoliko interesantnih činjenica. Iako je sagrađena tu gdje jeste, nikada do sada nije plavljena, a kroz istoriju je rušena četiri puta, od čega posljednji put tokom proteklog rata. Obnovljena je 2001. godine, a strop nove džamije je ukrašen sa 153 sijalice, dok u minaretu postoji 153 stepenika, što simbolizuje broj šehida koje je Bosanska Otoka dala tokom rata.

 

Katolička crkva, džamija i pravoslavna crkva u centru Bosanske Krupe


Iako je arhitektonski ne bih svrstao među najljepše džamije u Bosni i Hercegovini, njen jedinstven položaj na riječnom ostrvu daje joj posebnu čar, te je svakako lijep prizor za vidjeti. Nastavljamo ka Bosanskoj Krupi, u koju stižemo u predvečerje, te sam svjestan da mi nije preostalo mnogo vremena da vidim i uslikam sve što sam želio. U gradu se u tom momentu odvijao neki događaj, utakmica ili nešto slično, pa je bilo prilično teško pronaći mjesto za parkiranje. Prvi prizor koji me je dočekao u centru Bosanske Krupe je onaj po kome sam i zapamtio ovaj gradić. U pitanju su džamija, katolička i pravoslavna crkva, udaljene jedne od drugih na način da ih je moguće obuhvatiti objektivom u isti kadar.

 

Katolička crkva Blažene Djevice Marije u Bosanskoj Krupi


Najbliža nam bješe katolička Crkva Blažene Djevice Marije, podignuta u gotičkom stilu, što nije čest slučaj na ovim prostorima. Sagrađena je početkom 20. vijeka, a početkom rata 1992. godine je minirana i zapaljena, te su od nje ostali samo vanjski zidovi. Istu sudbinu je doživjela i gradska džamija, dok je pravoslavni Hram rođenja Presvete Bogorodice ostao skoro netaknut. Grad je tokom rata pretrpio značajna oštećenja, a po njegovom okončanju prvo je obnovljena gradska džamija, a kasnije i katolička crkva. Uprkos mračnoj prošlosti, danas ove tri bogomolje stoje kao simbol multikulturalnosti i međusobne tolerancije.

 

Pravoslavni Hram Rođenja Presvete Bogorodice


Centar grada je mali i načičkan uglavnom zgradama različitog stila i diskutabilne estetike, a poviš njega se nalazi gradska tvrđava, još jedan vrijedan simbol Bosanske Krupe. Tvrđava Pset datira iz srednjeg vijeka i sastoji se iz Gornjeg i Donjeg grada, te je prvobitno imala oblik gotičkog grada, da bi sa osmanskim osvajanjem vremenom bila proširena. Današnje stanje tvrđave ne bih mogao okarakterisati kao savršeno, jer su pojedini dijelovi zapušteni i zarasli u korov. Ipak, obavezno je posjetite ako se zateknete u Krupi, jer se odozgo pruža jako lijep pogled na rijeku Unu, te obližnje vjerske objekte po kojima je grad prepoznatljiv. Ulaz u tvrđavu je slobodan, a na donjoj etaži je postavljena i bina, tako da vjerujem da se povremeno koristi za održavanje kulturnih manifestacija.

 

Stari grad Pset u Bosanskoj Krupi


Ispod tvrđave se nalazi malo spomen partizansko groblje i lijepo uređen gradski park, kojim smo stigli do obale rijeke Une, gdje su nam se ukazale sojenice u kojima su smješteni apartmani za izdavanje, pa ako odlučite odsjesti u gradu, ovo bi mogla biti interesantna opcija. Vjerujem da se u Bosanskoj Krupi može pronaći još ponešto zanimljivo za vidjeti, poput riječnih ada na Uni, koje se nazivaju Zeleni otoci. Tu su još i izletište Šujnovac i vidikovac na Gradini.

 

Pogled sa tvrđave na sojenice na Uni

S prvim mrakom napuštamo Bosansku Krupu i nastavljamo ka Bihaću, ali joj se vraćamo već sutradan kako bismo posjetili vrelo rijeke Krušnice, udaljeno oko 7 km od Krupe. Posljednjih nekoliko kilometara je ne baš sjajan makadam, ali smo već u prvim trenucima dolaska na odredište shvatili da je vrijedilo pomučiti se. Parkirali smo automobil ispred kuće koja pripada nekom institutu ili tako nečemu, budući da je na tom mjestu postavljena rampa za vozila. Nesvakidašnji spoj netaknute prirode i potpune tišine u rano predvečerje izazivali su u meni mješavinu uzbuđenja i strahopoštovanja. Iako dužine svega 6,5 km, Krušnica je cijelim svojim tokom pitka. Ulijeva se u rijeku Unu u Bosanskoj Krupi, a zanimljivo je da se rijeka Una s dva svoja kraka prvo ulijeva u Krušnicu da bi se zatim spojile u divljem brzaku.

 

Rijeka Una


Krećemo uzvodno kako bismo stigli do izvora, ali svako malo zastajem kako bih se divio nestvarnoj plavo-zelenoj boji rijeke. Prošao sam mnoga mjesta u Bosni i Hercegovini, ali ovo je definitivno jedno od najljepših i najčišćih, tako da ukoliko odlučite da ga posjetite, ostavite ga onakvim kakvim ste ga i zatekli. Nakon nešto više od kilometar šetnje stazom između rijeke i šume, stigli smo do uređenog izletišta, koje je bilo pusto, a zatim nastavili dalje do još jedne kuće, gdje je smještena mala hidroelektrana. Ispred kuće je ljenčario mješanac tamne dlake, a iznutra je dopiralo svjetlo.

 

Rijeka Krušnica


Staza na ovom mjestu prestaje pratiti riječni tok, već se odvaja i uspinje ka šumi. Posljednjih nekoliko stotina metara smo prepješačili kroz predivnu listopadnu šumu, a zatim stigli i do samog izvora, gdje se nalazi staro postrojenje hidrocentrale iz vremena Austro-Ugarske. Vrelo Krušnice ne samo da može da parira vrelu Bune, nego je možda i fascinantnije, bez obzira što ovdje ne postoji tekija ili neki drugi objekat koji bi upotpunio prirodni ambijent. Možda je čar upravo u tome što je ljudska ruka minimalno dotakla ovo mjesto. Vrelo rijeke je duboko 112 metara i izuzetno je bogato speleo-faunom i pitkom vodom, kao i ribom. Klasično pecanje nije dozvoljeno, ali jeste tzv. flyfishing (upecaj pa pusti).

 

Vrelo Krušnice


Temperatura vode je oko 10 stepeni, pa je čak i tokom vrelog ljetnog dana bilo prijatno boraviti ovdje. Opčinjeni ovim mjestom, nismo ni primijetili da nas je počeo hvatati mrak, a nad rijekom se formirati magla usljed isparavanja, što je učinilo ovaj prizor još fascinantnijim, ali pomalo i zastrašujućim. Iz krošnji obližnjeg drveća bi povremeno graknula poneka čaplja, vinuvši se u sumrak, a površina mirne rijeke bi se nakratko zatalasala pod visprenim pokretima vodene zmije. 


Hidrocentrala iz vremena Austro-Ugarske na vrelu Krušnice


Noć je vrijeme kada životinjski svijet počinje da se budi, a mi smo ubrzali korak u nadi da se neće probuditi i neka veća zvjerka. Rastali smo se s vrelom Krušnice, dok nam je automobil poskakivao na neravnom makadamu, a farovi osvjetljavali razigrane žabe koje bi nam svako malo prepriječile put.


Vrelo Krušnice

Sutradan nas je čekao ambiciozan obilazak nekolicine manjih gradova i lokaliteta u regiji, a već u narednom tekstu planiram da vam otkrijem zašto je Cazin neočekivano ostavio sjajan utisak na mene. Da li ste već posjetili Bosansku Krupu i vrelo Krušnice?

2 comments:

  1. Toliko blizu i toliko lepih skrivenih bisera Bosne i Hercegovine... PRELEPO!

    ReplyDelete

Powered by Blogger.