Novogodišnji rezime 2018 - Lutanje oko Balkana

Tekuću kalendarsku godinu na blogu već tradicionalno završavam sumiranjem putničkih dostignuća i sastavljanjem liste želja za narednu. Tu praksu su u međuvremenu usvojili i mnogi drugi putnici koji vode putopisne blogove, pa sam ovih dana često bio u prilici da čitam kako je svima ova godina bila među najuspješnijima što se tiče postignutih rezultata. Ja nažalost nisam bio te sreće, jer mi je godina proletjela u rješavanju poslovnih i privatnih zavrzlama, pa su mi i mogućnosti za putovanja bile ograničene. Iako je ovo, nakon dugo vremena, prva godina u kojoj nisam letio avionom i nisam vidio nijednu novu državu, koristio sam svaki dostupan trenutak da napravim neki izlet u okolini i bolje upoznam region. To je rezultiralo kompletiranjem slike o državama u kojima sam već ranije bio, te sam shvatio da nije važno samo protutnjati kroz neku zemlju, nego se sa njom zaista i saživjeti.

Novi Sad, Srbija

Novu godinu sam dočekao u Novom Sadu, gradu koji sam u 2018. posjetio više puta nego sveukupno ranijih godina i koji mi je poslužio kao baza iz koje sam odlazio u razne krajeve Vojvodine, pa sam tako u februaru posjetio Beočin i ruinirani dvorac Špicer, o kojem nisam pisao na blogu jer nisam znao šta da napišem, a da ne zvuči tužno. Nekada prelijepi dvorac, danas je ruševina zatrpana smećem, a o njegovoj slavnoj prošlosti svjedoči tek nekoliko očuvanih fragmenata koji prkose zubu vremena.

Dvorac Špicer u Beočinu. Srbija

U martu sam skoknuo do Sarajeva, grada kojem sam obećao da ću se vratiti barem jedanput godišnje, a ove godine mi je to uspjelo čak triput. Prilikom martovske posjete obišao sam i Vrelo Bosne, malu prirodnu oazu koje se sjećam iz srednjoškolskih dana, a po prvi put sam bio u prilici da vidim i staru Rimsku ćupriju koja se nalazi u neposrednoj blizini.

Vrelo rijeke Bosne, Bosna i Hercegovina

April je bio vjerovatno jedan od uzbudljivijih mjeseci ove godine kada je riječ o putovanjima, budući da sam zbog praznika imao najviše slobodnog vremena, pa sam posjetio Arad, grad u Rumuniji koji sam dugo vremena želio obići, ali mi nije polazilo za rukom. U povratku iz Arada sam svratio i do Temišvara, grada u kojem se uvijek rado zaustavim kada putujem kroz Rumuniju.

Arad, Rumunija

Nedugo nakon povratka iz Arada, zaputio sam se u Zagreb, grad u kojem sam imao priliku čak i da živim u ranom djetinjstvu, a kojeg sam kasnije posjećivao samo u prolazu. Sada sam napokon bio u mogućnosti da se u njemu zadržim koji dan duže i obiđem mjesta na kojima nikada ranije nisam bio. Putovanju u Zagreb sam pridružio i odlazak u Varaždin, gradić koji me je osvojio još prvog momenta kada sam na Instagramu vidio slike šarmantnog bijelog zamka sa crvenim krovom. Prosto, nisam mogao propustiti priliku da svratim tamo, iako je to zahtijevalo nešto više napora u pogledu putovanja zbog njegove geografske pozicije.

Varaždin, Hrvatska

Prvomajske praznike sam dočekao u rumunskom gradu Oradea, kod nas (malo) poznatom i kao Veliki Varadin. Ovo je još jedan od gradova koje sam već duže vrijeme želio vidjeti, ali nisam očekivao da će se to desiti u skorije vrijeme, jer je putovanje zahtijevalo višesatnu vožnju, što je u mojoj situaciji značilo da ću za obilazak imati prilično malo vremena. Ispostavilo se da su dva dana koja sam imao na raspolaganju dovoljna da upoznam ovaj predivni grad, o kome možete više saznati u mom putopisu.

Oradea, Rumunija

Maj i najveći dio juna sam proveo obilazeći Vojvodinu, pa sam tako stigao do Bača, koji je sa svojom rekonstruisanom tvrđavom odlično mjesto za jednodnevni izlet kada se uželite putovanja, a nemate mogućnosti da otputujete negdje dalje. Nakon Bača sam svratio i do Bečeja, malog, ali interesantnog gradića sa nedavno renoviranim gradskim trgom i dosta zelenila. Vojvođansku priču sam krunisao pokušajem da upratim cvjetanje rijeke Tise u Novom Bečeju, ali je priroda imala vlastiti raspored dešavanja koji se nije poklopio sa mojim. Možda nisam vidio čuvenog tiskog insekta, ali sam zato obišao ruševine srednjovijekovne crkve u Arači.

Bač, Srbija

Krajem juna sam odlučio da je krajnje vrijeme da posjetim Banjaluku, drugi po veličini grad u Bosni i Hercegovini. Iako sam faktički cijeli život proveo u Bosni, postoji nekolicina gradova koje nikada nisam obišao, a Banja Luka je upravo jedan od njih. Dok sam putovao, s uzbuđenjem sam posmatrao krajolike vlastite države u koje nikada ranije nisam kročio. Sam grad je u meni izazvao pomiješane utiske. S jedne strane sam vidio ogroman potencijal za turizam, s druge strane sam bio isfrustriran što ni 5% tog potencijala nije iskorišteno, pa sam već nakon pola dana završio obilazak svega što je trebalo vidjeti.

Jajce, Bosna i Hercegovina

Jul je ove godine bio poprilično kišan i tmuran, ali me to nije spriječilo da obiđem još jedan bosanskohercegovački grad u kojem ranije nisam bio. Riječ je o Jajcu, gradu u kojem su se prije nekoliko vijekova krunisali bosanski kraljevi, što dovoljno govori o njegovoj vrijednosti i potencijalu za turizam. Iako je dolazak do Jajca bio svojevrsna noćna mora, a vremenske prilike nisu bile u službi potpunog doživljaja, uživao sam u pogledu na Plivski vodopad, u šetnji tvrđavom i obilasku drevnih katakombi u kojima je boravio čak i Josip Broz Tito.

Subotica, Srbija

Tokom avgusta sam ponovo skoknuo do Vojvodine, a ovaj put su na red došli Sombor i Subotica. Subotica mi je vjerovatno najsimpatičniji grad u Srbiji, sa predivnom Art Nouveau arhitekturom, a iako je ovo bila moja druga posjeta, baš kao ni prva nije bila dovoljno duga da bih se na pravi način saživio sa gradom, tako da ću morati ponovo da je posjetim. Sombor, s druge strane, je mali i pitom gradić, poznat kao najzeleniji grad Srbije. Iako zanimljivo mjesto za jednodnevni izlet, nije me se dojmio u mjeri u kojoj je to uspjela Subotica.

Veliko Trnovo, Bugarska

Prvo i jedino duže ovogodišnje putovanje dogodilo se posljednjih dana avgusta kada sam se zaputio na dugo priželjkivano more u Bugarsku, što je zahtijevalo prolazak cijelom dužinom države. S obzirom da sam postao stručnjak u racionalnom upravljanju vremenom, uspio sam organizovati putovanje na način da usput posjetim i nekolicinu bugarskih gradova, pa sam počeo sa Velikim Trnovom, nekadašnjom prijestonicom Drugog bugarskog carstva. Veliko Trnovo je uspjelo da sačuva duh prošlosti, pa sam šetajući njegovim ulicama imao utisak da sam zastao u vremenu.

Varna, Bugarska

Nakon Velikog Trnova, obišao sam i Varnu, najveći primorski grad Bugarske. Varna me se posebno dojmila i nakon dana provedenog tamo sam shvatio da ne bih imao problem da živim u ovom gradu. Ugodna klima, lijep centar grada, prostrani parkovi i blizina mora su sve što tražim od mjesta za život, a Varna sve to ima. Krajnje odredište bugarske avanture je bio Sunčev Brijeg, ljetovalište koje mi se uopšte nije dopalo, pa sam se nakon svega dva dana preorijentisao na obližnji Nesebar koji je ostavio mnogo bolji utisak na mene.

Nesebar, Bugarska

Putovanje u Bugarsku sam okončao posjetom Plovdivu, drugom po veličini gradu u Bugarskoj i jednom od najstarijih naselja u Evropi. Plovdiv me je od svih bugarskih gradova najviše oduševio, jer je zaista predivna destinacija i bilo mi je žao što sam imao na raspolaganju samo jedan dan za obilazak. U povratku iz Plovdiva sam se zaustavio na nekoliko sati i u Sofiji, što je predstavljalo treću po redu posjetu ovom gradu, pa sam iskoristio priliku da se prisjetim omiljenih mjesta u gradu.

Plovdiv, Bugarska

Oktobar je prošao u znaku promjene radnog mjesta, što je donijelo i neke novosti u moj život, te prilagođavanje novom okruženju i radnim kolegama. Uspio sam jedan vikend skoknuti do Budimpešte, jednog od rijetkih gradova u koje se uvijek ponovo vraćam. Boravak u Budimpešti mi je poslužio kao izvor pozitivne energije, a neuobičajeno lijepo vrijeme za taj period godine, mi je omogućilo da maksimalno uživam u obilasku brojnih znamenitosti. Iako mi je ovo peti po redu odlazak u Budimpeštu, doživio sam i neka nova iskustva poput posmatranja gradske panorame sa vrha Bazilike Svetog Stjepana. Takođe, bio sam u prilici da posjetim gostujuću izložbu slika poznate meksičke slikarke Fride Kalo, što mi je pričinilo posebno zadovoljstvo, budući da je malo vjerovatno da bih ta djela drugačije vidio uživo.

Budimpešta, Mađarska

Novembar je, sada već tradicionalno, donio mini rođendansko putovanje, ovaj put u Košice i Eger, dva grada koja su takođe već duže vrijeme na mojoj listi želja. O posjeti Košicama, drugom po veličini gradu u Slovačkoj, sam maštao jako dugo, ali baš kao u slučaju Oradee nisam mislio da će se desiti u skorije vrijeme. Iako Slovačka nije pretjerano popularno turističko odredište, meni je lično veoma draga država, a Košice su mi se dopale možda čak i više od Bratislave.

Košice, Slovačka

U povratku iz Košica sam se zaustavio u Egeru, mađarskom gradiću koji je jedanput zamalo bio moje novogodišnje odredište, ali se taj plan izjalovio. Stoga mojoj sreći nije bilo kraja kada sam uspio da u jednom potezu obiđem dva dugo priželjkivana mjesta. Ako izuzmemo još nekolicinu gradova koje sam obilazio neturistički, ovo je bilo ujedno i moje posljednje ovogodišnje putovanje. Iako nisam uspio da ostvarim nijednu od prošlogodišnjih želja, obišao sam Arad, Oradeu, Jajce, Plovdiv, Košice i Eger, gradove koji su već dugo vremena u fokusu mog interesovanja, ali nisam očekivao skorašnju realizaciju njihove posjete.

Eger, Mađarska

Iako će 2019. godina biti godina većih mogućnosti za mene, vodeći se iskustvom iz ranijih godina, razmišljao sam da ne sastavljam novogodišnju listu želja, ali da ne kvarim tradiciju, ipak ću to učiniti.

Lista želja za 2019.

1. Švedska/Danska

S obzirom da moja noga još uvijek nije kročila u Skandinaviju, mislim da je 2019. godina krajnje vrijeme da se to promijeni. Za sada imam najveće afinitete prema glavnim gradovima Švedske i Danske, a i posjeta ovim državama je mnogo izglednija u odnosu na Norvešku ili Finsku.

2. Gruzija/Armenija

Ovo su dvije države koje se već godinama vrte na listi mojih želja, ali s obzirom na hroničan nedostatak godišnjeg odmora do realizacije tih posjeta nikada nije došlo. Gruzija blago prednjači u ovom duelu, ali nemam protiv da se bilo koje od ovih putovanja dogodi.

3. Litvanija

2015. godine sam bio u prilici da posjetim Latviju i Estoniju, i od tada gajim jake simpatije prema zemljama Baltika. Nažalost, i tada je vrijeme bilo ograničavajući faktor pa sam bio prinuđen da se odreknem Litvanije u korist Estonije, što ni sada ne mogu da prežalim. Stoga sam odlučio da ove godine otputujem ili u Litvaniju ili u neku od Skandinavskih zemalja, i najizglednije je da će se nešto od toga i desiti.

4. Kambodža/Vijetnam

Rekao bih da je krajnje vrijeme da „Svjetski putnik“ opravda svoj nadimak (u suprotnom ga mijenjam u „Putnik lokalac“) i ove godine otputuje u neku od egzotičnih zemalja. Više puta sam naglašavao da je Kambodža jedna od mojih najvećih putničkih želja, a u posljednjih godinu dana sam sve više zagrijan i za Vijetnam. Pretpostavljam da će neka od ovih država, ili eventualno Šri Lanka, postati moje prvo odredište u ovom dijelu svijeta.

5. Jordan/Liban/Izrael

U slučaju da ne mognem realizovati ništa iz prethodne tačke, alternativna egzotika će mi biti definitivno neka od ove tri države. Jordan mi je svakako prioritetan izbor jer želim posjetiti Petru, Aman i Jeraš. Liban mi je u posljednje vrijeme sve primamljivije odredište, a ništa manje atraktivan mi je i Izrael.