Vodič kroz Fridrihshafen, Njemačka - šta posjetiti?

Kada sam nedavno započeo planiranje putovanja u Lihtenštajn, nisam očekivao da ću na putu do tamo biti u prilici da upoznam pregršt malenih gradića alpskog regiona. Budući da Lihtenštajn nema aerodrom, to je podrazumijevalo da ću do njega morati stići iz neke od okolnih zemalja, a ispostavilo se da je u mom slučaju najpovoljnija opcija preko Fridrihshafena (njem. Friedrichshafen), grada na krajnjem jugu Njemačke. Fridrihshafen je industrijski gradić sa oko 58 hiljada stanovnika i kao takav vam vjerovatno neće biti mnogo interesantan, ali ako vas kao mene, put nanese tamo, daću vam nekoliko prijedloga kako da najbolje iskoristite slobodno vrijeme.

Promenada u Fridrihshafenu

Aerodrom u Fridrihshafenu je malen i jednostavan za snalaženje, a očekujte da će vam granični policajci zbog pooštrenih antiimigracionih mjera, postaviti pitanja gdje odsjedate, da li imate rezervaciju smještaja i koliko novca nosite sa sobom. Od aerodroma do centra je moguće stići na dva načina, vozom i autobusom. Ja sam se odlučio za prvu opciju, tako da sam po izlasku s aerodroma morao preći cestu, gdje se nalazi stanica. 

Željeznička i autobuska stanica u Fridrihshafenu

Kartu kupujete na automatu (možete plaćati kovanicama, novčanicama i karticom) i košta 2,20 eura po pravcu. Vožnja traje prilično kratko i za tren oka ste na glavnoj gradskoj stanici. Željeznička i autobuska stanica se nalaze u sklopu istog objekta, tako da sam u povratku do aerodroma putovao autobusom (karta se kupuje kod vozača i košta takođe 2,20 eura) jer nisam znao ime stanice pored aerodroma, pa prema tome nisam mogao kupiti ni voznu kartu na automatu.

Zepelin fontana (kugla i dječak su dio originalne fontane iz 1909.)

S obzirom da mi Fridrihshafen nije bio konačno odredište, nisam se posebno ni pripremao za njegov obilazak. Na internetu sam letimično pregledao šta ovaj grad nudi, ali sam se po dolasku prepustio nasumičnom razgledavanju. Fridrihshafen je iznikao na obali prelijepog Bodenskog jezera, koje je ujedno i ključ njegovog turističkog potencijala. Uz obalu jezera se nalazi Stadtgarten, veliki park i zelena oaza grada, gdje se možete skloniti za vrijeme jakog sunca i uživati u brojnim sadržajima, uključujući i ogromno stablo sekvoje iz 1867.

Bodensko jezero

Iz parka se nastavlja glavna promenada pored jezera, duž koje su smješteni brojni kafići, restorani i trgovine. Na ovom potezu se nalazi i dugački betonski mol koji se završava vidikovcem u obliku željeznog tornja/platforme, odakle imate besplatan pogled na cijeli grad, kao i na švicarsku obalu Bodenskog jezera. U daljini sam ugledao tornjeve Evangelističke crkve i pripadajućeg dvorca, do kojih nisam išao zbog nedostatka vremena, ali mi je sada pomalo žao zbog toga. U blizini crkve se nalazi i Sloss-Steg, odnosno dvorski most, koji je služio za doček bitnih posjetilaca grada. Nakon što je Versajskim sporazumom došlo do raspada Kraljevine Wurttemberg, svrgnuta kraljevska porodica je nastavila da živi u svom dvorcu u Fridrihshafenu.

Pogled na Evangelističku crkvu

Osim po Bodenskom jezeru, Fridrihshafen je znamenit i po letjelici cepelin, budući da je njemački general Ferdinand von Zeppelin ovdje osnovao fabriku krajem 19. vijeka. I druge značajne kompanije iz oblasti avijacije su imale svoje ispostave u gradu, kako bi potpomogle razvoj industrije, što je naročito bilo izraženo tokom Prvog svjetskog rata. Fabrika cepelina je ponovo uspostavljena 1993. godine, radi proizvodnje letjelica u komercijalne svrhe, a ja sam čak imao priliku da vidim jedan cepelin u letu. Ako želite saznati više o istorijatu razvoja cepelina, posjetite Muzej cepelina. Preko puta muzeja se nalazi i suvenirnica, gdje možete kupiti neku uspomenu na boravak u Fridrihshafenu.

Pristanište u Fridrihshafenu (najudaljeniji trajekt vozi za Romanshorn)

Šetali smo još neko vrijeme po gradu, nastojeći da pronađemo neko mjesto gdje bismo mogli nešto na brzinu pojesti. Ušli smo u jednu od nekoliko restoran-pekara, ali smo ubrzo odustali jer smo čekajući u redu vidjeli da po pecivima lete muhe. Obišli smo zatim Adenauerplatz, za koji bih rekao da je glavni gradski trg budući da se na njemu nalaze vijećnica i parohijska Crkva Svetog Nikole, sagrađena u baroknom stilu, sa neorenesansnim enterijerom.

Parohijska Crkva Sv. Nikole

Naposlijetku smo odlučili pronaći supermarket Baur, smješten nekoliko ulica od Cepelin muzeja, na Romanshorner Platz-u. Ne znam za vas, ali ja iako nisam veliki ljubitelj shoppinga, obožavam hodati po supermarketima u inostranstvu. Uvijek me fascinira hrana koja se ne može kupiti kod nas, a naročito slatkiši. Neko vrijeme smo se zabavljali razgledanjem i kupovinom hrane, a zatim odlučili pronaći neko zavučeno mjesto gdje istu možemo pojesti na miru.

Skulptura u blizini Cepelin muzeja

Na izlasku iz marketa sam ugledao starijeg muškarca u kožnoj suknji i čizmama sa platformom, pomislivši kakvog sve življa neću vidjeti po zapadnoj Evropi. U nastavku dana takvi prizori su počeli sve češće da mi iskrsavaju pred očima, a onda sam shvatio da se nalazim usred nekog bizarnog događaja o kome nisam imao nikakvih spoznaja. Brojni muškarci i žene su bili obučeni u lasteks kostime sa sado-mazo elementima. Ležerno su se šetali naokolo, dok su ih brojni prolaznici fotografisali, opušteno čavrljajući na ulici.

Festival fetiša u Fridrihshafenu

Na pristaništu je bio usidren brod sa transparentom „Torture ship“, a ja ću kasnije saznati da je u pitanju najveći svjetski festival fetiša na plovećoj platformi, koji se održava svake godine posljednje subote juna ili prve u julu. E, zamislite koji baksuz/sretnik morate biti da se slučajno zadesite ovdje baš na taj datum. Poklonici fetiša i lasteks odjeće širom svijeta dolaze svake godine u Fridrihshafen kako bi uživali u zajedničkom druženju, pretvarajući jedan naizgled dosadan grad u paradu bizarnosti. Nakon što se svi učesnici okupe, ukrcavaju se na brod koji do ranih jutarnjih sati plovi na relaciji Fridrihshafen – Konstanc.

Učesnici festivala u bizarnim kostimima

Festival se održava još od kraja '90-ih godina prošlog vijeka, a karta za učešće košta oko 65 eura. Inače, organizatori su 2014. bili primorani da ukinu tzv. Dark room, prostor predviđen za upražnjavanje seksualnih aktivnosti. Nakon što me je popustila prvobitna nevjerica, odlučio sam potražiti mjesto sa kojeg polazi trajekt za Romanshorn, mjesto u Švicarskoj odakle sam trebao nastaviti svoje putovanje ka Cirihu. S obzirom da se bližilo 7 h uveče, biletarnice za prodaju karata su već bile zatvorene, a obavještenja o broju pristaništa sa kojeg polazi trajekt su djelovala pomalo konfuzno. 

Još neobičnih učesnika festivala

Lokalci nam nisu bili od velike pomoći, što zbog neinformisanosti, što zbog lošeg poznavanja engleskog jezika. Na kraju smo se ipak snašli i pronašli trajekt, te kupili kartu na njemu. Potrebno je samo ukrcati se na pravi trajekt, a kasnije će vas obići radnik koji pregleda i naplaćuje karte. Cijena trajekta do Romanshorna je 10 eura po pravcu za jednu osobu.

Pogled na Fridrihshafen iz aviona

Nadam se da sam vam uspio barem malo približiti ovaj grad i njegove sadržaje, kojih ima taman dovoljno da se ispuni jedan cijeli dan u njemu. U narednom postu se družimo u Švicarskoj, a vi ostavite u komentarima prijedloge šta bi još moglo da se vidi i doživi u Friedrichshafenu, ukoliko ste bili u prilici da ga posjetite.