Vodič kroz Oradeu, Rumunija - šta posjetiti?

Uprkos tome što su se posljednjih godina klimatske prilike toliko poremetile da iz zimskih jakni uskačemo u kupaće kostime, proljeće, pa makar ono bilo samo i kalendarsko, predstavlja moje omiljeno godišnje doba za putovanja. Kada još na to dodam i sve praznike koji se u tom periodu nižu jedan za drugim, ne postoji nijedna prepreka da se ostane kod kuće. S obzirom da sam odavno prevazišao tradicionalne forme proslave prvomajskih praznika, iskoristio sam priliku da se nepun mjesec nakon posjete Aradu vratim ponovo u Rumuniju, kako bih se za još jedan korak približio misiji njenog cjelovitog obilaska. Ovaj put sam se odlučio za Oradeu, grad smješten na sjeverozapadu Rumunije, udaljen svega desetak kilometara od mađarske granice.

Pogled na Oradeu sa tornja gradske kuće

Oradea, kod nas poznata i kao Veliki Varadin, predstavlja deseti po veličini grad u državi i smještena je u istorijskoj pokrajini Krišana, a danas je upravno sjedište okruga Bihor. Grad broji oko 196 hiljada stanovnika, od čega su 67.59% Rumuni, 23.07% Mađari, dok ostatak čine manjine, prvenstveno Romi. U Oradei je nekada živjela i značajna jevrejska populacija, koja je nakon progona i ubijanja u Drugom svjetskom ratu skoro u potpunosti iščezla, a o njenom nekadašnjem prisustvu svjedoči tek nekolicina preostalih sinagoga.

Mjesečeva crkva i Grkokatolička crkva na glavnom trgu

Zanimljivo je da su do Prvog svjetskog rata Mađari bili apsolutna većina u gradu, dok je Rumuna bilo manje od 10%. Nakon rata, Oradea potpada pod rumunsku vlast u okviru Transilvanije, a u nadolazećim decenijama demografska slika počinje da se drastično mijenja. Tek 1966. godine Rumuni postaju većinsko stanovništvo, a iako je Mađara iz godine u godinu sve manje, njihov uticaj je i dalje veoma vidljiv. To se najviše vidi po dvojezičnim tablama i prizvuku mađarskog jezika koji se može čuti na ulicama. Čak sam i na suvenirima češće viđao mađarski naziv Nagyvarad, nego rumunski Oradea.

Neobična svita na klupi kod rimokatoličke crkve Sv. Ladislava

Do Oradee smo putovali iz pravca Novog Sada, preko slabo prometnog graničnog prelaza Nakovo-Lunga. Vožnja kroz živopisna rumunska sela nije potrajala dugo prije nego što nas je zaustavila policijska patrola radi rutinske kontrole, ali nisu bili pretjerano raspoloženi da se bave nama pa su nas pustili bez ikakvih pitanja. Ako izuzmemo nekvalitetne dionice u pograničnim predjelima, put do Oradee je odličan, naročito nakon što se prođe Arad, u kome smo se zaustavili radi ručka i zamjene novca za lokalnu valutu. Dodatnu pauzu za fotografisanje smo neplanski napravili u gradiću po imenu Salonta, za koji nikada ranije nisam čuo, ali me je očarao nekolicinom zanimljivih građevina.

Grkokatolička crkva i Palata grkokatoličke episkopije

U Oradeu smo stigli u kasnim poslijepodnevnim satima, gdje nas je u pansionu Casa Mignon dočekala letargična Rumunka, čije je poznavanje engleskog jezika srećom bilo na pristojnom nivou, pa smo izbjegli mrcvarenje kakvo smo uglavnom imali pri pokušajima komuniciranja sa lokalcima u Aradu. Ukoliko zanemarimo podatak da se nalazi u četvrti koja noću ne ulijeva pretjerano povjerenje, drugih zamjerki na smještaj nisam imao. Nismo gubili vrijeme, pa smo se odmah zaputili u centar do kojeg nas je vodila dugačka avenija Tudor Vladimirescu. Gusto posađeni drvoredi bjelogorice zbijenih krošanja štitili su nas od još uvijek jakog popodnevnog sunca.

Palata Crni orao

Ulica se na kraju spojila sa Trgom ujedinjenja, najprostranijim i najljepšim u Oradei. Ovdje se najbolje vidi multikulturalnost grada, o čemu svjedoče rimokatolička crkva Sv. Ladislava, grkokatolička katedrala Svetog Nikole i pravoslavna Crkva Uznesenja Marijinog, udaljene nekoliko desetina metara jedne od drugih. Sve tri su izgrađene u baroknom stilu, a posljednju krasi neobičan mehanizam sa zlatnom kuglom koji pokazuje mjesečeve mijene, zbog čega je prozvana i Mjesečeva crkva. Ova crkva je zanimljiva i po svojoj bogatoj unutrašnjoj dekoraciji uređenoj u bizantskom stilu.

Pasaž u palati Crni orao

Najljepša građevina na trgu, a možda i u cijeloj Oradei je grandiozna palata Crni orao (rum. Vulturul Negru). Ovo remekdjelo secesije je izgrađeno početkom 20. vijeka, a monumentalna građevina je nekada bila sjedište pozorišta, balske dvorane, kazina, ureda i sl. Danas se u njoj nalazi hotel, dok su u prizemlju smješteni poslovni prostori, uglavnom kafići i restorani. Nasuprot palati je smještena gradska kuća čiji toranj svojom visinom od 50 metara nadmašuje većinu gradskih objekata. Toranj je nekada služio za nadziranje požara u gradu, a ironija leži u tome da je upravo on 1944. godine izgorio u požaru, nakon čega je ponovo izgrađen.

Gradska kuća u Oradei

Za samo 5 leja (malo više od 1 euro) možete uživati u fantastičnom pogledu na grad sa tri različita nivoa tornja, a moja preporuka je da se popnete u kasno poslijepodne jer je tada grad najljepše osunčan. Ukoliko imate strah od visine, moram da vas upozorim da uspon montažnim željeznim stepenicama nije najugodnije iskustvo. Pored gradske kuće na trgu se nalaze i druge palate vrijedne pažnje, od kojih je najljepša Palata grkokatoličke episkopije, podignuta u stilu eklektike, sa brojnim romanskim i bizantskim dekorativnim elementima.

Pogled sa gradske kuće na rijeku Brzi Kereš i neološku sinagogu

Skoro sve građevine na trgu su renovirane, a doživljaj upotpunjuju savršeno pokošena trava, cvijeće i četiri fontane postavljene u uglovima. Ono što mi se posebno dopada kod Oradee jesu prostranost, čistoća i mnogo zelenila, što nisu česte karakteristike gradova. Nedaleko od trga se nalazi most koji povezuje dvije obale rijeke Brzi Kereš i sa kojeg se pruža lijep pogled na cionističku neološku sinagogu, izgrađenu u 19. vijeku od strane reformiranih Jevreja, nakon njihovog odvajanja od Ortodoksne jevrejske zajednice 1870. godine. Eklektička građevina je pojednostavljena replika sinagoge u Nirnbergu, a otvorena je za posjete po cijeni od 5 leja. U vrijeme moje posjete, na području oko sinagoge je bila u toku obimna rekonstrukcija šetnice pored rijeke.

Cionistička neološka sinagoga

Uz suprotnu obalu se prostire predivno šetalište skriveno krošnjama žalosnih vrba. Rijetko u kojem gradu možete uživati u takvoj prirodi u strogom centru grada. Iznenadilo me je što rijeka zapravo ima zelenu boju i djeluje prilično čisto, jer sam navikao na smeđe, blatnjave gradske rijeke. Nemojte propustiti ovu zelenu oazu ukoliko vas put odvede u Oradeu. Pored lijepe prirode, na ovoj strani grada kriju se i brojne druge znamenitosti, a prva na koju nailazimo je zgrada državnog pozorišta. Izgrađena je u eklektičkom stilu, a ulazno stepenište krase kipovi dvaju muza, Melpomene koja simbolizira tragediju, i Talije koja simbolizira komediju. Lijevo od pozorišta se nalazi niz Art Nouveau palata, među kojima se najviše ističe Sztarill palata, u kojoj je danas smješten hotel Astoria.

Šetalište pokraj rijeke Brzi Kereš

Desno od pozorišta se prostire glavna pješačka ulica u kojoj su smješteni brojni kafići, restorani, prodavnice i jedna od rijetkih suvenirnica koje ćete naći u Oradei. Odmah pri početku šetališta smješten je spomenik sastavljen od četiri bronzane statue, koje predstavljaju lokalne pjesnike koji su osnovali udruženje „Holnap“ (u prevodu „sutra“), kako bi promovisali ljubav prema književnosti kroz čitanje i zajednička druženja. Udruženje je osnovano 1908. u kafiću EMKE, koji i danas postoji u okviru hotela Astoria. Odmah pored statue se nalazi i Ursulinski samostan sa Crkvom Sv. Ane.

Sztarill palata u kojoj je danas smješten Hotel Astoria

U nastavku ulice smo naišli na neke od najljepših gradskih palata, među kojima se ističu Palata Rimanoczy Kalman Stariji, Stern Palata, Palata Apolo i druge. Najimpresivnija od svih, Palata Moskovits Miksa je svježe renovirana, a njeni cvijetni motivi u kombinaciji sa ženskim glavama će oduševiti svakog ljubitelja secesije. Palata Apolo, smještena nasuprot nje nije ništa manje impresivna, ali se tokom moje posjete nalazila usred opsežne rekonstrukcije, tako da osim kupole nisam mogao vidjeti ništa više. 

Kip muze ispred pozorišta

Bilo mi je toplo oko srca što vidim da se u Oradei posljednjih godina intenzivno restauriraju znamenite građevine i vraća im se prvobitni sjaj, naročito jer su neke od njih bile dovedene u očajno stanje. Svježe fasade su učinile da grad izgleda daleko atraktivnije i vjerujem da se uz dobru promociju Oradea može popularizovati u jednakoj mjeri kao Temišvar. Turista još uvijek nema u mjeri u kojoj ovaj grad to zaslužuje, ali sam tokom boravka bio u prilici da vidim nekoliko turističkih grupa, iako nisam siguran odakle su.

Palata Moskovits Miksa

U nastavku šetnje sam prošao pokraj još jedne rimokatoličke crkve i palate javnih finansija, zanimljive građevine čija je fasada bila prekrivena ceradom zbog nadolazeće restauracije. Ulica Republike kojom sam se kretao, završava se velikom raskrsnicom na kojoj se nalazi ne baš obećavajući tržni centar, čiji je highlight vjerovatno Mc Donald's. Ako tražite jeftinu hranu, preporučujem restoran brze hrane McNeil, gdje možete naći različite vrste piletine, kobasica, krompira ili kebab. Pekare su im takođe veoma povoljne, a piće ili druge sitne potrepštine možete naći u prodavnicama lanca ABC ili drugim usputnim trgovinama.

Pogled na pravoslavnu katedralu kroz zidine zapadne kapije tvrđave

Drugog dana boravka u Oradei obilazak smo započeli posjetom tvrđavi, do koje smo stigli preko glavnog gradskog trga i prostranog parka Prvi decembar. Iako se ne radi o najspektakularnijem parku u kom sam bio, dopalo mi se što vidim toliko zelenila i mjesta za šetnju ili odmor. Prešli smo cestu kod Biskupske katedrale uskrsnuća Gospodnjeg, velike, ali relativno nove crkve, stigavši do zapadne kapije utvrde. Tvrđava u Oradei je stara 900 godina, a služila je kao sjedište rimokatoličke episkopije sve do 1557. godine, kada je dobila isključivo vojnu svrhu.

Unutrašnjost tvrđave u Oradei

Kroz svoju burnu istoriju doživjela je nekoliko opsada od strane Mongola, Turaka, Habsburgovaca i drugih. Tokom nadolazećih vijekova je prošla kroz više obnova, što je rezultiralo promjenama u izgledu i dobijanju svojstava različitih arhitektonskih stilova poput romanizma, gotike i renesanse. Unutar tvrđave počivaju brojne kraljevske ličnosti, a vjerujem da se o njenoj istoriji može saznati više ukoliko posjetite muzej koji je ovdje lociran. Osim muzeja, jednog kafića i besplatnog toaleta, nekih pretjeranih sadržaja unutar same tvrđave nema. Meni je bilo daleko zanimljivije šetati se duž njenih vanjskih zidina, kroz park smješten iza istočne kapije. Mnogi mladenci dolaze ovdje da uslikaju svoje vjenčane fotografije, a ja sam imao sreću da svjedočim jednom takvom događaju. 

Mladenci koji se fotografišu ispred istočne kapije tvrđave

Nakon obilaska tvrđave i kratkog odmora u parku, nastavili smo obilazak druge obale grada, upoznavši se usput sa još nekolicinom znamenitosti kao što su Baptistička mađarska crkva, grko-katolički kompleks i Palata pravde. Krajnje odredište nam je bio Park episkopa Sclauch Lorinca, u kojem su se smjestile rimokatolička katedrala i monumentalna barokna palata. Brojni drvoredi oko Parka Petofi Sandor, koji nas je vodio do tamo su nam pružali zaklon od neprijateljski nastrojenog sunca, dok se miris bagrema poput svježeg proljetnog parfema razlijegao alejom.

Rimokatolička katedrala u Oradei

Smještena usred bujnog parka, barokna katedrala sa žutom fasadom i dva crkvena tornja, predstavlja četvrtu biskupiju rimokatoličke denominacije u Oradei. Od vrijednih predmeta katedrala posjeduje gotičke i renesansne nadgrobne ploče prenesene iz stare katedrale u tvrđavi, te poprsje sa relikvijama Sv. Ladislava I. Odmah pored katedrale se nalazi barokna palata, sa čijom izgradnjom se počelo nešto kasnije, ali je dovršena dvije godine prije završetka radova na katedrali. Obje građevine je projektovao bečki arhitekta Franz Anton Hillebrandt. Palata se prostire na tri etaže i ima ukupno 282 prozora, a karakterišu je elementi francuskog palatinskog baroka.

Barokna palata

Posljednji zadatak tog dana bio je istraživanje zaostavštine jevrejske zajednice u Oradei u vidu šest preostalih sinagoga, od kojih sam ja uspio locirati samo tri. Već sam spomenuo cionističku neološku sinagogu, smještenu uz rijeku Brzi Kereš (rum. Crisul Repede), koju nažalost nisam uspio obići iznutra jer sam zbog obilaska tornja gradske kuće stigao nakon zatvaranja. Druga sinagoga je ortodoksna sinagoga Hinech Neorim u ulici Primariei, koja se nalazi u poprilično zapuštenom stanju, a u planu je da se nakon njenog renoviranja pretvori u muzej Jevreja. 

Ortodoksna sinagoga

Jedina aktivna sinagoga u gradu je ortodoksna sinagoga u ulici Mihail Viteazul. Većina jevrejskog stanovništva je istrijebljena tokom Drugog svjetskog rata, dok se značajan broj preživjelih tokom komunističkog režima iselio u Izrael, Zapadnu Evropu ili Sjedinjene Američke Države. Ova eklektička građevina sa primjesama maurske arhitekture je jedan od posljednjih svjedoka prisustva naroda koji je nekada davao veliki doprinos u ekonomskom i demografskom pogledu. Nisam ulazio unutra, budući da je objekat zaštićen visokom željeznom ogradom, a na ulaznoj kapiji se nalazio stražar. 

Hotel Astoria noću

Posljednjeg dana boravka u Oradei, netom prije nego što ćemo krenuti nazad, odlučili smo posjetiti Manastir Svetog Krsta (rum. Manastirea Sfintei Cruci), udaljen nekoliko kilometara od grada. Iako je osnovan tek 1992. ovaj kompleks se sastoji od čitavog niza objekata, a najstariji među njima je drvena crkva iz 18. vijeka, prenesena iz sela Corbesti. Iako je bila već u fazi raspada, opsežnom restauracijom joj je vraćen prvobitni izgled. 

Manastir Svetog Krsta u Oradei

Manastirska crkva je oslikana i izvana i iznutra u bizantskom stilu, pri čemu su korištene uglavnom prirodne boje. Iako se nalazi tik uz cestu, manastir je izgrađen tako da pruža potpunu privatnost za oko 80 ljudi koji borave unutar njega. Svuda su posađeni čempresi i cvijeće, a postoji čak i dio obrađenog zemljišta sa poljoprivrednim kulturama. 

Drvena crkva iz 18. vijeka u Oradei

Boravak na ovom mjestu će vam prijati, bez obzira da li ste religiozni ili ne. Oradea je kao destinacija premašila moja očekivanja i pružila mi dovoljno da bih je svrstao u red ljepših rumunskih gradova koje sam posjetio. Ukoliko tražite grad u kome ćete uživati u kombinaciji lijepih građevina, parkova i lokalnom ugođaju, bez prevelike gužve i rijeke turista, Oradea je pravo mjesto za vas. Idealna je i za proputovanje u kombinaciji sa drugim mjestima u Rumuniji, kao što su Arad, Satu Mare ili Cluj-Napoca ili pak mađarskim Debrecenom. Ukoliko ste bili ovdje ili vam se dopalo ono što sam vam predstavio, ostavite utiske u komentarima.