Putovanje na Kipar, Larnaka - šta posjetiti?

Došlo je vrijeme da podnesem izvještaj i sa nedavnog putovanja na Kipar. Nakon sedmica neizvjesnosti, iščekivanja i bojazni da će mi zbog nadolazećih obaveza propasti rezervacija avionske karte, napokon sam dočekao dan odlaska. Posljednjih nekoliko dana pred polazak, kada je postalo već izvjesno da ću ipak vidjeti prapostojbinu boginje Afrodite, počeo sam mahnito pretraživati internet s ciljem da na najbolji mogući način organizujem ona četiri dana koliko sam imao na raspolaganju. Odmah da vam kažem, četiri dana su premalo za Kipar, ali posao mi nije dozvoljavao više od toga, stoga sam želio na najbolji način iskoristiti ono što mi se nudilo i iskombinovati uživanje na plaži sa obilascima najvažnijih znamenitosti. Skovao sam pakleni plan koji je podrazumijevao da u četiri dana obiđem Larnaku, Aja Napu, Famagustu i Nikoziju. Svaki od gradova će dobiti poseban post, a za početak krećem sa Larnakom.

Crkva Svetog Lazara

Larnaka (Larnaca) nije na glasu kao omiljena destinacija na ostrvu, ali sam je odabrao za bazu iz praktičnih razloga budući da se kiparski aerodrom nalazi upravo tu, a zbog ne baš savršenog reda vožnje tamošenjeg (među)gradskog prevoza, naročito nedjeljom ujutro, ovo je bilo najsigurnije rješenje za siguran povratak kući. Pošto sam bio ograničen na četiri dana, nisam želio dodatno da se opterećujem razmišljanjem o povratnom prevozu do aerodroma. 

Pogled na Larnaku iz aviona

U pratnji dvoje najboljih prijatelja, zaputio sam se kasno naveče ka beogradskom aerodromu, a zbog paranoje jednog od saputnika da bi zbog azilanata mogli zatvoriti granice između BiH i Srbije, stigli smo u Beograd nekoliko sati ranije nego što je trebalo. I tako sam doživio da po prvi put u životu spavam u automobilu na parkingu, kao i to da od osobe koja je na aerodromu privlačila pažnju koferom u veličini sarkofaga, postanem osoba koja putuje samo sa jednim ruksakom. Moram priznati da, iako izazov u pakovanju, putovanje sa ruksakom umjesto kofera je jedno zaista rasterećujuće iskustvo.

Šetalište u Larnaki

Već neko vrijeme imam praksu da po dolasku na odredišni aerodrom, prvo tražim info centar, gdje pokupim sve raspoložive mape grada i brošure pa sam to učinio i ovaj put. Usput sam kupio i autobusku kartu koja za unutargradske vožnje košta 1,5 eur i krenuo u lov na autobus broj 425 koji vozi do centra Larnake. Što se tiče javnog prevoza na Kipru, autobusi vrlo često kasne i po pola sata, a ostrvo nije ni približno dobro umreženo kao što je to slučaj recimo sa Maltom. 

Centar Larnake sa restoranima

Nakon što smo pronašli apartman u kojem su nas obavijestili da je check in tek u 14h, ostavili smo stvari i odlučili da naredna dva sata pokušamo pronaći nešto za jelo. Ta potraga se pretvorila u pomalo mučnu šetnju na temperaturi od preko 30 stepeni, a nijedan od restorana na koje smo usput naletjeli nam nije pretjerano obećavao. Na kraju smo zacrtali sebi da ćemo pronaći Pizza hut, što nas je dovelo do samog centra grada.

Tvrđava u Larnaki

Jedna od prvih atrakcija na koje smo naišli jeste utvrda smještena na južnom kraju šetališta Finikudes (Phoinikoudes) za koju se pretpostavlja da je prvobitno izgrađena još u 14. vijeku kako bi se zaštitila gradska luka. U 17. vijeku je obnovljena za vrijeme Turaka, a u prvim godinama britanske vladavine je korištena i kao zatvor. Danas je u njoj smješten srednjovjekovni muzej i izložbeni prostor, ali pošto mi nije bila na listi prioriteta ne mogu vam dati pobliže informacije o samim eksponatima.

Kebir džamija u pozadini

Odmah pored utvrde smjestila se Buyuk ili Kebir džamija, vjerovatno jedna od prvih koje su sagrađene po dolasku Turaka na Kipar u 16. vijeku. Prvi pisani pomen ove džamije datira iz 1747. godine u dokumentima u kojima Buyuk Paša ističe da bi fontana ispred džamije trebalo da se napaja iz akvadukta koji je on izgradio u Larnaki. U dvorištu džamije se nalazi i malo mezarje, a meni je posebno fascinantna bila mačka koja je nepomično sjedila pokraj jednog nišana i buljila u daljinu, pa sam u prvi mah pomislio da je preparirana.

Buyuk ili Kebir džamija u Larnaki

Nakon što prođete pokraj utvrde i džamije, počinje moderno šetalište duž kojeg se unedogled prostiru brojni restorani i kafići s jedne strane, a s druge plaža Finikudes i štandovi sa sladoledom i sokovima. Tu se ujedno nalazi i istoimena autobuska stanica za međugradske vožnje, a prepoznaćete je po tabli sa označenim redom vožnje, pošto sama od sebe nije upadljivo označena. Stigavši najzad do Pizza huta, napunili smo baterije i krenuli nazad ka apartmanu kako bismo se smjestili.

Mačka koja se nije pomjerila ni za milimetar

Naravno, kada ste u novom gradu teško je da vam usput pažnju ne odvuče nešto drugo. Tako je bilo i meni kada sam na kraju jedne od sporednih ulica ugledao interesantnu crkvu, pa je check in mogao da sačeka. Riječ je o Crkvi Svetog Lazara, kiparskoj autokefalnoj crkvi grčke pravoslavne crkve. Posvećena je Lazaru od Betanije koji je, nakon što ga je prema Novom zavjetu Isus podigao iz mrtvih, došao na Kipar gdje je živio još više od 30 godina. Crkva je sagrađena krajem 9. vijeka nad drugim Lazarovim grobom koji se za vrijeme arapske vladavine smatrao izgubljenim.

Zvonik Crkve Svetog Lazara

Tokom svoje burne istorije bila je djelimično uništena, ali i pretvorena prvo u katoličku crkvu, a potom u džamiju. 1857. godine, nakon što su turske vlasti ponovo dopustile kiparskim crkvama da imaju zvonike, Crkva Svetog Lazara je dobila novi zvonik u latinskom stilu. U okviru crkve se nalazi i bizantijski muzej koji ima dvokratno radno vrijeme (april-avgust 08:00-12:30 i 15:30-18:30, septembar-mart 08:00-12:30 i 14:30-17:30), a ulaz je slobodan. 

Crkva Svetog Lazara

U ulici koja vodi do crkve nalaze se brojne suvenirnice, pa ako želite kupiti neku uspomenu u Larnaki, ovo je najbolje mjesto za to. Kipar me je iznenadio pristupačnošću cijena na gotovo svim poljima, pa tako i kada je riječ o suvenirima. Magneti su u prosjeku 1 euro, tako da sam ja ponesen niskom cijenom na kraju uzeo nekih 10-ak komada, pa sad ne znam šta ću s njima.

Finikudes plaža

Nakon obavljenog check-in-a mi je bilo jasno da od odlaska na Nissi plažu u Aja Napi taj dan nema ništa. Plaže u Larnaki definitivno nisu među najboljima na Kipru, ali su sasvim korektne. Ja sam odabrao Kastella Larnacas Muncipal Beach, sasvim pristojnu plažu (pogledajte je u videu). 

Statua krilatog lava u blizini plaže Finikudes

Cijena ležaljki i suncobrana je 2,5 eura po komadu, a plićak je kao i kod većine kiparskih plaža nešto duži. Za razliku od Nissi plaže, voda nije azurno plava ali je čista, o čemu svjedoči i tabla na ulazu koja garantuje kvalitet vode za kupanje. Teško da mogu riječima izraziti svoje ushićenje nakon prvog ulaska u more, o čemu sam maštao cijelu prethodnu godinu. Iako kraj septembra, voda je izuzetno prijatna za kupanje, tako da imate moje najtoplije preporuke da u ovom periodu posjetite Kipar.

Finikudes šetalište

Dan sam odlučio završiti posjetom džamiji Umm Haram poznatijoj kao Hala Sultan Tekija, smještenoj na zapadnoj obali slanog jezera u Larnaki. S obzirom da nam je apartman gledao na jezero, nije nam trebalo mnogo da se spustimo do njega. Sunce koje je već bilo na zalasku davalo je nebu i samom jezeru predivnu boju, pa smo poželjeli do džamije stići šetnjom uz samo jezero. 

Slani pokrivač na obali jezera

Međutim, to se nije pokazalo kao najpametnija ideja jer stopala tonu kroz slani pokrov uz obalu što otežava hodanje. Da stvar bude gora, na pojedinim mjestima se ispod slanog pokrivača nalazio mulj tako da su mi na kraju patike bile prljave kao da sam protrčao kroz svinjac. Očistivši ih koliko sam mogao, povukao sam se nazad do ceste i nastavio hodati trotoarom.

Zalazak sunca iznad slanog jezera

Džamija je udaljena nekoliko kilometara i potrebno je prilično pješačenja, ali ako niste gladni, žedni i ne morate u wc, nije nemoguće stići do nje. Naravno, taj pohod je poželjan isključivo predveče, jer biste tokom dana vjerovatno na pola puta počeli halucinirati od vrućine. Do džamije vozi i autobus, ali pošto ima neku čudnu satnicu i rutu kretanja, nisam se htio oslanjati na njega. Uostalom, šetnja iako s jedne strane naporna, s druge je izuzetno prijatna zbog fantastičnog pogleda na jezero i krajolik tokom cijele maršute, a na pojedinim mjestima su postavljene i klupe za odmor.

Zalazak sunca iznad slanog jezera

Hala Sultan Tekija je faktički izvan Larnake, i izgrađena je na mjestu gdje je sahranjena Umm Haram, koja je prema informacijama do kojih sam došao bila dojilja poslanika Muhameda i žena Ubada bin al-Samita, njegovog sljedbenika. Prema predaji, Umm Haram je već u poznim godinama pala sa mule tokom prve arapske opsade Larnake i poginula. U 18. vijeku grobnicu je otkrio derviš zvani Šeik Hasan, koji je na tom mjestu i izgradio prvu strukturu. Na mjestu jednostavne grobnice kasnije je sagrađena i džamija, a danas je to pravi mali kompleks građevina i ne pripada nijednom vjerskom pokretu. 

Hala Sultan Tekija

Radno vrijeme džamije je od 08:30 do 19:30h tokom ljetne sezone (16. 04.-15.09.), odnosno do 17:00h tokom zimske, a ulaz je besplatan. Kada sam stigao, već je uveliko prošlo 17:00h, ali su kapije i dalje bile otvorene pa sam ušao unutra. Doduše, neko od ljudi koji su zaduženi za održavanje nam je rekao da je vrijeme posjete završeno, ali to nas nije spriječilo da malo pronjuškamo uokolo i napravimo par fotografija. Time smo otprilike i završili prvi dan boravka na Kipru, spremni za nove pohode koji su nas očekivali narednog dana.

Klupa za odmor s pogledom na slano jezero

Ako ste u Larnaki, nemojte propustiti da posjetite atrakcije koje sam vam predstavio. U idućem postu se družimo u AjaNapi, a do tada uživajte u video klipu iz Larnake koji sam snimio za vas. Na idućem putovanju obećavam bolji kvalitet snimaka, ovo je bilo početničko testiranje.