Vodič kroz Split, Hrvatska - šta posjetiti?

Vjerujem da svako ima neki grad koji ga veže za djetinjstvo. U mom slučaju to bi bio Split, u kome sam običavao ljetovati sa roditeljima koncem devedesetih i početkom dvijehiljaditih. To je grad u kome sam razvio ljubav prema antici, u kome sam se prvi put usudio probati morske plodove i grad u kome sam sasvim neplanirano kupio svoju prvu Harry Potter knjigu. Godine koje su uslijedile vodile su me na sve četiri strane svijeta, a želja da se nekada ponovo vratim u Split i prisjetim se svih lijepih trenutaka koje sam tamo doživio, nije jenjavala. Trebalo je proći čitavih petnaest godina prije nego što se to dogodilo, a kada je napokon došao trenutak da ponovo prošetam poznatim ulicama, mom uzbuđenju nije bilo kraja.

Katedrala Sv. Dujma je simbol Splita

Split je sa svojih 178.192 stanovnika najveći grad hrvatskog primorja i drugi po veličini u državi. Iako nalazi pokazuju da je područje Splita bilo naseljeno još tokom praistorije, nastanak današnjeg grada se vezuje za izgradnju Dioklecijanove palate početkom 4. vijeka. Ona i dan danas čini centralnu gradsku jezgru, zbog čega smo odlučili i smještaj potražiti upravo u njenoj neposrednoj blizini. Budući da smo prethodnu noć proveli u Livnu, u Split smo stigli u prijepodnevnim satima, pa nismo gubili vrijeme i odmah smo se zaputili u obilazak.

Splitska riva

Prvi poznat prizor koji sam ugledao bila je Zelena pijaca smještena na obodu staroga grada. Prodavci su na svojim štandovima nudili rezano cvijeće, voće, povrće i mliječne proizvode. Činilo mi se da ih je znatno manje u odnosu na period od prije petnaest godina, a možda je to i zbog toga što sam se po prvi put zatekao ovdje van ljetne sezone. Kasnije se ispostavilo da više nema ni švercerki koje su na ovom mjestu u večernjim satima procjenjivački posmatrale prolaznike i opreznim, robotskim tonom ponavljale jednu jedinu riječ – cigarete. Međutim, miris svježnih jagoda i lavande, te rezak vonj sireva momentalno su me vratili u prošlost.

Splitska riva

Ubrzo se ukazala i čuvena Splitska riva, glavno gradsko šetalište pored mora, sa brojnim kafićima, štandovima i zelenim pojasom palmi i drugog mediteranskog rastinja. Šetalište, koje je svoj današnji poprimilo početkom 19. vijeka omeđeno je Dioklecijanovom palatom s jedne, i morem s druge strane, a prostire se sve do niza građevina koje čine Franjevački samostan Sv. Frane, palata Dešković i Prokurative. Iako sam u naredna dva dana bezbroj puta prošao ovuda, u prvi mah sam želio da se što prije zavučem među zidine Dioklecijanove palate i upijem njenu bogatu istoriju.

Franjevački samostan Sv. Frane

Sjećam se da sam se kao dječak često gubio u labirintu njenih uličica, znajući da ću se teško vratiti na isto mjesto jedanput kada ga napustim. Malo me je rastužilo kada sam shvatio da više nema Algoritmovih knjižara u koje sam rado zalazio i uživao u mirisu novih knjiga i šarenih, modernih naslovnica, od kojih su mnoge na kraju završile na mojim policama. Sve ostalo je bilo manje ili više isto. Dioklecijanova palata je u osnovi pravougaonog oblika i s vanjske strane nema neka naročito izražena estetska svojstva, budući da su njene zidine imale prije svega odbrambeni karakter. Ipak, unutrašnjost palate je skrila nekolicinu zanimljivih trgova i građevina, od kojih ću spomenuti one koji su posebno vrijedni pažnje.

Peristil, najimpresivniji detalj Dioklecijanove palate

Vjerovatno najljepši detalj palate je Peristil, omeđen sa dva reda korintskih stubova povezanim lukovima. Nekada je bio ukrašen sa tri kipa, od kojih je jedan pripadao rimskom caru Dioklecijanu, drugi bogu Jupiteru, dok identitet trećeg kipa nije poznat. Pročelje bočnih strana su krasile dvije statue sfinge, od kojih se jedna i dan danas nalazi tu, u skoro savršenoj očuvanosti. Danas se peristil, zahvaljujući svojoj odličnoj akustici, koristi za održavanje raznih kulturnih manifestacija. Sa peristila se ulazi i u splitsku katedralu, u narodu poznatu kao Katedrala Sv. Dujma (Duje), posvećenu Uznesenju Djevice Marije.

Zvonik crkve Sv. Dujma

Katedrala je nekada zapravo bila mauzolej cara Dioklecijana, iz koga su u 7. vijeku uklonjeni paganski simboli i sarkofag u kome je car počivao, a iz ruševina obližnjeg grada Salone donesene kosti svetih mučenika koje je car dao pogubiti. Zvonik katedrale, koji danas važi za najprepoznatljiviji simbol Splita, sagrađen je najvjerovatnije u 13. vijeku, a trenutno je u toku restauracija zbog koje je zatvoren za turističke posjete. U neposrednoj blizini Peristila nalazi se i mali Jupiterov hram s kraja 3. vijeka, koji nije do kraja završen budući da je u međuvremenu car abdicirao s trona. Inače, katedrala i hram se mogu obići uz jedinstvenu ulaznicu za obje znamenitosti.

Narodni trg (Pjaca)

Kao što sam već spomenuo, unutrašnjost gradskih zidina je bogata mnogim detaljima, koje ćete morati lično istražiti ukoliko posjetite Split, a ja ću u ovom putopisu spomenuti još dva trga. Prvi je Narodni trg, poznat i kao Pjaca. Nastao je u 13. vijeku, nakon što se srednjovijekovni grad proširio izvan Dioklecijanove palate, a krase ga brojne građevine kao što su kasnogotički kompleks Kneževa dvora s Komunalnom palatom i vijećnicom, renesansna palata Karepić iz 16. vijeka, Nakićeva kuća u stilu secesije, Zvonik ispod ure i druge.

Trg braće Radić (Voćni trg)

Drugi trg vrijedan pomena je Trg braće Radić, među Splićanima mnogo poznatiji pod nazivom Voćni trg. Nekada su na ovom živopisnom trgu žene iz obližnjih sela prodavale voće, dok se na susjednom trgu prodavalo povrće. Nad trgom dominira velika mletačka kula, ostatak nekadašnje utvrde iz 15. vijeka, a krase ga još i palata porodice Milesi sa jednom od najljepših baroknih fasada u Dalmaciji, te spomenik Marku Maruliću, ocu hrvatske književnosti. Kroz prolaz u kuli smo ponovo uspjeli izaći na rivu, odnosno njen drugi kraj.

Trg Republike ili Prokurative

Na kraju rive se nalazi Trg Republike, poznat i kao Prokurative, čiju je izgradnju u drugoj polovini 19. vijeka inicirao tadašnji gradonačelnik Antonio Bajamonti, jer je želio učiniti Split modernim evropskim gradom. Prostrani trg sa nizom palata u neorenesansnom stilu će vas podsjetiti na venecijanske trgove i može se slobodno reći da je jedan od najljepših splitskih prizora. Paralelno sa istočnim krilom Prokurativa, prostire se Marmontova ulica, još jedna od popularnih splitskih šetnica. Nakon što prođete pored riblje pijace, neobične fontane u obliku lijevka i omanjeg modernog tržnog centra, stići ćete do Trga Gaje Bulata. Ključne znamenitosti trga su Hrvatsko narodno kazalište i Crkva Gospe od Zdravlja pri istoimenom samostanu.

Marmontova ulica

Ako se pitate gdje povoljno jesti u Splitu, moje preporuke idu za maleni restoran „Bifora“, smješten u jednoj od skrovitih ulica na samom rubu starog grada. Za razliku od većine drugih restorana u okrilju Dioklecijanove palate, koji su tipični mamac za bogate turiste, ovdje će vas dočekati prijatna ženica koja je ujedno i kuharica i konobarica. U restoranu možete doručkovati već za 30 kn (4 eura) ili ručati za 50 kn (7 eura). Moje preporuke idu za tjesteninu ili rižoto sa morskim plodovima. Cijena ručka u drugim restoranima u starom gradu kreće se od 80 kn pa naviše po osobi. Ako tražite trgovinu, na potezu od Narodnog do Voćnog trga ćete pronaći supermarket Spar, gdje možete kupiti sve potrepštine, pa čak i gotovu hranu za ponijeti.

Hrvatsko narodno kazalište u Splitu

Uz zidine Dioklecijanove palate smjestio se i Park Josipa Jurja Strossmayera, sa puno zelenila, nekoliko fontana i gigantskim spomenikom Grgura Ninskog. Grgur je bio kancelar hrvatskog kraljevskog dvora i jedan od najznačajnijih ninskih biskupa, a svoje spomenike ima danas u Varaždinu, Ninu i Splitu. Autor sva tri spomenika je čuveni kipar Ivan Meštrović. Za ulašteni nožni palac spomenika se govori da donosi sreću onome ko ga protrlja, tako da ne čudi što se oko spomenika stalno motaju brojni turisti.

Spomenik Grgura Ninskog

Na zapadnom dijelu splitskog poluostrva smjestilo se brdo Marjan, koje predstavlja park šumu, odnosno prirodnu oazu grada. Marjan, u sklopu kojeg se nalazi i zoološki vrt, sam posjetio jedanput prije petnaestak godina. Zoološki vrt mi, doduše, nije ostao u najljepšem sjećanju, a prema informacijama do kojih sam došao u medijima, odnedavno je ponovo aktivan, nakon što je zbog loših uslova godinama bio zatvoren. 

Marjan, zelena oaza Splita

Nisam namjeravao svraćati tamo ovaj put, nego jednostavno uživati u mirisu borovine i drugog mediteranskog rastinja, te pogledu koji se pruža na grad i more odozgo. Iako sam očekivao da šetnja do vrha bude znatno napornija, šarolik ambijent parka i panoramski pogled su učinili da mi uspon protekne bezbolno. Povremeno bih napravio pauzu na nekoj klupici okruženoj korpulentnim agavama i udisao miris Mediterana.

Splitska riva

Drugog dana boravka u Splitu sam odlučio posjetiti još jedno znamenito mjesto, a riječ je o Galeriji Ivana Meštrovića, smještenoj u njegovoj monumentalnoj palati, izgrađenoj za stambeno-radne potrebe. Ako se zaputite uz obalu mora ka galeriji Meštrović, naići ćete na Šetnicu hrvatskih olimpijaca, na kojoj su u pravougaonim bronzanim pločama ugravirana imena hrvatskih sportaša koji su osvojili medalje na olimpijskim igrama, kao i oznakom sporta u kome su ostvarili zasluge. Duž šetališta su usidrene brojne luksuzne jahte, tako da cijeli ovaj kraj djeluje elitno.

Brojni brodići u Splitu

Skrenuli smo ka Šetalištu Ivana Meštrovića, prošli pokraj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i najzad stigli do galerije. Kupili smo ulaznice (40 kn za odrasle) i prepustili se razgledanju skulptura ovog velikog umjetnika. Dio radova je izložen u prostranom vrtu, dok je većina smještena unutar vile. 

Galerija Ivan Meštrović

Za one koji nisu upućeni u lik i djelo Ivana Meštrovića, dovoljno je reći da je on autor kipa Pobjednika na beogradskom Kalemegdanu, kao i Njegoševog mauzoleja na Lovćenu u Crnoj Gori. Neki od radova zbog kojih vrijedi posjetiti ovu galeriju uključuju skulpture Psihe, Joba, Bogorodice sa djetetom, Vestalke, Rimske Piete, Kiklopa i dr.

Galerija Ivan Meštrović

Kompletan doživljaj galerije upotpunjuje prostor u kome se nalazi, kao i prostrani vrtovi u kojima sam proveo neko vrijeme, uživajući u tišini i pogledu na visoke čemprese. Kasnije smo se spustili do plaže koja je van sezone bila pusta, što je učinilo šetnju daleko prijatnijom. Iako se tih par dana smjenjivalo oblačno i sunčano vrijeme, u jednom trenutku nismo moglo odoljeti, a da ne legnemo na stijene i upijamo zrake sunca. U toj meditaciji smo proveli skoro sat vremena, osluškujući talase, koji su u nepravilnim razmacima udarali o stijene.

Eksponati u Galeriji Ivan Meštrović

Još jedno mjesto na kome sam proveo ugodne trenutke jeste i gradska plaža Bačvice. Iako nije pretjerano atraktivna, najbliža je starom gradu, zbog čega je izuzetno popularna tokom ljetnih mjeseci. S obzirom da sam ja u Splitu boravio u maju, nisam očekivao da ću zateći mnogo ljudi tamo, ali svakako se našao dovoljan broj entuzijasta koji su se čak i kupali u hladnom Jadranu. Ja sam bio zadovoljan sjedeći na betonskom dijelu plaže i posmatrajući dešavanja oko sebe, dok su mi iz zvučnika dopirale note Magazina s kraja devedesetih godina.

Split noću

Znamenitosti Splita se mogu obići bez problema za dva dana, a ukoliko ostajete u gradu na duže, preporučujem da posjetite neka od interesantnih mjesta u okolini, kao što su antički grad Salona (današnji Solin), gradovi Trogir i Šibenik, ostrva Brač, Šolta i Čiovo, te tvrđava Klis. Ako vam se dopao putopis iz Splita, predlažem da pročitate i putopise iz drugih hrvatskih gradova kao što su Dubrovnik, Zagreb, Varaždin i Đakovo.