Vodič kroz dvorac Fantast, biser Vojvodine

Iako sam bio bezbroj puta u Srbiji, moje dosadašnje posjete nisu imale klasičan turistički karakter, pa stoga na blogu nisam zabilježio nijednu priču odatle. Posljednji odlazak u susjednu državu takođe je bio potpuno drugačije prirode, ali se pretvorio u obilazak jednog od najljepših vojvođanskih lokaliteta. Iz naslova svakako pogađate da se radi o dvorcu Fantast. Već sam i ranije pokazivao interesovanje za obilazak dvoraca Vojvodine, ali nikada se nisam ozbiljno bacio u realizaciju tog poduhvata, sve do sada. U ovu avanturu sam krenuo potpuno neplanski i nepripremljen, ne znajući čak ni gdje se tačno nalazi. Ispostavilo se da je smješten daleko od očiju javnosti, u uspavanoj ravnici, 15 kilometara od Bečeja.

Dvorac Fantast pokraj Bečeja

Uprkos hladnom novembarskom jutru, iz Novog Sada me je ispratilo sunce, što me je dodatno radovalo jer sam znao da će fotografije biti dobre. Sreća mi nije dugo potrajala, jer što smo više išli ka sjeveru, nebo je postajalo tmurnije, a vazduh je ispunila izmaglica. Zasluge za takve klimatske prilike sam pripisao blizini rijeke Tise. Provezli smo se kroz sumorni Bečej, odvojivši se u jednom momentu od glavnog puta, a iza sivih oblaka je iznenada granulo sunce, koje kao da je željelo da nagradi moj dolazak ovamo i da svoj doprinos u nastojanju da predstavim Fantast kao mjesto vrijedno posjete. 

Bazen ispred dvorca Fantast

Prošli smo duž velikog drvoreda, zatim pored ogromne ergele konja i najzad stigli na parking, gdje smo zatekli nekolicinu automobila. Na prvi pogled sve mi je djelovalo mirno i ne previše turistički, što mi lično ni najmanje nije smetalo. Jednom od staza smo stigli u unutašnje dvorište, gdje osim jedne žene koja je nedaleko od svog štanda izrađivala suvenire, nismo zatekli nikoga.

Balkon koji vodi u jednu od dvorana

Preda mnom je stojao predivan i bajkovit dvorac Fantast, centralna građevina velikog imanja, smještenog na 65 hektara. Sagradio ga je bogati veleposjednik Bogdan Dunđerski, u periodu između 1919. i 1923. godine, u kombinaciji različitih arhitektonskih stilova, među kojima se ističu neogotske ugaone kule, te svečana sala i  dva ulaza u neoklasičnom stilu. Iako je vlasnik dvorca želio da se imanje zove "Zadužbina Bogdana Dunđerskog", kompleks je dobio ime Fantast, po jednom od 1400 konja, koliko ih je Dunđerski imao, a ovaj je bio znamenit po tome što je 1932. godine, kao trogodišnje grlo pobijedio u sve tri trke na beogradskom hipodromu i na taj način osvojio sve titule.

Najviša kula dvorca

Fantastova lobanja i butna kost se navodno i dan danas čuvaju u jednoj od vitrina dvorca, ali o tome ne mogu lično da posvjedočim, jer sam ovu informaciju saznao tek po povratku, pa nisam obratio pažnju na taj detalj. Još jedan dokaz koliko je neophodno izvršiti barem elementarne pripreme ukoliko putujete bez pratnje vodiča.

Kapela u kojoj je sahranjen Bogdan Dunđerski

Dvorac je sagrađen sa željom da svojom ljepotom priliči Mari Binjaški, izabranici Bogdana Dunđerskog, ali ono što priču čini interesantnom jeste činjenica da je ona bila žena vlastodrščevog kovača. Prema nedovoljno pouzdanoj priči koja se prenosila s koljena na koljeno, Dunđerski je navodno kovaču nadoknadio gubitak žene naknadom od 21 jutra plodne zemlje i nešto novca. Iako se Marom nikada nije oženio, ona je ostala živjeti s njim do smrti. 

Mozaici iznad ulaza u kapelu

Nedaleko od dvorca smještena je kapela Sv. Đorđa, koju je ručno oslikao poznati srpski slikar Uroš Predić, inače prijatelj Dunđerskog. Njih dvojica su se upoznali u Starom Bečeju, dok je Predić radio ikonostas u tamošnjoj pravoslavnoj crkvi. Predić je uzeo učešće ne samo u izradi ikonostasa za kapelu, nego je nalazio i arhitekte, majstore, ugovarao poslove sa fabrikom za izradu mozaika, bankom i pregovarao sa patrijarhom. Dunđerski je prema svojoj želji sahranjen upravo u ovoj kapeli, a još jedna zanimljivost se odnosi na činjenicu da ikona Djevice Marije ima lik Mare Binjaški.

Dvorac Fantast

Duž cijelog kompleksa se prostire nekolicina pješačkih staza kojima sam se vrtio ukrug, zavirujući u skrivene kutke dvorišta. Ispred dvorca se nalazi čak i ogroman kameni bazen, koji je nažalost prazan, ali je za vrijeme života svog vlasnika bio funkcionalan. Unutrašnjost dvorca je većim dijelom pretvorena u hotel, u podrumu je otvoren restoran, a dvorac ima i dvije svečane sale, svečani salon i Bogdanov salon sa starim namještajem. Nakon smrti Bogdana Dunđerskog 1943. godine, dvorac je dospio u nezavidnu poziciju i uslijedili su njegova devastacija i propadanje. Iako je Dunđerski zavještao imanje Matici srpskoj, imovina je tokom komunističkog perioda nacionalizovana i dodijeljena kombinatu Pik Bečej.

Jedno od dvorišta dvorca

Konji su prodani Italijanima po klaničkoj cijeni, namještaj i dragocijenosti otuđeni, a u dvorište i dvorac su puštene ovce. Od originalnog namještaja ostali su samo vrata i podovi. Kapeli je bila namijenjena uloga električne centrale, što je motivisalo Uroša Predića koji ju je i oslikao da napiše pismo političaru Moši Pijade, nakon čega je spašena i zaključana. U dvorac sam ušao slobodno, ali tamo nisam zatekao nikoga, niti sam morao plaćati ulaznicu. 

Salon u dvorcu Fantast

Imao sam osjećaj da dvorcem upravljaju duhovi, jer od zaposlenih nikoga nisam vidio za tih nekoliko sati. Prošetao sam se kroz salone, od kojih je jedan uređen kao trpezarija, a drugi kao dnevna soba. Potom sam se popeo na najviši toranj dvorca, odakle se pruža predivan pogled na cjelokupno imanje. Društvo su mi pravile tri starije gospođe koje su komentarisale da je šteta što se ulaz ne naplaćuje, s čime se u neku ruku mogu složiti. Mjesto ima izrazit turistički potencijal, ali nažalost neiskorišten.

Klavir u predsoblju

Individualne posjete se prema mom iskustvu ne naplaćuju, što ne bih mogao potvrditi za organizovane ture, jer sam pri odlasku naišao na jednu takvu, pa sam uspio uhvatiti riječi vodiča koji je govorio prisutnima da obilazak košta 100 dinara bez stručnog vodiča ili 150 sa stručnim vodičem.  Sad, da li se stvarno plaća ili agencija koristi neznanje turista, ne bih vam znao reći. Želeći izbjeći gužvu, otišao sam na drugu stranu imanja, prema ergeli. 

Grob konja Inkvizitora

Sunce je polako već počelo zalaziti, a vazduhom je milila izmaglica, dajući krajoliku mističnu atmosferu. Prošao sam kroz kapiju na kojoj je bila oslikana konjska glava, te pored oker žutih zgrada za koje pretpostavljam da su konjušnice, i stigao do mjesta na kojem je pokopan Inkvizitor, konj Bogdana Dunđerskog. Doduše, malo su mi ostale nejasne godine na ploči, koje se ne poklapaju sa periodom života Dunđerskog. Neko vrijeme sam stojao naslonjen na ogradu i posmatrao predivne konje koji pasu.

Konjušnice

Prema navodima iz knjige „Snovi zatravljenih kula“ Milana Belegišanina, postoji vjerovanje da svakog 19. avgusta, na Preobraženje, Sveti Stefan Provovjenčani dozvoljava duši Bogdana Dunđerskog da uzjaše sjenku svog mrtvog konja Inkvizitora i da obiđe imanje. Oni prvo obilaze Inkvizitorov grob, a duša se naslanja na spomenik i osluškuje rzanje umrlog, dok Inkvizitorova sjenka odlazi da osjeti miris sjena i konjski znoj. Konji se navodno uznemire jer osjećaju prisustvo svog pretka, te se zbijaju u gomile. Bogdan za to vrijeme odlazi da obiđe kapelu, u kojoj se nalazi njegovo tijelo. Posmatrajući tihu atmosferu ergele i konje raštrkane širom pašnjaka, skoro da je bilo moguće povjerovati u ovu legendu.

Ergela Bečej

Ergela sadrži poznate pasmine konja, kao što su Hounoured guest, Trinidad i Soaring Falcon. Prema informacijama do kojih sam došao preko interneta, moguće je i jahanje uz pomoć iskusnih instruktora, kao i vožnja kočijama. Tokom zimskog perioda, u ponudi je vožnja saonicama kroz snijegom pokriveni krajolik imanja Fantast. Mjesto je pogodno i za porodice sa djecom, jer osim velikog prostranstva, dostupno je i dječije igralište, te neki druge zanimacije za klince. S obzirom da je dan odmicao, a na imanju nije bilo nekih dodatnih sadržaja koji bi nam okupirali pažnju, polako smo se oprostili sa ovim mjestom.

Pogled sa najviše kule dvorca Fantast

Osvrnuo sam se još jedanput da pogledam bijeli zamak, razmišljajući kako bi bilo lijepo živjeti u njemu, daleko od svakodnevnih problema i sumornih gradova kojima sam se morao vratiti. S jedne strane mi je bilo žao što je turistički potencijal mjesta neiskorišten, a s druge sam osjećao sebičnu želju da ga zaštitim od bučnih i nekulturnih hordi turista, koje ubijaju atmosferu i čine čak i boravak na najljepšim mjestima mučnim. Iskoristite priliku i obiđite Fantast dok je još uvijek „neotkriven“, jer ćete ga samo tako doživjeti autentičnim.