Vodič kroz Sibiu, Rumunija - šta posjetiti?

Za Sibiu ili Sibinj sam čuo nakon moje prve posjete Rumuniji, kada sam u okviru agencijske ture obišao neke od ključnih turističkih atrakcija ove države. Tada nisam dovoljno poznavao ni njenu istoriju, ni geografiju, a taj nedostatak spoznaja me je upravo i vukao da se upustim u avanturu istraživanja. Kada sam nakon povratka otvorio mapu Rumunije i locirao mjesta koja sam obišao, nisam mogao da ne primijetim nešto neobično. Jedna tačka mi je na toj putanji djelovala kao da je namjerno izostavljena, iako mi se tada činilo logičnim da bude uključena u mrežu kojom smo se kretali. Pogađate da je riječ o Sibiu, gradiću smještenom u srcu Transilvanije. Budući da sam nedavno odlučio da ponovo posjetim Rumuniju, glavna motivacija su mi bili upravo Sibiu, kao i dvorac u Hunedoari, kojim ću se pozabaviti u sljedećem postu.

Pogled na evangelističku katedralu iz Donjeg grada

Nakon što sam proveo fenomenalan dan u Temišvaru, iduće jutro sam se zaputio u pravcu Sibiua. Nešto više od polovine ove dionice pokriva autocesta A1, ali u prekidima, tako da treba voditi računa da se na pravim mjestima uključite na nju. Prvi dio autoceste koja se kreće paralelno sa starim magistralnim putem, prostire se od Temišvara i završava malo poslije mjesta Lugož, dok drugi dio započinje od grada Deva i ide do Sibiua uz mali prekid na relaciji Sebeš-Sibiu. 

Šarmantni prolazi u starom gradu

Za razliku od naših krajeva, benzinske pumpe nisu toliko česte, naročito ne na autocesti, vjerovatno zato što je još uvijek u izgradnji skupa sa pratećom infrastrukturom. Dionice starog puta su osrednjeg kvaliteta, a vožnja može biti problematična tokom padavina, te stoga u zimskom periodu budite veoma oprezni. Vožnju dodatno mogu usporiti brdoviti krajolici na nekim dijelovima puta, kao i brojna naseljena mjesta kroz koja se prolazi.

Ocnei apartman u Sibiu

Stigavši u Sibiu, odmah sam osjetio onu čar koju samo Transilvanija ima. Dok sam se vozio uskim uličicama ka centru grada, zbijene kućice trošnih fasada su me posmatrale svojim karakterističnim prozorima koji neodoljivo podsjećaju na ljudske oči. Upravo u jednoj takvoj je smješten i apartman koji sam odabrao za odsjedanje u Sibiu. Vlasnik nas je kroz veliku drvenu kapiju uveo u unutrašnje dvorište koje mi je zaličilo na rumunsku verziju sirotinjskih stambenih četvrti iz meksičkih sapunica. 

Evangelistička crkva i karakteristična kuća sa prozorima u obliku očiju

Dok sam se uspinjao uz klimave drvene stepenice ka gornjoj etaži, s jedne strane me je posmatrao preparirani fazan, a s druge golišava kamena figura nimfe neukusno kolorizovana farbom za beton. Modernistički uređen apartman Ocnei u istoimenoj ulici sušta je suprotnost dvorištu u kome se nalazi, a osim izuzetno prihvatljive cijene i udaljenosti par minuta hodanja od strogog centra grada, sadrži doslovno sve što vam može biti potrebno u jednom smještaju. Ima čak i dva bračna kreveta, tako da ako vas ide dvoje, svako može da ima vlastiti za sebe. Ostavivši kofer neraspakovan, krenuo sam u razgledanje starog gradskog jezgra.

Most lažli

Sibiu je bio najveća i najbogatija od 7 citadela koje su u 12. vijeku osnovali njemački vojnici, poznati kao transilvanski Sasi, a baš kao i u Sigišoari i Brašovu, njemački uticaj je i dan danas veoma osjetan. Iako se, po broju stanovnika, ne nalazi ni među deset najvećih gradova Rumunije, Sibiu je 2007. godine proglašen za evropsku prijestonicu kulture. Grad je izuzetno praktičan za obilazak pješke, a može se podijeliti na dvije cjeline: Gornji grad, gdje se nalazi većina znamenitosti i Donji grad, koji čine šarene kuće i kamenite ulice, omeđene ostacima zidina i odbrambenim kulama koje gledaju na rijeku Cibin. 

Prolazi koji spajaju Donji i Gornji grad

Tradicionalno gledano, Gornji grad je bio bogatiji i usmjeren ka trgovini, dok je Donji dio grada uglavnom bio sjedište proizvodnje. Prvi prizori koje sam ugledao kada sam izašao iz apartmana bili su Most laži i evangelistička katedrala koja se izdizala iznad krovova živopisnih kuća načičkanih oko nje. Most laži predstavlja jedan od najvažnijih simbola grada, a podignut je 1859. godine na mjestu prethodnog drvenog, kao prvi most od kovanog željeza u Rumuniji. Ime je dobio po legendi koja kaže da će se most urušiti ukoliko izgovorite laž dok ga prelazite.

Luksemburška kuća

Gornji grad je organizovan oko tri glavna trga, a prvi na koji sam naišao je Mali trg (rum. Piata Mica) kojim dominira toranj koji se uzdiže iznad stare gradske vijećnice. Toranj vijećnice (rum. Turnul Sfatului) koji datira iz 13. vijeka povezuje Mali i Veliki trg, a kroz vijekove je služio kao skladište pšenice, osmatračnica za slučajeve požara, pa čak i kao muzej botanike. 

Toranj vijeća na Malom trgu

Danas je jednostavno vidikovac sa kojeg za skromnu naknadu od 2 leja (pola eura) možete posmatrati Veliki trg ili Trg Huet. Pogled je odličan i vrijedi se popeti na kulu, ali je ipak bolji onaj sa evangelističke katedrale o čemu ću pisati kada za to dođe vrijeme. Osim tornja, na Malom trgu se nalaze brojne zanimljive kuće, od kojih su posebno vrijedne pažnje one pored Mosta laži, kao i nekoliko muzeja među kojima se ističu Muzej farmacije i Etnografski muzej Sasa smješten u jednoj od najstarijih kuća u Sibiu. 

Pogled sa tornja na evangelističku katedralu i muzej Franz Binder (zelena kuća)

Na trgu takođe imate i suvenirnicu, mada neke sitnice poput magneta je najbolje kupovati na uličnim štandovima jer su jeftiniji za par leja, a ponuda je manje više ista kao i u prodavnicama. Možda i najljepša na ovom trgu je nedavno obnovljena Luksemburška kuća u čijem se prizemlju nalazi turistički info centar (ali ćete mapu grada morati platiti ukoliko je želite) dok se na gornjim spratovima nalazi hotel. 

Vijećnica i rimokatolička katedrala na Velikom trgu

Predlažem da svratite u drugi info centar smješten na Velikom trgu, mada on ima znatno kraće radno vrijeme, tako da sam ja poljubio vrata pošto je bila nedjelja poslijepodne. Još jedan muzej koji vrijedi spomenuti jeste Etnografski muzej Franz Binder, koji je dobio naziv po biznismenu koji je proveo 10 godina u Egiptu, odakle je donio veliki broj eksponata koji se nalaze u današnjem muzeju. 1862. godine je donirao muzeju kolekciju od oko 500 predmeta koje je prikupio od plemena iz doline rijeke Nil.

Proslava na Velikom trgu

Naredna stanica mi je bio Veliki trg (rum. Piata Mare) koji s pravom nosi to ime. Riječ je o glavom gradskom trgu koji se prvi put pominje još 1411. godine, mada se pretpostavlja da je čak i stariji. Većina današnjih građevina sagrađena je u periodu između 15. i 18. vijeka, sa nekim modifikacijama načinjenim u 19. vijeku. Sjevernom stranom trga dominiraju zgrada gradske vijećnice i katolička crkva, stisnute jedna uz drugu, sa tek malim prolazom koji će vas odvesti do Trga Huet. Gradska vijećnica je sagrađena početkom 20. vijeka u eklektičkom stilu kao poljoprivredna kreditna banka i ima specifičan oblik koji podsjeća pomalo na potkovicu. U prizemlju se nalazi turistički info centar. Katolička crkva je izgrađena u prvoj polovini 18. vijeka u barokon stilu i posvećena je Svetom trojstvu. Nakon reformi koje su sprovedene, u gradu tokom više od sto godina nije bilo nijedne katoličke crkve, jer su postojeće bile pretvorene u evangelističke.

Ursulinska crkva

Na zapadnoj strani se nalazi Brukenthal muzej, smješten u istoimenoj palati, koja je naziv dobila po svom prvom vlasniku, Samuelu von Brukenthalu, guverneru Transilvanije u 18. vijeku. On je sakupio jednu od najvećih baroknih kolekcija remekdjela holandskih, flamanskih, njemačkih, austrijskih i italijanskih umjetnika u ovom dijelu Evrope. Prema njegovoj volji, palata je pretvorena u muzej koji je u vlasništvu evangelističke crkve. Ovo je bio prvi muzej u Rumuniji i ovom dijelu Evrope. Za vrijeme nacionalizacije 1946., 19 najvrednijih slika iz kolekcije je odneseno u Bukurešt, a 80-ih godina su premještene u tamošnji muzej umjetnosti, bez brisanja registracije u Brukenthal muzeju. Od 1989. godine evangelistička crkva i Rumunsko-njemački demokratski forum traže povrat ove imovine, ali bez rezultata.

Glavna šetališna ulica Nicolae Balcescu

Tokom moje posjete, na trgu se održavala neka velika proslava u organizaciji evangelističke crkve, pa sam mogao da vidim povorku od nekoliko stotina trubača i drugih instrumentalista koji su u Sibiu stigli iz raznih dijelova zemlje kako bi upriličili ovaj događaj. Poželjevši da se ipak sklonim iz ove gužve, skrenuo sam u ulicu Nicolae Balcescu, koja ujedno predstavlja najznačajniju šetališnu ulicu u gradu. Ovdje se nalaze brojni restorani, mjenjačnice, trgovine, butici, pekare i suvenirnice. U jednoj od sporednih uličica ćete naći nekoliko štandova gdje imate odličan izbor magneta za frižider. Pekara koja se nalazi na mjestu gdje se spajaju Veliki trg i ulica Nicolae Balcescu ima odlične slane i slatke kroasane, a u njoj možete kupiti i čuvenu slasticu chimney cake.

Evangelistička katedrala na Trgu Huet

Posljednji trg koji treba spomenuti je Trg Huet, koji doduše toliko i ne liči na trg, a njime dominira evangelistička katedrala (rum. Biserica Evangelica) za koju mogu reći da je možda čak i najupečatljivija građevina u gradu. Sagrađena je u 14. vijeku na mjestu stare rimokatoličke crkve iz 12. vijeka. Tokom perioda od 300 godina, tačnije od 1496. do 1796. bila je mjesto gdje su se sahranjivali velikani Sibiua. To je kasnije zabranjeno, ali je 1803. napravljena iznimka za Barona Samuela von Brukenthala. 

Pogled sa tornja evangelističke katedrale na Mali trg

Nadgrobni spomenici su 1853. godine uklonjeni iz broda crkve i ugrađeni u zidove, čime je kreirana galerija od 67 nadgrobnih ploča, jedinstvena u Rumuniji. Jedna od njih pripada i Mihnei Zlom (rum. Mihnea cel Rau), sinu Vlada Cepeša (poznatijeg kao Drakula) koji je ubijen na stepenicama crkve. Ulaz u crkvu se naplaćuje, s tim što možete posjetiti crkvu i ferulu, toranj, ili oboje integralno. Cijena pojedinačnih ulaznica je 5 leja, a ako želite cjelovitu, ona košta 8 leja. Crkva je otvorena od 9-17h, s tim što je posljednji ulaz u toranj u 16:30, a u crkvu u 16:45h. Ja sam odabrao posjetu tornju (jer sam u crkvu provirio na ulasku) i moram priznati da je to za mene bilo jedno specifično iskustvo. 

Pogled sa evangelističke katedrale

Ako ste lošijeg zdravstvenog stanja i kondicije nemojte se penjati gore jer konstrukcija tornja sa drvenim stepenicama na željeznom kosturu djeluje veoma nestabilno i zastrašujuće. Ako imate nesvjestice ili se bojite visine, takođe nemojte da se penjete ni za živu glavu. U tom slučaju bolje da izaberete vidikovac na tornju vijeća. Ja nisam ljubitelj visine (iako se recimo ne plašim leta avionom ni najmanje), ali penjanje na ovaj toranj mi je izazvalo priličnu nelagodu. Ipak, ako preživite, pogled odozgo je nevjerovatan jer imate cijeli grad na dlanu, a ukoliko je napolju sunčano moći ćete uslikati i fantastične fotografije. Ja sam imao maler da se sunce promolilo tek kada sam, nakon preznojavanja i vrtoglavice u najavi, uspio sići dole. Iako sam tada rekao da se nikada više ne bih popeo gore, već danas bih ponovo volio uživati u tom pogledu.

Pogled na reformatorsku crkvu i pravoslavnu katedralu

Iako mi je stil gradnje evangelističke crkve zaštitni znak ovih krajeva, moram priznati da mi se izuzetno dopala i grandiozna pravoslavna katedrala Sv. Trojstva izgrađena u prvoj dekadi 20. vijeka na mjestu nekadašnje grčke pravoslavne crkve. Podignuta je u bizantijskom stilu, sa fasadom od crvene i žute cigle, podsjećajući izgledom na čuvenu Aja Sofiju u Istanbulu. Osim ogromne centralne kupole od zelenog bakra, katedralu krasi nekoliko manjih kupola i dva crkvena tornja, po jedan sa svake strane glavnog ulaza. Svaki pedalj unutrašnjosti je bogato oslikan i moram priznati da su mi ovo najljepše pravoslavne freske koje sam vidio, naročito one iznad ulaznih vrata.

Pravoslavna katedrala u Sibiu

Pored crkava koje sam nabrojao, u starom gradu se nalaze i neke arhitektonski manje impresivne crkve. Neke od njih su Reformisana crkva i Ursulinska crkva. Nešto dalje od samog centra, u ulici Constitutiei, nalazi se i jedina sinagoga u Sibiu. Iako su prema dokumentima, Jevreji bili prisutni u gradu još u 12. vijeku, njihova zajednica nikada nije bila jedna od većih u Rumuniji. 1940. godine u gradu je bilo 1,300 Jevreja, 3 sinagoge i 3 rabina i dva groblja. Danas je u Sibiu preostala šaka Jevreja koji održavaju sedmične i praznične molitve u Velikoj sinagogi. Ova sinagoga, sa neogotičkom fasadom, sagrađena je 1899. godine iz donacija lokalne jevrejske zajednice.

Freske iznad ulaza u pravoslavnu katedralu

Ako želite osjetiti Sibiu na pravi način, preporučujem vam da zalutate u sporedne ulice Gornjeg i Donjeg grada jer one kriju bezbroj zanimljivih kuća, prolaza i stepeništa. Jedno takvo mjesto je zlatarsko stepenište sa tornjem, koje spaja Veliki trg sa Trgom zlatara. Drugo, ništa manje zanimljivo stepenište je ono koje se nalazi u podnožju evangelističke katedrale i prolazi kroz tzv. stubišni toranj (rum. Turnul Scarilor), jednu od najstarijih građevina u Sibiu. Sadašnji toranj, koji datira iz 1542. je podignut na temeljima još starije utvrđene crkve iz 12. vijeka. On spaja Gornji i Donji grad, a u neposrednoj blizini se nalazi još jedno stepenište sa istom funkcijom, karakteristično po lukovima od crvene cigle.

Sinagoga u Sibiu

Građevina koju svakako ne bi trebalo da propustite jeste kuća sa karijatidama u ulici Mitropoliei, koju nisam uslikao jer je ispred bilo nekakvog svijeta, a više nisam prošao tim putem. Na listu možete dodati i zgradu naučne akademije, kao i zgradu Univerziteta Lucian Blaga, s tim da imajte na umu da se obje nalaze nešto dalje od centra. Ja ih nisam uspio pronaći jer sam u momentu donošenja odluke već bio značajno iscrpljen i sve što mi je trebalo jeste dobar obrok i san. Završio sam u nekom turskom restoranu (a gdje bih drugo ja završio), ali nisam bio oduševljen onim što oni nazivaju šavurma.

Turnul Scarilor (stubišni toranj)

Obilazak sam završio odlaskom do starih gradskih zidina gdje se nalazi nekolicina kula različitih zanatlija. Prva je kula bačvara, sagrađena najvjerovatnije u 15. vijeku iz odbrambenih razloga. Gornji dio tornja je oktagonalnog oblika, pogodan za vatreno oružje. Ova kula je zidinama povezana sa kulom grnčara oko koje se stručnjaci i dalje ne mogu usaglasiti. Dok jedni smatraju da je sagrađena sredinom 19. vijeka, drugi je svrstavaju u 16. vijek. Posljednja u nizu je oružarna kula, koja stoji na osami i nije povezana zidinama sa prethodne dvije. Na njoj se i danas mogu vidjeti ožiljci nastali od vatrenog oružja. Pored ove tri kule, u gradu ih se nalazi još nekoliko, pa tako imamo kulu štavilaca kože, barutnu kulu, debelu kulu i druge.

Kule i odbrambeni zidovi

Dan koji sam proveo u Sibiu će mi ostati u sjećanju kao jedan od ljepših, jer sam obogatio i znanje i duh. Natovaren kesama iz supermarketa i suvenirima u vidu magneta i razglednica, zaputio sam se u apartman opraštajući se od ovog bisera Transilvanije, ali odlučan da istražim sljedeću tačku svoje putanje – Hunedoaru. Da li ste bili u nekom od rumunskih gradova? Koji vam je omiljeni, a koji biste dodali na svoju listu želja?