Vodič kroz arheološki park Kamene kugle i jezero Mašica, Bosna i Hercegovina

Situacija sa koronavirusom je u potpunosti promijenila svaki aspekt naših života, a čini mi se da se najviše odrazila baš na putovanja. Ja sam čak i vremenu pandemije pokušavao pronaći način da tu potrebu zadovoljim na neki način, pa sam prvobitno lutao po brdima i šumama u okolini grada, a kada su mjere predostrožnosti popuštene, otisnuo sam se i nešto dalje. Svjestan da ću ove godine morati da se fokusiram prvenstveno na svoju zemlju, počeo sam detaljnije da istražujem njene znamenitosti, a prije svega one manje poznate široj javnosti, jer je to značilo i manje kontakta s drugim ljudima. Nakon što sam prethodni vikend posjetio Kraljevu Sutjesku i Bobovac, ovog puta sam odlučio istražiti dva skrivena bisera Bosne i Hercegovine, o kojima ću pisati u nastavku teksta.

Kamene kugle

Jedna od najfascinantnijih, a opet jedva poznatih atrakcija Bosne i Hercegovine su tzv. kamene kugle, fenomen koji se može sresti u svega nekoliko zemalja svijeta poput Meksika, Kostarike, Škotske, ali i u zemljama bivše Jugoslavije. Kada je u pitanju Evropa, najveće nalazište kamenih kugli se nalazi baš u Bosni i Hercegovini, a moguće ih je vidjeti na različitim lokalitetima širom zemlje kao npr. u selu Zlokuće kod Kaknja, Teočaku, Laktašima, selu Ponikve kod Vareša, okolini Maglaja, Gračanice, Olova, Mostara i sl. Ipak, najveća koncentracija kamenih kugli na jednom mjestu u cijeloj Evropi jeste u naselju Grab, nedaleko od Zavidovića, stoga smo odlučili da upravo ovo bude naše ciljno odredište.

Ukucali smo „Kamene kugle“ u navigaciju, toplo se nadajući da ćemo ovaj put završiti na pravom mjestu, budući da GPS i Bosna nisu baš u najboljoj korelaciji. U slučaju da dolazite iz pravca Sarajeva, moraćete proći Zenicu, Žepče i Zavidoviće, dok vas put iz Tuzle vodi preko Živinica, Banovića, Vozuće i Zavidovića. S obzirom da smo mi došli sa sjevera, morali smo proći Doboj i Maglaj, grad koji mi se takođe učinio interesantnim za obići, a zatim se nakon sela Dolac i džamije Mećevići, odvojili sa glavnog puta u naselje sa nekoliko desetina kuća.

Nakon što je navigacija oglasila da smo stigli na odredište, stidljivo smo se parkirali na proširenje pokraj puta, a prvi utisak mi je bio da smo na pogrešnom mjestu. Jedna od mojih saputnica je uočila odbačenu polovinu kamene kugle u kanalu pokraj ceste, a iz njenog komentara se moglo naslutiti razočaranje jer je pomislila da smo samo zbog toga prevalili sav ovaj put. Meni je to bio znak da nismo na pravom mjestu, ali da smo nesumnjivo jako blizu. Upitali smo mještane za tačnu lokaciju i oni su nam rekli da ustvari moramo proći putićem između kuća, te da se kugle nalaze u šumi.

  

Na samom obodu šume nalazi se ulaz u arheološki park „Kamene kugle“, gdje ćete vidjeti i info tablu sa mapom na kojoj su ucrtani lokaliteti gdje se mogu naći kugle u okolini. Na području opštine Zavidovići do sada je otkriveno 60-ak kugli, a najveći broj, njih oko 25 ih je pronađeno upravo na mjestu gdje se nalazimo. Dio kugli je vremenom uništen ili odnesen, a od preostalih je formiran ovaj mali park za koji će se kasnije ispostaviti da je zaista jedno od zanimljivijih i spokojnijih mjesta koja sam posjetio.

Radno vrijeme parka je od 07-20 h, ulaz besplatan, ali možete ostaviti donaciju ukoliko želite da podržite njegovo održavanje. U sklopu kompleksa se nalazi i nekoliko stolova sa klupama, te sadržaji za djecu, ali ono što je istinski zanimljivo jeste sam park kroz koji protiče potok preko kojeg se prostire mala kamena ćuprija, što cjelokupnom pejzažu daje posebnu čar. Kamene kugle su raštrkane duž cijelog parka, a najveći broj ih se može vidjeti u koritu potoka i oko ćuprije. Nisam stekao dojam da ih ima više od desetak, mada pretpostavljam da je sadašnji broj znatno manji od inicijalnog.

Zvanično nisu još rađena detaljna ispitivanja na kuglama, mada je većina mišljenja da su nastale prirodnim putem, nakon povlačenja glečera. Postoje i oni koji tvrde da su one djelo neke drevne civilizacije, ali ta teorija je malo vjerovatna, kao i ona o piramidama u Visokom. U 2016. godini je u selu Podubravlje kod Zavidovića otkrivena i najveća kamena kugla u Evropi, čiji promjer iznosi 3 metra, međutim nju ovoga puta nismo obilazili. Uživali smo neko vrijeme u parku, fotografišući kugle koje su spokojno počivale na šumskom tlu, okružene papratima i krošnjama bjelogoričnog drveća.

Vila Krivaja u Zavidovićima

S obzirom da za obilazak kamenih kugli nije potrebno izdvojiti mnogo vremena, po obavljenoj misiji uputili smo se ka našem sljedećem odredištu. U pitanju je spomenik prirode Tajan i jezero Mašica kao njegov najinteresantniji detalj. Da bismo stigli do tamo, morali smo proći kroz Zavidoviće, naizgled ne pretjerano interesantan gradić u centralnoj Bosni. Ipak, jedan neobičan toranj me je nagnao da se nakratko zaustavim i pogledam o čemu je riječ. U pitanju je velelijepna vila Krivaja, građevina koja se svojim arhitektonskim stilom nikako ne uklapa u okvire onoga što smo navikli vidjeti u Bosni i Hercegovini.

Sagrađena je krajem 19. vijeka kao stambena zgrada direktora kompanije „Eissler und Ortlieb“, koja je u to vrijeme vršila eksploataciju šumskog bogatstva bazena Krivaja. Danas se u njoj nalazi upravni centar IP „Krivaja“, a uprkos brojnim restauracijama uspjela je zadržati izvorni izgled, pa je čak i originalni Žolnai crijep iz Mađarske zamijen istovjetnim. Postojala je inicijativa da se vila pretvori u muzej grada, međutim to do danas nije realizovano.

Spomenik prirode Tajan i jezero Mašica

Napustili smo Zavidoviće, i nastavili se voziti kroz okolna sela Gostović i Borovnica, diveći se prirodi koja je iz minuta u minut postajala sve ljepša. Najzad smo stigli i do centralne tačke spomenika prirode Tajan, gdje se nalazi turistički info punkt, te bungalovi za smještaj turista, sa pratećim sadržajima. Spomenik prirode Tajan je najmlađe zaštićeno područje u Bosni i Hercegovini i jedino tog tipa u Zeničko-Dobojskom kantonu. Ova prirodna cjelina obuhvata nekoliko planinskih vrhova, rijeke, jezero, podzemne tokove, kanjone, vodopade, pećine i jame, veliko kraško vrelo i arheološka nalazišta, što je sasvim dovoljan broj razloga da se zaputite ovamo.

Naš cilj je bio doći do jezera Mašica, vjerovatno najljepšeg segmenta parka. Na raskrsnici smo se odvojili desno, a zatim se zaputili isprva asfaltiranim, a potom makadamskim putem, koji je varirao od dobrog ka sve lošijem. U jednom momentu smo prošli pored prostranih terena za golf, što je nešto što nisam ni najmanje očekivao da ću vidjeti negdje u Bosni, a ponajmanje usred nedođije. Imajte na umu da ćete u ovom području izgubiti mobilni signal, pa vam preporučujem da skinete offline navigaciju, mada postoje i određene oznake koje će vas usmjeriti ka odredištu.

Truckanje po neravnom blatnjavom putu bilo je vrijedno prizora koji smo ugledali po dolasku do jezera, smještenog na nadmorskoj visini od 700 metara. Jezero Mašica je nastalo pregrađivanjem lokalnog potoka, nakon čega je poribljeno pastrmkom. Ono što je posebno fascinantno jeste duguljasti oblik jezera nad kojim se nadvijaju guste krošnje listopadnog drveća. Na jezeru su izgrađena i dva mola, kao i nekoliko nadstrešnica sa kaminima za roštiljanje.

Na nešto manje od 2 km hoda od jezera, na visini od 980 metara nadmorske visine, nalazi se pećina u srednjoj stijeni, bogata stalagmitima i stalaktitima. Pećina nije otvorena za samostalne posjete, a više informacija o organizovanim posjetama možete potražiti na broj telefona: 032/851-090 i 061/985-333 ili na mail-u spomenikprirodetajan@gmail.com. Pored ove pećine, postoji i tzv. Lukina pećina, u kojoj su pronađeni ostaci izumrlog pećinskog medvjeda, stari preko 15.000 godina.

Naredna stanica nam je izletište Botašnica, što je zahtijevalo povratak na početnu tačku parka, kod info centra, nakon čega smo pratili putokaz ka jednom od dva vodopada, koliko ih ima na rijeci Gostović. Neko vrijeme smo sjedili pored vodopada koji je prilično velik, ali me nije oduševio pretjerano zbog podzida koji je rezultat ljudske ruke. Međutim, ukoliko posjećujete Tajan, svakako ga obiđite. 

Vrijeme nam nije dopuštalo da se duže zadržavamo i podrobnije istražimo okolnu prirodu, pa bih u slučaju ponovne posjete svakako razmislio o iznajmljivanju bungalova, kako bih u potpunosti mogao da doživim ovo mjesto. Ukoliko ste ljubitelj prirode, pješačenja, biciklizma ili jednostavno tražite svoju oazu mira, ovo je pravo mjesto za vas.