Kako stići od Budimpešte do Ukrajine vozom?

Mislim da u mojoj glavi postoji podsvjestan mentalni proces izbora destinacije za putovanje koji bi, kada bi se preveo u verbalnu formu, izgledao otprilike ovako: Ok, da vidimo gdje bih mogao putovati idući mjesec. Pariz? Pariz zvuči cool, ali nekako je previše ušminkan i kliše. Ne, nikako Pariz. Prag? Prag je predivan, ali vjerovatno ću naletjeti na hordu naših turista, a tako bi mi prijao bijeg od svega domaćeg. Prag otpisan. Kambodža? Da, Kambodža je vrh! Ali, ti nemaš para za Kambodžu! Ništa od toga. Hmm, da vidimo. Treba mi nešto što je u Evropi, ne košta pretjerano i po mogućnosti nije na meti naših turista kojima je vrhunski provod maraton po shopping centru i poziranje ispred „fancy“ turističkih atrakcija i istorijskih spomenika o kojima ne znaju ništa, ali eto čuli su da su to popularna mjesta pa hajde da ih slikaju da se vidi da su bili. I tako me je taj moj unutrašnji proces doveo do ideje da otputujem u Lavov, grad na sjeverozapadu Ukrajine.

Iznijevši svoj plan roditeljima, prijateljima i kolegama, suočio sam se sa pitanjima i komentarima tipa: Ukrajina?! Šta ćeš tamo? Šta tamo ima da se vidi? Jesi li lud, tamo je rat. Idi negdje u civilizaciju. Ono što me je brinulo nisu bile obeshrabrujuće reakcije okruženja, nego planiranje puta. Moram priznati da mi je prvobitna ideja bila Kijev, ali cijene aviokarata i nedovoljan broj slobodnih dana su me natjerali da odustanem od toga i izaberem alternativnu destinaciju. U trenutnim uslovima najbolje rezervno rješenje je bio Lavov, predivan grad u kojem su vijekovima unazad brojni narodi poput Ukrajinaca, Poljaka, Litvanaca i drugih ostavili svoj pečat i učinili ga jedinstvenim u okruženju. Budući da ne postoji veliki broj ljudi koji su mi mogli prenijeti svoja iskustva, skrpio sam ono što sam imao i napravio plan koji je podrazumijevao putovanje vozom do Lavova, preko Budimpešte. Naravno, postoje varijante kojima možete i zaobići Budimpeštu, ali kao neko ko nikada nije putovao vozom na razdaljini većoj od one između Bratislave i Beča, bilo mi je praktičnije da se organizujem ovako.

Željeznička stanica Njugati u Budimpešti

U nastavku ću vam izložiti program putovanja po dionicama koje sam prelazio, jer sam dobio savjet da ne kupujem kartu direktno do Lavova, nego da zbog obračunavanja po međunarodnoj tarifi i ko zna još čega isjeckam put i na taj način ostvarim određenu uštedu. Pretpostavljam da do Budimpešte svi znate doći, a na vama je da izaberete da li će to biti vlastitim automobilom, autobusom, vozom ili kombijem, tako da o tome neću pisati. Grubo gledano, ovo su ključne tačke vašeg putovanja: Budimpešta (Mađarska) – Zahonj (Mađarska) – Čop (Ukrajina) – Lavov (Ukrajina)

Polazak

Budimpešta – Zahonj (Zahony)

Ako idete u Lavov, najbolja opcija za početak putovanja je stanica Njugati (mađ. Nyugati palyaudvar), iako postoje i neke varijante sa stanice Keleti. Vozovi na relaciji Budimpešta – Zahonj saobraćaju na svakih pola sata do sat, a razlika je uglavnom u tome da li se radi o direktnim vozovima do Zahonja ili presjedate u drugi voz na nekoj od usputnih stanica kroz Mađarsku (najčešće su presjedanja u mjestima Cegled ili Nyregyhaza). Da biste provjerili raspored vozova potrebno je da odete na web stranicu mađarskih željeznica i ukucate mjesto polaska Budapest Nyugati, a konačno odredište Zahony, kao i željeni datum. Iako ovi vozovi saobraćaju često, potrebno je voditi računa o narednim relacijama koje prelazite, kako biste bili sigurni da ćete stići i na voz za nastavak putovanja. Isprva mi je bilo nezgodno da se snađem na samoj stanici, a da bih vam olakšao predložiću vam da potražite Mc Donald’s na stanici jer se lijevo od njega nalazi ulaz u dvoranu gdje se nalaze prodajni šalteri. Nakon što uđete u dvoranu, na lijevoj strani se nalaze šalteri za unutrašnji promet, dok se kroz velika dvokrilna vrata stiže do prostorije u kojoj se obavlja međunarodni promet.

Unutrašnjost voza koji vozi na relaciji Budimpešta - Zahonj

Iako sam označio ovaj dio puta kao Budimpešta – Zahonj, vi nećete kupiti kartu za tu relaciju, nego za Budimpešta – Čop, kako biste ostvarili uštedu zbog međunarodnog kursa obračuna. Međunarodni šalteri se otvaraju u 6:45 i na njima kupujete kartu za pomenutu relaciju, a plaćanje možete vršiti u forintama ili karticom, za eure nisam siguran da li prihvataju. Nakon što kupite kartu, radnica će vas uputiti do šaltera za unutrašnji promet (vidjećete natpise inland) gdje morate kupiti rezervaciju sjedišta od Budimpešte do Zahonja, i na tom šalteru možete plaćati samo forintama. Meni su rekli da ne može kartica, iako sam vidio da postoje uređaji za kartično plaćanje. Mjenjačnicu nisam vidio na stanici, ali ne mogu se zakleti da je nema. U svakom slučaju, ako putujete ujutro rano, pripremite forinte unaprijed jer ćete ih u suprotnom veoma teško nabaviti. Voz koji vozi na relaciji Budimpešta – Zahonj ima sjedišta po principu autobusa, ali imate više prostora za noge, besplatan wi-fi i utičnicu (koja se krije iza zavjese, pa sam je tako tek u povratku skužio). Ako niste izabrali direktan voz (a da li je direktan možete provjeriti na rasporedu na mađarskom sajtu pod opcijom „change“ gdje piše 1 ili 2 ako postoje presjedanja ili prazan prostor ako je direktan voz) onda obratite pažnju na stanicu na kojoj morate izaći i potražiti novi voz (opcija details na sajtu). Recimo na stanici Nyregyhaza je dovoljno da siđete u podzemni prolaz pokraj šina i da pratite svjetleće oznake na kojima piše gdje koje šine voze.

Zahonj – Čop (Chop)

Ako ste kupili kartu od Budimpešte do Čopa, onda ste mirni do ulaska u Ukrajinu što se toga tiče. Ipak, Zahonj je vaša posljednja stanica u Mađarskoj i tu svakako morate promijeniti voz. To je veoma kratka dionica i njome vas prevozi neki šinobus i sve to traje 18 minuta. E, sad, veoma je važno da na sajtu mađarskih željeznica provjerite kada voze vozovi na relaciji Zahonj – Čop kojih u danu ima oko 6, ali morate kalkulisati da li ćete u Zahonj stići na vrijeme, kao i kada vam polazi voz iz Čopa za Lavov. Ja sam iz Budimpešte krenuo direktnim vozom u 7:23, stigavši u Zahonj oko 11:21, što mi je odgovaralo pošto sam mogao stići na voz za Chop u 12:23. Pasoška kontrola s mađarske strane se obavlja tokom vožnje u šinobusu, a sastoji se od toga da vam pasoše provuku kroz mobilne uređaje koje drže okačene oko vrata.

Unutrašnjost šinobusa koji vozi na relaciji Zahonj - Čop

Kada sam najzad stigao u Ukrajinu, tamo me je dočekala mala zgrada željezničke stanice gdje su svi putnici morali stati u red radi obavljanja pasoške kontrole s ukrajinske strane. Nakon standardnih pitanja gdje idem, kojim povodom i sumnjičavih pogleda dobio sam pečat u pasoš, te sam prešao u drugi dio prostorije gdje su mi postavili novi niz pitanja - da li imam kakve lijekove (rekao da imam samo aspirin, što je bilo ok), cigarete, alkohol (možete prenijeti jednu flašu), a zatim sam morao otvoriti kofer da se i lično uvjere. Nisu ga pretjerano prekopavali, a najviše pažnje im je privukla kutija plazma keksa jer im je bio nepoznanica. Sve u svemu, čitav proces je rutinski i nije trajao duže od 10 minuta, nakon čega me pustili da prođem u dio stanice sa šalterima za kupovinu karata.

Željeznička stanica u Čopu

Čop – Lavov

Dobra stvar je što karte za ukrajinske vozove možete kupiti i online na njihovoj web stranici, pa onda s tom potvrdom koju dobijete podignete kartu na šalteru. Loša stvar je što mi je stranica odbila karticu pošto nema neki 3D secure kod na kome insistiraju (tako da to provjerite prije plaćanja u banci) pa nisam mogao kupiti kartu preko interneta. Ono što me je najviše brinulo je kako ću platiti tu kartu, budući da je Čop malo mjesto gdje ne postoje mjenjačnice i gdje ne prihvataju kartice. Dobio sam informaciju da se na stanici mogu sresti dileri devizama, pa sam sve nade položio u njih. Sreća mi se osmjehnula kada sam izašao sa pasoške kontrole jer su mi odmah počeli prilaziti razni ljudi nudeći mi taksi prevoz. Pretpostavio sam da oni istvoremeno i mijenjaju novac, pa sam razmijenio eure za grivnje (što je službena valuta u Ukrajini). Kurs po kojem mijenjaju je krajnje korektan, isti kao i u mjenjačnicama (u vrijeme moje posjete 1 euro je iznosio 27,7 grivnji).

Unutrašnjost željezničke stanice u Čopu

Gospođe na šalteru, kao i 99% drugih ljudi u Ukrajini nemaju pojma engleski, ali smo se uspjeli sporazumjeti uz malo engleskog, malo našeg (sreća pa im se brojevi zovu kao i naši pa ih lako možete razumjeti kada vam saopšte cijenu nečega što kupujete) i ponešto gestikuliranja. Najsmješniji momenat mi je bio kada je gospođa na šalteru umjesto peron six rekla peron sex, pa smo se onda svi kolektivno pukli smijati kada je shvatila šta je rekla. Još jedna stvar koju treba da imate na umu jeste da je Ukrajina u drugoj vremenskoj zoni (idu sat naprijed), te da je raspored na njihovom sajtu prilagođen tome. Takođe nemojte da vas zbuni što će na mađarskom sajtu pisati da voz Zahonj – Čop vozi 18 minuta, a satnica će izgledati kao da vozi sat i 18 minuta.

Kabina za dvoje na putu Čop-Lavov

Budući da mi je voz za Lavov bio tek u 16:51, imao sam luft od par sati koji sam proveo istražujući detalje stanice koja je djelovala zaleđeno u komunističkom vremenu. Sudeći po izgledu stanice, nisam imao velika očekivanja ni od ukrajinskog voza, pa sam se nemalo iznenadio kada sam ugledao nov novcat vagon sa kabinama za dvoje i spavaćim kolima. Ukoliko ste u mogućnosti predlažem da uzmete prvu klasu jer je neuporedivo udobnije putovati, a nije ni skupa. U Lavov sam stigao u 22:22, kao što je bilo i predviđeno. Stanica je vrvila od gužve, a redovi za prodaju karata su bili dugi i po nekoliko metara, pa sam stoga odlučio svratiti barem dan prije povratka da kupim kartu kako bih izbjegao potencijalni scenarij sa propuštanjem voza.

Povratak

Lavov – Čop

U povratku sam kupio kartu od Lavova do Čopa, odlučivši da onda u Čopu kupim kartu dalje za Budimpeštu. Ponadao sam se da ću i ovaj put dobiti prvoklasni voz, međutim i pored plaćene prve klase zapao me je neki vagon koji je djelovao trošno, zastarjelo i pomalo smrdljivo. Odlučio sam da ne dozvolim da mi to pokvari rapoloženje pa sam raspakovao čistu posteljinu koju sam dobio u vozu, prekrio ležaj i stavio slušalice u uši. Moram priznati da je ovakav način putovanja definitivno najudobniji koji sam imao priliku iskustiti. Voz je krenuo iz Lavova u 10:10, a u Čopu je bio u 15:23.

Zgrada željezničke stanice u Lavovu

Čop – Zahonj

Voz koji nas je dovezao u Čop zaustavio se ispred svježe ofarbane žute zgrade sa bijelim korintskim stubovima, što nas je malo zbunilo. Ušli smo unutra i vidjeli jedan šalter, ali nije bilo nikakvog traga ljudskog prisustva. Pratili smo porodicu koja se kretala ispred nas, a onda smo shvatili da ti ljudi zapravo ostaju u Čopu i da ih uzalud slijedimo, pa smo krenuli u potragu za stanicom. Skontali smo da se naša stara stanica od prošli put nalazi odmah prije ove zgrade i ušli smo u nju.

Željeznička stanica u Zahonju

Nisam bio siguran da li ću zateći dilere deviza ponovo u Čopu pa sam razmijenio u Lavovu eure za grivnje kako bih mogao platiti kartu kada stignem u Čop. Na međunarodnom šalteru (mislim da je u pitanju šalter 9) sam kupio kartu od Čopa do Budimpešte, a višak grivnji sam uspio zamijeniti za forinte kod istog čovjeka kod kojeg sam prošli put mijenjao novac. Dakle, po onom što sam pročitao i doživio, ti tipovi se uvijek tu negdje vrte jer znaju kad kreću vozovi, tako da možete računati na njih. Nakon što su granični policajci propustili grupu koja je stigla iz Zahonja, kroz ista vrata kroz koja smo prošli put izašli sa pretresa, sada smo ušli i uslijedilo je prvo pregledanje kofera, a zatim pasoška kontrola (dakle obrnuti redoslijed). Izlaz iz stanice je bio zaključan jer smo morali čekati da svi putnici završe sa pregledom. Tek tada su nam otključali izlaz, a ubrzo je stigao i šinobus koji vozi za Zahonj. Ne mogu se precizno sjetiti da li u toku vožnje ili po samom dolasku u Zahonj, u šinobusu su se pojavili mađarski granični policajci koji su nam ponovo pregledali pasoše, ali su ovaj put tražili i da otvorimo kofere, iako su samo letimično pogledali sadržaj.

Zahonj – Budimpešta

Mislili smo da ćemo u Zahonju opet morati kupiti rezervaciju sjedišta za Budimpeštu, ali nam je šalterska radnica rekla da nam ne treba ništa. Ubrzo je stigao i voz pa smo se ukrcali. Na karti koju smo dobili u Čopu bio je ispisan redoslijed stajanja kroz Mađarsku, a prema rasporedu koji smo ranije pogledali na internetu (ne zaboravite to učiniti i za povratak) vidjeli smo da ćemo imati jedno presjedanje i to na stanici Nyregyhaza. Do tamo nas je iz Zahonja vozio voz koji ima kupee sa po 4 sjedišta (a čini mi se da uz guranje može stati i 8 ljudi). 

Voz na relaciji od Zahonja do Nyregyhaze

U svakom vozu u kome presjedate ćete morati pokazati kartu, a kondukter će ispod dijela dionice na kojoj vas taj voz vozi upisati datum vožnje. Na stanici Nyregyhaza smo izašli iz voza i uputili se kroz podzemni prolaz gdje je pored jednog od izlaza pisalo da u 17:35 polazi voz za stanicu Njugati u Budimpešti. Obično pored svakog vagona bude neko od osoblja pa možete pitati da li taj voz ide tamo gdje ste naumili, a usput im možete pokazati i kartu pa će vas usmjeriti. Ušavši u posljednji voz, koji je isti kao i onaj prvi kojim sam krenuo iz Budimpešte, napokon sam mogao odahnuti i biti sretan što je sve prošlo kao po planu. Ukoliko želite čitati više o mom boravku u Lavovu kliknite ovdje.

Oznaka u Nyregyhazi koja vas upućuje na prave tračnice

Cijene karata (april-maj 2016.)

Budimpešta – Čop /2. klasa/ 6.155 Ft + 815 Ft rezervacija (23,23 eur)

Čop – Lavov /1. klasa – spavaća kola/ 157,50 UAH (5,68 eur)

Lavov – Čop /1. klasa – spavaća kola/ 190,85 UAH (6,88 eur)

Čop – Budimpešta /2. klasa/ 559 UAH (20,18 eur)

Ukupno – 55,97 eur

Napomena: Cijene karata se razlikuju u zavisnosti od vremena polaska i klase sjedišta. U Mađarskoj, neki vozovi imaju i prvu, ali većina samo drugu klasu, dok u Ukrajini imate prvu klasu (spavaća kola), drugu klasu (kupei za 4 osobe) i treću klasu (plackarti, a ponekad i sjedeća treća klasa u zavisnosti od voza).