Budimpešta - šta posjetiti? (I dio)

Ukoliko planirate putovanje u Budimpeštu, preporučujem da prije čitanja ovog posta prvo pročitate moja iskustva iz prethodne posjete Budimpešti, kako biste dobili potpuniju sliku o tome šta sve tamo možete vidjeti. Postovi su dostupni na linku Budimpešta - šta posjetiti? U ovom postu ću vas upoznati sa nekim dodatnim sadržajima i podsjetiti na neke koji su me se prošli put naročito dojmili.

Parlament i lančani most

Po završetku duge i dosadne radne sedmice osjetio sam potrebu za promjenom sredine i uživanjem u nekoj od evropskih metropola. Budući da je već bio petak poslijepodne, a ja sam imao na raspolaganju samo vikend, na brzinu sam rezervisao hotel u Budimpešti, spakovao kofere i idućeg jutra u cik zore krenuo put Mađarske. Nisam očekivao da ću se vratiti u Budimpeštu nakon nepunih godinu dana, i moram priznati da sam se radovao što ću ponovo vidjeti svoja omiljena mjesta. Zanimalo me šta se to promijenilo od moje posljednje posjete, i vjerujte da iako se parlament i lančani most još uvijek nalaze gdje sam ih i ostavio, neke stvari su se promijenile.

Zanimljivi detalji na zgradama

Prvo, zapazio sam da je došlo do blagog porasta cijena. Autobuska karta koju sam prošli put platio 350 forinti, sada je koštala 450 forinti. Zatim, moj omiljeni chimney cake ili kako ga Mađari nazivaju kürtőskalács, poskupio je sa 800 na 1000 forinti. Još jedan novitet u Mađarskoj je novi zakon po kojem je nedjeljom sve zatvoreno, s izuzetkom lokala i butika u centru grada, koji su u službi turista. Meni je zaista teško palo što Tesco nije radio, jer sam planirao da u povratku kupim neke stvari kojih nema kod nas. Takođe, kada sam u nedjelju oko 18h otišao u tržni centar Campona, doslovno ništa osim mjenjačnice i tropikarijuma nije radilo.

Đavolak sa lirom

Nakon što sam se smjestio u „čuveni“ Polus hotel, koji mi je djelovao još jadnije nego prošli put (iako još uvijek u granicama prihvatljivosti), zaputio sam se u grad. Kupio sam autobusku kartu za svaki slučaj, ali je nisam iskoristio jer kontrole u autobusu nema, pa sam se i ovaj put švercovao bez problema. Pisao sam vam još prošli put da karte provjeravaju samo u autobusu 26 koji kruži oko Margitinog ostrva i još jednom, čiji sam broj zaboravio.

Željeznički kolodvor Nyugati Palyaudvar

Malo sam se preračunao zaboravivši na kojoj stanici treba da izađem, tako da sam dobio gratis šetnju jednom poprilično dugom avenijom, koja se završava kod Margitinog mosta. Usput sam razgledao interesantnu austro-ugarsku arhitekturu. Interesantna mi je bila i skulptura đavolka sa lirom, ali sam zaboravio vidjeti ko je autor i šta predstavlja. Prošao sam i pored jako lijepe zgrade jednog od tri glavna željeznička kolodvora u Budimpešti. Mađari ga zovu Nyuagati Palyaudvar, a povezuje Budimpeštu i mađarske gradove Solnok, Debrecen, Zahonj, te ukrajinske Lavov i Kijev.

Margitino ostrvo

Zanimljivo je da se duž cjelokupne ulice na svakih pedesetak, pa i manje, metara nalazi po jedna cvjećara. Različite vrste orhideja i proljetnog lukovičastog cvijeća poput tulipana, zumbula i narcisa svojim šarenilom daju posebnu čar ulicama Budimpešte. Put me je nanio do mog omiljenog odredišta u gradu, a to je Margitino ostrvo. Već na samom mostu koji vodi do ostrva uočavam veliki broj turista kao i uvijek. I ne samo turista, nego i domaćih rekreativaca koji voze bicikla, trče, šetaju. 

Margitino ostrvo

Za Margitino ostrvo mogu reći da čini pluća Budimpešte, i prava je oaza spokoja uprkos ogromnom broju ljudi koji cirkulišu na toj lokaciji. Drveće nažalost još uvijek nije izlistalo (u aprilu je park neuporedivo ljepši), ali to me nije spriječilo da uživam u ambijentu.

Nova postavka u blizini parlamenta

Statue sa spomenika pokraj parlamenta

Vraćam se na peštansku stranu s koje sam i došao i nastavljam šetnju ka parlamentu. Nadomak parlamentu uočavam novu skulpturu olimpijskih krugova ofarbanih u boje mađarske zastave. Prolazim pokraj dječijeg igrališta i upućujem se ka stražnjoj strani parlamenta. Taj dio sam prošli put obišao u večernjim satima, pa nisam mogao vidjeti brojne interesantne kipove.

Druga strana istog spomenika

Kossuth spomenik

Iza parlamenta se nalazi i veliki spomenik posvećen Lajosu Kossuthu, mađarskom političaru koji se istakao u revoluciji za vrijeme „Proljeća naroda“ 1848. godine. S druge strane velike zelene površine koja odvaja stražnje dvorište parlamenta i Trg Kossuth, nalazi se grandiozno zdanje etnografskog muzeja.

Etnografski muzej

Stražnja strana parlamenta

Nedaleko od muzeja nalazi se statua čovjeka na mostu. Radi se o Imre Nagy-ju, koji je u dva navrata bio premijer Mađarske. Pogubljen je u toku svog drugog mandata, nakon neuspjele mađarske revolucije 1958. godine. Pokopan je u neoznačenom grobu, a 1989. je ponovo ukopan uz prisustvo preko 200.000 ljudi. Njegovo ime je postalo simbol slobode.

Statua Imrea Nagyja

Statua debelog policajca

Još jedna statua do koje dolazim u nastavku šetnje jeste statua debelog policajca. On simbolizuje mađarsku ljubav prema dobroj i teškoj hrani, što se da primijetiti po njegovoj figuri. Takođe, legenda kaže da je njegov stomak izvor sreće, pa ga turisti često trljaju po istom, zahvaljujući čemu je dosta sjajniji od ostatka statue.

Bazilika Svetog Stjepana u daljini

Bazilika Svetog Stjepana izbliza

Ulica u kojoj se nalazi statua vodi ravno do Bazilike svetog Stjepana (Ištvana). Prilikom prošle posjete sam je razgledao samo izvana, pa sam ovaj put poželio da uđem unutra. Ulaz se plaća 1 euro po osobi (ili 250-300 forinti ako plaćate u domaćoj valuti, ne sjećam se tačno), s tim što se ulaz u zvonik plaća dodatno. 

Unutrašnjost bazilike Sv Stjepana

Kupola bazilike Sv Stjepana

Kupola bazilike Sv Stjepana

Zadovoljio sam se obilaskom unutrašnjosti crkve i moram reći da je vrijedi vidjeti. Naročito me se dojmila kupola, pri čijem sam se fotografisanju istezao i borio sa svojim ogoljenim stomakom, pa me je bilo malo sramota svog nedoličnog ponašanja. Ali, sve za fotografiju. 

Detalji iznad ulaza u crkvu Sv Ane

Ribarska tvrđava 

S obzirom na moju dobru kondiciju i nezaustavljivost, nakon obilaska bazilike sam se uputio na budimsku stranu, do svog drugog omiljenog mjesta u Budimpešti – Ribarske tvrđave (bastiona). Usput sam poželio ući u crkvu Svete Ane koja mi se našla na putu, ali je bila zatvorena, pa sam za uspomenu uslikao motive iznad ulaznih vrata.

Kule ribarske tvrđave

Pogled sa ribarske tvrđave na Parlament

Detalji iz prolaza u Ribarskoj tvrđavi

Ribarska tvrđava je bila okupana poslijepodnevnim suncem, što je pružalo poseban ugođaj. Već sam pisao o njoj u postovima iz prethodne posjete, pa će biti dovoljno da ovaj put samo podijelim s vama fotografije tog divnog mjesta. Kao što je poznato, ulaz na gornji nivo se naplaćuje, ali taj dan iz nekog razloga nije bilo nikog od ljudi koji naplaćuju ulaz, pa sam se besplatno popeo na vrh, odakle je pogled na Peštu još ljepši.

Statua Sv Stjepana (Ištvana)

Pogled sa Ribarske tvrđave na Margitino ostrvo i Parlament

Pogled sa Ribarske tvrđave na Budimski dvorac

Prvi dan boravka sam završio šetnjom po Vaci ulici, prepunoj turista koji su doprinijeli tome da se u Budimpešti već može osjetiti duh proljeća. Sljedeći dan sam iskoristio za obilazak crkve u pećini, grčke pravoslavne crkve, sinagoge i jevrejskog muzeja, ali o tome ću u narednom postu.