Dilema: Vraćati se na stare destinacije ili birati nove?
Utiske o
većini dosadašnjih putovanja već sam podijelio s vama. Što se preostalih tiče,
neka su na čekanju jer nemam kod sebe fotografije, pošto sam nedavno imao peh
sa računarom zbog kojeg sam ostao bez skoro kompletnog sadržaja. O nekim
putovanjima sam odlučio ne pisati jer su bila davno i ne bih ih mogao
rekonstruisati dovoljno kvalitetno da bi zaista nekome poslužila kao vodič.
Pored toga, ranije nisam imao običaj da fotografišem sve važne detalje i
građevine, a da se pri tome i sam ne nalazim na fotografijama. Sad već obraćam
mnogo više pažnje na to, pa stalno školjocam telefonom i aparatom, što ponekad
izaziva upitne poglede mojih saputnika.
Iako sam
odlučio da putopisi i konkretne informacije o određenim destinacijama budu
osnov bloga, jer su od najveće koristi putnicima, mislim da ne bi bilo na odmet
ubaciti i poneki post drugačije prirode. Budući da je bio red da ovaj mjesec
izbacim barem još jedan post, posljednjih dana sam razmišljao o čemu bih mogao
pisati. U opticaju je bilo nekoliko tema, ali zbog trenutnog nedostatka volje
za pisanjem i brojnih obaveza, trebala mi je neka pitka i jednostavna za
pisanje. I evo, dok sjedim za računarom na poslu i još uvijek sanjiv čekam da
mi proslijede neki zadatak, odlučio sam se za temu iz naslova posta. Vraćati se
na stare destinacije ili uvijek birati nove – dilema stara koliko i moje
iskustvo samostalnog putovanja.
S obzirom
da otac nije bio sklon velikim promjenama, niti je pokazivao značajne
turističke ambicije, putovanja sa roditeljima su se uglavnom svodila na
ljetovanje, mahom iz zdravstvenih razloga. Hrvatsko primorje mu je bilo top destinacija zbog svoje ljepote i
blizine u slučaju potrebe brzog povratka kući. Kada bi mu se negdje dopali
ambijent i usluga, stacionirao bi se na to mjesto u narednih nekoliko godina, jer
je igrao na sigurno i vodio se filozofijom „Zašto mijenjati nešto što je dobro“.
Zahvaljujući tom stavu, po nekoliko godina zaredom smo se vraćali na iste
destinacije sa tačno ustaljenim protokolom dnevnih aktivnosti. Moram priznati
da je u neku ruku bilo lijepo ponovo vidjeti poznata mjesta za koja su me
vezale prijatne uspomene. Proces asimilacije je trajao znatno kraće i za tren
bih se osjećao kao kod kuće.
Prvih
godina samostalnog putovanja slijedio sam očevu praksu. Izabrao sam destinaciju
i vraćao joj se narednih par godina. Dozu avanturizma i neizvjesnosti sam unio
time što nisam rezervisao smještaj unaprijed, nego sam ga tražio na licu
mjesta. S ove tačke gledišta se divim svojoj volji da umoran bauljam po crnogorskom
primorju i tragam za adekvatnim apartmanom. Prilikom jednog od povrataka iz
Herceg Novog, svratio sam s društvom u Dubrovnik i oduševio se kontrastom koji
me je dočekao u odnosu na Crnu Goru. Da se razumijemo, tokom ekskurzija po Evropi sam vidio i fascinantnije stvari, ali me je oduševilo to što u svojoj
neposrednoj blizini imamo jedan takav grad. U tom momentu sam znao da je Crna Gora za mene prevaziđeno mjesto za odmor.
Prelomni
trenutak se desio godinu dana kasnije kada sam u zamjenu za neuspješno
organizovanu apsolventsku ekskurziju odlučio sa društvom ljetovati u Tunisu.
Još uvijek se sjećam našeg uzbuđenog razgovora i nečijeg prijedloga koji je
trebalo više da bude šala, nego zbilja i momentalnog pristanka ostalih. Par
trenutaka smo se gledali zacakljenim očima pokušavajući da preradimo
informaciju da mi, kojima su vrhunac ljetovanja bile Crna Gora i Hrvatska,
idemo u Afriku. Konzervativni otac je dobro prihvatio činjenicu da putujem na crni kontinent, valjda svjestan činjenice da turističke afinitete nisam povukao na
njega.
Idućih
godina nizale su se brojne destinacije u Austriji, Slovačkoj, Rumuniji,
Italiji, Egiptu, Malti, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Mađarskoj, Omanu i sl.
Svaka od njih me je oduševljavala na svoj način i nerado sam se vraćao kući.
Neke su me toliko fascinirale da bih se istog momenta mogao i preseliti na
njih. I tu dolazimo do suštine posta. Prilikom izbora odredišta za svako novo
putovanje (naročito ljetovanje koje mi je must go) imao sam dilemu – da li se
vratiti na isto mjesto od prošle godine ili birati novo? Utisci sa posljednjeg putovanja su me obično
držali toliko dugo da sam se uvijek želio vratiti baš tu. S druge
strane, svjestan da na svijetu postoji toliko divnih mjesta koje vrijedi
posjetiti, teška srca bih odbacio tu ideju i odabirao nešto novo. I onda bih se
iznova zaljubio u to novo mjesto, kao u začaranom krugu.
Moja
ogromna želja da obiđem cijeli svijet i svijest o tome da je jedan život
prekratak za to (osim ako niste multimilioner), natjerali su me na odluku da se
ne vraćam na stara mjesta ukoliko mi nisu usputna stanica. Stoga sam osmislio
strategiju da prije odlaska negdje detaljno istražim sve značajne (ali i one
manje značajne, a meni lično interesantne) atrakcije tog mjesta i da ih obiđem
kao da se nikada više neću tu vratiti. To često podrazumijeva veoma naporan
tempo na putovanjima i cjelodnevno pješačenje. Na sreću, hodanje i boravak na
otvorenom (ali i u zatvorenom prostoru izvanredne arhitekture i znamenitosti) mi
predstavlja veliko zadovoljstvo koje nadilazi svaki umor.
Ipak,
koliko god se trudio da obiđem sve ljepote nekog grada ili lokacije, to nije
uvijek moguće u onom vremenskom roku koji mi je na raspolaganju. I tako se
uvijek vratim kući žaleći za još nečim što nisam vidio i onda ostaje želja da
se ponovo vratim na to mjesto da bih vidio i to. Naravno, već sam spomenuo i to
da je uvijek lijepo iznova osjetiti magiju mjesta koje vam je od ranije poznato
i sa kojim ste se već srodili. Na kraju mi preostaje da se nadam da ću uspjeti
pronaći dobar balans između starog i novog, kao i da će mi životne okolnosti
ići na ruku i voditi me kroz što više različitih krajeva svijeta.
Kakvi su
vaši stavovi o ovoj temi? Da li ste se zaljubili u neko mjesto koje vas tjera
da mu se stalno vraćate ili vas konstantno vuče želja za nečim novim?
Uf, ovo je vrlo individualna stvar. :)
ReplyDeleteSamo jednom do sada vratila sam se u isto mesto igrom slucaja, iako je bilo dosta promenjeno jer je proslo 5 godina i dalje mi je sve bilo poznato i relativno isto. Koliko god se lepo i sigurno osecas kad odes na isto mesto jer ti deluje da ga poznajes, vise volim da istrazim nova mesta.
Sto se tice letovanja, znam ljude koji su bili na tom nekom mestu pa eno ih vec 6 godina letuju tamo. Jeste to lepo ali kao avanturista volim da vidim sto vise novih stvari, kultura, gradova, znamenitosti i zato ne volim da se vracam gde sam bila. Sto ne znaci da ako bi mi neko ponudio besplatan obilazak mesta na kom sam bila ne bih odmah prihvatila :)
Slažem se da je individualna stvar i baš me je zato zanimalo kakve su preferencije drugih ljudi po tom pitanju. Ja sam se vraćao na ista mjesta uglavnom dok sam putovao s roditeljima (i to nažalost nisu neka fascinantna mjesta), ali bih se rado vratio i na neke destinacije novijeg datuma, koje zbog nedostatka raspoloživog vremena nisam uspio obići onako kako bih volio, pa sam ih ostao željan. :)
DeleteBudući da, nažalost, ne putujem okolo po svijetu, sve se svodi na odlaske na more ljeti. Volim ići na nova mjesta, ali volim se vraćati i na stara. Recimo dvije, tri god odem na jedno mjesto, pa sljedećih par negdje drugdje, pa me uhvati nostalgija za onim prvim mjestom. Zapravo nema nekog pravilnog uzorka. A što se tiče budućih svjetskih putovanja, želim prvo sve obići pa se vraćati na najdraža mjesta :D Vidjet ćemo kako ću to izvesti :D
ReplyDeleteUvijek je prisutan taj nesklad želja, novca i vremena. Da bi se izvukao maksimum, treba posložiti prioritete i odreći se nečega da bi se drugdje dobilo više. :)
DeleteNisam baš mnogo putovala van svoje zemlje, a opet, ako se uzme u obzir finansijska strana i sva dešavanja kod nas poslednjih, sad već 30 godina, onda ispada da i jesam. Postoji jedan grad u koji se rado vraćam, Beč. To je grad u kojem bih mogla da živim, posle mog rodnog grada. Ali, bez obzira što sam neke videla volela bih da im se opet vratim. Mada, postoji još njih puno koje bih rado videla i sasvim sigurno ću ostvariti, ne sve, ali nekolicinu da ;) Da, volim da se vraćam onome što na mene ostavi nezaboravan utisak.
ReplyDeletehttp://odsvegaponesto-oljaka.blogspot.com/2014/03/bec-prestonica-austrije-kao-dobro-staro.html
Divan grad, bio sam samo jedanput i nažalost nisam ga upoznao u punom sjaju i cjelovitosti zbog vremenskog ograničenja. Ali, to je svakako jedna od destinacija na koje želim da se vratim i upoznam ih bolje.
DeleteUkoliko mogu - uvek se vraćam ;))) naravno ukoliko to nije neko egzotično i ekstra skupo mesto, gde to ipak ne mogu ponoviti ... Beč je pod obavezno uvek i opet ... mada sam i ja samo jednom bila tamo, ali 1x mesečno od nekog recimo III do X meseca, trebalo bi uvek negde .. lepo je ..
ReplyDeleteBeč je svakako grad koji vrijedi vidjeti u različitim godišnjim dobima. E, sad pitanje je da li se u neke gradove vraćamo jer ih zaista volimo, ili zato što su nam neki drugi daleko ili skupi.
Delete