Zagreb u novembru - izlet u prijestonicu Hrvatske

Novembar možda nije najidealniji mjesec za obilazak kontinentalne Evrope zbog tmurnog vremena, niskih temperatura i mogućih padavina. Ipak, to ne treba da vas spriječi da se otisnete na neko kraće putovanje i upoznate destinaciju u jednom potpuno drugačijem ozračju. Ja sam se odlučio na jednodnevni izlet u Zagreb u sopstvenoj režiji, pa ću podijeliti s vama u vidu fotografija i opisa ono što sam uspio tamo vidjeti.

U Zagrebu sam prije toga bio svega par puta. Prvi put sam se sticajem okolnosti zadržao godinu dana, ali sam bio toliko mali da mi se sjećanja uglavnom svode na maglovite scene. Druga posjeta se dogodila prošle godine, ali sam prije toga u Ljubljani pokvario stomak, tako da mi nije bilo do Zagreba. Ako ne računamo jednu kratku posjetu aerodromu, ovo je bio moj treći posjet prijestonici Hrvatske.

Budući da se u novembru održavao Interliber, zagrebački sajam knjiga, odlučio sam prije obilaska grada prvo tamo svratiti. Imao sam na umu par knjiga koje želim da nađem, pa sam se uputio u prvu halu i krenuo u obilazak. Sajam je manji od beogradskog, ali se može naći dosta zanimljivih naslova po cijenama i više nego upola nižim. S obzirom da sam zaluđenik putovanjima, nisam mogao da odolim, a da ne kupim knjigu „501 grad koji morate posjetiti“ po cijeni od samo 99 kuna. Knjiga je prelijepa, tvrdo ukoričena i ima 544 stranice, na kojima se kako i sam naslov kaže nalaze opisi 501 grada svijeta i preporuke šta u njima posjetiti. Ja sam, nažalost zapeo negdje prije broja 30, ali život je dug, tako da se nadam da ću barem upoloviti cifru od 501. Moram napomenuti još da je parking ispred Zagrebačkog velesajma slobodan za vrijeme trajanja Interlibera, ali svejedno je velika gužva, pa će vam trebati strpljenja da se parkirate.

Nastavili smo turu prema centru grada, gdje smo našli parking pokraj prelijepe zgrade Umjetničkog paviljona. Cijena parkinga u toj zoni je 12 kn za 2 sata. Prelijepa žuta zgrada Umjetničkog paviljona predstavlja najstariji izložbeni prostor na ovom području i ujedno je jedini objekat koji je građen namjenski za održavanje velikih, reprezentativnih izložbi. Sagrađen je uoči „Milenijske izložbe“ u Pešti (koju sam spominjao u postu o Budimpešti), a kasnije je željezna konstrukcija montažnog paviljona prenesena u Zagreb. Izgradnja je trajala dvije godine, nakon čega je svečano otvoren 15. decembra 1898. godine reprezentativnom izložbom Hrvatski salon.

Paviljon je okružen velikom travnatom površinom na kojoj su zasađeni ružičnjaci, koji su čak i u novembru bili u cvatu, iako ne u svom punom sjaju. Na drugom kraju parka nalazi se konjanički kip kralja Tomislava. Kip je djelo kipara Roberta Frangeša-Mihanovića, koji je na njemu radio deset godina (1928-1938). Kip se nalazi na velikom kamenom postolju ukrašenom niskim reljefom na kome je sa svake strane prikazano sedmoro ljudi, dok se na pročelju nalaze hrvatski grb i naziv kipa. Spomenik je postavljen 1947. godine, a grb i reljef su dodani na postolje 1991. godine.

Prekoputa spomenika kralja Tomislava nalazi se zgrada željezničkog kolodvora, najvećeg u Hrvatskoj. Objekat dug 186,5 metara je svečano otvoren 1892., a građen je u neoklasicističkom stilu sa ukrasima i skulpturama. Rekonstruisan je dvaput, 1986/7. i 2006., i predstavlja zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske. Nakon razgledanja zgrade kolodvora, vratio sam se u pravcu paviljona i nastavio šetnju prema Trgu bana Jelačića.

Odmah iza paviljona nalazi se palata Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, sagrađena 1880. godine. Oko zgrade su postavljene biste znamenitih hrvatskih ličnosti i zasađena brojna stabla, koja su u novembru poprimila dražesne jesenje nijanse.

S druge strane ceste nastavlja se mali park sa platanima i novom serijom bisti, u čijem se središtu nalazi nešto nalik na sjenicu. Imao sam priliku da vidim park i ljeti, kada izgleda prelijepo, ali i ovako u novembru je imao svoju čar. Nedaleko od parka se nalazi i sam Trg bana Josipa Jelačića, na kome dominira kip bana Josipa Jelačića. Kip je prvobitno postavljen 1886. godine i tada je gledao prema Mađarskoj na sjeveru. Uklonjen je 1947. i ponovo vraćen 1991., a danas gleda prema jugu.

Na trgu se nalazi nekoliko kafana, prodavnica i suvenirnica. Bilo mi je drago vidjeti da je Zagreb prepun suvenirnica i turističkih putokaza, što znači da Hrvati ozbiljno shvataju i razvijaju svoj turistički potencijal. 

Sa trga se pruža pogled i na Katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava, ili jednostavno Zagrebačku katedralu. Ona predstavlja najveći sakralni objekat u Hrvatskoj.

Prva katedrala na ovom mjestu je sagrađena još u 12. vijeku, ali je tokom vremena doživjela različite transformacije. Današnji izgled katedrala je poprimila u periodu od 1880. do 1906. godine kada je nakon Velikog potresa restaurirana u neogotičkom stilu. 

Od 1990. godine katedrala je okružena mrežom metalnih skela. 1997. godine su korodirani satovi promjera 3 m i 20 cm, težine oko 600 kg, zamijenjeni novim kako bi se katedrali vratio stari sjaj.

Katedrala se nalazi na Kaptolskom trgu, na kome je smještena i fontana sa kipovima Blažene Djevice Marije i četiri anđela, djelo kipara Antona Dominika Fernkorna. Kipovi su postavljeni iznad Bolleove česme iz 1873. godine.

Paralelno sa Kaptolskom ulicom, skrivena leži i ulica Ivana Tkalčića, izuzetno šarmantno mjesto koje me je svojim duhom podsjetilo na rumunske gradove poput Brašova i Sigišoare. Duž cijele ulice se prostiru suvenirnice i kafići, a ljudi su čak i u novembru ispijali kafu i čaj na otvorenom.

U ovoj ulici se nalazi i bronzani kip poznate hrvatske spisateljice Marije Jurić Zagorke, za čije djelo Grička vještica ste vjerovatno svi čuli. Skulputra je nastala 1990. godine, a njen tvorac je umjetnik i skulptor Stjepan Gračan. Skulptura prikazuje Zagorku u polukoraku sa kišobranom u desnoj ruci. Skulptura je nekoliko puta bila meta vandalskih napada, a jednom prilikom joj je čak istrgnut kišobran.

Pažnju mi je privukao i zanimljiv sunčani sat na kući iza skulpture. Sat je postavljen 1954. godine i djelo je Božidara Jušića, apsolventa Slikarskog odjela Akademije umjetnosti. Sat je zapravo bio njegov diplomski rad. Lepeza sata je oslikana duginim bojama na fasadi zgrade fresko tehnikom, ali su one danas jedva vidljive.

Napravivši još jedan krug pokraj katedrale, vratili smo se na trg bana Jelačića, odakle smo skrenuli u jednu od sporednih ulica koje su nas odvele na tzv. Cvjetni trg, na kome se nalaze brojni kiosci sa prelijepim cvijećem. Pomalo zavidim Zagrepčanima jer imaju toliko mogućnosti da slože divan buket, za razliku od nas u malim gradovima.

Boravak u Zagrebu smo završili posjetom jednoj od obližnjih slastičarni, čije ime nisam zapamtio jer sam bio okupiran tortom. Slastičarna ima vanjsku baštu u kojoj su uključene grijalice, tako da se uredno može sjediti napolju i po hladnoći. U povratku smo svratili i do tržnog centra Avenue Mall, smještenog prekoputa velesajma. Tržni centar je lijepo uređen i ima sve standardne prodavnice poput Zare, H&M-a, Pull&Bear-a, New Yorkera, S. Olivera i drugih. Ono što mi se nije dopalo jeste što se parking u tržnom centru naplaćuje, ali pretpostavljam da je to mjera protiv stanara obližnjih zgrada.