Vodič kroz Kaliforniju (VII dio): Big Sur

U ovih nekoliko dana boravka u San Franciscu, grad nas je toliko uzeo pod svoje, da smo se trećeg dana jedva iskobeljali iz njegoviog okrilja i zaputili se dalje ka jugu Kalifornije. Naredna stanica nam je bio Monterey, gdje smo namjeravali prenoćiti prije nego što nastavimo put ka Big Sur-u. I ovog puta smo bili dosljedni sebi pa smo na odredište stigli u kasnim večernjim satima, a rezervisali smo hotel Monterey Tides, faktički prvi na ulazu u grad. Hotel je smješten na samoj obali mora, a od plaže ga dijeli tek potporni zid koji ga štiti od jakih talasa.

Big Sur

Iako nismo imali mnogo vremena za uživanje u samom hotelu, boravak u njemu bih mogao okarakterisati kao posebno iskustvo, prije svega zbog blizine okeana čiju snagu možete osjetiti naveče kada legnete i slušate talase kako udaraju o zid. Osjećaj je kao da ste na brodu, a napolju bjesni najstrašnija oluja. Doduše, nisam siguran koliko je smještaj na ovom mjestu dobar za one koji imaju lak san, ali ja taj problem rješavam nošenjem čepova za uši. Sutradan sam iskoristio priliku da malo prošetam plažom ispred hotela, osjećajući duboku zahvalnost što se nalazim baš na tom mjestu.

Hotel Monterey Tides

Doručkovali smo u hotelu, zatim se spakovali po ko zna koji put i provezavši se kroz Monterey, nastavili dalje. Nismo morali čekati dugo da bismo ugledali prve prizore Big Sur-a, najdužeg i najživopisnijeg nerazvijenog priobalja Kalifornije. Ovo područje je veoma slabo naseljeno i većim dijelom je vlasništvo vlade i privatnih agencija, koje ne dozvoljavaju bilo kakvu gradnju. 

Big Sur, Garrapata State Park

Iako ovaj region nema jasno određene granice, moglo bi se reći da uključuje segment Kalifornijske državne ceste 1, koji se prostire u dužini od 122 km, počevši od rijeke Carmel na sjeveru pa do potoka San Carpoforo na jugu. Unutrašnjost regiona je potpuno nenaseljena, za razliku od obalnog dijela koji nastanjuje oko hiljadu stanovnika, uz nekolicinu odmorišta za posjetioce.

Garrapata State Park

Prvo zaustavljanje smo imali na tzv. „strmoj stazi“ Garrapata državnog parka (engl. Garrapata State Park Bluff Trail), predivnom mjestu na kome je uticaj ljudskog faktora vješto inkorporiran u prirodni ambijent. Garrapata State Park je osnovan 1979. godine i prostire se 1.189 hektara površine, te pored brojnim biljnim vrstama, predstavlja dom i životinjama kao što su morski lavovi, tuljani, morske vidre i sl. Ovuda prolaze čak i sivi kitovi tokom svojih godišnjih migracija.

Garrapata State Park

Interesantno je da je Garrapata državni park svega nekoliko mjeseci prije mog dolaska bio žrtva stravičnog požara uzrokovanog nemarnošću ilegalnih kampera. Za suzbijanje požara je utrošeno 236 miliona dolara, što ga čini najskupljom intervencijom ovog tipa u američkoj istoriji. Nanesena je ogromna materijalna i ekološka šteta, budući da je vatra spalila površinu veću od 53 hiljade hektara. S obzirom da požar nije zahvatio samu obalu, imao sam tu sreću da uživam u predivnim prizorima kakvi se rijetko gdje mogu vidjeti.

Big Sur

Nastavili smo vožnju do sljedećeg stajališta, a to je Rocky Creek Bridge, jedan od dva mosta od istorijskog značaja. Most je izgrađen 1932. godine i lociran je nešto sjevernije od mnogo poznatijeg Bixby Creek mosta. Uz sami most nalazi se malo stajalište, gdje smo se zaustavili da bismo uživali u pogledu na nepregledni okean. Ispod mosta, na ušću potoka u okean, nalazi se stanište morskih vidri, dok je greben iznad mosta dom endemične i ugrožene vrste orhideje Piperia yadonii.  

Rocky Creek Bridge

Naredno stajalište nam je bio čuveni Bixby Creek Bridge, most za koji je sasvim sigurno da ćete ga vidjeti u bilo kojoj turističkoj brošuri koja se tiče ne samo Big Sur-a, nego i same Kalifornije. Sagrađen je iste godine i od istog materijala (armirani beton) kao i prethodni most, ali je eto ovaj uspio da stekne  više popularnosti. 

Bixby Bridge

Iako je dizajnom skoro identičan Rocky Creek mostu, Bixby je slavu stekao zahvaljujući činjenici da je u vrijeme izgradnje predstavljao najduži most od armiranog betona na kalifornijskom autoputu, a i danas je jedan od najviših jednolučnih mostova u svijetu. Vjerujem da mu nije odmogla ni činjenica da se nalazi na jednoj od najljepših dionica Big Sur-a.

Pogled na Bixby Bridge

Pretražujući na internetu znamenitosti Kalifornije, naišao sam na fascinantne fotografije Pfeiffer Big Sur State Parka, a naročito mi je privukla pažnju Pfeiffer plaža koju sam uvrstio pod obavezne stavke obilaska. Park je dobio ime po Johnu Pfeifferu, potomku francuskih imigranata i jednom od prvih doseljenika na ovo područje. 1930. godine, John Pfeiffer je imao priliku da proda svoje zemljište graditelju iz Los Angelesa za 210 hiljada dolara, međutim on je odlučio svoj posjed prodati državi 3 godine kasnije. Mnogobrojni lokaliteti na ovom području danas nose nazive po potomcima Pfeiffera, pa tako npr. postoji i Julia Pfeiffer Burns State Park, udaljen 12 milja južno od ovog parka.

Pfeiffer plaža

Nego, da se vratimo na Pfeiffer plažu koju sam želio posjetiti. Nakon uživanja u vožnji pokraj okeana, put je u jednom momentu skrenuo ka unutrašnjosti, a samim time se i pejzaž umnogome promijenio. Pažljivo smo pratili znakove pored puta, da se ne bi desilo da promašimo plažu i to nam se uz svu koncentraciju umalo i desilo. Skretanje za plažu je označeno toliko neupadljivo, da nas je samo čista sreća odvela do tamo. Pfeiffer plaža je otvorena za posjete isključivo danju, dok je noćno kampiranje zabranjeno.

Pfeiffer plaža

Malo je reći da me je ovo mjesto oborilo s nogu. Plaža je izuzetno duga, ali ono što je čini tako jedinstvenom jeste raznolikost terena, jer se s jedne strane plaže prostiru pješčane dine koje neodoljivo podsjećaju na Emirate, dok su s druge strane stjenovite litice poput onih u malteškoj plavoj laguni. Pa čak i boja samog pijeska se kreće od srebrnog do zlatnožutog, u zavisnosti na kojem ste dijelu plaže. Bilo mi je žao što je oktobar, jer bih u suprotnom pao u iskušenje da se okupam na ovom.

Pfeiffer plaža

Neko vrijeme sam se bavio fotografisanjem, trudeći se da uhvatim savršen kadar, a onda sam prosto odustao, sjeo na jednu stijenu i prepustio se uživanju u pogledu na talase koji su se razbijali o liticu, stvarajući plavičastobijelu morsku pjenu. Iz sanjarenja nas je prenula glad, pa smo shvatili da je vrijeme bliže večeri nego ručku, a mi se nalazimo usred ničega. Na putu od Bixby mosta do plaže smo naletjeli na svega dva restorana, a pošto nam se nije isplatilo vraćati nazad, nadali smo se da ćemo uskoro ugledati još neki. U toj frci smo previdjeli plažu McWay, još jedno mjesto vrijedno posjete.

Druga strana Pfeiffer plaže

U sumrak smo naišli na jedan restoran, smješten na vrhu litice. Ne sjećam se tačno naziva, pa čak ni šta sam tu jeo, ali se dobro sjećam da su cijene bile visoke. Mislim, kako i ne bi, kada su jedini u okrugu od nekoliko milja. U suvenirnici pored restorana sam uzeo razglednice i nekolicinu drugih sitnica za uspomenu na Big Sur. Konačno odredište za to veče nam je bilo mjesto Pismo Beach, gdje smo rezervisali smještaj. Do tamo nas je čekala višesatna vožnja kroz preostali dio Big Sur-a, međutim noć nas je osujetila u nastojanju da vidimo i preostale ljepote ovog regiona, pa smo tako preskočili i Moro plažu, poznatu po grebenu koji se izdiže iz okeana.

Galeb na Pfeiffer plaži

Nadam se da ste uživali u prizorima Big Sura, a u narednom postu ćemo se družiti u Pismo Beachu i Santa Barbari, završnim odredištima kalifornijske ture koja su prethodila velikom finalu u Los Angelesu.