Talin - šta posjetiti u prijestonici Estonije? (I dio)

Iako je putovanje u zemlje Baltika proletjelo dok sam trepnuo, moja serija putopisa se razvukla na skoro dva mjeseca. Pošto sam imao na raspolaganju četiri dana, od kojih su mi tri bila sasvim dovoljna za detaljno upoznavanje Rige i okoline, odlučio sam posljednji iskoristiti za izlet u neku od okolnih zemalja. Lomio sam se oko toga koju od prijestonica susjednih dviju država da posjetim, Talin ili Viljnus? Utisci drugih putnika mi nisu bili od velike pomoći jer je omjer glasova u korist jednog ili drugog bio poprilično ujednačen. Iako su oba grada podjednako udaljena od Rige, zaključio sam da je Talin bolji izbor za jednodnevni izlet iz prostog razloga jer je manji i većina znamenitosti su skoncentrisane na uskom području. Viljnus je otpao jer sam želio da posjetim i Trakajski zamak koji je van grada, što ne bih bio u mogućnosti u jednom danu. Stoga sam glavni grad Litvanije odlučio ostaviti za neki drugi put i eventualno ga ukombinovati sa posjetom Bjelorusiji.

Panorama Talina

Putovanje od Rige do Talina je u principu veoma jednostavno, budući da su oba grada dio široke mreže koju pokriva firma za prevoz putnika Ecolines. Povratna karta na relaciji Riga-Talin je koštala oko 34 eura, a u toku dana postoji veći broj polazaka. Kartu možete kupiti i preko interneta na njihovoj web stranici, gdje imate i precizan raspored polazaka/dolazaka. Iako sam prvobitno planirao kupiti kartu online, na kraju sam odustao, te sam dan ranije otišao na autobusku stanicu u Rigi gdje se nalazi i ured Ecolinesa i na licu mjesta kupio kartu. Preporučujem da kartu uzmete malo ranije da ne biste izvisili za sjedište. Iako su obje zemlje u Evropskoj Uniji, morate sa sobom imati pasoš jer vas drugačije neće pustiti u autobus.

Statua dimnjačara u Starom gradu

Vožnja u trajanju od nekih 5 sati se uglavnom odvija kroz jednoličan krajolik obrastao četinarima. Uprkos monotoniji, pejzaž je jako lijep i djeluje opuštajuće. Dobra stvar je što vrijeme provedeno u autobusu možete prekratiti gledanjem filmova ili slušanjem muzike na ekranu ugrađenom na sjedište ispred. Neophodno je samo da imate sa sobom slušalice i da poznajete engleski jezik. Autobus bi trebalo da je opremljen i wi-fi internetom, međutim tokom moje vožnje on nije funkcionisao. 

Kino Soprus, što u prevodu znači prijateljstvo

Negdje na pola puta autobus se zaustavio i ušle su dvije policajke, te počele pregledati pasoše. To mi je bilo čudno jer nigdje nije bilo naznaka graničnog prelaza, niti bi po pravilu trebalo da se pregledaju pasoši na granicama zemalja članica EU. Do danas nisam siguran o kakvoj vrsti kontrole je bilo riječ, jer nas u povratku niko nije zaustavljao.

Stari grad Talin

Po dolasku na glavnu autobusku stanicu u Talinu, na info pultu sam uzeo mapu grada i zaputio se prema Starom gradu koji je udaljen 15-ak minuta hoda. Usput nam se pridružila i jedna djevojka iz Rige, kojoj je ovo takođe prva posjeta Talinu. Vrijeme nam je proletjelo u razgovoru s njom, i dok smo trepnuli već smo bili u Starom gradu. Odmah na samom ulazu, ispred zgrade kina mi je prišao neki mladić tražeći euro za cigarete. Ovo me je iznenadilo, pogotovo jer mi se slična situacija dogodila u Rigi. 

Uspon ka brdu Tompeja

Nisam očekivao da će u ovim državama bilo ko da prosi od mene, a vidim da im je i tarifa baš po evropskom standardu. Inače, u Talinu je poželjno da pripazite dokumente i novac jer se lako može dogoditi da ostanete bez njih. U gradu je velika gužva i džeparoši će iskoristiti svaku priliku da vas ojade. Takođe, ako vam neko bude tražio žvake, cigarete ili novac, ne dajte.

Pogled na kulu "Kiek in de Kok"

Sada kada sam vas upozorio na pravila ponašanja, možemo preći na onaj ljepši dio. Stari dio grada koji datira iz 13. vijeka nalazi se na UNESCO-voj listi zaštićene kulturne baštine i predstavlja jedan od najočuvanijih i najuatentičnijih srednjovjekovnih gradova. Stari grad je nekada bio podijeljen na dva dijela: Toompea brdo ili Gornji grad, mjesto gdje je živjelo plemstvo koje je vladalo okolinom i Donji grad, kao zaseban politički subjekt sa pravima samostalnog grada.

Galeb i Crkva Svetog Olafa u daljini

Turu kroz Talin sam odlučio započeti obilaskom Toompea brda i njegovih znamenitosti. Nakon što sam se uskim uličicama popločanim kaldrmom uspeo do vrha, imao sam lijep pogled na krovove starog grada. Na mjestu gdje se nalazi vidikovac, odmah pokraj tzv. Djevojačke kule u zidinama je otvoren i restoran. S druge strane zidina se nalazi i najpoznatija kula srednjovjekovnog Talina, zvana „Kiek in de Kök“, što bi se moglo prevesti kao „Zaviri u kuhinju“. 

Djevojačka kula (lijevo),  "Kiek in de Kok" (sredina), Niguliste muzej (desno)

Naziv je dobila od vojnika koji su se šalili kako se s vrha kule pruža odličan pogled na okolne kuće. Izgrađena je krajem 15. vijeka, a slavu je stekla zahvaljujući svojoj ulozi u Livonskom ratu, o čemu svjedoči devet topovskih kugli Ivana Groznog utisnutih u njene zidine. Danas se u njoj nalazi muzej, a turistima je posebno interesantna mreža tajnih prolaza ispod kule.

Crkva Aleksandar Nevski

U neposrednoj blizini se nalazi i Crkva Aleksandra Nevskog, najveća pravoslavna bogomolja u Talinu. Već sam se poprilično navikao na to da u svakom gradu koji posjetim postoji jedna crkva s tim imenom, pa se čak šalim sam sa sobom kako imam listu posjećenih crkava Aleksandra Nevskog. Izgrađena je 1900. godine, u vrijeme kada je Estonija bila dio Ruskog carstva, a svrha joj je bila da pokaže političku i kulturnu dominaciju nad ovom neposlušnom teritorijom. 

Ulaz u crkvu Aleksandar Nevski

Međutim, sada kada Rusija već odavno ne vlada baltičkim zemljama, ostalo je samo ovo arhitektonsko remek djelo, bogato ukrašeno kako izvana, tako i iznutra. U crkvi se nalazi i najveće zvono u Talinu, teško čak 15 tona. Ulaz je slobodan, ali fotografisanje je kao i u drugim pravoslavnim crkvama zabranjeno, pa sam poučen iskustvom iz Rige i Sofije odlučio da se suzdržim od toga.

Barokno pročelje Toompejskog zamka

Preko puta crkve se nalazi Toompejski dvorac, koji je od svoje izgradnje u 13. vijeku, služio kao utvrda svim imperatorima koji su vladali ovim podnebljem. Dvorac je, gledano iz podnožja brda, sačuvao svoju srednjovjekovnu arhitekturu, dok dio okrenut ka crkvi Aleksandra Nevskog predstavlja primjer barokne arhitekture iz vremena Katarine Velike. Jedno od najistaknutijih obilježja dvorca je 46 metara visoka kula Pikk Hermann (prev. Visoki Herman) na čijem se vrhu vijori estonska zastava. Danas je dvorac sjedište estonskog parlamenta.

Kula "Visoki Hermann"

U suvenirnicama u blizini Crkve Aleksandra Nevskog možete pronaći najpovoljnije razglednice, a savjetujem vam da prilikom kupovine suvenira prvo razgledate na više mjesta jer se razlike u cijeni za jednu te istu stvar mogu kretati i do 8 eura. Obično su cijene u suvenirnicama koje se nalaze u prometnim ulicama dosta više nego u onim koje su pomalo zabačene i na rubu Starog grada.

Katedrala Djevice Marije u Talinu

Ako skrenete u jednu od sporednih ulica naići ćete i na srednjovjekovnu Katedralu Djevice Marije. Iako njena osnovna konstrukcija datira još iz 14. vijeka, barokni toranj je dodan potkraj 18. vijeka. Ova crkva je uglavnom služila njemačkim plemićima, a činjenica da se ulaz u nju naplaćuje govori o tome da ni danas nije baš za svakoga.

Pogled na Crkvu Svetog Olafa sa Toompeja brda

Kupio sam na štandu pokraj crkve gumene bombone i uputio se jednom od sporednih uličica koja me je dovela do fantastičnog vidikovca, odakle imate najbolji besplatan pogled na Donji grad. Na dlanu ćete imati pogled na Crkvu Svetog Olafa i šarmantne krovove zgrada načičkanih oko nje. Panoramu dodatno krase prizor Baltičkog mora i brojni galebovi koji se neće libiti da slete u vašu blizinu i da se šepure. Na ovom prizoru ću se zaustaviti da bih napravio predah, a već u idućem nastavku putopisa vas vodim u donji dio grada. Ostanite u blizini, jer estonska avantura još uvijek nije gotova.