Varšava, Novi grad (Nowe Miasto) - šta vidjeti?
Nastavljam seriju postova o Varšavi, a nakon
što sam vam dao generalne smjernice o tome kako se snaći i šta vidjeti u
prijestonici Poljske i predstavio Stari grad, vrijeme je da nastavim pohod na
Varšavu. Novi grad (Nowe Miasto) se nadovezuje na Stari grad (Stare Miasto) i
počinje od Barbakana, a gdje tačno završava, nisam siguran. Novi grad nije
toliko fascinantan kao stari, ali i ovdje ćete naći sasvim dovoljno
interesantnih sadržaja za vidjeti. Pa da krenemo u obilazak.
Varšavski Barbakan je drugi po veličini u Poljskoj, odmah iza onog u Krakovu, i jedan je od ostataka utvrde koja je nekada okruživala Varšavu. Barbakan je zapravo malo utvrđenje pred ulazom u tvrđavu, čiji je zadatak veća zaštita vrata utvrde i najčešće je s njima povezan mostom.
Barbakan je podignut 1540. godine na mjestu
starije kapije, kako bi se zaštitila Nowomiejska ulica. Dizajnirao ga je
italijanski renesansni arhitekt Žan Baptist Venecijanski, koji je živio i radio
u Mazoviji. Ubrzo nakon njegove izgradnje, došlo se do zaključka da Barbakan
zapravo nema svoju praktičnu svrhu. To je prije svega bila posljedica brzog
napretka u razvoju artiljerije. Korišten je za odbranu grada samo jedanput,
tokom švedske invazije na Poljsku, 30. juna 1656.
U 18. vijeku, Barbakan je djelimično
rastavljen, budući da je njegova uloga u odbrani bila zanemarljiva, a grad je imao
više pogodnosti od većeg prolaza koji je olakšavao kretanje ljudi i roba. U 19. vijeku, njegovi ostaci su inkorporirani u novije zgrade. Pred sami početak Drugog
svjetskog rata, poljski arhitekt Jan Zachwatowicz je rekonstruisao dio zidina i
zapadni dio mosta, rušeći jednu od novijih građevina. Nedostatak sredstava je
doveo do odgađanja potpune rekonstrukcije, a u međuvremenu se dogodio i Drugi
svjetski rat. Tokom Varšavskog ustanka, Barbakan je doživio istu sudbinu kao i
većina građevina u Varšavi. Nakon završetka rata, obnovljen je na
osnovu bakroreza iz 17. vijeka. Za obnovu je korištena cigla sa porušenih
građevina iz gradova Nisa i Vroclava. Danas je Barbakan jedna od popularnih
turističkih atrakcija.
Nakon par minuta hodanja od Barbakana, dolazimo
do Crkve Svetog Duha (Kosciol sw. Ducha) u ulici Dulga. Njena istorija seže još
do 14. vijeka, kada je na mjestu današnje crkve uz bolnicu izgrađena drvena
crkvica u gotičkom stilu. Kroz vijekove je doživjela više transformacija, a 1944. godine je skoro u potpunosti uništena usljed njemačke invazije.
Unutrašnjost crkve i krovovi su bili spaljeni u potpunosti, a samo je oltar
preživio. Godine 1956. crkva je obnovljena i vraćen joj je prijeratni izgled.
Nedaleko od ove crkve, u ulici Freta, nalazi se
i Crkva Svetog Jacka ili Hijacinta (Kosciol sw Jack), jednog od poljskih
svetaca zaštitnika. Crkva je osnovana od strane Dominikanskog reda i priliježe
uz najveći varšavski samostan. Gradnja je započela 1603., a dovršena je 1639.
godine, kao mješavina renesanse i ranog baroka. Tokom švedske invazije 1655.
godine, crkva je dijelila sudbinu okolnih zgrada; opljačkana je i spaljena.
Unutrašnjost Crkve Svetog Hijacinta |
Nakon rata je ponovo izgrađena i posvećena, uz
crkvu je dodat zvonik, ali je dobila i svoju najvažniju značajku – kapelu
Svetog Dominika. U 18. vijeku crkva je doživjela svoj najveći prosperitet, a
biblioteka samostana je bila najbogatija u Poljskoj. Nažalost, kasnije je u
potpunosti uništena. Tokom Drugog svjetskog rata, crkva je služila kao bolnica
poljskim vojnicima, što ju je učinilo metom bombardovanja u kojem je stradalo
preko hiljadu civila i pobunjenika. Crkva je obnovljena tek 1959. godine.
Sljedeća postaja jeste Tržnica Novog grada
(Rynek Nowego Miasta), koja ne vrvi životom kao Tržnica Starog grada, ali ima
nekoliko veoma zanimljivih detalja. Prvi je rimokatolička Crkva Svetog Kazimira
(Kosciol sw. Kazimierza), koja je prvobitno bila Palata Kostovski (Palac
Kostowskich), rezidencija višogrodskog sudije. Kasnije ju je kupila kraljica
Marija Kazimira Sobjeska, žena kralja Jana III Sobjeskog kako bi je pretvorila
u samostan. Nakon švedske invazije,
crkva je renovirana u stilu paladijanizma.
U Drugom svjetskom ratu, tokom Varšavskog
ustanka, kao i obližnja crkva Svetog Hijacinta, i ova crkva je služila kao
bolnica. Časne sestre su smjetile brojne civile u crkvu i podrume, pružajući im
medicinsku njegu koliko su mogle. U avgustu 1944. godine, odlučile su
obustaviti svoja pravila kako bi pomogle ranjenim pobunjenicima.
Zbog toga je
crkva postala metom teškog bombardovanja. Tokom jednog pretresa, 31. avgusta
1944., 4 sveštenika, 35 časnih sestara i preko hiljadu civila zarobljenih u
kripti crkve je ubijeno. Predivna crkva i samostan su uništeni, a
rekonstruiosani su tek u periodu 1947-53., dok Kostovski palata nikada nije
obnovljena.
Unutrašnjost Crkve Svetog Kazimira |
Fasade Novog grada |
Fasada crkve je barokna, iako je enterijer u
potpunosti moderan, zato što je ostalo jako malo od izvornog crkvenog
namještaja. Najvrijedniji element izvorne dekoracije su očuvani fragmenti nadgrobnog
spomenika Marije Karoline Sobjeske, isklesanog u bijelom i crnom kamenu.
Crkva Svetog Benona |
Na trgu se nalazi i nekoliko stambenih kuća
čije sam zanimljive fasade uslikao. U blizini je i mala Crkva Svetog Benna
(Kosciol sw. Benona), sagrađena kako bi se pružila podrška Nijemcima koji žive
van svoje matične zemlje. Ironija je što su je u Drugom svjetskom ratu upravo
Nijemci raznijeli u paramparčad.
Kada pored Crkve Svetog Kazimira skrenete u
ulicu Przyrynek, ugledaćete još jednu neobičnu crkvu. Riječ je o Crkvi
pohođenja Blažene Djevice Marije (Kosciol Nawiedzenia Najsietszej Marii Panny),
jednoj od najstarijih građevina i primjeraka gotičke arhitekture.
Crkva leži na mjestu drevnog paganskog hrama.
Više puta je modifikovana, rušena i ponovo izgrađivana. Njena najupečatljivija
karakteristika je toranj, prepoznatljiv sa velike razdaljine i zabilježen na
brojnim starim slikama Varšave.
Iza crkve se nalazi spomenik Mariji Kiri, poljskoj
hemičarki. Marija Kiri je rođena u Varšavi, iako je veći dio života i karijere
provela u Francuskoj. Bila je prva osoba osoba koja je osvojila dvije Nobelove
nagrade, u dvije različite oblasti – fizici i hemiji, i za sada jedina žena
dvostruka dobitnica. U ulici Freta, gdje se nalazi i Crkva Svetog Hijacinta,
smješten je Muzej Marije Sklodovske Kiri, pa ko poželi može ga obići. Muzej je
smješten u zgradi u kojoj je poznata hemičarka rođena.
Sa mjesta gdje se nalazi spomenik Mariji Kiri,
možete vidjeti i multimedijalne fontane, smještene u dolini rijeke Visle.
Multimedijalni park je otvoren u maju 2011. godine, kako bi se povećao broj
turističkih atrakcija i privukli turisti u ovaj dio grada. Budući da sam slične
fontane vidio u Barseloni i Dubaiju, nisam se vraćao naveče da pogledam performans.
Sljedeća znamenitost Novog grada je Crkva Svetog
Franje Serafskog (Kosciol sw. Franciszka Serafickiego). Dovršena 1733. godine,
ovo remek djelo barokne umjetnosti čuva ostatke Sv Vitalisa. Budući da se
nalazi na granici sa Jevrejskim getom, u Drugom svjetskom ratu je bila
bombardovana i većim dijelom uništena.
Ukoliko se vratite do Crkve Svetog Duha na
početku Novog grada i skrenete u ulicu Dluga, nakon kraće šetnje ćete naići na Katedralu
poljske vojske (Katedra Polowa Wojska Polskiego).
Sagrađena je 1662/3. i sastoji
se od Crkve Svetog Franje Asiškog i manastira, a poznata je i kao Crkva
Kraljice poljske krune. Od svoje izgradnje više puta je mijenjala namjenu, pa
je tako provela neko vrijeme kao pravoslavna crkva, zatvor, sirotište i depo za
njemačke vojnike u Prvom svjetskom ratu.
Katedrala poljske vojske |
Nakon sticanja nezavisnosti Poljske 1918.,
crkva je rekonstruisana prema originalnim nacrtima iz 17. vijeka i postala je
sjedište biskupa poljske vojske. Nakon Drugog svjetskog rata je obnovljena sa
osebujnom mješavinom vjerskih i vojnih predmeta, uključujući i nekoliko velikih
ulja na platnu sa prikazom najpoznatijih poljskih bitaka i pobuna.
Preko puta ove crkve, na trgu Krasinski, nalazi
se Spomenik varšavskom ustanku. Smatra se najvažnijim spomenikom postratne
Varšave i jednim od najposjećenijih obilježja grada. Varšavski ustanak koji je
izbio 1. avgusta 1944. godine i trajao do 2. oktobra 1944. godine, bio je jedan
od najvažnijih i razornih događaja u istoriji Varšave i Poljske. Nakon gušenja
ustanka, Nijemci su uništili oko 90% građevina u gradu.
Zbog protivljenja i otpora komunističke vlade,
spomenik je otkriven tek 1989. godine. Spomenik je izrađen od bronze i sastoji
se iz dva dijela – prvi predstavlja vojnike koji aktivno učestvuju u borbi i
prikazani su kako istrčavaju iz zgrade koja se urušava, dok drugi dio koji se
nalazi nešto dalje prikazuje povlačenje u šaht, jer su pobunjenici koristili
kanalizacionu mrežu za kretanje ispod grada. Spomenik se nalazi odmah pored
Palate pravde.
Ja na ovom mjestu završavam obilazak Novog
grada i selim se dalje, a vama bih preporučio da posjetite i Park sa palatom
Krasinski (Palac Krasinskich), te spomenik Niki Varšavskoj, koje sam nekim
čudom propustio.
Ovaj putopis je sjajan. Bez problema ću se snaći i neću gubiti vrijeme. Gdje se nalazi Nika Varšavska? Nisam nigdje na to naišla. Nepoznato mi je.
ReplyDeleteEvo sada kada čitam nakon 7 godina, ni sam nisam siguran na koji sam spomenik mislio.
Delete