Lazienki park, Varšava - najljepše mjesto u gradu

Došlo je vrijeme da napišem post i o svom omiljenom mjestu u Varšavi. Za posjetu Lazjenki (Lazienki) parku sam ostavio najsunčaniji dan, kako bih u potpunosti mogao da uživam u njegovim čarima. Dovezao sam se autobusom do palme u ulici Nowy Swiat, u obližnjoj trgovini papreno platio Evian vodu (jer druge nije bilo -  ni vode, ni trgovine) i neke mini mafine, te nakon kraćeg muvanja oko Crkve Svetog Aleksandra uhvatio novi bus pravac do parka.

 

Pogled na Palatu Belweder

Postoji više ulaza u sam park, a ja sam sticajem okolnosti odabrao jedan od sporednih umjesto glavnog. Prvi objekat na koji sam naletio je Bijela kuća (Bialy Domek). Riječ je o vrtnoj vili koju je između 1774. i 1776. sagradio italijansko-poljski arhitekta Domenico Merlini. U kući je živjela žena Stanislawa Augusta Poniatowskog, posljednjeg predsjednika Državne zajednice Poljske i Litvanije, ali i Luj XVIII tokom svog egzila iz Francuske.

 

Bijela kuća (Bialy Domek)

Iako je kuća bila devastirana od strane Nijemaca u II svjetskom ratu, većina namještaja je preživjela. Najinteresantniji su groteskne slike u trpezariji, kineske tapete iz 18. vijeka u salonu i kraljevski krevet u spavaćoj sobi. Radno vrijeme je od 9h do 18h, osim ponedjeljkom kada se otvara u 11h.

 

Jedna od vjeverica u parku

Nakon što sam potamanio mafine na klupi, vidio sam jednu od vjeverica za koje sam čuo da ih je pun park. Toliko su slobodne da se čak i penju po vama. Jedna mi se popela uz nogu i iz čista mira me gricnula za natkoljenicu. Mogu vam reći da je u momentu zaboljelo, ali na sreću ostala mi je samo manja modrica i poderotina na mjestu gdje je zabila kandže. Da sam je barem uspio uslikati na nozi, pa da i ne žalim. Ako se želite poštedjeti razmišljanja o tetanusu, ne vjerujte ovim umiljatim zločincima. 

 

Pogled na Bijelu kuću

Staza me je odvela do Palate na vodi, najznačajnije građevine u parku. Riječ je o lijepoj klasicističkoj zgradi čija se fasada oslikava na mirnoj površini jezera kojom plove patke. Izgrađena je u 17. vijeku, a tokom 18. vijeka je nadograđena i preuređena.

Pogled na stražnju stranu Palate na vodi

Stanislaw August je pretvorio Palatu na vodi u muzej u kome su smještene najvrijednije slike iz njegove kolekcije od 2,289 umjetničkih djela najcjenjenijih evropskih autora 17. i 18. vijeka, ponajviše Holanđana. Danas se 140 radova iz kraljeve kolekcije prikazuje u Palati na vodi, a izloženi su u skladu sa principima 18. vijeka.

 

Most koji vodi na drugu stranu jezera

Nastavljam šetnju do malog mosta, pored kojeg je smješten spomenik koji prikazuje kralja Jana III Sobieskog na konju koji gazi dva pala Turčina. Sobieski je odjeven kao rimski vojnik i drži palicu u podignutoj ruci. Spomenik je modeliran po uzoru na barokni konjanički kip Sobieskog u Wilanowu, kao i Berninijev kip Luja XIV.

 

Kip Jana III Sobieskog

Kip je službeno otkriven 14. septembra 1788., na 105. godišnjicu pobjede u Beču. Stanislaw August je imao značajno poštovanje prema svom prethodniku, ali kip je služio i kao element antiturske propagande.

Vrbe pokraj jezera

Nakon prelaska mosta, put vodi pokraj jezera i predivnih vrbi, sve do Stare stražarnice. Stara stražarnica je sagrađena 1791/2. za čuvare koji su nadzirali pristup palati. Pročelje stražarnice je ukrašeno dorskim stubovima i djelimično ograđenim krovom. U današnje vrijeme zgrada se koristi za povremene izložbe.

 

Stara stražarnica

Sljedeća građevina je viša vojna škola, osnovana 1815. godine s ciljem obuke novih časnika. Imala je dvije divizije – pješadiju i vozače. Danas je ova zgrada još jedan od muzeja i ima isto radno vrijeme kao i Bijela kuća.

Nekad vojna škola, danas muzej

Dolazim ponovo do Palate na vodi, ali ovaj put s druge strane i odlučujem se malo proštetati ne bih li je bolje proučio. Ispred je ogroman red turista koji čekaju da uđu unutra, tako da na kraju odustajem od ideje da im se pridružim, budući da sam imao još mnogo toga u planu da obiđem taj dan. A i vrijeme je prelijepo da bih razgledao slike.

 

Palata na vodi iz druge perspektive

Kao i svaki drugi muzej u Varšavi, i Palata na vodi ima specifično radno vrijeme koje nije isto tokom cijele sedmice. Otvara se u 9 ujutro (osim ponedjeljkom kada počinje s radom u 11h), a zatvara u 18h (osim četvrtkom, petkom i subotom kada radi do 20h). Tokom zimske sezone, koja traje od 15. oktobra do 14. aprila, radno vrijeme palate je do 18h.

 

Prednja strana palate sa turistima koji čekaju da uđu unutra

Ispred palate se nalazi nekoliko zanimljivih kipova, kao i sunčani sat. Odlučujem se maknuti iz gužve, ali ne zadugo. Dobra stvar kod ovog parka je što ima nekoliko toaleta, u koje je ulaz besplatan, a higijena im je na vrhunskom nivou.

 

Sunčani sat ispred palate

Pažnju mi privlači buka pokraj jezera, te odlučujem provjeriti o čemu se radi. Kud svi, tu i Svjetski putnik, ali samo ovaj put. U amfiteatru na otvorenom se održava neka dječija predstava i sve vrvi od ljudi i glasova. 

Kip ispred Palate na vodi

Amfiteatar je izgrađen između 1790 i 1793., inspirisan drevnom grčkom i rimskom arhitekturom. Obrub amfiteatra je prvobitno krasilo 16 kipova poznatih pjesnika, dramaturga i mislilaca antičkog svijeta, a 1922. su zamijenjene sa 8 kipova.

 

Amfiteatar u kome se održavala priredba

Ubrzo gubim interesovanje i odlučujem se za mirniji dio parka, pokraj Nove oranžerije. Klasicistička zgrada sa elementima eklektike, sagrađena je 1860. radi čuvanja kolekcije narandžinog drveća. 

Još jedan od kipova u parku

Zgrada je bila neophodna zato što car Aleksandar II od Rusije, koji je kupio jednu od najvećih zbirki tropskih biljaka iz Nieborowa, nije mogao da ih transportuje u Sankt Petersburg zbog tamošnjih klimatskih uslova.

 

Zgrada Nove oranžerije i sunčani sat ispred

Ponos kolekcije su bila dugovječna stabla narandže (bilo ih je 124 u kolekciji). Nažalost, tokom Prvog svjetskog rata, ostavljena su bez adekvatnog nadzora, što je dovelo do njihovog smrzavanja. Zgrada se sastoji od pravougaone dvorane sa staklenim zidovima. Danas se u njoj nalaze tropski vrt i restoran. U blizini zgrade se nalazi još jedan interesantan sunčev sat.

 

Jezerce u parku Lazienki

Teško je opisati ljepotu ovoga parka, pa je najbolje da vam postavim što više slika kako biste mogli da upijete barem dio cjelokupne atmosfere. Prolazim pokraj cvijetnjaka u kome su ukombinovani crveni i bijeli tulipani i uživam u pogledu na Palatu Belweder koja se uzdiže na obližnjem proplanku. Nju koristi predsjednik za prijem stranih predsjednika i drugih važnih gostiju.

 

Pogled na Palatu Belweder

Zaštita palate je zahtjevan posao, budući da se nalazi u neposrednoj blizini parka, koji je jedna od najznačajnih turističkih atrakcija Varšave. Planirano je da palata bude pretvorena u muzej, ali je sadašnji predsjednik Bronislaw Komorowski ipak odlučio da to bude njegova službena rezidencija.

 

Dijanin hram u parku Lazienki

Upućujem se u pravcu palate i dolazim do malog hrama u rimskom stilu. Renomirani poljski arhitekt Jakub Kubicki je 1822. podigao hram u čast boginje Dijane. Hram je bio zaključan za vrijeme mog boravka, ali po onome što sam pročitao o njemu ukrašen je muralima sa motivima voća i cvijeća. U parku se nalazi i mali egipatski hram, ali ja sam ga nekim čudom previdio, iako sam išao u potragu za njim.

 

Šopenov kip u parku Lazienki

Park je ujedno dom i nekoliko važnih spomenika i statua. Najpoznatiji među njima je Šopenov kip, bronzana statua dizajnirana 1907. godine od strane Waclawa Szymanowskog. Planirano je da bude otkrivena 1910. godine, na stogodišnjicu rođenja Frederika Šopena, ali zbog kontroverzi oko dizajna to nije urađeno tada. U međuvremenu se dogodio i Prvi svjetski rat, tako da je na kraju postavljena 1926. godine.

 

Spomenik Henryku Sienkiewiczu, poljskom piscu

Tokom Drugog svjetskog rata, statua je dignuta u vazduh i bila je prvi spomenik koji su Nijemci uništili tokom okupacije Varšave. Prema legendi, sutradan je na mjestu spomenika pronađen natpis: „Ne znam ko me je uništio, ali znam zašto: Kako ne bih mogao svirati pogrebni marš za vašeg vođu“. Izvorni kalup spomenika koji je preživio rat, omogućio je izljevanje nove statue. Od 1959. u podnožju kipa se svake nedjelje tokom ljeta održavaju slobodne izvedbe Šopenovih djela na klaviru. Ovo je bio najviši Šopenov kip na svijetu do 2007., kada je u Šangaju postavljen novi, moderni kip slavnog kompozitora.

 

Vaza u parku Lazienki

Nedaleko od Šopena, nalazi se spomenik poljskom piscu Henryku Sienkiewiczu. Iako je i mnogo ranije postojala inicijativa za podizanje spomenika, on je postavljen tek 2000. godine i prikazuje pisca u sjedećem položaju sa tri lista rukopisa pored njegovih nogu (od kojih je jedan ukraden 2010. godine). Spomenik se nalazi na rubu parka, paralelno sa Alejom Ujazdowskie.

 

Zgrada Stare oranžerije

Nakratko napuštam park kako bih posjetio botaničku baštu, koja se nalazi u neposrednoj blizini i o kojoj ću pisati u narednom postu, a zatim se ponovo vraćam u park da obiđem i njegove dijelove koje sam propustio tokom prvobitne ophodnje.

 

Jedan od kipova ispred Stare oranžerije

Ispostavilo se da je jedan od tih dijelova onaj gdje je smještena zgrada Stare oranžerije. Sagrađena je 1786/88. kao pravougaona građevina sa ulazima u obliku potkovice. Prateća krila na zapadu su bila namijenjena za vrtlare i osoblje. U istočnom krilu je postavljen teatar, čiji je bogati enterijer srećom preživio ratne katastrofe i predstavlja jedan od nekoliko primjeraka autentičnog pozorišta iz 18. vijeka u svijetu.

 

Stara oranžerija

U zapadnom krilu Stare oranžerije, kao i hodnicima duž glavnog hodnika, nalazi se postavka skupltura poljskih kipara. U okviru izložbe se nalaze djela iz perioda od 16. pa do 20. vijeka. Veoma mali broj skulptura datira iz 16., 17. i prve polovine 18. vijeka i njima se možete diviti u prostoriji broj 1. U sljedećoj sobi se nalaze skulpture s kraja 18. vijeka, dok se u naredne dvije nalaze radovi poznatih varšavskih skulptora iz 19. vijeka. Soba broj 5 uglavnom sadrži radove s početka 20. vijeka, dok se u sobi 6 nalaze radovi dvojice autora s polovine 20. vijeka. I preostale 3 sobe sadrže takođe skulpture autora iz 20. vijeka, od kojih su posljednje dvije posvećene radovima autora čuvene Šopenove statue o kojoj sam ranije pisao. S obzirom da sam se u Varšavi zadržao svega tri dana, nisam imao vremena za razgledanje ovih postavki, ali ukoliko mi se ukaže prilika za ponovni dolazak, svakako ću to učiniti.

 

Kineski vrt u parku Lazienki

Pošto sam se raspisao preko svake mjere, moraću da skratim priču kako i oni najuporniji čitaoci ne bi odustali od ovog posta. Još jedna od atrakcija Lazienki parka jeste mali kineski vrt, koji je nastao kao posljedica evropske zaluđenosti kineskim detaljima u 18. vijeku.

 

Kineski vrt u parku Lazienki

Za kraj sam obišao Palatu Myslewicki, koja je dobila ime po poljskom selu Myslewice. Prvobitno je zamišljena kao jednospratna vila, ali su prije kraja izgradnje sa obje strane dodana kvadratno-kružna krila. U nišama pokraj glavnog ulaza, nalaze se skulpture Zefira i Flore. Na sreću, zdanje je preživjelo Drugi svjetski rat i sačuvan je veći dio originalnog dekora enterijera. Najznačajnija je bivša trpezarija (sada salon) koja sadrži Plerschove prikaze Rima i Venecije. U bivšoj kupaonici sa kamenim zidovima i plafonom, prikazani su Flora i Zefir, takođe naslikani od strane Plerscha. Palata je za vrijeme moje posjete bila usred renoviranja, tako da je veći dio fasade bio prekriven ukrasnom ceradom.

 

Palata Myslewicki

Na ovom mjestu se završava moj pohod na Park Lazienki, mjesto koje me je ponajviše osvojilo tokom boravka u Varšavi. Ukoliko se odlučite za posjetu prijestonici Poljske, nipošto ga nemojte propustiti. Nadam se da sam uspio da vam barem djelimično prenesem dašak ovog fascinantnog mjesta.