Budimpešta u 4 dana - šta posjetiti? (Dan 2)
Drugi dan boravka u Budimpešti bili smo
suočeni sa poprilično lošim vremenskim prilikama. Sumorno nebo i dosadna kiša
su nam poručivali da je najbolje da provedemo dan u hotelskoj sobi. Međutim,
nismo se dali smesti. Spremili smo se i uhvatili autobus koji je vozio prema
željezničkoj stanici Keleti. Plan nam je bio da taj dan obiđemo Budim.
Budimski arboretum
Odlučili smo započeti sa Budimskim
arboretumom, kojeg sam ucrtao na svoju mapu. Sjeli smo na bus koji vozi preko
Elizabethinog mosta, otprilike brojeći stanice do arboretuma. Budući da moja
mapa nije bila baš detaljna, nasumice smo sišli na jednoj stanici. Odlučili smo
se za provjerenu varijantu ispitivanja prolaznika kako bismo saznali gdje se nalazi arboretum.
Većina nas je gledala blijedo, jer nisu znali za njegovo postojanje. Najzad nam se
posrećilo i jedan nam je prolaznik objasnio da se vratimo autobusom nekoliko
stanica niže. Poslušali smo njegov savjet i ispostavilo se da je bio u pravu.
Doduše, i po dolasku na novu stanicu smo bili prinuđeni da malo lutamo kako bismo našli arboretum, koji se nalazio u jednoj od sporednih ulica, tik do
ogromne zgrade u kojoj je smještena neka obrazovna ustanova.
Na ulazu u arboretum smo po simboličnoj
cijeni kupili papirne narukvice koje predstavljaju ulaznice i uputili se u
razgledanje. Moram priznati da sam bio malo razočaran ovim arboretumom, jer sam
očekivao ogroman park sa najrazličitijim drvećem, poput onog u Trstenu kraj
Dubrovnika. Ovo je više ličilo na mali parkić sa velikim brojem štandova na
kojima se prodavalo saksijsko cvijeće, od rododendrona i pasiflore, pa do
biljke mesožderke. Istini za volju, ljubitelji cvijeća ovdje mogu naći povoljne
sadnice nekih sorti koje se u našim cvjećarama ne mogu lako naći.
U okviru arboretuma se nalaze i zatvoreni
objekti, a u jednom od njih se upravo održavala izložba bonsaija i orhideja, pa
je bilo zanimljivo pogledati eksponate u koje su uzgajivači uložili dosta
truda. To je ujedno bila i dobra prilika da se sklonimo s kiše i malo osušimo.
Iz arboretuma sam izašao sa malom saksijom pasiflore, koju sam do kraja dana
bio prinuđen nositi sa sobom po gradu.
Gellert brdo i Citadela
Iduća postaja nam je bilo tzv. Gellert
brdo, smješteno odmah pored Elizabethinog mosta koji spadaja Budim i Peštu.
Vrijeme je i dalje bio prilično očajno, ali je barem prestala padati kiša. U podnožju
brda se nalazi spomenik svetom Gelertu, po kome je brdo i dobilo naziv. Gelert
je bio mučenik koga su protivnici hrišćanstva uhvatili, odveli na vrh brda i
odatle ga bacili, usmrtivši ga.
Uspon do vrha je pomalo naporan i
zahtijeva dobru kondiciju, ali se isplati zbog fantastičnog pogleda na grad. Na
vrhu brda se nalazi Citadela, utvrda koju je 1851. godine sagradio Julius Jacob
von Haynau, komandant Habsburške monarhije.
Ispred citadele se nalazi Kip slobode, koji predstavlja 14 metara visoku bronzanu statuu žene koja u uzdignutim rukama drži palmin list (naravno, zaboravio sam je fotografisati). Statua je postavljena na 26 metara visoko postolje. Sa lijeve i desne strane ove statue nalaze se još po jedna manja statua, a izvorno su postojale još dvije, koje se danas nalaze u Parku statua.
Ispred citadele se nalazi Kip slobode, koji predstavlja 14 metara visoku bronzanu statuu žene koja u uzdignutim rukama drži palmin list (naravno, zaboravio sam je fotografisati). Statua je postavljena na 26 metara visoko postolje. Sa lijeve i desne strane ove statue nalaze se još po jedna manja statua, a izvorno su postojale još dvije, koje se danas nalaze u Parku statua.
Ribarska tvrđava
Nakon što smo se spustili s Gellert brda
istim putem kojim smo i došli, uputili smo se obalom Dunava pokraj podnožja
Budimskog dvorca i Lančanog mosta do Ribarske tvrđave (engl. Fisherman's Bastion).
Dolazak do Ribarske tvrđave zahtijeva prolazak kroz niz sporednih uličica i
stepenica, ali ne treba da imate bojazan da ćete se izgubiti jer kule koje se
izdižu na vrhu u svakom momentu služe kao dobar putokaz.
Ribarska tvrđava je, po mom mišljenju,
možda i najljepše mjesto u Budimpešti, odakle se pruža fantastičan pogled na
grad. Tvrđava se sastoji od sedam kula, od kojih svaka predstavlja po jedno
pleme koje se doselilo u Mađarsku krajem 9. vijeka, i koja su stvorila mađarski
narod.
Ulaz u tvrđavu je slobodan, a radno vrijeme je 24h dnevno. Ulaz se naplaćuje jedino za gornje kule, koje su otvorene od 09:00h do 20:00h (osim u periodu od 16. marta do 30. aprila kada rade do 19:00h). Cijena ulaznice za gornje kule po odrasloj osobi je 700 HUF. U okviru tvrđave, nalaze se i crkva Svetog Matijaša, izgrađena u kasnom gotskom stilu, kao i bronzana statua Stjepana/Stefana I. Crkva je kroz istoriju doživjela brojna oštećenja i renoviranja, a tokom turske okupacije je služila i kao glavna džamija. Najveću štetu, crkva je pretrpjela za vrijeme Drugog svjetskog rata, tako da je renovirana u periodu od 1950. do 1960.
Ulaz u tvrđavu je slobodan, a radno vrijeme je 24h dnevno. Ulaz se naplaćuje jedino za gornje kule, koje su otvorene od 09:00h do 20:00h (osim u periodu od 16. marta do 30. aprila kada rade do 19:00h). Cijena ulaznice za gornje kule po odrasloj osobi je 700 HUF. U okviru tvrđave, nalaze se i crkva Svetog Matijaša, izgrađena u kasnom gotskom stilu, kao i bronzana statua Stjepana/Stefana I. Crkva je kroz istoriju doživjela brojna oštećenja i renoviranja, a tokom turske okupacije je služila i kao glavna džamija. Najveću štetu, crkva je pretrpjela za vrijeme Drugog svjetskog rata, tako da je renovirana u periodu od 1950. do 1960.
Margitino ostrvo
Nakon uživanja u ribarskim kulama,
spustili smo se nazad do Dunava, odakle smo uživali u pogledu na zgradu
parlamenta. Odlučili smo nastaviti dalje prema Margitinom ostrvu, riječnom
ostrvu na Dunavu. Ostrvo je dugo 2,5 km, a široko 500 m. Ostrvo je dobilo ime
po Sv. Margareti Ugarskoj, kćerki kralja Bele IV, koja je živjela u samostanu
dominikanki na ovom ostrvu.
U momentu kada smo zakoračili na ostrvo
već uveliko je padao mrak, a dok smo došli do drugog kraja nije se ništa
vidjelo tako da smo odlučili doći ponovo drugi dan, jer je ostrvo zaista
obećavalo. Uhvatili smo neki bus na ostrvu koji nas je prevezao preko mosta na
drugoj strani ostrva i skrenuo na desnu stranu. Jedna od putnica nam je objasnila da
ćemo ubrzo morati izaći na stanici na kojoj i ona, da bismo našli novi autobus
koji vozi prema zgradi parlamenta. Takođe nam je rekla da je taj autobus jedan
od dva (u prošlom postu sam naveo brojeve 15 i 26) u kojima obavezno pregledaju
karte. Na sreću naše jučerašnje su ostale neiskorištene, pa smo ih probušili
pri ulasku u autobus.
Kada smo stigli nadomak parlamentu, izašli
smo i provrzmali se još malo s druge strane zgrade, kako bismo je bolje
razgledali, a potom se uputili ka hotelu, hvatajući novi autobus. Iako je za
vrijeme našeg boravka, taj dan bilo najružnije vrijeme, može se reći da smo ga
najviše iskoristili za šetanje po gradu.
Budimpešta - Dan 1 Budimpešta - Dan 3 Budimpešta - Dan 4
Budimpešta - Dan 1 Budimpešta - Dan 3 Budimpešta - Dan 4
Divan post. Osvojili su me bonsai :)
ReplyDeleteHvala na komentaru. :) Izložba bonsaija je bila zaista lijepa, nisam postavio sve slike u post, bilo je još lijepih primjeraka.
ReplyDelete