Vodič kroz Cochem i Beilstein, Njemačka - šta vidjeti?

October 12, 2022

Iako sam doskora živio u uvjerenju da je Bavarska neprevaziđena kada je riječ o ljepotama Njemačke, najnovija posjeta ovoj zemlji me je navela da ozbiljno preispitam taj stav. Za one kojima to nije poznato, Njemačka je sačinjena od šesnaest saveznih država, odnosno pokrajina, među kojima je i gorepomenuta Bavarska. Ovoga puta sam se, međutim, odlučio zaputiti na potpuno drugi kraj države u tzv. regiju Porajnje-Falačka, koja se nalazi na zapadu zemlje, tačnije na granici sa Belgijom, Francuskom i Luksemburgom. Kao bazu za obilazak regiona sam izabrao gradić po imenu Cochem, pa je nekako i logično da pripovijest započnem baš tu.

 


Cochem, iako broji tek nešto više od pet hiljada stanovnika, danas predstavlja popularno turističko odredište, što može zahvaliti svom položaju na obali rijeke Moselle. Rijeka je u prošlosti bila dio važne trgovačke rute ovog dijela Evrope, te je duž njenog toka vremenom nikao značajan broj utvrda i dvoraca, čiji su se vlasnici finansirali ubiranjem nakada od trgovačkih brodova koji su tu prolazili. U današnje vrijeme, ovom rutom umjesto trgovačkih brodova, prolaze turistički kruzeri, koji obilaze okolna mjesta. Dolina rijeke Moselle je poznata i po vinogradarstvu, pa vas ne treba iznenaditi što ćete na skoro svakom slobodnom brežuljku ugledati po jedan vinograd. Degustacija vina u nekom od brojnih vinskih podruma je ključni dio turističke ponude ovog kraja.

 


Dokaz da Cochem ima za svakoga po nešto sam i ja, koji ovdje nisam stigao zbog vina, nego zbog jednog od najljepših njemačkih dvoraca, koji izgleda kao da je oživio iz neke od bajki koje smo čitali kao mali. Dvorac Reichsburg se prvi put spominje 1051. godine, a kroz svoju burnu istoriju je više puta mijenjao oblike i vlasnike. Spomenuću samo one ključne momente, kao npr. činjenicu da ga je francuski kralj Luj XIV zapalio 1689. prilikom invazije na Cochem, te da je u ruševnom stanju ostao sve do 1868. godine, kada ga je skupa sa okolnim zemljištem otkupio berlinski preduzetnik Louis Ravené i obnovio u kasnogotičkom stilu.

 


Porodica Ravené ga je opremila baroknim i renesansnim namještajem, te ga je koristila kao svoju ljetnu rezidenciju. Dvorac je ostao u njihovom vlasništvu sve do Drugog svjetskog rata, kada su bili prisiljeni da ga prodaju nacistima, koji su u njemu otvorili pravnu školu. Po završetku rata, dvorac se našao u vlasništvu novoformirane pokrajine Porajnje-Falačka, a 1978. godine ga je za 664 hiljade maraka otkupio grad Cochem, te sada njime upravlja privatna kompanija. Dvorac je otvoren za turističke posjete i možete ga obići isključivo sa vodičem, po cijeni od 7 eura. Karte se kupuju na ulazu, a ture se realizuju na njemačkom i engleskom jeziku, te traju oko 40 minuta. S obzirom da je većina posjetilaca sa njemačkog govornog područja, nekada je potrebno sačekati malo duže na englesku turu, iako to u principu ne traje duže od nekih 15-ak minuta, mada sve zavisi i od sezone.

 


Iako u principu nisam veliki ljubitelj vođenih tura, moram priznati da mi je ova prijala. Vodič vas neće preopteretiti bespotrebnim informacijama, te ćete ih dobiti dovoljno da možete da ih procesirate u glavi i naučite nešto o istoriji dvorca i grada. Enterijer dvorca je interesantan, mada mene su ponajviše oduševila unutrašnja dvorišta i pogledi odozgo na rijeku Moselle i sam grad. Kao što rekoh već na početku teksta, rijeka je definitivno okosnica turizma Cochema, i ne samo da možete da uplatite vožnju brodom, nego čak i uobičajene aktivnosti poput šetnje ili vožnje bicikla duž njenih obala, predstavljaju pravo zadovoljstvo. Meni je jedno od najljepših iskustava u Cochemu bilo buđenje i prva jutarnja šetnja uz rijeku.

 


Cochem ima i šarmantan centar grada, sa uskim uličicama popločanim kaldrmom, šarenim kućicama, te malim trgovima koji vrve od života. S obzirom da je turizam ovog kraja fokusiran na boravak u prirodi, u Cochemu ćete pronaći i veliki broj trgovina sa odjećom i opremom za planinarenje. Potrudite se da zavirite u svaku uličicu, jer možete otkriti nešto što bi vam lako moglo promaći, kao što su npr. ostaci izvornih gradskih zidina. U gradu su sačuvane samo tri originalne kapije nekadašnje utvrde, a najmasivnija među njima je Enderttor. Ona je ujedno bila i zatvor sa dvije ćelije, ali priča kaže da se zatvorenici ovdje nikada nisu zadržavali duže od tri dana, jer stanovnici Cochema nisu bili voljni da ih hrane.

 


Još jedna prednost Cochema leži u mogućnosti da samostalno organizujete na desetine izleta u okolini, budući da je dobro umrežen željezničkim i autobuskim linijama sa drugim gradovima u regiji. To je, između ostalog, bio i jedan od razloga zbog čega sam se stacionirao ovdje. Iako sam obišao nekolicinu interesantnih lokacija u blizini, uključujući i čuveni Burg Eltz, dvorac kojeg ste morali vidjeti barem jedanput na turističkim fotografijama Njemačke, u ovom tekstu ću pisati samo o jednom seocetu, koje je toliko maleno i toliko blizu Cochema, da ga je prosto besmisleno odvajati u poseban tekst.

 


U pitanju je mjesto po imenu Beilstein, udaljeno svega 15-ak minuta vožnje autobusom (linije 711 i 716) sa glavne autobuske stanice, koja se nalazi tik uz jedini most u Cochemu. Iako broji svega 130 stanovnika, Beilstein ima jedno od najbolje očuvanih istorijskih jezgra u Moselle oblasti, te ga nerijetko nazivaju minijaturnom verzijom čuvenog Rothenburg ob der Taubera. Nije bilo potrebno duže od minute boravka u Beilsteinu da se potpuno zaljubim u ovo mjestašce. Iako ima svega nekoliko uličica, koje je teško i nazvati ulicama, jer više liče na prolaze između kuća, svaka je besprijekorno uređena, sa čitavom rapsodijom dekoracija u vidu ružičnjaka, vinovih loza, te mandarina i limuna zadađenih u loncima.

 


Kao i u Cochemu, i ovdje ćete pronaći nekolicinu vinskih podruma i restorana, trgovinu nakita, ali i ostatke dvorca na brežuljku poviš grada. Za razliku od onog u Cochemu, koji je u međuvremenu obnovljen, ovaj nije bio te sreće, ali me to ipak nije spriječilo da ga posjetim. Ulaznica se plaća 3 eura, što je za njemačke standarde simbolična cijena. Ako ništa, pogled odozgo na selo i mjestašce Ellenz-Poltersdorf na drugoj obali rijeke Moselle, vrijedi tih para. Dvorac Metternich se pominje prvi put u 13. vijeku, mada se vjeruje da je još i stariji. Uništen je tokom Devetogodišnjeg rata 1689. godine, baš kao i Reichsburg u Cochemu.

 


Uprkos devastaciji, jedna od preživjelih kula dvorca je osposobljena za turističke svrhe, pa se možete popeti do njenog vrha, odakle je pogled još dramatičniji. U dvorištu dvorca se nalazi i kafić/restoran, te toaleti za posjetioce. Od ostalih znamenitosti Beilsteina bih spomenuo još i Karmelitski manastir sa Crkvom Sv. Josipa, u kojoj se nalazi čudotvorni kip crne Bogorodice iz 12. ili 13. vijeka. Ako odlučite posjetiti Beilstein, pazite da vam neki od njegovih zanimljivih kutaka ne promakne, jer iako izuzetno malo mjesto, lako se može desiti da usljed bogatstva detalja previdite nešto vrijedno pažnje.

 


Nadam se da sam uspio da vam prenesem barem dio svog doživljaja Cochema i njegove bliže okoline, te vas podstaknem da i sami razmislite o posjeti Njemačkoj.


Preuzimanje teksta ili fotografija bez saglasnosti autora nije dozvoljeno.

No comments:

Powered by Blogger.