Vodič kroz Cirih, Švicarska - šta posjetiti?

July 12, 2019
Nedugo nakon ukrcavanja na trajekt u Fridrihshafenu i vožnje preko prelijepog Bodenskog jezera u trajanju od nekih 40 minuta, koliko je potrebno da se uplovi u luku gradića po imenu Romanshorn, stigao sam po prvi put u Švicarsku. Na pristaništu me je dočekao nestašni labud koji je vješto izbjegavao brodove, a iz neposredne blizine je dopirao zvuk pjesme Dare Bubamare sa gasterbajterske rođendanske zabave. Napravili smo kraću šetnju kroz Romanshorn, koji osim jedne crkve nema ništa zanimljivo za ponuditi u turističkom smislu, a zatim se zaputili ka željezničkoj stanici, odakle smo uz presjedanje u St. Galenu, stigli do Glarusa. Iako sam cijelo ovo putovanje organizovao s ciljem da posjetim Lihtenštajn, iskoristio sam priliku da dio vremena posvetim i Švicarskoj, a odluka je pala na obilazak Ciriha.


Grossmunster, protestantska katedrala iz 12. vijeka

Već narednog jutra smo sjedili u vozu za Cirih, posmatrajući predivna tirkizna jezera i visoke, strme litice koje su djelovale kao da ih je neko nasumično bacio usred ravnice. Potpuno su se razlikovale od naših planina koje se izdižu i rastu postepeno. Idilu mi je kvarila dreka djeteta koje je histerisalo na sjedištu iza moga, a nakon što se vozom razgledao intenzivan vonj znoja, za koji sam mislio da je ekskluzivitet našeg javnog prevoza, premjestio sam se na drugi kraj voza, preko puta starije gospođe koja je skoncentrisano čitala knjigu. Stavio sam slušalice u uši i posmatrao čas krajolik, čas dvojicu mladića sa limenkama piva u ruci, koji su proizvodili više buke nego što sam bio voljan čuti ujutro.

Zgrada željezničke stanice u Cirihu

Taj dan su najavljivali vrtoglavih 36 stepeni Celzijusa, a naša domaćica kod koje smo odsjeli u Glarusu nam je rekla da ljetni dani u Cirihu znaju biti prilično nepodnošljivi. Nije nas slagala, jer smo odmah po dolasku na željezničku stanicu i napuštanju voza osjetili neprijatnu količinu toplote koja je izbijala sa svih strana. Cirih je, iako ne glavni, najveći grad u Švicarskoj i broji oko 1,3 miliona stanovnika. Leži na istoimenom jezeru i dvije rijeke, od kojih Limat istječe iz jezera, dok se Sihl ulijeva u nju u centru grada i zajedno nastavljaju svoj tok ka mjestu Brug. Oduševio sam se čistoćom, labudovima i patkama koji su bezbrižno plovili tirkiznom rijekom, kao i njenom svježinom koja je bila osjetna čak i za ovako vrelog dana.

Crkva Fraumunster

Iako vjerovatno nijedan evropski grad do sada nisam obilazio po ovako neuslovnim vremenskim prilikama, imao sam taj jedan dan na raspolaganju i trebalo ga je iskoristiti na najbolji način. Zavukao sam se u uličicu Niederdorfstrasse ispunjenu trgovinama i restoranima, te ujedno i jednu od rijetkih gdje je u tom trenu bilo moguće pronaći hladovinu. Već na samom dolasku u Švicarsku sam se uvjerio da se radi o jednoj od najskupljih evropskih zemalja, ali sam tek nakon posjete suvenirnici shvatio da je duplo skuplja u odnosu na Njemačku ili Belgiju. 

Pogled na gradsku vijećnicu (Rathaus)

Šetajući kroz Cirih nisam mogao precizno utvrditi gdje se nalazi najuži centar grada, ali recimo da je to negdje između mostova Rathausbrücke (koji se nalazi uz Vijećnicu) i Münsterbrücke, odnosno katedralnog mosta, odakle se širi ka unutrašnjosti. Za razliku od mnogih drugih evropskih gradova, ne postoji jedna glavna pješačka ulica kao što je recimo Vaci u Budimpešti ili Knez Mihailova u Beogradu


Ulica Augustinergasse je najživopisnija u Cirihu

Umjesto toga, stari grad je premrežen mnoštvom manjih uličica, ali nijedna od njih nije bila posebno živa. Ulica Augustinergasse je vjerovatno najbliža tome, zahvaljujući živopisnim fasadama sa kojih lepšraju švicarske zastave, te nekolicini restorana, dok se ulica Bahnhofstrasse smatra glavnom ulicom za shopping.

Pogled sa brda Lindenhof na crkvu Predigerkirche

Budući da je bila nedjelja, većina trgovina nije radila, tako da mi je grad i pored svih ljudi na ulici, djelovao nekako čudno i pusto. Cirih je neosporno lijep, ali meni iz nekog razloga nije legao u mjeri u kojoj sam očekivao. U starom gradu se nalaze četiri najznačajnije gradske crkve. Prva je Grossmünster, protestantska katedrala sa dva tornja iz 12. vijeka koja gleda na Fraumünster, crkvu sagrađenu na ostacima ženske aristokratske opatije, po čemu je i dobila ime. Treća značajna crkva je Predigerkirche koja izvorno datira iz 13. vijeka, kao dio Dominikanskog samostana, a današnji neuobičajeno visok neogotički toranj je dozidan na samom kraju 19., odnosno početku 20. vijeka.

Pogled na Crkvu Sv. Petra (St. Peterkirche)

Posljednja u kvartetu značajnih ciriških crkava je Crkva Sv. Petra (St. Peterkirche), smještena pored brda Lindenhof, na kome se nekada nalazila rimska utvrda. Izgrađena je na ostacima Jupiterovog hrama i više puta je mijenjala oblik, sve do današnjeg koji datira iz 1706. godine. Na brdu se nalazi jedan od boljih gradskih vidikovaca sa kojeg možete posmatrati rijeku duž koje su se smjestile neke od bitnih građevina poput vijećnice, te crkava Grossmünster, Predigerkirche i Liebfrauenkirche, koja važi za najznačajniju repliku ranohrišćanske bazilike na tlu Švicarske.

Pogled sa brda Lindenhof na crkvu Grossmunster i Gradsku kuću

Pored navedenog vidikovca, postoje i drugi, kao što su luksuzni Dolder Grand Hotel, Jules Verne panorama bar, toranj crkve Grossmunster i drugi. U Cirihu se nalaze i brojni muzeji kao što je Muzej umjetnosti, Rietberg muzej (muzej neevropske umjetnosti), Muzej FIFA svjetskog kupa, Muzej satova Beyer i sl. S obzirom da je Cirih veoma skup grad (npr. flašica coca-cole na tranici 3,5 švicarskih franaka, magnet za frižider 8,5 franaka), dobra stvar je što postoje i mjesta koja možete posjetiti potpuno besplatno


Jedna od brojnih fontana u Cirihu

Neka od njih su: Zoološki muzej sa preko 1.500 životinjskih vrsta, Univerzitetska botanička bašta, Muzej ciriškog fudbalskog kluba, muzej „focusTerra“ koji se bavi naukom o zemlji i nudi brojne sadržaje kao što su simulator zemljotresa i sl. (ne radi subotom), Arheološka zbirka Ciriškog univerziteta (ne radi ponedjeljkom), Ciriška zbirka kaktusa koja važi za jednu od najvećih u svijetu, Paleontološki muzej (ne radi ponedjeljkom), parkovi Rieter i Belvoir i sl.

Ulica Bahnhofstrasse je najpoznatija šoping ulica u Cirihu

Nažalost vremena za obilazak svih navedenih mjesta nije bilo, pa sam se odlučio za posjetu Botaničkoj bašti, koja se nalazi nešto dalje od centra, ali i dalje na pješačkoj udaljenosti. Još jedna od pozitivnih strana Ciriha je ta što se svuda naokolo nalaze fontane sa pitkom vodom, pa je potrebno imati samo flašicu koju ćete dopunjavati. Mene su spasile taj dan, jer osim što je bilo nepodnošljivo vruće, trgovine nisu radile nedjeljom, a cijene pića kod uličnih prodavaca su bile bezobrazno visoke. 


Staklenici u ciriškom botaničkom vrtu

Botanička bašta nije među najboljima koje sam posjetio, ali što je džabe i Bogu je drago. Nudi sasvim dovoljno sadržaja uključujući razne egzotične biljke poput orhideja, lotosa, banane, pa čak i marihuane, koja slobodno raste u cvijetnoj gredici. Osim otvorenih segmenata bašte, postoji i nekoliko staklenika sa kupolama u obliku polulopte, gdje je moguće vidjeti tropsko rastinje, ali je izuzetno sparno, pa se nisam mnogo zadržavao unutra.

Labudovi u Ciriškom jezeru

Nakon posjete botaničkoj bašti, svratili smo do obale Ciriškog jezera, gdje su se brojni stanovnici svih uzrasta sunčali i kupali. Bilo mi je neizmjerno žao što nisam ponio kupaće gaće, ali sam se utješio smočivši noge do članaka, što me je moram priznati uspjelo malo rashladiti. Ako posjećujete Cirih ljeti, obavezno planirajte i kupanje u jezeru. Uslijedila je dugačka šetnja nazad do željezničke stanice, preko puta koje se nalazi Mc Donald's, što je iako ne moja omiljena, u ovom slučaju bila najisplativija opcija. U podzemnom prolazu pored imate i supermarket koji radi nedjeljom.

Sinagoga u ulici Lowenstrasse

Iako generalno volim arhitekturu, pogotovo sakralnu, naročito me privlače evropske sinagoge jer imaju neobičnu auru i nerijetko mračnu istoriju. Stoga sam nakon ručka odlučio potražiti sinagogu u ulici Löwenstrasse. Riječ je o najstarijoj i najvećoj sinagogi u gradu, sagrađenoj u pseudomaurskom stilu 1884. godine. Pored ove sinagoge, postoji i novija sinagoga u ulici Freigutstrasse. Neko vrijeme sam razgledao njenu arhitekturu, a zatim nastavio šetnju sve do ciriškog arboretuma, koji je tokom ljetnih mjeseci pretvoren u izletište brojnih kupača. Duž ulice General-Guisan-Quai, koja je ujedno i jedna od značajnijih saobraćajnica, prostire se red velelijepnih vila koje će se dopasti svakom ljubitelju arhitekture.

Tornjevi ciriških crkava

Sljedeća stanica mi je bila Crkva Enge, sagrađena 1894. godine za potrebe rastuće protestantsko reformirane zajednice. Dopala mi se najviše od svih ciriških crkava, a do nje se stiže stepenicama u čijem podnožju se nalaze dvije ženske statue od kamena. Ako niste zaluđenik ovom vrstom umjetnosti kao ja, vjerovatno vam se ne isplati dolaziti u ovaj dio grada, ali ako imate viška slobodnog vremena prošetajte svakako do nje. Ukoliko želite otići korak dalje u umjetničkom doživljaju Ciriha, onda posjetite i groblje Sihlfeld, na kome se nalaze starija i novija zgrada krematorijuma, od kojih je druga bila u funkciji sve do 1992. godine. Na ovom groblju su sahranjene brojne poznate ličnosti među kojima i Henry Dunant, osnivač Crvenog krsta i prvi dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Crkva Enge u istoimenom distriktu

Dan proveden u Cirihu vjerovatno nije dovoljan da se formira realno mišljenje o gradu, pogotovo ako uzmem u obzir vremenske uslove pod kojima sam ga obilazio. Ipak, bilo je gradova u kojima sam provodio po dan, ali su uspijevali da me opčine, što sa Cirihom nije slučaj. Da mi je bilo lijepo - bilo je, ali da me je oduševio - nije. Nešto mi je tu nedostajalo i imao sam utisak da je previše sterilan i jednobojan za moj ukus. To je naravno moje lično mišljenje, jer se recimo moj saputnik oduševio, iako smo proveli jednako vremena u Cirihu. Svakako ostavljam otvorenu mogućnost da ga u budućnosti ponovo posjetim i eventualno upotpunim utisak koji je ovog puta ostao nedorečen. 


Zgrada Opere u Cirihu

Nadam se da će ovaj tekst pomoći onima koji ga po prvi put posjećuju, ali i dati neke nove ideje onima koji odluče da se u njega vrate. U narednom tekstu se družimo u Lihtenštajnu, koji je bio i primarna svrha ovog putovanja, a ukoliko ste posjetili Cirih, podijelite svoje utiske u komentarima.

2 comments:

  1. Your photos of Zurich are beautiful! I was there a few summers ago and loved it.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Thank you so much for your comment. I'm glad you like them. :)

      Delete

Powered by Blogger.