Vodič kroz Lihtenštajn - šta posjetiti?

July 17, 2019
Ako ste pročitali barem nekolicinu mojih tekstova do sada, sigurno znate koliko volim da hodam mimo utabanih staza i idem na mjesta koja većini ljudi nisu ni na kraj pameti. Pošto me ove godine posebno trese putomanija, po povratku iz Belgije sam odmah počeo razmišljati gdje bih mogao ići sljedeće. Ušao sam na web stranicu sa jeftinim letovima i označio opciju da me vodi bilo gdje, te pokrenuo pretragu. Uskoro sam dobio na desetine rezultata, a među najpovoljnijima je bio Fridrihshafen. Nisam namjeravao boraviti u Njemačkoj, ali sam nakon lociranja grada na karti shvatio da postoji mogućnost da odatle stignem do Lihtenštajna, države koju do sada nisam posjetio. Odluka je donesena istog momenta, a karta kupljena impulsivno, bez prethodnog istraživanja destinacije.

Dvorac u Vaduzu

Uslijedile su pripreme, a konačan plan je uključivao kružnu turu kroz četiri države: Njemačku, Švicarsku, Lihtenštajn i Austriju. Radovalo me je i to što ću na ovom putovanju po prvi put vidjeti Švicarsku, što znači da ću na karti posjećenih zemalja najzad ispuniti i tu prazninu koja već dugo strši. Iako sam bio spreman da ovo bude moje prvo pravo solo putovanje, nakon što mi je najbolji prijatelj potvrdio da bi išao sa mnom krenuli smo skupa u avanturu, koja je započela nenadanim upadom na sado-mazo festival u Fridrihshafenu, a zatim se nastavila dolaskom u Švicarsku preko divnog Bodenskog jezera i obilaskom Ciriha. Trećeg dana putovanja je bilo vrijeme da najzad upoznamo i Lihtenštajn.

Crkva Sv. Laurentija u Šanu (njem. Schaan)

Ujutro smo se oprostili sa našom domaćicom u Glarusu (kojoj se ovim putem još jedanput zahvaljujem za gostoprimstvo), a zatim uhvatili voz za Sargans, mjesto u Švicarskoj u blizini granice sa Lihtenštajnom, odakle smo trebali nastaviti autobusom ka krajnjem odredištu. Željeznička i autobuska stanica u Sargansu se nalaze u neposrednoj blizini, a nakon što smo locirali naš autobus do čijeg smo polaska morali sačekati još nekih pola sata, preostalo vrijeme smo proveli zabavljajući se razgledanjem hrane u obližnjem supermarketu. 


Pogled na Vaduz


Zanimljivosti o Lihtenštajnu


Obilazak Lihtenštajna započeli smo sa krajnjeg juga, posjetom gradiću po imenu Balzers, u kome se nalazi jedan od dva dvorca koja možete vidjeti u ovoj državi. No, prije svega bih da kažem nekoliko rečenica o samom Lihtenštajnu. Riječ je o četvrtoj najmanjoj državi u Evropi (šestoj najmanjoj u svijetu), i jednoj od dvije države svijeta (druga je Uzbekistan) koje se graniče sa državama (Švicarska i Austrija) koje takođe nemaju izlaz na more. Ova sićušna planinska država se prostire na površini od oko 160 km2 i broji nešto manje od 38 hiljada stanovnika, ali je krasi epitet jedne od najbogatijih država svijeta prema BDP po glavi stanovnika.

Biste lihtenštajnskog princa Franza Josefa II i njegove supruge Georgine

Lihtenštajn je po državnom uređenju kneževina, a nazvan je po istoimenom austrijskom dvorcu koji je do 13. vijeka bio u vlasništvu Dinastije Lihtenštajn. Iako je ova porodica imala mnoge posjede, nijedan se nije nalazio pod njihovom direktnom vlašću, zbog čega nisu mogli da imaju svoje mjesto u Kraljevskom parlamentu Svetog Rimskog Carstva (Reichstag). 


Pogled na dvorac u Vaduzu

Naposlijetku su kupili male grofovije Šelenberg (Schellenberg) i Vaduc (Vaduz) koje su ujedinjene i proglašene za kneževinu u sastavu Svetog Rimskog Carstva. Nakon što je Napoleon pokorio Rimsko carstvo, obaveze Lihtenštajna prema Carstvu su prestale da postoje i prvi put je dobio punu nezavisnost. Tokom Drugog svjetskog rata je sačuvao neutralnost, ali je izgubio brojne posjede na teritoriji Čehoslovačke i Poljske, oko kojih se još uvijek spori.

Vaduz je pun modernih skulptura

Po završetku rata, zemlja je upala u ekonomsku krizu, te je stoga ušla u monetarnu i carinsku uniju sa Švicarskom, zbog čega je službena valuta u Lihtenštajnu i danas švicarski franak. Uslijedio je postepeni oporavak, a poreske olakšice u Lihtenštajnu su dovele do toga da mnoge multinacionalne kompanije ovdje otvore svoja sjedišta, zbog čega u ovoj državi ima više kompanija nego stanovnika, a industrija se uglavnom vrti oko elektronike, proizvodnje metala, farmaceutskih proizvoda, preciznih instrumenata i sl. Sada kada ste stekli uvid o kakvoj državi se radi, možemo nastaviti obilazak.

Balzers


Iako su mi govorili da je Lihtenštajn dosadna zemlja, bio sam izuzetno uzbuđen kada sam ugledao tablu s nazivom države i pažljivije sam počeo da razgledam krajolik, iako se on ni po čemu nije razlikovao od onog u Švicarskoj. Ubrzo se na jednom uzvišenju ukazao dvorac Gutenberg u Balzersu, a ja sam ga posmatrao toliko hipnotisano da sam se trgnuo tek kada sam shvatio da ga gubimo iz vida.

Dvorac Gutenberg u Balzersu

Bili smo skoro pa jedini putnici autobusa i kupili smo kartu direktno od vozača, ali isti se nije udostojio da nam stane na stanici u Balzersu, nego je produžio vožnju pa smo morali da intervenišemo na tasteru za zaustavljanje autobusa. Naposlijetku smo završili jednu stanicu niže od očekivane, što je podrazumijevalo nekih pet do deset minuta dodatnog pješačenja. Ulice su bile prilično puste, ali nas je nekolicina ljudi na koje smo naišli pozdravila srdačno kao da smo komšije. Inače, Lihtenštajn se diči jako niskom stopom kriminala, a čuo sam da mnogi ljudi često i ne zaključavaju ulazna vrata.

Parohijska crkva Sv. Nikole u Balzersu

Balzers je gradić smješten na istočnoj obali rijeke Rajne i broji oko 4,5 hiljade stanovnika. Glavna turistička atrakcija sela je dvorac Gutenberg, zbog koga sam se i ja odlučio zaustaviti ovdje. Do visoravni na kojoj se nalazi dvorac vodi ulica sa stambenim kućama čija su dvorišta lijepo sređena i puna cvijeća. Stigli smo napokon do crkve, smještene u podnožju dvorca i tu odlučili napraviti pauzu za fotografisanje.

Unutrašnjost crkve Sv. Nikole

Sadašnja parohijska Crkva Sv. Nikole, sagrađena u neoromaničkom stilu, sagrađena je na mjestu starije crkve, u periodu 1909/12. godine, u čast 50. godišnjice vladavine princa Johna II od Lihtenštajna. Mozaik iznad ulaznih vrata, koji je ujedno i glavni dekorativni element crkve, prikazuje Svete Nikolu i Martina. Demolirana je 1926. godine, a napušteni toranj je renoviran 1969. godine i danas je ponovo u funkciji. Uz crkvu se nalazi i staro groblje, kao i spomenik posvećen Johannu Baptistu Buchelu, svešteniku i učitelju iz Lihtenštajna, koji je ujedno bio predsjednik okruga i istoričar.

Dekorativni elementi na pročelju crkve

Nastavili smo šetnju stazicom pokraj crkve i usput neočekivano naišli na dvojicu mladića koji su sjedili pored puta, te ih pitali kako da stignemo do dvorca. Uputili su nas stepenicama pored vinograda i za par minuta smo bili gore. Dvorac Gutenberg je nastao u 12. vijeku na mjestu srednjovijekovne crkve, a vremenom je nadograđivan i korišten je za stanovanje sve do polovine 18. vijeka. 


Pogled na crkvu i grad iz dvorišta dvorca Gutenberg

Devastiran je u požaru 1795. godine, a kasnije ga je otkupio i renovirao grad, a zatim prodao princezi Franziski von Liechtenstein. Tokom 20. vijeka dvorac je postao vlasništvo arhitekte iz Vaduca koji ga je renovirao, a nakon njegove smrti je korišten za različite događaje, da bi ga naposlijetku otkupila kneževina i pretvorila u muzej. Zanimljivo je da je posljednja vlasnica zadržala pravo da stanuje u dvorcu sve do svoje smrti 2001. godine.

Dvorac Gutenberg

Dvorac, iako ima muzejski karakter, nije bio otvoren za posjetu tokom mog boravka (ponedjeljak rano poslijepodne), a posjetiocima je dostupno samo dvorište, odakle se pruža lijep pogled na Crkvu Sv. Nikole, pašnjake u okolini, te ogromne planine čiji se vrhovi gube u oblacima. Bez obzira što Lihtenštajn nekima može djelovati dosadno, dopao mi se spokoj kojim ova zemlja odiše. 


Dvorac Gutenberg

Prijala mi je tišina i odsustvo svega što karakteriše savremeni, stresan život. Vjetar je najavljivao skori dolazak kiše, pa smo se kroz šumovitu stazu spustili nazad ka crkvi, ubravši usput nekoliko malina koje su rasle u živici. Stigli smo do najbliže stanice na kojoj je već čekao autobus. Dok je padala kiša, mi smo jeli Knoppers napolitanke i vozili se ka Vaducu, kao jedini putnici autobusa.

Vaduc (Vaduz)


Vožnja do Vaduca je trajala nepunih 20 minuta, a kako smo se približavali gradu, tako se i autobus počeo postepeno puniti. Vaduc je glavni, ali ne i najveći grad u Lihtenštajnu (tu titulu nosi Šan) i broji oko 5,4 hiljada stanovnika. Jedan je od rijetkih glavnih gradova u svijetu koji nema ni aerodrom, ni željeznicu, a ni po njegovom izgledu nećete steći takav utisak kada ga jedanput posjetite. Paralelno sa glavnom saobraćajnicom koja ide kroz Vaduc, nalazi se pješačka ulica Stadtle u kojoj se nalaze faktički sve bitne stvari u gradu.


Pogled na centar Vaduza

Prva stanica mi je bio turistički info centar, gdje sam svratio kako bih pokupio mapu grada (iako mi ona objektivno nije ni trebala), kupio suvenire i dobio pečat u pasoš. Naime, s obzirom da između Lihtenštajna i susjednih zemalja ne postoji granična kontrola, ukoliko želite u vašem pasošu da imate uspomenu u vidu pečata, možete ga dobiti upravo ovdje po cijeni od 3 CHF. Ja sam imao tu (ne)sreću da mi nisu naplatili jer se pečat nije oslikao dovoljno dobro. Nešto bogatiju ponudu suvenira imate u suvenirnicama smještenim u nastavku ulice, ali su cijene podjednako nehumane kao u Švicarskoj.

Dvorac u Vaduzu

Budući da me je ponajviše zanimao dvorac, odložio sam obilazak centra za kasnije i uskim, strmim uličicama krenuo da se uspinjem ka brdu, prateći putokaze bez kojih bi se bilo prilično teško snaći jer dobar dio vremena imate utisak da ste upali u nečije dvorište. Do vrha postoji nekoliko vidikovaca sa kojih se pruža pogled na grad. 


Jedna od kula dvorca u Vaduzu

Najzad smo stigli do dvorca, koji je oficijelna rezidencija lihtenštajnskog princa. Iako se ne zna pouzdano kada je sagrađen, njegovi počeci se vezuju za 12. vijek, a prvi poznati zapisi datiraju iz 1322. godine. Kroz istoriju je više puta nadograđivan, renoviran, mijenjajući vlasništvo sve do 1938. godine, kada ga je kupila prinčevska porodica.

Dvorac iz drugačije perspektive

S obzirom da se koristi i dalje za stanovanje, dvorac nije otvoren za javnost, a jedina prilika da ga pobliže razgledate je državni praznik 15. avgust, kada se na poljani pored dvorca organizuje ceremonija na kojoj se građanima obraća princ, koji potom poziva posjetioce na aperitiv u vrtove dvorca. Ovom prilikom se priređuje i vatromet. 


Crvena kuća, jedan od simbola Vaduza

Iako nisam mogao obići dvorac iznutra, uživao sam u pogledu na krajolik, pokošene livade i planine čiji su vrhovi cijele godine okovani snijegom. Lihtenštajn je destinacija koja će se više dopasti ljubiteljima zimskog turizma, jer tada nudi veći broj mogućnosti, ali je i tokom ljeta lijep i dopašće se svima koji vole da provode vrijeme u prirodi, daleko od svakodnevne buke.

Crvena kuća i vinogradi ispred

Do centra smo se vratili obilaznim putem kako bismo naišli pokraj tzv. Crvene kuće, jednog od simbola Vaduza. Ova zanimljiva kuća datira iz 1338. godine, a dobila je naziv po svojoj tamnocrvenoj fasadi. Od 1807. godine je u vlasništvu porodice Rheinberger. Egon Rheinberger, poznati slikar, skulptor i arhitekta iz Lihtenštajna, dao je proširiti kuću u periodu između 1902. i 1905. godine, kada je sagrađen i kameni toranj. Ispred kuće se nalazi jedan od najvećih vinograda u državi, koji skupa sa građevinom i planinama u pozadini čini jedan od najljepših lihtenštajnskih prizora.

Rathaus (Gradska vijećnica), Vaduz

Spustili smo se natrag do ulice Stadtle, gdje se nalazi Rathaus, odnosno gradska kuća, podignuta 1932/3. u kombinaciji nekoliko arhitektonskih stilova. Po mom skromnom mišljenju, nije vrijedna neke naročite pažnje. Širom Vaduca, a naročito u ovoj ulici ćete vidjeti i brojne primjerke moderne umjetnosti, uglavnom skulptura. Ljubitelji muzeja u Vaducu mogu posjetiti njih nekolicinu kao što su: Nacionalni muzej Lihtenštajna, Poštanski muzej (ulaz besplatan, Muzej umjetnosti (Kunstmuseum), Schatzkammer (Odaja s blagom koja sadrži umjetnine, highlight kolekcije su Faberžeova jaja).

Zgrada vlade i katedrala u Vaduzu

Desno od turističkog info centra se nalazi još nekolicina znamenitih građevina, kao što su Zgrada parlamenta (Landtagsgebäude) koja se tokom moje posjete nalazila usred renoviranja i Zgrada vlade (Regierungsgebäude). Zgrada parlamenta je neobična moderna građevina podignuta 2008. godine po nacrtima arhitekte iz Minhena, nakon što je prethodni pokušaj izgradnje iz 1993. obustavljen na referendumu zbog previsokih troškova.  Tokom moje posjete bila je usred renoviranja, te stoga nemam adekvatnu fotografiju. Skupa sa zgradom vlade i državnim arhivom čini državni distrikt u Vaducu. Zgrada vlade datira iz 1905. godine i bila je sjedište parlamenta do izgradnje novog objekta.

Pogled na Katedralu Sv. Florina

Posljednja u nizu nalazi se Katedrala Sv. Florina, rimokatolička neogotička crkva iz 1874. godine. Jednostavnog je dizajna, a glavni dekorativni elementi su vitraži i statue koje se nalaze u podnožju građevine. To bi otprilike bilo to što se tiče znamenitosti Vaduca. Ono što takođe preporučujem da vidite ako ste ovdje jeste stari most na Rajni, posljednji te vrste, koji povezuje Lihtenštajn i Švicarsku. Stoga, ako se niste zaputili u Švicarsku, eto prilike da barem na kratko zakoračite na teritoriju ove zemlje.


Unutrašnjost katedrale Sv. Florina

Iako bih volio da sam se u Vaducu zadržao koji sat više, čekao me je put do Njemačke, preko Austrije, pa sam na istoj stanici na koju sam stigao, uhvatio autobus za Feldkirch, zanimljiv gradić u Austriji, kome ću posvetiti jedan kraći tekst. Usput sam prošao i kroz Šan, najveći grad u Lihtenštajnu, koji nema nikakve posebne znamenitosti, osim crkve Sv. Laurentija. Ako se pitate da li vrijedi posjetiti Lihtenštajn, moj odgovor je da. 


Skulptura ispred muzeja umjetnosti

Ukoliko se ne planirate baviti zimskim sportovima ili planinarenjem, za obilazak Lihtenštajna su dovoljni dan ili dva i najbolje ga je ukombinovati sa posjetom nekoj od okolnih zemalja kao što sam to ja učinio. Ako ste nekada posjetili Lihtenštajn, napišite svoje utiske u komentarima.

4 comments:

  1. Zamolio bih za povratnu informaciju o povazanosti gradica u Lihtenstajnu? kako si zano koji bus odakle krece i koji trebas uzeti da se kreces izmedju gradica? Hvala

    ReplyDelete
    Replies
    1. Lihtenštajn je mali i kroz cijelu državu ide jedan glavni put, tako da je dovoljno znati samo u kom pravcu se krećeš. Koliko me sjećanje služi, pisalo je na autobusu gdje vozi.

      Delete
  2. Imaš li fb profil?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nemam, ali možeš me potražiti na Instagramu: @svjetski_putnik

      Delete

Powered by Blogger.