Abu Dhabi, šta posjetiti u prijestonici Ujedinjenih Arapskih Emirata

Nakon višemjesečnog traganja za destinacijom za ovogodišnje ljetovanje i nekoliko propalih izbora, konačna odluka je pala na Ujedinjene Arapske Emirate. Želja mi je bila da napokon otputujem i u Aziju, a s obzirom da destinacije jugoistočne Azije nisu jeftine, a moj budžet je imao limit, Emirati su se nametnuli kao najbolje rješenje. Sljedeća odluka koju je trebalo donijeti jeste – Abu Dhabi ili Dubai. Čitajući o oba grada, došao sam do informacije da je Dubai više usmjeren na turizam i manje konzervativan. Međutim, listajući ponude agencija, shvatio sam da u Dubaiju dosta hotela nema svoju plažu, što je meni bila veoma važna stavka. Upoređujući ponude i slike hotela sa utiscima drugih turista na Trip Advisoru, zaključio sam da hotel Khalidiya Palace Rayhaan iz lanca Rotana ima najbolji odnos cijene i kvaliteta, tako da sam se odlučio ipak za Abu Dhabi.

Korisne informacije

Let iz Beograda je bio zakazan za 23:55 h, preko kompanije Air Serbia. Inače, letove za Emirate iz Beograda imate svaki dan Air Serbiom i Etihadom, osim čini mi se ponedjeljkom. Trajanje leta je oko 4 h i 50 minuta. Što se tiče vremenske zone, u Emiratima se dodaju 2 h na našu satnicu, tako da kada smo sletjeli tamo već je bilo oko 07:00 h ujutro. Po izlasku iz aviona, zapahnuo me je vreo pustinjski vazduh, a moj prvi komentar je bio „Nadam se da je uzrok ove vreline  to što stojim pokraj motora aviona“. Kada smo stigli na pasošku kontrolu, proslijedili su nas u posebnu kancelariju gdje vrše skeniranje zjenica. Dočekao nas je nezainteresovani Arap i rekao da jedno po jedno sjednemo na stolicu s druge strane njegovog radnog stola i približimo oči malom ekranu na uređaju pred nama. Zatim je izvršio neka podešavanja i ubrzo je cijeli postupak gotov. Ja sam prije dolaska zamišljao tu proceduru dosta spektakularnijom nego što zapravo jeste. Zatim je  pogledao pasoš i pečatirao vizu koja nije u pasošu, nego bude odštampana na posebnom papiru A4 formata. 

Nakon toga smo se vratili na standardnu pasošku kontrolu, gdje su nam udarili pečat. Meni su uvijek bili zanimljivi pečati u egzotičnim zemljama, jer su dosta interesantnijeg izgleda od evropskih. Ulazni pečat za Emirate je plave boje, izlazni zelene, i oba su ovalnog oblika. Nakon prolaska kroz pasošku kontrolu, nastavili smo ka izlazu gdje nas je dočekao neki Azijat (ne Arap) zbog čega sam se malo iznenadio. Očekivao sam da nas dočeka neko od naših ljudi iz agencije, tako da sam prvobitno preletio pogledom preko tog tipa, ne uzimajući ga uopšte u razmatranje. Ipak, ispostavilo se da on drži papir s našim imenima. Sproveo nas je do modernog kombija, gdje nas je čekao vozač koji nas je odvezao u hotel. 

U Emiratima se vozi desnom stranom ceste. Na putu od aerodroma do hotela, mogao sam po prvi put uživo da vidim neke od fascinantnih modernističkih građevina. Bio sam dosta skeptičan prema Emiratima kao destinaciji, jer sam ljubitelj zemalja sa bogatim kulturnim naslijeđem i egzotičnom vegetacijom. Međutim, moje mišljenje se promijenilo, o čemu ću pričati više u nastavku. Iako umoran od leta, zainteresovano sam posmatrao nasade palmi koji se prostiru duž cijele ceste, kao i visoke građevine koje su nicale kako smo se približavali gradu. U daljini sam vidio čak i džamiju šeika Zayeda, koja je i s te udaljenosti oduzimala dah svojom ljepotom.

Po dolasku u hotel, dočekani smo s ljubaznošću na kakvu nismo navikli kod nas. Interesantno je da su svi radnici hotela, a kasnije će se pokazati i na drugim mjestima, iz drugih azijskih zemalja kao što su Filipini, Indija, Bangladeš, Pakistan, Uzbekistan i sl. Arapi su samo na najvišim pozicijama. Što se tiče samog hotela, prezadovoljan sam, ali ću o tome pisati u odvojenom postu kako bih detaljnije mogao da opišem koje su mu pogodnosti. Za sada ću se držati onoga što Abu Dhabi kao grad nudi turistima, uz savjete kako se snaći i šta posjetiti. Za početak bih naglasio da se radi o ogromnom gradu koji se prostire na površini od 972,45 kvadratnih kilometara i populacijom od 921 hiljadu stanovnika, što podrazumijeva obavezno korištenje prevoznih sredstava čak i za strastvene ljubitelje pješačenja poput mene. 

Drugi problem sa kretanjem vani su ogromne temperature i vlažnost vazduha. Ja sam polusvjesno napravio pogrešku, odabravši da tamo putujem u avgustu kada je najtoplije. Dnevne temperature vazduha su bile oko 46 stepeni, mora 35 stepeni, a vlažnost vazduha 70%, što je ravno paklu. Teško je procijeniti da li je gore preko dana kada sunce prži ili noću kada se vlaga isparava iz betona, pa imate osjećaj kao da cijelo vrijeme 100 fenova puše ravno u vas. Svaki put kada bih se odvažio na kraću šetnju, vraćao sam se u hotel mokar do gole kože. Kao što sam već rekao, korištenje taksija je neizbježno ako želite bilo gdje da stignete. 

Prije nego što počnem sa cijenama pojedinih usluga i proizvoda, moram reći da je novčana valuta Emirata UAE dirham. Papirne novčanice se javljaju u apoenima od 5, 10, 20, 50, 100, 200, 500 i 1000 dirhama, dok se kovanice javljaju u vrijednosti od 25 filsa (četvrtina dirhama), 50 filsa (pola dirhama) i 1 dirham. Odnos dirhama i eura je oko 4,82 dirhama za 1 euro u mjenjačnici u Marina Mallu. U hotelu su mijenjali dirhame po kursu od 4,60 dirhama za 1 euro. Što se tiče taksija, početna cijena je 3,50 dirhama po dnevnoj tarifi (koja važi od 06:00 do 22:00), odnosno 4,00 po noćnoj (od 22:00 do 06:00). Cijena po pređenom kilometru je 1,60 dirhama danju i 1,69 dirhama noću za vožnje do 50 km. Za svaki minut čekanja se obračunava tarifa od 0,50 dirhama, s tim što je prvih 5 minuta besplatno. Čak i dok čekate na semaforu taksimetar obračunava, ali znatno sporije.

Velika džamija šeika Zayeda

Za džamiju šeika Zayeda možemo reći da je najimpozantnija građevina i highlight Abu Dhabija. Njena gradnja je inicirana od strane šeika Zayeda, tadašnjeg predsjednika UAE, po kome je i dobila ime. Gradnja je trajala od 1996. do 2007. godine, a ukupna vrijednost projekta je iznosila oko 545 miliona USD. Kapacitet džamije je preko 40,000 ljudi. Velika džamija šeika Zayeda je ujedinila različite stilove angažujući umjetnike i materijale iz brojnih zemalja svijeta poput Italije, Njemačke, Grčke, Maroka, Pakistana, Indije, Turske, Malezije, Irana, Kine, Novog Zelanda i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Više od 3,000 radnika i 38 renomiranih kompanija uzelo je učešće u izgradnji ove džamije koristeći prirodne materijale najvišeg kvaliteta kao što su mermer, zlato, poludrago kamenje, kristali i keramika. Dizajn džamije šeika Zayeda je inspirisan arhitekturom perzijskih, mugalskih i murskih džamija, naročito Badshani džamije u Lahoru (Pakistan) i džamije Hasanna II u Kazablanci (Maroko).

Džamija je udaljena od hotela Khalidiya Palace Rayhaan oko 20-ak km, tako da smo uzeli taksi koji nas je izašao oko 33 dirhama u jednom pravcu. Stigli smo pred sami kompleks koji nas je već na prvu ostavio bez daha. 

Čitajući neki putopis na Internetu, došao sam do informacije da je zabranjeno fotografisati džamiju ispred ulaza i da čuvari odmah traže da obrišeš fotografiju, što mi nije imalo nikakve logike. Pitao sam obližnjeg čuvara da li je dozvoljeno fotografisanje izvana, a on mi je najljubaznije rekao da jeste. Napravili smo nekoliko fotografija i ušli u unutrašnje dvorište džamije (ulaz se ne plaća) gdje su nam se ukazali predivni bijeli stubovi sa zlatnim vrhovima odakle se pruža pogled na ogroman mermerni mozaik u centralnom dijelu dvorišta, oslikan cvijećem baš kao i stubovi. Ovo je najveći mermerni mozaik na svijetu. Nije dozvoljeno hodati po mozaiku i posjetioci su dužni da prate jasno označenu stazu do ulaza u unutrašnje prostorije džamije.  U dvorištu se nalaze stalaže na kojima odlažete obuću prije ulaska unutra. Na pravac se nalazi prostor džamije namijenjen turističkim posjetama, a lijevo i desno su prostorije za molitvu muškaraca, odnosno žena.

U predvorju prostorije namijenjene turistima, iz predivno arabeskama oslikane kupole, visi fascinantan luster koji izgledom podsjeća na plavi lopoč. Divio sam se lusteru dok mi se nije ukočio vrat, a zatim sam ušao u glavnu prostoriju i zanijemio od ljepote i raskoši. Prostorijom dominiraju masivni stubovi sa sedefnim ukrasima, lusteri ukrašeni Swarovski kristalima i poludragim kamenjem, svijetleće šare po zidovima i nevjerovatno mekani tepih pod nogama koji naprosto miluje tabane. Inače, ovo je najveći tepih na svijetu i ima površinu od 5,627 kvadratnih metara i tkalo ga je između 1,200 i 1,300 ljudi. Tepih je težak 35 tona, budući da je izrađen uglavnom od vune uvezene iz Novog Zelanda i Irana.

S obzirom da smo u džamiju stigli u predvečerje, imali smo je priliku vidjeti u različitim izdanjima. Kako je nebo mijenjalo boju, mijenjalo se i ozračje same džamije. Teško je procijeniti u koje doba dana je ljepša. Obišli smo centralnu prostoriju, fotografisali se, a zatim istim putem krenuli ka izlazu. Sada su stubovi bili osvijetljeni, a zlatni ukrasi pri vrhu su isijavali potpuno drugačiju auru. Svjetlost se prelamala na površini vanjskih fontana, a četvrtasti fenjeri ispred džamije isijavali arapsku mistiku.

Heritage village

Heritage village je još jedna od atrakcija Abu Dhabija i nalazi se na kraju šetališta, u blizini Marina Malla. Predstavlja repliku emiratskog sela u kome je prikazan život Beduina i sastoji se od različitih tipova kućica, zanatskih radnji u kojima se obrađuju različiti materijali, od bakra do stakla, i štandova na kojima možete nabaviti jeftine razglednice ili neke druge suvenire. 

U sklopu Heritage villagea se mogu vidjeti i različite životinje kao što su patke, arapski konji i kamile kao i mali muzej u kome se nalaze fotografije Abu Dhabija prije ekonomskog procvata. Duž jedne strane sela se pruža i prelijepa pješčana plaža na kojoj je, doduše, zabranjeno kupanje. 

Čitava postavka sela je simpatična, ali ne i pretjerano fascinantna. Ukoliko imate slobodnog vremena, nije na odmet posjetiti je. Radno vrijeme je 08:00 do 13:00h i od 17:00 do 21:00h od subote do četvrtka, odnosno od 17:00 do 21:00 h petkom. Ulaz unutra je besplatan, a najbolje je uzeti taksi do tamo. Jedini problem je naći prevoz nazad, te ćete u tom slučaju morati da prošetate do Marina Malla kako biste ulovili taksi. Budući da sam ja bio u avgustu, kada su temperature ubitačne, bilo je krajnje naporno pješačiti do Marina Malla po danu. Na našu sreću, uspjeli smo usput da zaustavimo taksistu koji je nekoga dovezao u Heritage village.

Emirates Palace

Emirates Palace je luksuzni hotel sa 5*, smješten odmah preko puta Etihad Towersa i Khalidiya Palace Rayhaan hotela. U njegovu izgradnju je uloženo oko 6 biliona USD, što ga čini drugim najskupljim hotelom ikada izgrađenim, odmah nakon hotela Marina Bay Sands u Singapuru. Hotel je okružen sa 1,3 km sopstvene plaže i 85 hektara vrtova. Prema mojim saznanjima, moguće je posjetiti hotel čak i ako niste odsjeli u njemu, ali to podrazumijeva vjerovatno naručivanje čaja ili kafe u restoranu ili nešto slično. 

Nama su preporučili da se dovezemo tamo taksijem, vjerovatno zbog utiska, pa je bilo pomalo komično kada su nas prevezli sa jedne strane ceste na drugu. Na ulaznim kapijama su nas pitali da li smo gosti hotela, a prijatelj koji nije dobro razumio pitanje čuvara odgovorio je potvrdno. Ne znam šta bi se desilo da je odgovor bio suprotan. Taksi nas je dovezao do samog ulaza u hotel, a mi smo se odmah bacili u razgledanje vrtova, osjećajući se pomalo kao uljezi što u principu i jesmo bili. 

Ubrzo nas je vrbovao neki od čuvara, pitavši nas jesmo li gosti, na šta smo mi odgovorili da nismo. Budući da nije djelovao prijateljski raspoložen, brže-bolje smo se sjetili da kažemo kako smo zainteresovani za korištenje njihove plaže i da smo došli da se raspitamo za cijenu. Sproveo nas je do kancelarije gdje se nalazio drugi radnik koji nas je ugostio i rekao da je korištenje plaže na dnevnom nivou 300 dirhama. Od cifre nam se pomalo zavrtoglavalo, a budući da je već bilo 18:00h rekli smo kako ćemo doći sutradan da bismo iskoristili cijeli dan. Vratili smo se do ulaza u hotel i ne želeći izazivati sudbinu ulaskom unutra, iskoristili priliku za fotografisanje u prelijepim vrtovima iz kojih se pruža perfektan pogled na Etihad Towers.

Ostale atrakcije

Od ostalih atrakcija bih izdvojio Abu Dhabi Corniche, uređeno šetalište pokraj mora i Corniche plažu. Zbog visokih temperatura u avgustu nije preporučljivo, niti izvodljivo šetati, ali sam jedno predvečerje, nakon avanture u Emirates Palaceu otišao na Corniche plažu. Prostrana plaža i prijatno more pružaju nevjerovatan užitak. Kupali smo se do zalaska sunca, nakon čega je spasilac izdao zabranu ulaska u vodu. Ubrzo su se svi razišli, a za njima i on. Jedino smo mi preostali, nastavivši da se fotografišemo i uživamo u ambijentu. Na kraju smo se odvažili da uđemo u more kako bismo se okupali, i to mi je jedna od najljepših uspomena iz Abu Dhabija. Budući da nevoljama s nama nikad kraja, ubrzo se stvorio još jedan čuvar galameći na nas. Ljutiti crnac se pjenio od bijesa što se kupamo noću, a mi smo tobože glumili da nismo znali da se ne smijemo kupati noću i da to možemo činiti na sopstvenu odgovornost. Pošto ga nismo odobrovoljili, brže-bolje smo se pokupili i otišli, dok nismo dobili krivičnu prijavu. 

Atrakcije koje nisam obišao pa vam ne mogu preporučiti iz vlastitog iskustva, ali koje sam viđao u svim vodičima za Abu Dhabi i koje možete posjetiti u skladu sa vlastitim afinitetima su: Ferrari Word – tematski park sa rolerkosterima i trkaćim stazama za ljubitelje Ferrarija, Yas Waterworld – ogromni aqua park sa brojnim toboganima i vodenim atrakcijama i Falcon Hospital – bolnica za sokole.