Budimpešta - šta posjetiti? (II dio)

Ovo je nastavak prethodnog posta u kojem sam pisao o ponovnom pohodu na Budimpeštu. Budući da sam zbog poslovnih obaveza imao na raspolaganju samo dva dana vikenda, morao sam se uklopiti u taj vremenski rok, ali to me nije spriječilo da ih maksimalno iskoristim. U nedjelju sam se probudio u 6 ujutro i na brzinu trknuo do Tesca ne bih li kupio ona savršena mađarska peciva. Dočekalo me je neprijatno iznenađenje u vidu zatvorenog supermarketa. Zahvaljujući novom zakonu, nedjeljom ništa nije radilo, pa ni Tesco.

Parlament u Budimpešti

Nije mi preostalo ništa drugo nego da se uputim pravac u grad. Tamo sam doživio drugi šok u vidu puste ulice Vaci i zatvorenih lokala. Jeste bilo poprilično rano ujutro, ali očekivao sam da će nešto raditi. Ulične tezge su bile prazne, restorani zatvoreni, a tek poneki prolaznik bi se zatekao na cesti. Iskreno sam se nadao da spomenuti zakon ne važi i za centar grada, jer bi to bio najveći turistički promašaj ikada. Ugledao sam radnika jedne pizzerije kako mete lokal i stomak se odmah uzbunio. Krenuo sam da uđem unutra, ali mi je rukom pokazao da još nisu otvoreni. Na kraju mi nije preostalo ništa drugo nego da se skrasim u Starbucksu, koji inače poprilično prezirem, ali to mi je bila jedina opcija. Pijuckao sam prezaslađen napitak u kartonskoj čaši na kojoj su mi pogrešno napisali ime i surfovao internetom, razmišljajući šta dalje.

 

Nesvakidašnje prazna ulica Vaci

Odlučio sam se za posjetu crkvi u špilji, koja se nalazi podno Gellert brda. Htio sam je posjetiti još prošli put, ali mi se nije uklopila u raspored. Zaputio sam se nazad kroz Vaci ulicu, koja je i dalje bila poprilično pusta, ali jedna otvorena tezga mi je ulijevala nadu da će se kasnije ipak otvoriti i ostale prodavnice i restorani. Na potezu između parlamenta i Elizabetinog mosta smjestila se grčka pravoslavna crkva, pa sam na brzinu zavirio unutra i uslikao enterijer.

 

Grčka pravoslavna crkva

Grčka pravoslavna crkva

Nedaleko od ove crkve nalazi se i crkva čiji bih naziv preveo kao Župna crkva unutrašnjeg grada (engl. Inner city parish church, mađ. Belvárosi Plébania Templom). Riječ je o najstarijoj crkvi u Pešti, ispod čijeg se baroknog pročelja i gotičkih zidova nalaze ostaci romaničke bazilike iz 12. vijeka. Poželio sam obići i njenu unutrašnjost, ali je bila zaključana. Rekao bih da je uzela sebi za slobodu da tokom penzionerskih dana ne prima rane posjete.

Belvarosi Plebania Templom

Detalj iznad ulaza u crkvu

Prešao sam preko Elizabetinog mosta na budimsku stranu i cestom ispod litice se uputio na lijevu stranu. Nedaleko odatle nalazi se crkva u stijeni (mađ. Sziklatemplom). Ulaz u crkvu je besplatan, ali je zabranjeno fotografisanje, što mene nije spriječilo da napravim par snimaka kako bih vam dočarao ambijent. 

Ulaz u crkvu u stijeni

Detalj iz unutrašnjosti crkve

Naravno, trudio sam se da fotografišem u momentima kada niko nije bio u blizini, kako ne bih smetao vjernicima. Drugog razloga za zabranu nisam vidio jer unutrašnjost nije naročito spektakularna, niti sadrži vrijedne relikvije.

Vitraž unutar crkve

Oltar u crkvi

Ispred crkve se nalazi zanimljiva statua Svetog Ištvana i konja, a odatle se pruža i lijep pogled na Most slobode. Preko puta crkve se nalazi impozantno zdanje za koje isprva nisam znao šta predstavlja. 

Sveti Ištvan i Most slobode

Fasada Gellert kupališta

Posebno su mi se dopale kamene skulpture ugrađene u fasadu zgrade. Zgrada mi je djelovala kao sjedište neke važne institucije, a mogla je biti i hotel. Nakon kraćeg nećkanja, odlučio sam ući unutra i iznenadio se onim što sam zatekao.

Fasada na ulazu u Gellert kupalište

Unutrašnjost kupališta

Riječ je, naime, o Gellert kupalištu. Predvorje je obojeno u žuto, a na kraju prostorije se nalazi fontana sa kipom žene koja drži malog anđela. Bacio sam pogled na bočne prostorije i ugledavši bazen, momentalno poželio da skočim u njega. Ovo je samo mali dio kompleksa, jer postoje i otvoreni bazeni. Budimpešta je inače glasovita po svojim kupalištima i ovo je samo jedna od dodatnih mogućnosti koje ovaj fantastični grad pruža.

Unutrašnji bazen

Vitraži na kupoli

Prešao sam Most slobode i stigao do zgrade velike tržnice zatvorenog tipa. Riječ je o najvećoj zatvorenoj pijaci u Budimpešti. Izgrađena je oko 1897. godine i nalazi se na samom kraju Vaci ulice. Pročelje zgrade je izgrađeno u neogotičkom stilu, a pločice na krovu su porijeklom iz Pečuha. Ne morate pogađati da je nedjeljom i ona bila zatvorena.

Pijaca zatvorenog tipa

Sinagoga u ulici Dohany

Nastavio sam šetnju Vaci ulicom, koja je polako počela da oživljava, tako da su brojne prodavnice suvenira uveliko izložile svoje proizvode ispred ulaza. Zamijenio sam nešto novca, jer sam namjeravao da mi sljedeća postaja bude sinagoga u ulici Dohany. Obratite pažnju na kurseve u mjenjačnicama, jer se dosta razlikuju, a čak i pored toga većina ih naplaćuje proviziju. Meni je na 20 eura provizija u jednoj mjenjačnici bila 500 forinti. Najbolje sam prošao u mjenjačnici u Tescu, gdje sam za 20 eura dobio 5990 forinti. Na drugim mjestima je taj iznos bio oko 5400 forinti.

Unutrašnjost sinagoge

Unutrašnjost sinagoge

Ispred sinagoge me je dočekao ogroman red, a ja sam poznat kao neko ko mrzi čekanje u redu. Ali, ako želite ući u najveću evropsku sinagogu, pa, moraćete se strpiti. Na sreću Jevreji imaju dara za biznis pa su uskoro prepolovili red i uputili dio grupe na drugo naplatno mjesto, unutar samog dvorišta sinagoge. Na ulazu u dvorište sinagoge ćete boga mi morati proći kroz skener i povaditi sve metalne predmete iz džepova, kao da ste u najmanju ruku na aerodromu.

 

Pogled na bočne galerije

Galerije i lusteri u sinagogi

U sinagogi možete kupiti nekoliko vrsta ulaznica. Najjeftinija je 3750 forinti (oko 12 eura) što nije nimalo jeftino, a uključuje samo ulaz u sinagogu. Pored nje imate i tzv. proširenu ulaznicu, gdje za 3950 forinti, pored ulaza u sinagogu, dobijate obilazak memorijalnog centra i dvorišta iza sinagoge, plus ulaz u muzej. Ima i neka ulaznica od 5000 forinti, ali nisam htio ni da čitam šta ulazi u to. Zbog male razlike u cijeni, odlučio sam se za varijantu broj dva. Muškarci na ulazu dobijaju male bijele kapice, koje moraju staviti na glavu.

Sjedišta namijenjena muškarcima

Bogata dekoracija sinagoge

Velika sinagoga u Budimpešti je izgrađena u periodu između 1854. i 1859. godine u pseudomaurskom stilu, po uzoru na islamsku arhitekturu sa sjevera Afrike i juga Španije. Prima 3,000 ljudi i sjedište je neološkog judaizma. Sjedišta u prizemlju su namijenjena muškarcima, dok su ona na galeriji rezervisana za žene.

Eksponati u muzeju Jevreja

Svijećnjaci u muzeju

Uz sinagogu se nalazi i muzej Jevreja, koji je nadograđen 1931. godine tako da se arhitektonski uklapa u postojeću cjelinu. Muzej sadrži vjersku i istorijsku zbirku, kao i sobu posvećenu holokaustu. Sama postavka ne obara s nogu, ali ako već obilazite sinagogu, zašto ne obići i muzej za dodatnih 1 euro.

Eksponati u muzeju

Soba posvećena holokaustu

Možda najupečatljiviji dio muzeja jeste soba posvećena holokaustu, gdje možete vidjeti fotografije i plakate iz perioda II svjetskog rata na kojima se promoviše antisemitizam. Kada pogledate fotografije i pročitate opise ispod njih, ne možete ostati ravnodušni. Teško je povjerovati dokle sežu granice ljudskog zla.

Fotografije žrtava holokausta

Groblje uz sinagogu

Iza sinagoge se nalaze jevrejsko groblje, hram heroja koji je dodat uz sinagogu 1931. godine i memorijalni park. 1944. sinagoga je bila dio jevrejskog geta i služila je kao utočište brojnim ljudima. Preko 2000 onih koji su umrli u getu od gladi i hladnoće tokom zime 1944/5. godine sahranjeni su u dvorištu sinagoge. Nije uobičajeno da se groblje nalazi odmah pored sinagoge, ali u ovom slučaju je to posljedica istorijskih okolnosti. U spomen na one koji su tu umrli, vajar Imre Varga je izradio ogromnu skulpturu žalosne vrbe na čijim su listovima utisnuta imena i brojevi koji su bili istetovirani na žrtvama.

Statua žalosne vrbe u spomen na žrtve holokausta

Pogled sa Lančanog mosta na Budimski dvorac

Nakon sinagoge sam prešao ponovo na budimsku stranu, ovaj put preko Lančanog mosta, odakle se mogu napraviti jako lijepe fotografije Budimskog dvorca. Ukoliko želite da se popnete do dvorca, imate dvije mogućnosti. Prva je uspinjača koja se plaća i nalazi se odmah čim pređete Lančani most. Druga mogućnost su stepenice sa lijeve strane uspinjače.

Pogled sa Budimskog dvorca na baziliku Sv Stjepana (Ištvana)

Iako se nisam planirao penjati gore jer sam prošli put obišao dvorac, višak slobodnog vremena me je podstakao da to učinim ponovo. Noge su me već boljele, pa sam sjeo malo da se odmorim na obližnju klupu. Svjestan da će mi biti teže ponovo da se pokrenem ukoliko se tu zadržim duže, nastavio sam dalje.

Crkva Sv Matijaša pokraj Ribarske tvrđave

 

Kalvinistička crkva na budimskoj strani

Dobra vijest je da se preko trga koji se nalazi odmah pored Budimskog dvorca može stići do Ribarske tvrđave. I tako sam neplanski završio ponovo ispred crkve Sv Matijaša. U crkvu se može ući, ali se moraju kupiti ulaznice. Budući da su me dovoljno ojadili na ulazu u sinagogu, odlučio sam ovaj put preskočiti crkvu i ostaviti je za neki drugi put. Spustio sam se niz liticu koja vodi od Ribarske tvrđave do Dunava i našao se ispred Kalvinističke crkve sagrađene od crvene fasadne cigle. Dan ranije sam bio nazočan vjenčanju koje se tu odvijalo, ali danas je crkva bila zatvorena.

Spomenik u znak sjećanja na njemačku invaziju

Posljednja stanica mi je bio spomenik žrtvama Njemačke invazije na Mađarsku smješten na Szabadság trgu. Riječ je o novom spomeniku, postavljenom 2014. godine povodom 70. godišnjice okupacije, koji je izazvao brojne kontroverze. Spomenik se sastoji od kipa orla koji simbolizira nacističku Njemačku i kipa arhanđela Gabrijela, u kome je utjelotvorena Mađarska. Moje vrijeme boravka u Budimpešti je lagano isteklo i sa žaljenjem sam se morao zaputiti kući. Nakon druge posjete ovaj grad mi je još više prirastao srcu, te iako nisam zagovornik vraćanja na ista mjesta, Budimpeštu ću svakako ponovo posjetiti