Vodič kroz Počitelj, Bosna i Hercegovina - šta posjetiti?

Ako se zaputite iz pravca Mostara prema Jadranskom moru, mala je vjerovatnoća da ćete stići na vrijeme do konačnog odredišta. Kao što su nekada davno u grčkoj mitologiji sirene svojom pjesmom skretale mornare s kursa i pameti, tako će i bosanskohercegovačke ljepote privući prolaznike i zarobiti ih barem na nekoliko sati. Ako vas vrelo rijeke Bune ne prigrli kao Scila, onda će vas nešto južnije kao Haribda sačekati Počitelj i neće vam dopustiti da mu neopaženo promaknete. Iako mi je bilo u interesu da što prije dođem do moje ciljne destinacije, Dubrovnika, onog momenta kada se iza ozelenjenih brda promolio srednjovjekovni grad nesvakidašnje ljepote, nisam imao srca, a da se ne zaustavim.

Panorama Počitelja

Ovo nije moja prva posjeta Počitelju, ali sticajem okolnosti nikada nisam imao priliku da se tu zadržim duže. Ni ovog puta situacija nije bila mnogo drugačija, ali sam priuštio sebi luksuz da se nakratko prošetam obroncima na kojim je niklo ovo kameno zdanje i napravim par fotografija za pamćenje. Kada ih budete vidjeli i prošli kroz mali kurs istorije u narednim recima, shvatićete zašto se ovo mediteransko-orijentalno naselje ubraja u sam vrh kulturno-istorijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine i jednu od najzapaženijih turističkih atrakcija.

Utvrda izad Počitelja

Prvi pisani trag o Počitelju datira iz 1444. godine u povelji za vojvodu Stjepana Vukčića. Istoričari su dugo vremena miješali Počitelj sa Brštanikom, utvrđenim gradom kojeg je 1383. godine podigao bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić pa se i dan danas u literaturi mogu pronaći podaci o tome da se u Počitelju nalazilo njegovo brodogradilište. Naselje je nadograđivano u više navrata u periodu između 16. i 18. vijeka, u skladu sa tadašnjim geostrateškim okolnostima. Od 1463. do 1471. godine ovdje je bila smještena vojska ugarskog kralja Matije Korvina, a 1471. ga osvajaju Turci, nakon čega je dodatno utvrđen i dobija orijentalni izgled.

Krov Šišman Ibrahim-pašine medrese

U nadolazećim vijekovima, vojni sukobi su preseljeni u druga područja, pa se u Počitelju počinju graditi objekti od javnog značaja, kao što su: džamije, mektebi (muslimanska osnovna škola), imaret (javna kuhinja), medresa (muslimanska srednja škola), banja, han (prenoćište) i sahat kula. Nakon dolaska Austro-Ugarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu 1878., Počitelj gubi svoj strateški značaj što dovodi do njegovog naglog propadanja. Tokom spomenutog perioda je porušen dio gradskih zidina, čime je uništen njihov kontinuitet. Međutim, gubitak strateške uloge je, s druge strane, pogodovao očuvanju arhitektonske autentičnosti grada.

Pogled na utvrdu iznad grada

Grad je preživio i Turke i Austro-Ugare, ali su domaći divljaci u posljednjem građanskom ratu uspjeli da mu nanesu ogromnu materijalnu štetu. Uprkos vidljivim ožiljcima, naselje je najvećim dijelom restaurirano i vraćen mu je stari sjaj, a u međuvremenu je nominirano i za UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine u Evropi. Tokom ranijih posjeta Počitelju nisam se nikada penjao do tornja utvrde na vrhu pa sam ovaj put želio ispraviti tu nepravdu. Utvrda je građena u prekidima, u periodu od 15. do 18. vijeka, a tokom rata nije pretrpjela značajnu štetu. Od podnožja grada do tornja vodi niz malih kaldrmisanih staza duž kojih rastu brojni grmovi nara čiji jarkonarandžasti cvjetovi dodatno uljepšavaju krajolik.

Šišman Ibrahim-pašina džamija skrivena u grmovima nara

Usput sam naišao i na lokalce koji prodaju razne stvari, uglavnom suvenire ili voće spakovano u fišeke. Nažalost, nisam uslikao njihove košare, ali je teško odoljeti krupnim smokvama, grožđu i jagodama koje vas mame da ih kupite. Na putu ka vrhu smještena je i Šišman Ibrahim-pašina ili Hadži Alijina džamija, za koju sa sigurnošću mogu reći da predstavlja jednu od najljepših u Bosni i Hercegovini. 

Arhitektura u Počitelju

Sagrađena je u 16. vijeku i predstavlja centralnu figuru današnje slike grada, dajući mu na grandioznosti. 1993. godine su srušeni munara i centralna kupola o čemu svjedoče izloženi fragmenti ispred džamije. Po završetku rata, džamija je restauracijom vraćena u prvobitno stanje. Prilikom ranijih posjeta imao sam priliku da vidim i njenu unutrašnjost, koja je jednostavna, ali zrači posebnom atmosferom. Ulaz je besplatan, s tim što treba da se pridržavate pravila oblačenja.

Kuća Gavrankapetanovića

Turski putopisac Evlija Čelebija je u svojim putopisima spomenuo i Šišman Ibrahim-pašinu medresu, haman i han, što ukazuje da su sve ove građevine postojale još 1664. godine. Krov medrese je karakterističan po pet malih kupola iznad učionica i jedne velike iznad predavaonice. Što se tiče hamama, od njegovog izvornog oblika nije ostalo mnogo, a zgrada je 1970. godine adaptirana  za ugostiteljske svrhe. I danas se ovdje nalazi jedan od rijetkih ugostiteljskih objekata u naselju. 

Dio kompleksa kuće Gavrankapetanovića

Interesantno je da Počitelj nema smještajne kapacitete, iako mi je oduvijek bila želja prenoćiti ovdje. Nisam siguran da li neko od lokalaca izdaje sobe i da li postoji način da se s njima ugovori neka vrsta smještaja na kraći period. Stigavši do same kule, primijetio sam da je unutrašnjost u dosta lošem stanju i da prilikom kretanja morate biti veoma oprezni kako ne biste iščašili zglob. Za razliku od ranijih prolazaka kroz Počitelj sada sam se prvi put popeo strmim kamenim stepenicama do samog vrha i moram priznati da je vrijedilo jer je pogled na grad predivan.

Jedan od rijetkih ugostiteljskih objekata u Počitelju

Prizorom dominiraju Šišman-Ibrahim pašina džamija i sahat kula, koju Čelebija ne spominje u svojim putopisima pa se stoga pretpostavlja da je sagrađena nakon 1664. godine. Četvrtastog je oblika i ima tipičnu mediteransko-dalmatinsku građu i nalikuje kulama u Mostaru i Stocu. 

Ispred počiteljske utvrde

Odavde se pruža lijep pogled i na ostale počiteljske kuće, a među njima je svakako najistaknutija kuća Gavrankapetanovića, koja zapravo predstavlja kompleks od dvije manje i jedne veće zgrade. Datira iz perioda 16. i 17. vijeka, a karakteriše je niz prozora na zapadnoj fasadi i izražena kamena struktura. Budući da je od polovine 19. vijeka bila napuštena, što je dovelo do njenog propadanja, 1961. godine je pretvorena u umjetničku koloniju sa prostorijama za smještaj umjetnika.

Pogled sa vrha utvrde na Počitelj

Shvativši da je vrijeme da požurim jer me je čekao granični prelaz sa Hrvatskom, napravio sam nekoliko fotografija za uspomenu i teška srca krenuo nazad. Preostalo mi je još da istražim gornji dio grada i da ga sagledam iz te perspektive, ali vjerujem da ću se ponovo nekada zaustaviti u Počitelju. Izabravši suvenir kao podsjetnik na boravak ovdje, krenuo sam dalje ka jugu u nastavak avanture. Ako ste nekada bili u Počitelju, podijelite svoje utiske u komentarima. A ukoliko niste, napišite kako vam se čini ovo neobično mjesto.