Putovanje na Kipar, Ayia Napa - šta posjetiti?

Ponedjeljak ujutro, tmurno vrijeme, a ja beživotno sjedim u kancelariji i najradije bih navukao pokrivač preko glave i zaspao. Umjesto toga, skupljam preostale atome snage i dobre volje kako bih vam prije gužve koja će me vjerovatno snaći u toku dana prenio svoja iskustva iz prošlomjesečne posjete Kipru. U prethodnom postu sam vam predstavio Larnaku, a ovaj put idemo nešto istočnije, ka Aja Napi. Aja Napa je na glasu kao jedno od najpopularnijih kiparskih ljetovališta, a svih 14 plaža su okrunjene plavom zastavicom što dovoljno govori o čistoći tamošnjeg mora. Kipar se, inače, može podičiti sa 53 plave zastavice, što ga čini destinacijom sa najvećim brojem zastavica po glavi stanovnika i dužini obale.

Drugi dan boravka na Kipru bio je rezervisan za posjetu Nissi plaži, vjerovatno najčuvenijoj na tom dijelu kiparske rivijere. Autobus za Aja Napu iz Larnake polazi sa stanice Finikudes (Phinikoudes) deset puta tokom radnih dana (prvi u 06:00, posljednji u 20:30), odnosno osam puta vikendom i praznicima (prvi u 7:30, posljednji u 20:30). Autobusi nailaze u intervalima na svakih sat i petnaest minuta do sat i po, što za kiparski javni prevoz i nije tako loše. Vožnja do Nissi plaže ne traje pretjerano dugo, tako da čak i ako ste smješteni u Larnaki, više vam se isplati vožnja do Aja Nape nego kupanje na nekoj od plaža Larnake.

Po dolasku na plažu odmah sam znao da je to to - mekani bijeli pijesak, azurno plavo more, palme i fantastičan pejzaž. Nissi plaža je odlično uređena, i ima sve što jedna plaža treba da ima: ležaljke, suncobrane, tuševe, bar i trgovinu u blizini. Iako važi za jednu od najpopularnijih plaža, gužva je bila podnošljiva tako da nismo imali problema sa pronalaženjem ležaljki. Cijena ležaljke, odnosno suncobrana je 2,5 eura po komadu što je i više nego prihvatljivo za jednu ovakvu destinaciju. Nisam siguran da li su cijene više tokom pune sezone, ali pretpostavljam da je gužva svakako veća.

Iako nisam ljubitelj buke i galame, ovdje je to bilo u granicama prihvatljivog čak i za moj nizak prag tolerancije. Ako se niste smjestili isuviše blizu baru, ne morate se plašiti da će vam neko skakati po glavi. Što se tiče samog mora, boja je fantastična, kao i čistoća. Dno je posuto pijeskom, a količina morske trave je minimalna tako da nećete morati da strahujete od najezde algi koje znaju da upropaste kupanje. Plićak se prostire sve do ostrva koje se nalazi u blizini obale, pa je s tog aspekta plaža idealna za roditelje sa djecom i neplivače. Ukoliko pak želite da plivate u dubljoj vodi, dovoljno je da se krećete paralelno sa obalom ili s druge strane obližnjeg ostrva pa ćete naići na dublje zone.

Tokom cijelog dana na plaži se čuje muzika iz obližnjeg bara, ali kao što već rekoh, ako niste u posljednjem redu ležaljki, neće vam pretjerano smetati. Tuševi funkcionišu po principu ubacivanja kovanice od 1 eura nakon čega se aktiviraju u trajanju od otprilike jedne minute, što je sasvim dovoljno da se dvoje istuširaju, tako da predlažem kolektivni odlazak pod tuš. Za one koji nisu skloni plaćanju ležaljki, postoji i jedan dio plaže gdje možete da prostrete peškire.

Na Nissi plažu se nadovezuje plaža hotela Adams Beach, a dijeli ih ozelenjeni plato na kome je izgrađena mala crkva posvećena apostolu Svetom Andriji Prvozvanom. Nisam uspio doći do više informacija o samoj crkvi, ali čini mi se da je novijeg datuma i da je izgrađena prevashodno sa ciljem obavljanja svadbenih ceremonija.

Sam ambijent oko crkve je izuzetno lijep, naročito predveče, tako da preporučujem da obavezno protegnete noge i došetate do ovog mjesta. Zauzvrat ćete biti nagrađeni prelijepim mediteranskim ugođajem i zalaskom sunca praćenim udarcima talasa o stijene. Ako ostajete duže na Kipru, pored Nissi plaže svakako posjetite i plaže Makronissos, Konnos i Landa. Za djecu i ljubitelje bazena i tobogana, tu je i Water World vodeni park.

Nakon cjelodnevnog uživanja u čarima Nissi plaže, odlučio sam potražiti nešto za jelo i usput obići samu Aja Napu. Duž glavne ceste koja prolazi pokraj Nissi plaže i nastavlja se u pravcu centra, nalaze se bezbrojni restorani i trgovine suvenira i mješovite robe. Odlučio sam večerati pileći giros u jednom od njih, ali se baš i nisam oduševio onime što su mi servirali. 

Porcija je bila obilna, ali imam osjećaj da je meso pečeno na tavi te istreseno sa svim uljem u lepinu. A nesretno pile nije bilo baš ni  najsretnije očerupano. Radnica je, nakon što smo joj vratili jedva načeto jelo, skeptično pitala da li je sve u redu, ali nisam htio dopustiti da mi loša hrana pokvari dan. Umjesto toga sam svratio u jednu od obližnjih trgovina i kupio kikiriki u laticama ruže, veoma zanimljivog ukusa, što mi je pomoglo da nadomjestim neslavno odabrani obrok.

Sam centar grada je na mene ostavio utisak jednog velikog vašara. Svuda su šljašteći natpisi, trgovine, tematski uređeni kafići i restorani, bez neke značajne estetike. Po dozu kulturnog uzdizanja ćete ipak morati da skoknete do Famaguste ili Nikozije. Ipak, da i u samoj Aja Napi postoji duh kulture pokazuje manastir posvećen Djevici od Šume, Šumskoj Gospi ili kako već da prevedem, a da ima smisla. I naziv samog mjesta Ayia Napa u prevodu sa grčkog znači Sveta šuma.

Ne postoje tačni podaci kada je izvorno sagrađen manastir, a današnja građevina datira iz 15. vijeka, u vrijeme kada je Aja Napa još uvijek bila ušuškano ribarsko selo. Manastir ima i podzemni dio koji je uklesan u kamenu, a prema lokalnoj tradiciji, u pećini koja je sada dio crkve, jedan lovac je našao čudotvornu ikonu Djevice Marije, što je ubrzo privuklo značajan broj vjernika. Manastir je preživio i otomansku invaziju, a renoviran je u više navrata, od čega posljednji put 1950. godine.

Porast broja stanovnika je zahtijevao izgradnju nove crkve, koja je podignuta 90-ih godina na jugozapadu manastira i takođe je posvećena Djevici Mariji. U manastir često dolaze parovi koji imaju problema sa plodnošću, kao i žene koje su iskusile teškoće tokom trudnoće, kako bi se molili Djevici za pomoć i opasali čudotvorni pojas sveca Aja Nape. Još jedna znamenitost manastira je ogromno stablo javora, za koje se vjeruje da je staro preko 600 godina.

Kako sam pred manastir stigao u večernjim satima, obišao sam samo crkvu, a zatim napravio još jedan krug po gradu kako bih našao autobusku stanicu. Usput sam naletio i na „I love Ayia Napa“ skulpturu, koja je postala jedan od zaštitnih znakova grada novijeg datuma. Već pomalo zabrinut za povratak u Larnaku, posvetio sam se pronalasku autobuske stanice, međutim na njoj je stojalo obavještenje da se autobus neće zaustavljati ovdje tokom održavanja muzičkog festivala u Aja Napi. Pogađajte da je festival bio zakazan baš taj dan.

Bacio sam se u potragu za narednom stanicom, usput ispitujući prolaznike za informacije. Ali u takvom jednom turističkom mjestu na ulici ćete najteže naletjeti na lokalce, stoga je za pomoć najbolje pitati konobare u baštama restorana. Uputili su nas do jedne stanice, ali ni nakon dužeg čekanja autobus nije stizao. U to vrijeme nisam znao da je na Kipru sasvim uobičajno da autobusi kasne i po pola sata, pa me je već pomalo hvatala nelagoda. Uskoro je grupi turista koji su stojali u našoj blizini prišao taksista i ponudio im prevoz za 10 eura po osobi. Kako ne bismo čekali, pridružili smo im se i mi, tako da nas je na kraju u ogromnom taksiju sa tri reda sjedišta bilo šestoro, pored vozača i suvozača.

Posjetu Aja Napi sam zaokružio noćnom vožnjom taksijem do Larnake, dok je na radiju Ana Naklab sjetno pjevušila svoj hit „Supergirls don't cry“. Usput sam posmatrao ogradu koja dijeli turski i grčki dio Kipra, razmišljajući o bespotrebnosti ljudskih konflikata. Ako je Aja Napa vaše odredište, preporučujem da posjetite i nacionalni park Cape Greco, gdje ćete moći uživati u najljepšim prizorima mora na Kipru. Ja zbog ograničenog boravka nisam bio u prilici da istražim i taj kraj, ali eto razloga da se ponovo vratim na Kipar. Ako se odlučite na ovu pustolovinu čuvajte se zmija. U idućem postu ćemo se družiti u Famagusti, a do tada uživajte u fotografijama i videu koje sam pripremio za vas.