Detaljan vodič za ostrvo Siros, Grčka
Proputovavši dobar dio Evrope tokom
proteklih deset godina, shvatio sam koliko mi prijaju destinacije na kojima
mogu da se osjećam kao lokalac. Međutim, masovni turizam je u tolikoj mjeri
zahvatio stari kontinent, da je praktički skoro nemoguće naći mjesta koja su i
dalje autentična i imaju dušu. Izabravši za ovogodišnje ljetovanje Mikonos,
koji je najbolja slika savremenog turizma, imao sam bojazan da ću ostati
razočaran tim iskustvom. Srećom, to se nije dogodilo, ali moja predostrožnost
me je navela da odmor „podijelim“ na dvije lokacije i time minimiziram rizik od
neprijatnosti. Istražujući šta se nalazi u blizini, shvatio sam da je jedna od
najbližih opcija Siros (Syros), ostrvo koje sam nekoliko puta vidio na fotografijama i
koje me je još tada zaintrigiralo. Smatrao sam da je ovo definitivno znak i
jedinstvena prilika da ga posjetim.
Iako se Siros ne spominje često kada je riječ o grčkim ostrvima, on je zapravo administrativni centar Kiklada. Zahvaljujući specifičnim istorijskim događajima, Siros se razvijao u nešto drugačijim okolnostima u odnosu na susjedna ostrva, što je ostavilo traga i na njegovu arhitekturu, pa ćete u poređenju sa Mikonosom ili Naksosom, imati osjećaj kao da ste došli u potpuno drugu državu. Treba spomenuti da je ostrvom skoro tri i po vijeka vladala Mletačka Republika, što je dovelo do širenja katoličanstva među stanovništvom, koje se zadržalo i tokom osmanske vladavine, zahvaljujući sporazumu sa Francuskom i papom.
Šta Siros čini drugačijim od ostalih grčkih ostrva?
Vaš prvi susret sa ostrvom će vjerovatno biti glavni grad Ermoupoli, budući da se u njemu nalazi glavno pristanište brodova. Iako Siros ima mali aerodrom povezan sa Atinom, većina turista na ostrvo stiže trajektom sa obližnjih ostrva (poput Mikonosa) koja imaju uspostavljene međunarodne aviolinije. Odmah po dolasku ćete shvatiti da se grad izgledom razlikuje od onoga što biste očekivali od kikladskih ostrva. Tokom Grčkog rata za nezavisnost od Osmanlija 1821. godine, stanovnici Sirosa se nisu pridružili ostalim Grcima, nego su proglasili neutralnost. Stoga je Siros (Syros) ubrzo postao utočište za mnoge grčke izbjeglice iz Male Azije i egejskih ostrva. Doseljenici su pretežno bili mornari i trgovci, koji su doprinijeli privrednom razvoju ostrva.
Pošto je postojeće venecijansko naselje Ano Syros bilo premalo da prihvati novopridošle stanovnike, osnovan je grad Ermoupoli, u kome su tokom narednih nekoliko decenija izgrađene brojne zgrade u neoklasičnom stilu, poput vijećnice, Apolonovog pozorišta i drugih. Ubrzo po osnivanju, grad postaje važno brodogradilište i najvažnija luka u Grčkoj, nakon pirejske. To je dalje pogodovalo da Ermoupoli postane središte cijelih Kiklada, što je imalo za rezultat i porast populacije. Tokom 20. vijeka uslijedila je stagnacija ostrva, a danas je Siros sve popularnije turističko odredište, iako ovdje još uvijek ne možete osjetiti neprijatne posljedice masovnog turizma, što ga čini skrivenim biserom Grčke.
Gdje odsjesti na Sirosu, gdje jesti i kako se kretati po ostrvu?
Najbolje mjesto za odsjedanje na Sirosu je upravo glavni grad. U Ermoupouliju se nalazi manje-više sve što vam može zatrebati tokom ljetovanja, uključujući restorane, trgovine, pekare i dobru transportnu povezanost sa ostatkom ostrva. Čak i ako želite osamu, nemojte pretjerano da brinete, jer u Ermoupoliju vlada opuštena atmosfera, tako da nema potrebe za izolacijom. Bilo koja druga lokacija na ostrvu vam može stvoriti logističke poteškoće ukoliko nemate vlastiti automobil.
Do svih značajnijih lokacija na ostrvu možete doći javnim prevozom, a glavna autobuska stanica je smještena nasuprot gradske luke. Cijena karte je u 2024. godini iznosila 2 eura po pravcu, a kupuje se kod vozača. Red vožnje možete provjeriti ovdje (imajte na umu da frekventnost linija zavisi od perioda godine). Za kretanje po gradu vam nije potreban prevoz, jer se sve znamenitosti nalaze na pješačkoj udaljenosti. Ipak, ukoliko planirate obilaziti neke od popularnih ostrvskih plaža, vodite računa da vam smještaj nije predaleko od autobuske stanice.
S obzirom da Siros živi tokom cijele godine, a ne samo u vrijeme ljetne sezone, lokalno stanovništvo ne dopušta dramatično napuhavanje cijena, što ga čini znatno pristupačnijim u odnosu na druga grčka ostrva. Samim time je i manje turističkih zamki, te dobar izbor povoljnih mjesta za jesti. Od restorana bih mogao preporučiti italijanski restoran Amvix, a što se tiče brze hrane, tu su Kings of pasta (domaća pasta sa umacima koje prave od svježih sastojaka na licu mjesta), Gnision souvlaki (za dobar giros) i Artisti Prozymi pekara pored gradske vijećnice (preporuka za pitu sa piletinom).
Šta vidjeti na Sirosu?
Siros nije naročito veliko ostrvo, te je većina znamenitosti skoncentrisana na jednom mjestu. Ipak, postoje i pojedine lokacije za koje ćete se morati malo više potruditi. U nastavku slijedi preporuka najinteresantnijih lokacija za posjetu:
Ermoupoli
Obilazak ostrva je najbolje započeti šetnjom po glavnom gradu, kojeg krase brojni primjerci neoklasične arhitekture, sagrađeni tokom prosperitetnih godina ostrva. Najvažnije znamenitosti Ermoupolija su (napisaću i nazive na engleskom kako biste ih lakše locirali na Google mapama):
- Gradska vijećnica na Miaouli trgu
- Spomenik nacionalnom otporu, koji prikazuje ženu sa krilima, koja u jednoj ruci drži lovorov vijenac, a u drugoj mač (National Resistance Monument), smješten uz obalu mora,
- Apolonovo pozorište (Apollon Theater)
- Pravoslavna crkva Svetog Nikole (Church of Saint Nicholas), najprepoznatljivija crkva Sirosa, sa žutom fasadom i plavom kupolom,
- Mitropolitska Crkva Preobraženja Spasitelja (The Transfiguration of the Savior Metropolitan Church)
- Pravoslavna Crkva Uspenja Bogorodice (Church of Dormition)
- Crkva Hristovog uskrsnuća (Anastasis – Church of the Resurrection of Christ), nalazi se na jednoj od najviših tačaka grada.
- Skrivene ulice Ermoupolija, naročito one poviš Crkve Sv. Nikole su pravo skriveno blago Sirosa. Najširi spektar fasada ukrašenih bugenvilijama, ušuškana dvorišta i lijene mačke koje se šunjaju okolo, prikazuju istinski duh ostrva. Kyveli institut, u kome je smješten jedan od lokalnih muzeja, može vam poslužiti kao početna tačka za šetnju nepreglednom mrežom ulica. Dovoljno je da se samo prepustite znatiželji da vas vodi naokolo.
Ano Syros
Poviš Ermoupolija se ugnijezdilo venecijansko naselje Ano Syros, koje čini staru jezgru ostrva. Naseljeno je pretežno katoličkim stanovništvom, a kružne ulice sa načičkanim starim kućicama u klasičnom grčkom stilu predstavljaju kontrast monumentalnom izgledu glavnog grada. Do Ano Syrosa je moguće doći pješke iz Ermoupolija, ali ćete u tom pohodu morati savladati nekoliko stotina stepenica, što može predstavljati ozbiljan izazov, naročito tokom vrelih ljetnih dana, budući da prirodnog hlada nema sve dok ne stignete do samog Ano Syrosa.
Ano Syros je danas uspavano mjestašce sa prizorima koji se ne bi postidjeli nijedne razglednice. Pojedine kućice su transformisane u intimne, šarmantne kafiće sa nekolicinom stolova, gdje možete napraviti predah tokom obilaska. Ovdje ćete pronaći i nekolicinu katoličkih crkava, među kojima se posebno ističu Crkva naše Gospe od Karmela i Katedrala Svetog Đorđa. Na samom vrhu naselja nalazi se Anemomylos vjetrenjača, pretvorena u hotelski smještaj.
Ostale znamenitosti ostrva
Iako je većina atrakcija ostrva locirana u Ermoupoliju i Ano Syrosu, te ih sve možete obići pješke, postoji i nekoliko lokaliteta koji se nalaze van utabanih turističkih staza. To su prije svega neke od najljepših plaža Sirosa, ali o njima ću više govoriti u zasebnom odjeljku. Prvo mjesto koje želim spomenuti je Kapela Sveti Stefan, smještena na jugozapadu ostrva i po mojim saznanjima do nje nije moguće doći autobusom. Minijaturna kapela, ne pretjerano fascinantne vanjštine, je atraktivna zbog činjenice da je sagrađena u stijeni, odakle se pruža pogled na jedan od najljepših zalazaka sunca na Sirosu. Međutim, čak i da imate vlastito prevozno sredstvo, računajte da ćete jedan dio puta do kapele morati prepješačiti preko ogoljenog brežuljka.
Druga potencijalno interesantna lokacija je katolički Samostan Sveta Barbara, smješten na putu ka plaži Kini, i mada autobus prolazi ovom rutom, ne zaustavlja se u blizini samostana. Izgrađen je oko 1900. godine, a u okviru njega su se do 1995. godine nalazili tkaonica i sirotište, a danas služi i kao privatno obdanište. Posjetioci mogu vidjeti zanimljivu kolekciju ikona i ručno rađenih tkanina. Kao i na većini grčkih ostrva, na Sirosu ćete vidjeti veliki broj uličnih mačaka, a postoji čak i sirotište za mačke, koje možete posjetiti.
Najbolje plaže na Sirosu
S obzirom da većina ljudi odlučuje posjetiti Siros kao destinaciju za ljetovanje, neizbježno je da se dotaknemo i najboljih ostrvskih plaža. Iako Siros nema fascinantne plaže poput nekih drugih grčkih ostrva na kojima sam bio (recimo Mikonos ili Ios), one su sasvim dovoljno atraktivne da ne biste imali dilemu da li posjetiti ovo ostrvo. Plaže su uglavnom pješčane, dugačke, ali uske u smislu da na njih staje svega nekoliko redova ležaljki. U nastavku slijedi neke koje bih preporučio iz ličnog iskustva.
Kini plaža
Smještena u pješčanoj uvali na zapadnoj strani ostrva, Kini je vjerovatno najpopularnija plaža na Sirosu i do nje će vam trebati nekih 20-ak minuta vožnje autobusom. Plaža nije pretjerano prostrana, iako je relativno dugačka i mjestimice ima prirodan hlad. Uz plažu postoji nekolicina barova, gdje možete iznajmiti ležaljke, koje su u odnosu na Mikonos, pa čak i neke druge plaže na Sirosu, sasvim pristupačne. Dvije mane ove plaže su povremena vjetrovitost, ali to je nešto s čime ćete se morati pomiriti na većini kikladskih ostrva, kao i nešto duži plićak od onoga što bih smatrao optimalnim. Manji dio plaže je prekriven ležaljkama, dok na ostatku slobodno možete prostrijeti svoj peškir.
Galissas plaža
Galissas plaža se nalazi takođe na zapadnoj strani ostrva, ali južnije od Kini, te će vam do nje trebati nešto više vremena nego do prethodne (autobus obično ide do Kini plaže pa nastavlja ka plaži Galissas). Ova plaža je nešto izolovanija u odnosu na Kini, što znači da ćete imati manje propratnog sadržaja. S obzirom da sam Siros posjetio na kraju ljetne sezone, gužve nije bilo. Meni se lično dopala više nego Kini plaža, što zbog ljepšeg okruženja i boje mora, što zbog kraćeg plićaka.
Megalos Gialos plaža
Megalos Gialos se nalazi na jugu ostrva, što bi je po pravilu trebalo činiti nešto zaštićenijom od vjetra u odnosu na prethodne dvije plaže. Iako sam vidio uživo ovu plažu, nisam se na njoj kupao, jer mi djeluje kao da nema mnogo prostora, naročito u poslijepodnevnim satima, tokom plime. Čini mi se kao dobra opcija za porodice s djecom, naravno, ukoliko ulovite slobodno mjesto.
Talara plaža
Talara je minijaturna, intimna plaža, smještena nekoliko stotina metara prije plaže Megalos Gialos. Iako pješčana, nije naročito sjajno uređena, ali ima neki svoj šarm. Malo je problematična za ulazak u vodu, zbog kamenja u prvih nekoliko metara plićaka.
Vaporia (Asteria) plaža
Posljednja plaža koju ću spomenuti je Vaporia, koju ćete na mapama naći i pod imenom Asteria, a pogodna je za one koji se žele okupati u samom Ermoupoliju. Za razliku od pješčanih plaža ostrva, ovdje se radi o izbetoniranoj plaži, čija je glavna prednost to što se nalazi u samom gradu. Mada nisam ljubitelj betonskih plaža, ova je smještena na jako lijepom mjestu, u uvali sa pogledom na Crkvu Svetog Nikole, te bih se vjerovatno okupao na njoj da sam imao koji dan više na raspolaganju. Mana joj je ta što se u more ulazi pomoću stepenica (merdevina), što nije praktično za ljude koje imaju poteškoće u kretanju.
Uz navedene plaže, postoji ih još nekolicina koje možete uzeti u razmatranje, kao što su npr. plaže Varis, Delfini, Achladi, Azolimnos, Varvarousa (pusta plaža), Aetos (pusta plaža) i Agathopes. Do nekih od ovih plaža je moguće doći autobusom, dok će vam za druge trebati vlastiti prevoz.
Ukoliko još uvijek niste donijeli odluku o tome koje grčko ostrvo posjetiti, predlažem da pročitate i moje reportaže sa drugih ostrva kao što su Santorini, Ios i Mikonos.
Preuzimanje teksta i fotografija nije dozvoljeno bez pismene saglasnosti autora.
No comments: