Novogodišnji rezime - 2017. godina kroz putovanja

Ostalo je svega nekoliko dana do isteka 2017. godine, što je ujedno i prilika da, po sada već ustaljenoj praksi, rezimiram svoje ovogodišnje putešestvije i poželim da mi Djeda Mraz u Novoj godini ispuni još poneku želju. Stavivši na papir sve destinacije koje sam posjetio u posljednjih 365 dana, došao sam do zaključka da konačni rezultat nije plodonosan kao u prethodne dvije godine, ali opet se ne mogu požaliti. Upoznao sam dvije nove države, nekolicinu novih gradova, te ponovo obišao neke od svojih omiljenih destinacija.

Sofija, Bugarska

Prvog januara sam osvanuo u Sofiji, prijestonici Bugarske, što je bila prilika da bolje upoznam ovaj grad. Nisam ljubitelj zimskih putovanja, jer me hladnoća dosta ograničava u kretanju, ali opet radije biram da putujem, nego da sjedim kod kuće. Iako ne spada u red najljepših evropskih gradova, Sofija me je prijatno iznenadila čak i tokom sumornih januarskih dana. Grad nije pretjerano okićen tokom praznika, ali oni dijelovi koji jesu su zaista lijepo dekorisani. Posebno bih istakao platoe iznad arheološkog nalazišta Serdika, te pozorišta Ivan Vazov. Tokom prvog januara svi restorani su uredno radili, a povoljne cijene su dodatni razlog da posjetite Bugarsku. Vrijeme sam provodio obilazeći sjajne primjerke religijske arhitekture kao što su Katedrala Aleksandar Nevski, Crkva Sv. Nedelje, Banja Baši džamija, sinagoga i druge, dok sam se u pauzama grijao u sjajnoj piceriji Hugo, smještenoj u glavnoj šetališnoj ulici Vitoša.

Venecija, Italija

Za razliku od 2016. godine kada sam faktički svakog mjeseca išao barem i na vikend izlete, februar i mart 2017. su mi proletjeli, a da nisam mrdnuo nikamo. Stoga sam jedva čekao april, kada sam nakon višegodišnjih nastojanja najzad odlučio da se vratim u Veneciju i obiđem je onako kako sam želio. Ovaj grad sam imao priliku vidjeti na blic tokom maturske ekskurzije prije više od deceniju, i još tada sam bio siguran da ću se ponovo vratiti i istražiti ga do detalja. U prošlogodišnjem rezimeu sam to i ozvaničio na listi želja za ovu godinu. Iako uskršnji praznici nisu najsjajnije doba za posjetu Veneciji, nisam dao da mi raspoloženje pokvari najezda turista, nego sam se prepustio uživanju dok su mi oči upijale svu ljepotu Trga Svetog Marka, Bazilike Santa Maria della Salute i mosta Rialto. Ako želite da istinski osjetite čari Venecije, preporučujem da skrenete sa utabanih turističkih staza i zavučete se u najudaljenije kutke grada, gdje nema nužno remekdjela arhitekture, ali će vas oljuštene fasade i uski kanali povesti kroz vrijeme u neku drugu istorijsku epohu.

Padova, Italija

Pošto uvijek gledam da iz nekog putovanja izvučem maksimum, tako sam i posjeti Veneciji pridružio još jedan grad. Riječ je o Padovi, udaljenoj svega pola sata vožnje, što je prilika koju nisam smio propustiti. Rezervisao sam jedno noćenje, smatrajući da će to biti dovoljno da upoznam najvažnije znamenitosti. Slobodno mogu reći da je ovo jedan od gradova koji su prava mjera za miran, ali dovoljno sadržajan život. Iako je uglavnom u sjeni drugih italijanskih gradova, Padova nudi i više nego dovoljno zanimljivih stvari za vidjeti i obići. Najviše su me se dojmili botanički vrt impresivnog istorijata, zatim Prato della Valle, jedan od najvećih evropskih trgova, te raskošne crkve među kojima je najznamenitija Bazilika Svetog Antuna Padovanskog.

Prag, Češka

Prvi maj već tradicionalno dočekujem putujući po Evropi. Ove godine nisam imao pretjerano ambiciozne planove, a oni su se ogledali u obilasku vodopada u Jajcu, što mi je već duže vrijeme jedna od želja u okviru vlastite države. Međutim, neki nemili iznenadni događaji su mi poremetili taj izlet, tako da je jedna od rijetkih prilika za putovanje propala. Tek sam se krajem juna ponovo uspio organizovati za novi poduhvat. Sebi sam dao zadatak da svake godine moram posjetiti barem jednu ili dvije nove države, a budući da je prošlo već šest mjeseci, a da nisam učinio ništa po tom pitanju, alarm za uzbunu se oglasio. Većinu država u bližem okruženju sam već obišao, tako da je Češka bila prva naredna na „listi za odstrel“.

Brno, Češka

Obilazak neke države je najbolje započeti posjetom glavnom gradu, tako da je izbor pao na Prag kao konačno odredište. Avionom sam stigao do Bratislave, odakle sam uzeo voz za Prag. Putovanja vozom mogu definitivno ubrojati u svoja omiljena. Prolazivši kroz Brno poželio sam da imam barem jedan dan da obiđem i ovaj, drugi po veličini češki grad. Prag sam dugo vremena izbjegavao zbog opšte euforije koja je vladala oko ovog grada, što mi ga je činilo pomalo kliše destinacijom. Znao sam da griješim, a Prag se već u prvim minutama mog boravka pobrinuo da me osvoji svojom čistoćom i ljepotom arhitekture. Karlov most, Starogradski trg, Praški dvorac i Višehrad, samo su neka od mjesta na kojima sam apsolutno uživao. Ipak, ono što me je pomalo odbijalo je ogroman broj turista koji su kvarili idiličnu atmosferu grada. Ocijenio sam da su mi dva dana dovoljna da vidim sve što je trebalo (iako zapravo to nije ni blizu dovoljnog čak ni za moj ludački tempo), te mi trećeg dana đavo nije dao mira i krenuo sam nazad ka Bratislavi, s namjerom da se zaustavim u Brnu.

Bratislava, Slovačka

Znao sam da Brno vjerovatno nikada neću namjenski posjetiti (iako je prvobitni plan za Češku uključivao baš Brno umjesto Praga), tako da sam odlučio iskoristiti ovu priliku. Brno po svojoj ljepoti i turističkom potencijalu nije ni blizu Praga, ali ima i više nego dovoljno sadržaja da vam ne bude dosadno. Natovaren krcatim ruksakom, kao pravi backpacker krenuo sam u ophodnju, otkrivajući iz časa u čas šta se sve krije u ovom gradu. Ovdje sam stigao prilično nepripremljen, tako da osim nekih temeljnih spoznaja nisam imao detaljnijih informacija o gradu. Najvažnije znamenitosti Brna su svakako Katedrala Svetih Petra i Pavla, zamak Špilberk i vila Tugendhat, koju nisam obišao jer zahtijeva prethodnu najavu.

Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Bilo je zanimljivo probuditi se u Pragu, provesti dan u Brnu i predveče stići u Bratislavu, odakle sam sutradan rano ujutro letio nazad kući. Bratislavu sam prije toga posjetio dvaput, tako da sam bio odlično upoznat sa svim njenim sadržajima, ali novost mi je bio boravak u prijestonici Slovačke u ljetnom periodu. Taman što sam uspio obići predivne vrtove palate Grasalkovič, mrak se počeo spuštatiti, tako da mi nije preostalo mnogo prostora za fotografisanje. Prošetao sam starim gradom, popeo se do bratislavskog zamka, uživajući odatle u pogledu na grad. Moram priznati da je nekada dobro kada u okviru jednog putovanja dobijete i gratis posjetu nekom mjestu na kojem ste već bili.

Mostar, Bosna i Hercegovina

Kada sam prošlog ljeta morao otići u Sarajevo kako bih izvadio vizu za Sjedinjene Američke Države, nisam ni slutio da ću se u potpunosti zaljubiti u taj grad.  Od tada sam odlučio da se barem jedanput godišnje vratim tamo i uživam u šetnji Baščaršijom i Ferhadijom. Opet sam se zaputio samostalno, a namjera mi je bila da obiđem neka mjesta koja ranije nisam imao priliku vidjeti. Penjanje uz strme, kaldrmom popoločane uličice do žute i bijele tabije me je razuvjerilo da se nalazim u perfektnoj kondiciji. Ipak, nagrađen sam fantastičnim pogledom na Sarajevo. Drugi highlight ove posjete bio je obilazak Muzeja ratnog djetinjstva, koji prikazuje rat u Bosni 90-ih godina iz perspektive kakvu nećete vidjeti ni u jednom udžbeniku istorije – dječije. Kao neko ko je i sam proveo djetinjstvo u tim okolnostima, bio sam suočen sa najširim spektrom emocija dok sam posmatrao eksponate i čitao objašnjenja istih u vidu segmenata iz ratnog djetinjstva djece u Bosni i Hercegovini.

Kotor, Crna Gora

Iako mi je ljeto nezamislivo bez odlaska na more, posjednjih godina mi je to postala sumorna stvarnost zbog nedostatka slobodnog vremena, tako da sam se obradovao kada mi se ukazala prilika da provedem produženi vikend u Crnoj Gori. Moram biti iskren i reći da sam Crnu Goru poodavno otpisao kao destinaciju za odmor, ali vidjevši brojne divne slike Kotora na Instagramu, poželio sam da posjetim ovaj grad u kojem nikad nisam bio. S obzirom da me mjesto ne drži odavno, svoja skromna tri dana odmora sam podijelio na tri grada: Kotor, Budvu i Skadar. I na sve to sam još ukombinovao noćenje u Mostaru sa jednom ranojutarnjom šetnjom, čisto da se podsjetim zašto volim ovaj grad.

Budva, Crna Gora

Za razliku od Herceg Novog i Budve, Kotor mi se jako dopao, prije svega zbog divnog starog grada koji me je podsjetio na Split i Dubrovnik, a zatim i zbog fantastičnog pogleda sa tvrđave na zaliv. Dodatni plus za Kotor je taj što je manja gužva i onaj vašarski sadržaj karakterističan za crnogorsko primorje je ovdje sveden na podnošljiv nivo. Budva se našla na listi za obilazak isključivo iz razloga što nikada nisam bio tamo, a nisam se planirao vraćati u Crnu Goru u bliskoj budućnosti. Unaprijed sam znao da mi se neće dopasti, i zaista mi se nije ni dopala.  Ako bih morao izdvojiti nešto pozitivno, to bi onda bio fotogeničan stari grad, u kome se može osjetiti dašak Mediterana.

Skadar, Albanija

Jedan od najznačajnih razloga zbog kojih sam se nakon toliko vremena ponovo spustio do Crne Gore jeste i neposredna blizina albanskog grada Skadra. Dugo sam tražio „žrtvu“ koja će sa mnom pohoditi ovaj zabačeni kutak Balkana, a kada je prijatelj najzad pristao mojoj sreći nije bilo kraja. Osim što je Albanija trebalo da bude trideseta država na mojoj mapi, zanimalo me je šta se krije iza brojnih predrasuda koje vladaju o ovoj državi. Iako bih više volio da sam bio u prilici da posjetim Tiranu ili neki od primorskih gradova, zadovoljio sam se i izletom u Skadar, koji je klasičan grad pretežno komunističke arhitekture, ali sa nekoliko potencijalno zanimljivih lokaliteta. Osim lijepo sređenog centra grada koji se može obići za nekih sat vremena, glavne zanimljivosti Skadra se zapravo kriju van grada. Prva je otomanski most Mes iz 18. vijeka, a druga tvrđava Rozafa čija starost seže 2000. godina u nazad i o kojoj su ispredane brojne legende.

Novi Sad, Srbija

Period od septembra do novembra sam iskoristio da posjetim nekoliko lokacija u Vojvodini, počevši od Subotice, Novog Sada, Sremskih Karlovaca, pa do dvorca Fantast smještenog u blizini Bečeja. Novi Sad mi se dopao i djeluje kao grad u kome bih mogao čak i da živim. Subotica me je posebno oduševila i mogu reći da mi je to najljepši grad u Srbiji, jer djeluje uredno, sigurno i civilizovano. Sremski Karlovci su simpatična mala varoš sa bogatom istorijom i zanimljivom arhitekturom. Ni o jednom od ovih mjesta (osim Fantasta) nisam namjenski pisao, jer smatram da ih za vrijeme koje sam tamo proveo nisam mogao dovoljno upoznati, tako da im se definitivno planiram vratiti, a zatim vam prenijeti cjelovite utiske.

Dvorac Fantast, Srbija

Još jedna u nizu mojih putničkih tradicija jeste slavljenje rođendana negdje van grada, a po mogućnosti i države. Nakon što sam prethodne rođendane izletovao u Zagreb, Pečuh i Budimpeštu, ove godine sam se, na nagovor prijatelja, odlučio na nešto ambicioznije. Dilema je bila da li otići u Štokholm i tako dodati još jednu državu na svoju mapu, ili se podsjetiti Malte, meni omiljene destinacije. Iako više volim obilaziti nove države, nego se vraćati u stare, odluka je donesena u korist Malte zbog prijatnije klime. Tri dana provedena na Malti su bila predivno iskustvo i odličan način da zaključim ovu godinu, jer sam svoju omiljenu državu mogao doživjeti u potpuno drugačijoj atmosferi u odnosu na ljeto.

Popajevo selo, Malta

Wishlist

Lista želja je sastavni dio mog novogodišnjeg rezimea, a pogledavši prošlogodišnju čije sam stavke skoro i zaboravio, iznenadio sam se činjenicom da sam realizovao čak 3 od 5 ideja. Vratio sam se u Veneciju i na Maltu, te posjetio Albaniju. Što se tiče želja za 2018. godinu, malo sam skeptičan zbog razdoblja kroz koje trenutno prolazim i koje je toliko puno neizvjesnosti da ne mogu čak ni proljetne praznike da planiram. Ipak, usudiću se da poželim nekoliko mjesta, pa ko zna, možda mi se nešto i ostvari. Redoslijed je nasumičan, bez posebnih prioriteta.

1.  Gruzija

Gruzija, skupa sa Armenijom i Azerbejdžanom, već neko vrijeme golica moju maštu. Nama relativno nepoznata država, u posljednje vrijeme sve više privlači pažnju odvažnih putnika, ali i moju. Volio bih da posjetim Tbilisi, Batumi i Kutaisi u Gruziji, ali za taj poduhvat će mi trebati više vremena za organizaciju i samo putovanje nego što sam trenutno u mogućnosti sebi da priuštim. Iako me privlače i preostale dvije države Kavkaza, Gruzija mi je posebno interesantna, a olakšavajuća okolnost je i ta što ne moram razmišljati o vizi. Kao avanturistu, takođe me intrigiraju i Abhazija, te Gorski Karabah, paradržave nastale u sukobima između Gruzije i Rusije, odnosno Armenije i Azerbejdžana.

2. Štokholm

Planirajući rođendansko putovanje, ali i čitajući iskustva drugih putnika, po prvi put sam se zainteresovao za Štokholm, prijestonicu Švedske. Nikada nisam bio u Skandinaviji, a mislim da je upravo ovaj grad najbolji početak za upoznavanje sjevera Evrope. Ipak, u jednom sam čvrsto odlučan – Štokholm i ja se možemo družiti isključivo ljeti.

3. Transilvanija

Rumunija je, uz Maltu, moja omiljena država, a Transilvanija njen najdraži region. Iako sam prošao većim dijelom ove teritorije, u narednoj godini bih volio ponovo otputovati tamo i podsjetiti se zašto volim Brašov, Sigišoaru, te predivne dvorce Peleš i Bran okružene dramatičnim Karpatima.

4. Drezden

Njemačka mi se iz godine u godinu čini sve privlačnijom. Inicijalna želja što se tiče ove države mi je bio Berlin (u koji nažalost još nisam otputovao), međutim u posljednje vrijeme primat preuzima Drezden, čije me slike svaki put zakuju za ekran i tjeraju da se divim crkvi Frauenkirche. Postoji još nekoliko potencijalno interesantnih mjesta koja bih volio vidjeti u Njemačkoj, kao što su Nirnberg i Wurtzburg.

5. Sve što sam poželio ranijih godina, a nije se ostvarilo 😁

Koja je vaša omiljena destinacija ove godine i gdje biste voljeli putovati u 2018.? Podijelite svoje želje u komentarima.