Malta u 3 dana - dan 2 - atrakcije ostrva Malta (šta posjetiti?)

Drugi dan boravka na Malti bio je rezervisan za obilazak istoimenog ostrva, ujedno i najvećeg u cijelom arhipelagu. Znao sam da vjerovatno neću uspjeti da realizujem sve što sam zamislio, ali vrijedilo je pokušati. Ustao sam najranije što sam mogao, brzopotezno se spremio i napustio apartman. Sivi oblaci i mokar pločnik nisu obećavali najbolje uslove za boravak napolju i fotografisanje, ali morao sam se zadovoljiti onim s čime smo u tom momentu raspolagali. Iz Gzire smo uhvatili autobus za Sliemu i tamo izašli nakratko kako bismo fotografisali panoramu Valete, koja se nalazi na suprotnoj strani zaliva. Najbolje mjesto za ovo je pješački most Tigne i šetalište koje se nalazi pokraj njega. Budući da nam vrijeme nije išlo na ruku, nismo se mnogo zadržavali ovdje, nego smo se zaputili dalje ka naselju Melieha koje je trebalo da bude naše sljedeće stajalište.

Rotonda u Mosti

Na putu do Melliehe se prolazi kroz Sliemu i St Julian's, dva iznimno popularna i međusobno spojena grada, pa je veoma teško ocijeniti gdje se jedan završava, a drugi počinje. Nijedno od ova dva naselja nema neke posebno interesantne znamenitosti, ali su centar noćnog života Malte i dobre polazne stanice za posjetu ostalim dijelovima ostrva. Vožnja do Melliehe je potrajala nešto duže, budući da se ovo naselje nalazi skoro na samom sjeveru, nedaleko od trajektne luke za Gozo. Glavni motiv posjete bio je obilazak kompleksa koji čine parohijska crkva i Hram naše Gospe od Melliehe, sa još nekoliko pratećih objekata. Mellieha je takođe sjedište jedne od najpopularnijih pješčanih plaža na ostrvu, ali novembar nije mjesec za tu vrstu aktivnosti.

Panorama Valete

Izašli smo na stanici koja se nalazi podno centra sela, tako da smo se morali pješke vraćati par stotina metara unazad. Pokušali smo sebi prekratiti put, našavši neki sumnjivi tunel ispod utvrde. Ušli smo u uzak i mračan tunel koji se u jednom momentu počeo naglo uspinjati, pa je kretanje kroz njega zahtijevalo angažman sva četiri ekstremiteta. To nas je nagnalo da shvatimo da prava namjena ovog tunela nije prečica za pješake, a pošto je sklisko stjenovito tlo dodatno otežavalo kretanje, naposlijetku smo odustali da ne bismo postali žrtve vlastite gluposti ili neke zvjerke koja se tu nastanila. Vratili smo se na regularan put, koristeći usput priliku da uživamo u pogledu na parohijsku crkvu. Dobra stvar u Melliehi, ali i u nekim drugim mjestima na Malti jeste dostupnost besplatnog javnog toaleta.

Zanimljiv spomenik u Sliemi

Glavni zadatak tog dana mi je bio stići u mjesto Mgarr (nemojte ga pomiješati sa istoimenim mjestom na Gozu), gdje se nalazi Parohijska Crkva Uznesenja Blagoslovene Djevice Marije (crkve im mahom imaju kilometarske nazive), na koju sam slučajno nabasao listajući slike Malte na internetu. Želio sam je uživo vidjeti i fotografisati, ponajviše iz razloga što me je izgledom podsjećala na meni omiljenu maltešku građevinu, rotondu u Mosti. Čekanje autobusa na stanici se odužilo, a ja sam vrijeme kratio jedući čips i slušajući Britanke koje su neumoljivo brbljale, uvukavši u razgovor i druge ljude koji su čekali autobus. Vani je bilo poprilično svježe, a autobusi su prolazili jedan za drugim, no našem nije bilo ni traga. Odluka je pala na to da uđemo u prvi sljedeći autobus i odatle pokušamo naći drugu liniju za Mgarr, za koji nije postojalo mnogo prevoznih opcija.

Mellieha

Završili smo u mjestu St Paul's Bay, za koje pretpostavljam da je ljeti veoma živo, no sada je djelovalo potpuno pusto i sumorno. Išli smo od jednog do drugog autobuskog stajališta, pokušavajući da pronađemo neku opciju koja bi nas odvela na odredište, ali ništa nam nije išlo na ruku. Uskoro se prolomio pljusak, a temperatura spustila za nekoliko stepeni. Po nesreći, ja sam se tog dana obukao laganije nego prethodnog kada je napolju bilo daleko prijatnije. Naredni sat vremena se pretvorio u nasumično hvatanje autobusa, čisto da ostanemo u pokretu. Završili smo u Bugibbi, još jednom neinspirativnom ljetovalištu, a odatle uhvatili prevoz za Mostu. Vjetar je toliko šibao da sam morao sa obje ruke držati svoj krhki kišobran. Na kraju sam bio prinuđen da potražim zavjetrinu da spasim i sebe i njega, te da odatle vrebam autobus. Olakšanje je uslijedilo nailaskom linije za Mostu.

Parohijska crkva u Melliehi

Mosta je gradić u središtu ostrva i dobra polazna tačka ako treba da stignete do drugih lokaliteta na Malti. Centralna atrakcija grada je monumentalna crkva iz 19. vijeka, posvećena Djevici Mariji, čiji je kružni oblik inspirisan izgledom rimskog Panteona. Kupola crkve spada u red najvećih u Evropi i svijetu. Tokom Drugog svjetskog rata granata težine oko 450 kg je probila kupolu crkve i kotrljavši se njenom unutrašnjošću ostala neeksplodirana. Posjeta crkvi je dopuštena u vrijeme službe, a inače je uglavnom zaključana. Prilikom prethodne posjete Malti, nisam imao priliku da uđem unutra, a nisam bio ni prikladno odjeven. Ni ovoga puta mi se nije posrećilo, jer sam stigao u Mostu dva sata prije prve mise.

Bugibba

Sačekao sam novi autobus, za koji sam vjerovao da će me odvesti u Mgarr, ali sam na kraju završio u Birkirkari, najvećem malteškom gradu. Ovo mi je izazvalo blažu frustraciju, ali jedan dio mene se nije bunio, pošto je razgledanje ostrva bilo ugodnije kroz prozore toplog autobusa. Više nisam siguran kojim sam se linijama u narednih sat vremena kretao (mislim da je i Valeta nekako uključena u cijelu priču), ali sam naposlijetku sjedio u pravom autobusu koji me je doveo u Mgarr. Već po samom prilazu naselju moglo se naslutiti da osim te jedne crkve, tu nema šta drugo da se vidi. Ipak, za mene je to bio dovoljan razlog da se zaputim tamo. Ako ništa, ovdje nije padala kiša. Zanimljivo je da je crkva izgrađena donacijom lokalnog stanovništva, koji su svoj novac zarađivali prodajom raznih proizvoda, a naročito jaja. Smatra se da je to razlog zašto kupola crkve ima baš jajast oblik.

Rotonda u Mosti

Neko vrijeme sam se zadržao ovdje, obišavši usput i enterijer crkve, koja je u momentu mog dolaska bila otvorena. Unutrašnjost je jednostavna, a pošto je u toku bila molitva, nisam htio da smetam pa sam se ubrzo udaljio. Poslijepodne je već uveliko odmaklo, a ja sam imao na umu da posjetim još Mdinu i Rabat, dva iznimno značajna malteška grada. Autobus se stvorio u idealnom trenutku, što je bila lijepa promjena u odnosu na dosadašnji raspored koji mi nije išao u prilog. Bilo nas je svega troje u autobusu, a vozač se ubrzo zaustavio i izašao da zapali cigaretu, objašnjavajući nam kako mora napraviti pauzu da bi se uklopio u raspored dolaska na naredne stanice.

Crkva u selu Mgarr na Malti

U daljini se ukazala Mdina, a činilo se da se najcrnji oblaci nalaze baš nad njom. Za dolazak do tamo morali smo ponovo proći kroz Mostu i odatle novom linijom nastaviti ka Mdini. S obzirom da se većina stajališta gradskog prevoza u Mosti nalazi pored rotonde, zaustavili smo se pokraj nje, a meni je upalo u oči da iz crkve izlaze ljudi. Požurio sam ne bih li napokon uspio vidjeti i enterijer, te mi je najzad to i pošlo za rukom. Kupola crkve nije oslikana freskama kao što bi se očekivalo od hrišćanskog sakralnog objekta, nego geometrijskim oblicima. Nisam imao previše vremena za razgledanje, jer se napolju spuštao mrak, a još jedan propušteni autobus bi rezultirao propašću ostatka dana.

Mgarr na Malti

Iako smo ovaj put imali više sreće, postalo je izvjesno da u Mdinu nećemo stići za vrijeme dnevne svjetlosti, a u Rabat vjerovatno nikako. Ova dva grada su nastala tako što su Arapi podijelili rimski grad Melita na dva dijela: citadelu koju su nazvali Mdina i ostatak starog naselja koji i dan danas nosi naziv Rabat. Zbog svoje pozicije u unutrašnjosti ostrva, Mdina je tokom srednjeg vijeka bila prijestonica Malte, a mnogi vjerski redovi su podigli svoja sjedišta u blizini njenih zidina. Kada je Viteški red došao na vlast 1530., shvatili su da bi bilo bolje da se glavni grad preseli u blizinu luke, gdje su usidrene njihove galije. Tako je došlo do izgradnje Valete i napuštanja Mdine, koja je stekla status starog grada. Dio populacije se preselio u novu prijestonicu, ali su stare aristokratske porodice koje su posjedovale velika imanja u Mdini, uglavnom ovdje i ostale.

Kupola rotonde u Mosti

1724. godine veliki majstor De Vilhena je izgradio i sada stojeću glavnu ulaznu kapiju, zamjenivši prethodnu sa mostom koji se podizao. Unutar gradskih zidina se nalazi nekolicina znamenitih građevina kao što su palata Vilhena iz 18. vijeka, u kojoj se nalazi prirodoslovni muzej, zatim elegantne palate u ulici Villegaignon, te katedrala Sv. Pavla. Katedrala je skoro u potpunosti stradala u razornom zemljotresu iz 1693. godine, a sačuvane su ostale sakristija i prostor za zbor. Odmah se pristupilo izgradnji nove katedrale u baroknom stilu, po nacrtima arhitekte Lorenza Gafe. Iako sam zatekao potpuno pust grad, okupan tamom i kišom, katedrala je bila otvorena za posjete. Za razliku od većine crkava na Malti, katedrala Sv. Pavla je ukrašena freskama, a podovi mozaicima. Interesantno je da se ispod pojedinih podnih ploča nalaze i aristokratske grobnice.

Ulazna kapija u Mdinu

Osim katedrale, u ova doba nije radilo mnogo toga, tek nekolicina restorana i trgovina. U Rabat nije imalo smisla ići, a ako vas put nanese tamo nemojte propustiti Crkvu Sv. Pavla, muzej antikviteta iz rimskog perioda, te katakombe, među kojima su najpoznatije one Sv. Pavla i Sv. Agate. S ozbirom da je Rabat tokom istorije bio sjedište brojnih religija, ovdje je moguće vidjeti paganske, jevrejske i hrišćanske katakombe. Ukoliko budem u prilici da ponovo posjetim Maltu, Rabat će se svakako naći na vrhu mojih prioriteta. 

Katedrala Sv. Pavla u Mdini

Hladno novembarsko veče završilo se čekanjem autobusa za St. Julian's, koji mi je postao tradicionalno odredište za večeru. Promrzao i mokrih nogu, držao sam rasklimani kišobran dok je kiša polako sipila, a autobusi svi zaredom ignorisali činjenicu da se na stanici nalazi desetak putnika. Jedan se napokon smilovao i stao nam, a ja sam ostatak vožnje do St. Julian'sa naizmjenično držao stopala na grijaču podno sjedišta. Još jedan dan sam proveo jurcajući s jednog na drugi kraj ostrva, zanemarujući osnovne životne potrebe, jer glad za prizorima predivne Malte je bila daleko veća od gladi za hranom.

Unutrašnjost katedrale Sv. Pavla u Mdini

Sutrašnji dan je bio rezervisan za Valetu o čemu će biti više riječi u narednom nastavku putopisa, a ja ću iskoristiti priliku da spomenem još neka mjesta koja potencijalo treba vidjeti ukoliko ste na Malti. Neka od njih sam imao priliku vidjeti prilikom prethodne posjete, a neka će ostati motiv za ponovni dolazak ovamo. Nasuprot Valete se nalaze tri spojena grada: Vittoriosa, Senglea i Cospicua, koje treba da posjetite ukoliko ste ljubitelj arhitekture, istorije i muzeja (pomorski i etnografski muzej U Vittoriosi). Na Malti se nalazi i nekoliko praistorijskih hramova, kao što su Hal Saflieni Hypogeum u Paoli koji datira iz perioda između 4100. i 2500. godine p.n.e., zatim Tarxien hramovi, Hagar Qim hram iz bakarnog doba i Mnajdra hramovi. Svi navedeni hramovi su manje više naslage kamenih blokova i nemaju neku fascinantnu vizuelnu vrijednost, ali njihova starost zahtijeva respekt.

Katedralni muzej u Mdini

U Paoli se takođe nalazi i jedina malteška džamija, kao i veoma monumentalna Crkva Hrista kralja. Ostrvo Malta nije ostalo dužno ni ljubiteljima prirode, pa tako osim sjajnih pješčanih plaža, postoji i mjesto zvano Blue Grotto, sa fascinantnim stjenovitim formacijama i netaknutom prirodom. Jugoistok ostrva sam djelimično istražio prilikom prethodne posjete Malti, obišavši mjesta Marsaxlokk (Marsašlok) i Birzebbugia. Ovaj dio ostrva me se ponajmanje dojmio, pa tako ovaj put nisam htio gubiti vrijeme na njega, iako se Marsašlok često promoviše kao autentično ribarsko selo gdje možete vidjeti dosta tradicionalnih šarenih čamaca i uživati u kupovini na lokalnoj pijaci. Ako imate dovoljno vremena možete ga obići, ali ja bih fokus radije stavio na prethodno opisana mjesta. Nadam se da sam vam barem djelimično uspio prenijeti dio malteške atmosfere i podstaći vas da razmislite o pridruženju ove države vašoj putničkoj mapi.