Vodič kroz Samarkand, Uzbekistan - šta vidjeti?

Samarkand je treći po veličini grad u Uzbekistanu i vjerovatno najzvučnije ime na Putu svile, gdje je i započela moja uzbekistanska avantura. Grad je prostran, te satkan od kontrastnih prizora, gdje ćete s jedne strane vidjeti moderne stambene komplekse, s druge trošna i prašnjava naselja, s treće sovjetske zgrade i naposlijetku grandiozne spomenike moćnog Tumuridskog carstva. Prije čitanja ovog teksta, preporučujem da prvo pročitate moj Vodič za samostalnu organizaciju putovanja u Uzbekistan, gdje sam detaljno objasnio sve što treba da znate prije posjete ovoj nevjerovatnoj zemlji. Jedanput kada ste savladali osnove, vratite se na ovaj tekst, u kome ću vam predstaviti najznačajnije lokalitete koje morate obići u Samarkandu, ali i dati nekoliko korisnih savjeta oko izbora smještaja, restorana, mjenjačnica i drugih sitnih detalja koji će vam olakšati boravak.

 

Šta vidjeti u Samarkandu?

 

Registan trg

 

Obilazak Samarkanda je najbolje započeti na Registanu, prostranom trgu koji je u 15. vijeku dizajnirao sultan, matematičar i astronom Ulug-Beg, a nadograđivali su ga njegovi nasljedici. Registan je uokviren trima medresama ukrašenim šarenim pločicama sa raskošnim motivima, koje svjedoče moći Timuridskog carstva, čiji je Samarkand bio glavni grad. Najstarija od tri mederese je Ulug-Begova medresa, smještena na lijevoj strani trga, dok su preostale dvije naknadno sagrađene. Šerdor medresa iz 17. vijeka, smještena prekoputa Ulug-begove je karakteristična po motivima tigrova na svom pročelju. Tillakori medresa, smještena između prethodne dvije je posljednja izgrađena, i jedan je od najljepših primjera turkijske arhitekture.

 

Medresama se možete besplatno diviti sa platoa ispred trga, a ulaz u kompleks košta 65.000 soma, što je oko 4,50 eura (to je ujedno najskuplja ulaznica za neku znamenitost u Uzbekistanu). Unutrašnjost medresa je pretvorena u muzeje i trgovine suvenira, a najintrigantniji detalj enterijera je džamija u sklopu Tillakori medrese, ukrašena zlatnim i plavim detaljima, koji oduzimaju dah. Poseban doživljaj je posjetiti plato ispred trga u večernjim satima kada se odvija svjetlosno-muzički performans, u kome se na fasadama medresa smjenjuju živopisna obojena svjetla u ritmu muzike.

 

Mauzolej Amira Timura (Guri Amir)

 

Amir Timur je jedno od najznačajnijih imena uzbekistanske istorije i danas ga smatraju za nacionalnog heroja. Ovaj turkijsko-mongolski osvajač koji je živio u 14. i 15. vijeku, smatra se osnivačem Timuridskog carstva, koje je obuhvatalo značajne teritorije Centralne Azije, Irana i Bliskog Istoka. Kako bi legitimizovao svoju vlast, sebe je promovisao kao potomka Džingis Kana, ne po krvnoj, nego po bračnoj liniji. Rođen je u mjestu Šahrisabz, nedaleko od Samarkanda. Bio je poznat po svojim vojnim uspjesima, ali i brutalnosti, jer su njegova osvajanja često uključivala masakre širokih razmjera. S druge strane, ulagao je dosta u umjetnost, ahritekturu i nauku, a njegov potomak je i ranije pomenuti Ulug-Beg, zaslužan za izgradnju Registana.

 

Amir Timur je običavao da svoje vojne operacije sprovodi u proljeće, ali je sudbina htjela da njegovo posljednje osvajanje otpočne tokom zimskog perioda. Tokom vojne operacije protiv dinastije Ming, Timur se iznenada razbolio i umro prije nego li je uspio i doći do kineske granice. Njegovo tijelo je balzamovano mošusom i ružinom vodicom, umotano u platno i položeno u kovčeg od ebanovine, a zatim poslano za Samarkand. Amir Timur je sahranjen u mauzoleju Guri Amir (Gur-e Amir), čija je izgradnja započela još za vrijeme njegovog života, kao posljednje počivalište njegovog unuka Muhameda Sultana, kojeg je Timur nadživio. Timur je za sebe prvobitno namijenio manju grobnicu u rodnom mjestu Šahrisabzu, nedaleko od njegove palate Ak-Saray. Budući da je umro tokom zimskog perioda, kada su putevi bili zameteni snijegom, naposlijetku je sahranjen u Samarkandu.

 

Grandiozni mauzolej sa tirkiznom kupolom čuva ne samo grob Amira Timura, nego i njegovih sinova Šahruka Mirze i Miran Šaha, te unuka Muhameda Sultana i Ulug Bega. U nadolazećim vijekovima je postojalo nekoliko pokušaja otuđenja Timurovog sarkofaga, ali su završavali neslavno zbog navodne kletve koja je pratila svaki pokušaj skrnavljenja groba. Najpoznatiji slučaj je onaj iz 1941. godine, kada je sovjetski naučnik Gerasimov otvorio grob svega dva dana prije nego li će nacistička Njemačka napasti SSSR. Navodna kletva je ukazivala na to da će se onaj ko se usudi otvoriti grobnicu, suočiti sa mnogo opasnijim neprijateljem, nego što je on sam.

 

Prema pričama, Staljin je vjerovao u ovu legendu, te je naredio da se Timur ponovo sahrani, u skladu sa islamskim običajima. Nakon mjesec dana Sovjeti su uspjeli pobijediti Naciste u bici kod Staljingrada. Mauzolej je 20. vijek dočekao u prilično lošem stanju, te je od 1950. godine započela postepena obnova, pri čemu je kupola presvučena novim majolika pločicama, a zatim se prešlo na renoviranje enterijera tokom 1970-ih.  Danas je mauzolej jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija u Samarkandu, i možete ga posjetiti za oko 50.000 soma (oko 3,5 eura). Nedaleko od mauzoleja, na kružnom toku nalazi se i veliki kip Amira Timura, kao i manji Ruhabad mauzolej.

 

Bibi Hanim džamija

 

Treća lokacija koju ne smijete propustiti u Samarkandu je Bibi Hanim džamija, koja važi za remek-djelo timuridske renesanse. Sagrađena je početkom 15. vijeka, a u to vrijeme je smatrana jednom od najimpresivnijih džamija u svijetu. Nakon povratka iz vojnog pohoda na Indiju, Amir Timur je 1399. izabrao mjesto za novu džamiju, okupivši tim stručnjaka koji će raditi na njoj. Pošto je često bio u osvajačkim misijama, nije lično mogao nadzirati gradnju džamije, te je tu ulogu preuzela njegova supruga Saraj Mulk Hanim, koja je i naručila njenu gradnju. Zbog toga je džamija postala poznata kao Bibi Hanim džamija.

 

Izgradnja ovako monumentalne građevine je bila preambiciozan projekat za to vrijeme, te su se zbog kompleksnosti posla i žurbe da se što prije dovrši, u strukturi džamije potkrale određene greške, koje su kasnije uticale na njenu stabilnost i ubrzano propadanje. Džamija je 20. vijek dočekala u ruševnom stanju, kojem je doprinio protok vremena i zemljotres 1897. godine. Od 1974. godine je započela kompleksna rekonstrukcija džamije, a radovi su i dalje u toku. Ulaznica za džamiju košta 50.000 soma (oko 3,5 eura).

 

Nasuprot kompleksa džamije nalazi se Bibi Hanim mauzolej, koji je i posljednje počivalište supruge Amira Timura, te jedan od rijetkih sačuvanih primjeraka ženske grobnice iz vremena Timuridskog carstva. Unutrašnjost mauzoleja je jednostavnija u odnosu na druge slične građevine u Samarkandu, a ukoliko želite posjetiti njegovu unutrašnjost, moraćete kupiti posebnu ulaznicu (30.000 som). Mauzolej možete slobodno i preskočiti, osim ako niste baš veliki zaljubljenik u istoriju ovog dijela svijeta.

 

Šahi-Zinda (Shah-i-Zinda)

 

Posljednja lokacija koju želim istaknuti u Samarkandu je Šahi-Zinda, nekropola smještena u sjeveroistočnom dijelu grada. Ovu aleju mauzoleja, sagrađenih u periodu od 11. do 15. vijeka, kao i u 19. vijeku, krase neke od najraskošnije dekorisanih pločica u islamskom svijetu. Naziv nekropole koji se prevodi kao „Grobnica živućeg kralja“ potiče od originalnog i najvažnijeg svetišta za koje se vjeruje da je grob u kojem leži Kusam ibn Abas, rođak i sljedbenik poslanika Muhameda, koji je u 7. vijeku donio islam u ove krajeve. Najbogatije ukrašeni mauzoleji, datiraju iz vremena Timuridskog carstva (14. i 15. vijek).

 

Svetište Kusama postojalo je ovdje na rubu Afrosiaba oko sedam vijekova prije nego što su Timur, a kasnije Ulug-Beg sahranili svoju porodicu i miljenike u blizini svetosti izvornog svetišta. Najljepša grobnica je mauzolej Shodi Mulk Oko, počivalište Timurove sestre i nećakinje, druga s lijeve strane nakon ulaznih stepenica. Izvrsni rad od majolike i terakote je bio tako iznimne kvalitete da nije zahtijevao gotovo nikakvu restauraciju.

 

Nakon što su nekim čudom preživjele više od sedam vijekova uz samo manje popravke, mnoge su grobnice bile agresivno i kontroverzno restaurirane 2005. godine. Kao rezultat toga, veliki dio briljantnog mozaika, majolike i terakote koje vidite danas nije originalan. Budući da je Šahi-Zinda mjesto hodočašća, prilikom posjete se obucite pristojno i poštujte pravila ponašanja. S obzirom da je riječ o jednom od najpopularnijih lokaliteta u Samarkandu, ukoliko želite da izbjegnete gužvu, dođite odmah ujutro na otvaranje (otvara se u 7 ujutro), jer će doživljaj posjete biti drugačiji.

 

Ostala zanimljiva mjesta u Samarkandu

 

Iako su četiri prethodno spomenuta mjesta ujedno i najvažnije znamenitosti, bez kojih se ne može reći da ste propisno obišli Samarkand, grad nudi i nekolicinu drugih mjesta vrijednih pomena i obilaska. Za početak ću spomenuti Hazrat Hizr džamiju iz 19. vijeka, smještenu na brdu nasuprot Šahi-Zinde. U okviru kompleksa džamije 2018. godine je otvoren mauzolej prvog predsjednika Republike Uzbekistan, Islama Karimova. Izgradnja mauzoleja je predstavljala izazov, jer je džamija pod zaštitom UNESCO-a, te je bilo neophodno na adekvatan način uskladiti arhitekturu dvije građevine iz različitih istorijskih epoha. 

U Samarkandu možete naići i na nekolicinu crkava, a najistaknutija je ruska pravoslavna Crkva Aleksija Moskovskog. Nedaleko od crkve se nalazi Muzej prijateljstva Kine i Uzbekistana, smješten u neobičajenoj plavoj zgradi. Ulugbeg opservatorij je bio najveći opservatorij Centralne Azije, čijim je ostatke i pripadajući muzej možete takođe obići u Samarkandu. Ukoliko želite da bolje upoznate život i kulturu Uzbekistana, preporučujem da posjetie Siab bazar, fabriku svilenih tepiha ili odete na jednu od vinskih tura. Spomenuću još i Silk Road Samarkand, jedinstven turistički kompleks koji čini 8 hotela, vještačko jezero, parkovi, kafići i drugi sadržaj koji spaja modernu i tradicionalnu stranu Uzbekistana.

 

Gdje odsjesti, jesti i mijenjati novac u Samarkandu?

 

Nakon što sam vas upoznao sa najvažnijim znamenitostima Samarkanda, vrijeme je da spomenem još nekoliko korisnih informacija koje sam možda propustio spomenuti u svom Vodiču za samostalnu organizaciju putovanja u Uzbekistan. Budući da je Yandex taksi iznimno jeftin, lokacija smještaja u Samarkandu nije toliko važna, ali ja sam ipak želio da mi neke osnovne znamenitosti budu na pješačkoj udaljenosti. Stoga sam gledao da izaberem hotel u krugu Registana. Kako je moje putovanje započelo i završilo u Samarkandu, to bi značilo da sam boravio u dva različita hotela. 

Prvi je bio Light hotel, smješten veoma blizu Registana. U pitanju je mali, porodični hotel, lociran u naizgled ne baš najuglednijoj četvrti, ali to ne treba mnogo da vas brine, jer je Uzbekistan sigurna zemlja. Hotel je nov, uredan, sa veoma udobnim krevetima, a jedino što bih vam savjetovao jeste da prilikom rezervacije naglasite da želite sobu s prozorom (ovo važi za sve hotele). Domaćin će vam ponuditi čak i da vas doveze/odveze sa aerodroma/željezničke stanice. Drugi hotel je bio Vasiev's, u kome sam boravio posljednju noć i nešto je udaljeniji od Registana, mada je i dalje moguće dopješačiti. Bez obzira koji od ova dva hotela izaberete nećete pogriješiti. Svakako prije izbora provjerite najnovije recenzije na Bookingu, kako biste bili sigurni da nije došlo do nekih promjena u kvalitetu usluge.

 

Tokom boravka u Samarkandu, jeo sam u dva restorana. Prvi je Oasis garden, koji posjećuju pretežno Rusi. Restoran djeluje ugledno i povoljan je za naš standard, ali mana su mu jelovnik na ruskom (moraćete se snalaziti sa google translate) i nešto manje porcije od onoga što bih smatrao standardom. Drugi restoran je Emirhan i nakon što sam ga otkrio, više nisam mrdnuo odatle. Nalazi se u ulici iza Registana, i rekao bih da spada u kategoriju otmjenijih restorana (ali opet kažem cjenovno pristupačan čak i za nas sa Balkana). Ambijent je divan, a hrana preukusna, te možete birati između internacionalne i domaće kuhinje. O zamjeni novca sam pisao u vodiču, ali ću vam ovdje svakako još jedanput ostaviti tačnu lokaciju mjenjačnice („pošte“). Dobar izbor suvenira imate u ulici „Taškentska“, kod Bibi Hanim džamije, kao i unutar medresa na Registanu, gdje se možete i cjenkati. 

Preuzimanje fotografija i teksta nije dozvoljeno bez pismene saglasnosti autora.