Vodič kroz Hodmezevašarhelj, Mađarska - šta posjetiti?

Vjerujem da vas većina nikada nije čula za grad po imenu Hodmezevašarhelj, a još manja šansa je da ćete ga znati locirati na mapi ili mu iz prvog pokušaja pravilno izgovoriti ime. Pitate se kako sam onda ja saznao za njega? Otkad sam počeo ozbiljnije da se pripremam za putovanja, imam običaj da prije polaska proučim ne samo mapu grada, nego i okoline jer ne želim da se desi da propustim nešto što vrijedi vidjeti, pa da se kasnije zbog toga kajem. Prilikom planiranja izleta u Segedin, grad na jugoistoku Mađarske, krenuo sam da pretražujem okolna mjesta i već u prvim pokušajima spazio sam grad čudnog naziva Hódmezővásárhely. Osim samog imena, zainteresovale su me i fotografije na osnovu kojih se moglo naslutiti da tu zaista ima nešto da se vidi. Hodmezevašarhelj ili Vašrelj, kako sam kasnije saznao da ga još nazivaju kod nas, svakako nije jedna od utabanih turističkih staza, ali mislim da će vas ono što slijedi navesti da razmislite o tome da ga posjetite.

Kossuth trg sa spomenikom Lajosu Kossuthu

Nakon predivne subote provedene u Segedinu, u nedjelju oko podne smo se zaputili do Hodmezevašarhelja. Vrijeme napolju nije bilo baš najsjajnije, ali činjenice da je gradić od Segedina udaljen nepunih pola sata vožnje i da nije bilo padavina presudile su u korist nastavka mađarske avanture. Koristili smo navigaciju, mada dovoljno je i da pratite saobraćajne znakove na putu i za tren oka ste na odredištu. Pošto nisam imao mapu grada, nego samo njene segmente uslikane na telefonu, isprva smo se malo mučili u pokušaju da nađemo centar grada budući da smo se parkirali u jednoj od sporednih ulica. 

Spomenik bivšem gradonačelniku Andrasu Rapscaku

Ako posjećujete Mađarsku nedjeljom, a naročito ova manja mjesta, očekujte potpunu pustoš. Ništa živo ne radi, a nećete sresti ni mnogo ljudi napolju. Ono što mi je ubrzo postalo glavna preokupacija je gdje nedjeljom u Vašrelju pronaći toalet. Čak je i traženje nekog žbuna izgledalo kao nemoguća misija, jer su se duž svake ulice prostirali nepregledni nizovi, u centimetar poravnatih, kuća. Nije ni čudo što važi za najsigurniji grad Mađarske, kad nigdje ni ćoška, ni haustora da se čovjek zavuče.

Crkva Svetog Trojstva

Jedna od prvih znamenitosti na koje nailazim je Crkva Svetog Trojstva (mađ. Szentháromság) u ulici Andrássy. Sagrađena je u periodu između 1852. i 1860. godine prema planovima Miklósa Ybl-a. Iznad ulaza u crkvu se nalazi simbol porodice Earla Károlyi-ja. U dvorištu crkve ćete pronaći i nekoliko zanimljivih spomenika i skluptura, poput memorijala izgrađenog od majolika keramike. U istoj ulici se nalazi i Muzej sjećanja koji prikazuje pola vijeka života u Hodmezevašarhelju, za vrijeme komunističkog režima, od 1945. do 1990. godine. Kroz eksponate koje su darovali muzeju, građani su podijelili svoje najličnije uspomene koje osim svakodnevnice tog vremena prikazuju i tamnu stranu komunizma. Odmah pored muzeja se nalazi i Špar supermarket, a za one sa većim prohtjevima u Vašrelju postoje i Interšpar i Tesco hipermarketi, koji nedjeljom naravno ne rade.

Gradska vijećnica

Najzad stižem do Kossuth trga, koji je ujedno i glavni gradski trg sa najznačajnijim i najljepšim građevinama. Dobio je ime po Lajosu Kossuthu, jednoj od najznamenitijih ličnosti Mađarske. Kossuth je bio političar, vršilac dužnosti predsjednika i vođa mađarske revolucije 1848. godine. Trg je veoma prostran, i kombinacija je parka, popločane površine i zgrada uglavnom sagrađenih u eklektičkom stilu. Najznačajnija građevina na trgu je svakako gradska vijećnica, sagrađena 1894. godine. 

Zvono na Kossuth trgu

Čast da projektuje zgradu pripala je Lajosu Ybl-u 1890. godine. Centralni dio vijećnice čini toranj visok 57 metara sa kojeg se pruža pogled na cijeli grad. Danas je zgrada sjedište lokalne administracije. Iako nisam bio u prilici da je posjetim iznutra, pročitao sam da ima jako lijepo stepenište i ceremonijalnu dvoranu sa slikama poznatih istorijskih ličnosti, dok se na zidovima dvorane i ureda mogu vidjeti radovi slavnih slikara Hodmezevašarhelja.

Hotel Crni orao

Na zapadnoj strani trga se nalazi barokni hotel Crni orao (Fekete Sas) sagrađen 1905. godine prema planovima Gyule Pártosa. Na pročelju zgrade se, između ostalih fasadnih ukrasa, nalazi i crni orao koji simbolizira ime hotela. Balska dvorana hotela je najveća na prostoru Velike ravnice (južni i istočni dio Mađarske) i jedinstvena je u centralnoj Evropi. U današnje vrijeme služi kao mjesto gdje se održavaju balovi, zabave, vjenčanja i konferencije.

Zgrada pošte

U neposrednoj blizini hotela nalazi se i veoma lijepa zgrada gradske pošte, ali ona je skoro i neprimjetna u odnosu na zgradu bivše štedionice koja se nastavlja na nju. U drugoj polovini 19. vijeka procvat poljoprivrede i početak lokalne industrijalizacije doveli su do potrebe da se organizuju novac i kreditiranje. Tako je 1868. godine osnovana fondacija prve štedionice u Hodmezevašarhelju. Kreirani su planovi i 1906/7. godine je podignuta najimpresivnija Art Nouveau građevina na Kossuth trgu. Na vrhu velelijepne kupole štedionice nalazi se figura Merkura, rimskog boga trgovine i profita. Pročelje fasade krase muška i ženska figura koje su takođe simbolički povezane sa njenom prvobitnom namjenom.

Stara štedionica u Hodmezovašarhelju

Na sjeveroistočnoj strani Kossuth trga smjestila se reformisana stara crkva. 1713. godine, Earl Sandor Karolyi je donirao dio svog poreza na prihod za izgradnju tornja ove crkve. Zvono je postavljeno 1725. godine, a crkva ga je kupila upravo od njega. Sat na crkvenom tornju je bio prvi sat sa kazaljkama u državi. Na trgu se pored navedenih građevina nalaze i brojni spomenici poput onog posvećenog sjećanju na Drugi svjetski rat, smještenom ispred gradske vijećnice. Pored njega tu su i ogromno zvono, spomenik Lajošu Kossuthu, zatim spomenik bivšem gradonačelniku Andrásu Rapscáku, kao i spomenik djevojci koja u ruci drži vrč. Još jedna zanimljivost je i bronzana maketa trga, koja je na par mjesta nažalost oskvrnuta od strane huligana.

Reformisana stara crkva

Posljednja građevina u neposrednoj blizini trga koju vrijedi spomenuti je zgrada kazina. Kada vidite staru Art Nouveau prizemnu građevinu, sigurno nećete pomisliti da je tu nekada bio kazino. Naime, 1896. godine kazino udruženje (da ne kažem udruženje kockara) Hodmezevašarhelja je odlučilo podići zgradu koja će im služiti kao sjedište. Zgradu je projektovao Sándy Gyulát, a gradnja je dovršena 1901. godine. Danas služi kao sjedište omladinskog centra.

Zgrada kazina i spomenik djevojci s ćupom

Jedna od ulica koje se nastavljaju sa Kossuth trga jeste i šetališna ulica Dr. Rapcsák András. Glavna znamenitost ove ulice je svakako Srpska pravoslavna crkva. Sagrađena je 1783. godine nakon tursko-grčkog rata kao grčka pravoslavna crkva. Crkva je kroz istoriju više puta demolirana i renovirana, a prije nekoliko godina je u potpunosti restaurirana, što je koštalo preko 80 miliona forinti. Sa svojom baroknom fasadom obojenom u narandžasto i lijepo uređenom okućnicom, svakako neće ostati neprimijećena ako se zateknete u njenoj blizini. Nešto dalje u istoj ulici se nalazi muzej János Tornyai. Muzej posjeduje 73.000 arheoloških, blizu 9.000 etnografskih, 8.500 lokalnih istorijskih i 3.700 umjetničkih eksponata.

Srpska pravoslavna crkva

Nakon što sam obišao Kossuth trg i okolinu, zaputio sam se na drugi kraj grada do Trga Svetog Stjepana (mađ. Szent István tér), gdje se nalazi građevina koja me je ponajviše podstakla da posjetim Hodmezevašarhelj. Riječ je o sinagogi, jednoj od najljepših u cijeloj Mađarskoj. Ako mene pitate, jedino je ona u Segedinu impresivnija. Izvorno je sagrađena u stilu romantizma, a gradnja koja je započela 1852. je privremeno obustavljena zbog finansijskih poteškoća, tako da su radovi napokon završeni 1857. U periodu između 1906. i 1908. godine pod uticajem segedinskog arhitekte Mikse Mullera, sinagoga je obnovljena u stilu secesije. Dodani su nova fasada i stepenište, strop od armiranog betona, kao i neke promjene enterijera.

Sinagoga u stilu secesije

Nakon rata, organizovana je obnova sinagoge, ali ono ljudi što je preostalo od nekadašnje jevrejske zajednice više nije bilo u mogućnosti da održava sinagogu. Stanje zgrade se pogrošalo, a tome je doprinijela i oluja tokom koje je nastalo nekoliko oštećenja na krovu, što je utjecalo na strop i zidove. 1986. godine, jevrejska zajednica je sklopila sporazum sa opštinom, gdje je dogovoreno da će grad kupiti sinagogu i školsku zgradu i koristiti ih u kulturne svrhe. 

Sinagoga u Hodmezovašarhelju

Tada je otpočelo, treće po redu, renoviranje sinagoge koja je već bila u očajnom stanju. Rekonstrukcija je bila spora i mukotrpna, a dovršena je 2005., na 60. godišnjicu obilježavanja sjećanja na holokaust. Školska zgrada je danas sjedište stalne izložbe posvećene holokaustu, što čini ovaj muzej jedinstvenim u ruralnim krajevima Mađarske. Na moju veliku žalost i ova sinagoga je bila zaključana u vrijeme moje posjete, mada nisam siguran ni da li postoji neko konkretno radno vrijeme ili je otvaraju samo u posebnim prilikama.

Crkva Svetog Stjepana (Ištvana)

U blizini Trga Svetog Stjepana nalazi se još nekoliko crkava koje bi trebalo spomenuti. Prva od njih je upravo katolička Crkva Sv. Stjepana dizajnirana u stilu ranohrišćanske bazilike, čija je gradnja započela 1935. godine. Crkva ima jednostavne linije, a ulaz krase široki lukovi. Ispred crkve se nalazi i konjanički spomenik Sv. Stjepana. Još jedna od crkava u blizini je Unitaristička crkva. Unitaristi su u Hodmezevašarhelj stigli iz Transilvanije, gdje su na temeljima stare kuće u kojoj su se sastajali podigli crkvu u eklektičkom stilu. Na samom izgledu crkve, a naročito tornjevima krova se da primijetiti uticaj rumunske arhitekture.

Unitaristička crkva

Na trgu Kalvina Janoša, nedaleko od sinagoge nalazi se i Nova kalvinistička crkva, sagrađena krajem 18. vijeka, uz dozvolu vladara habsburške monarhije Josipa II. Fasada je u stilu kasnog baroka, a iznad ukrašenog ulaza se uzdiže crkveni toranj sa vrhom u obliku lukovice. Nakon što smo razgledali i ovu crkvu, odlučili smo napraviti pauzu u lokalnoj slastičarni Szőke u ulici Petőfi, jednom od rijetkih lokala koji su radili. Kolači su bili sasvim solidni, zapravo u odnosu na one koje smo jeli u Segedinu rekao bih i odlični. Ja sam naručio jedan zaista osvježavajući sa jabukama, a nisam mogao odoljeti ni drugom sa makom.

Nova kalvinistička crkva

Za sam kraj ture po Hodmezevašarhelju odlučio sam posjetiti još dvije zanimljive crkve, sagrađene od fasadne cigle. Doduše obje se nalaze daleko od centra grada, tako da ih je možda najbolje obići automobilom ukoliko ih želite uživo vidjeti. Prva je Taban reformirana crkva u ulici Pálffy, sagrađena 1903/4. godine i predstavlja karakterističnu arhitekturu od cigle u Hodmezevašarhelju. 

Taban reformirana crkva (lijevo) i Reformirana crkva Susana (desno)

Druga crkva je Reformirana crkva Susana, u ulici Tornyai, građena u istom stilu, ali sa mnogo zanimljivijim tornjem u obliku olovke. U dvorištu crkve se nalazi plaketa posvećena žrtvama II svjetskog rata. Ovim sam ujedno završio posjetu malom gradiću koji me je, iako sam ga sasvim slučajno otkrio, izuzetno prijatno iznenadio svojom arhitekturom. Ako ste planirali odlazak u Segedin, obavezno izdvojite par sati i za obilazak Hodmezevašarhelja, jer su građevine na Kossuth trgu i sinagoga nešto što zaista vrijedi obići.