Talin - šta posjetiti u prijestonici Estonije? (II dio)

Uveliko sam zakoračio u nove putničke avanture, ali ostao sam vam dužan nastavak putopisa iz Talina. U prošlom postu sam spomenuo da je stara jezgra estonske prijestonice podijeljena na Gornji i Donji grad. Pošto sam vas upoznao sa zanimljivim lokacijama Gornjeg grada, vrijeme je da se spustimo u Donji grad i skupa se izgubimo u uskim uličicama popločanim kaldrmom, koje vrve od turista.

 

Crkva Svetog Olafa u Talinu

Obilazak sam započeo šetnjom glavnim trgom (est. Raekoja plats) na kome je osim brojnih živopisnih kuća i restorana smještena i gradska vijećnica. Vijećnica u Talinu je najstarija gradska kuća u baltičkom regionu i Skandinaviji, a nedavno je proslavila 600 godina postojanja. Uvrštena je na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine, kao dio stare gradske jezgre.

 

Glavni gradski trg

Talin je prilično skup grad, a razlika je primijetna i u odnosu na Rigu. Za zadovoljstvo objedovanja u nekom od restorana na trgu moraćete da izdvojite lijepu sumu novca, a ako želite proći jeftinije onda preporučujem da se držite supermarketa.

 

Gradska vijećnica

Nedaleko od gradske vijećnice smjestila se i Crkva Svetog Duha, srednjovjekovna luteranska bogomolja. S obzirom da nije okrenuta ka istoku, pretpostavlja se da je izgrađena u tada već naseljenom području što je zahtijevalo njeno prilagođavanje postojećem ambijentu. Jedan od najznačajnijih detalja crkve je drveni sat s kraja 17. vijeka, ugrađen u njenu fasadu.

 

Drveni sat na Crkvi Svetog Duha

Sljedeća znamenitost Donjeg grada je Crkva Svetog Nikole odnosno Niguliste kirik na estonskom. Sagrađena je u 13. vijeku, ali je tokom bombardovanja Talina za vrijeme Drugog svjetskog rata djelimično uništena. Nakon obnove je pretvorena u muzej umjetnosti koji je fokusiran uglavnom na eklektičku umjetnost Srednjeg vijeka.

 

Crkva Svetog Nikole/Muzej Niguliste

Vjerovatno najznačajnija umjetnina je Mrtvački ples ili Povorka mrtvaca (fr. Danse Macabre), koja predstavlja kasnu srednjovjekovnu alegoriju o sveprisutnoj smrti i prolaznosti života. U povorkama su prikazivani svi staleži kako se vrte u divljem kolu, dok im Smrt svira i daje takt.

 

Ukrasi iznad jednog od ulaza u Crkvu Sv. Nikole

Najstariji prikazi mrtvačkog plesa su nastali u Francuskoj nakon epidemije crne smrti, a motiv se odatle raširio i u druge evropske zemlje, između ostalih i Estoniju. Samo se početni fragment 30-metara široke slike nalazi u muzeju. Niguliste muzej sadrži i druge interesantne umjetnine kasne gotike i rane sjevernoevropske renesanse.

 

Uske uličice Starog grada u Talinu

Nastavljam šetnju uličicama Talina, usput razgledajući fasade zgrada. Art Nouveau umjetnost ovdje nije imala toliki odjek kao u Rigi, ali ćete svakako vidjeti zanimljive ukrase na zgradama ukoliko obratite pažnju. U nekima od ovih građevina su smješteni i različiti muzeji, ali pošto ih nisam posjećivao ne mogu vam prenijeti utiske iz prve ruke.

Zanimljive fasade na zgradama

Jedna od ulica me dovodi do Crkve Svetog Olafa, za koju slobodno mogu reći da je jedan od najznačajnijih simbola Talina. Vjeruje se da je sagrađena u 12. vijeku, i da je bila sjedište skandinavske zajednice u starom gradu, prije nego što je Danska izvršila okupaciju Talina 1219. godine. 

Crkva Svetog Olafa

Smatra se da je periodu od 1549. do 1625. godine ova crkva bila najviša građevina u svijetu. Međutim, njen gigantski, 159 metara visok zašiljeni krov koji je imao svrhu da služi kao orijentir brodovima, se pokazao privlačnim i za gromove, pa je tako crkva u više navrata bila spaljivana.

 

Unutrašnjost tornja Crkve Sv. Olafa

Današnji toranj sa svojih 124 metra visine i dalje nadmašuje većinu talinskih krovova. U periodu od aprila do oktobra, toranj crkve je otvoren za posjetioce. Želio sam vidjeti kakav je pogled sa vrha crkve pa sam platio ulaznicu po cijeni od 2 eura (ako imate Tallinn card ulaz je besplatan) i krenuo se uspinjati ka vrhu. Stepenice su izuzetno strme i postavljene u spiralnom obliku, tako da mi se malo zavrtoglavalo prije nego što sam konačno stigao do vrha. Čak i sa mojom odličnom kondicijom, uspon nije bio nimalo jednostavan.

 

Pogled na Baltičko more sa Crkve Sv. Olafa

Vidikovac se nalazi na visini od 60 metara, a kada sam stigao na vrh shvatio sam da se itekako isplatilo popeti gore jer je pogled fantastičan. S jedne strane možete uživati u arhitekturi staroga grada, a s druge u plavetnilu Baltičkog mora. 

Pogled sa Crkve Sv. Olafa na Toompea brdo

Budući da je platforma crkve izuzetno uska, nemate baš mnogo prostora za kretanje, a kako nisam ljubitelj visine, nije mi bilo baš svejedno kad god bih pogledao ka tlu. Ako ste u Talinu, nemojte propustiti ovo iskustvo. Posjeta ostatku crkve se ne naplaćuje, ali sam enterijer nije bogzna fascinantan, tako da možete proviriti čisto da zadovoljite znatiželju.

 

Zidine Starog grada u Talinu

Nakon obilaska crkve, prošetao sam se pokraj zidina starog grada, koje povezuju kule Nunna, Sauna i Kuldjala. Sa dužinom od 1,9 km i 20 odbrambenih tornjeva, zidine Talina predstavljaju jednu od najbolje očuvanih srednjovjekovnih utvrda u Evropi i upravo su one zaslužne za taj specifični šarm Talina.

 

Vanjska strana zidina Starog grada

Iako ljeto, vrijeme je izuzetno promjenjivo, pa se svakih pola sata smjenjuju sunce i naoblaka. U jednom od naleta kiše odlučujem napraviti pauzu u pizzeriji Gelsomino na rubu starog grada gdje se cijene kreću od 6 eura za margaritu, pa sve do 14 eura za neke druge pizze. Cijene tjestenine su 7-15 eura, ribe 9-16 eura, jela od mesa 9-21 eura, salata 7-11 eura, negaziranih pića 3 eura, piva 3,5-6 eura, a koktela 6-9 eura. Punim baterije u malenom lokalu sa kariranim stolnjacima i zurim kroz prozor, pokušavajući da ustanovim da li će se svakog trenutka spustiti pljusak.

Pravoslavna crkva Sv Nikole (gore), Katedrala Sv. Petra i Pavla (dole) i Čarlsova crkva (desno)

Nakon ručka nastavljam s obilaskom starog grada, posjećujući preostale crkve u starom gradu, kao što su katolička Katedrala Svetih Petra i Pavla i pravoslavna Crkva Svetog Nikole. Katoličanstvo je stiglo u Estoniju za vrijeme Sjevernih krstaških ratova i bilo je dominantna religija sve dok ga za vrijeme reformacije nije potisnulo luteranstvo, a tokom švedske vladavine je bilo zabranjeno. Tek nakon povlačenja Švedske, u Estoniji se ponovo javljaju religijske slobode. Crkva Svetih Petra i Pavla je neogotička bazilika izgrađena 1844 godine sa neoklasičnom fasadom.

Trg slobode i Crkva Sv. Jana

Iako hronološki među posljednjim navedenim stanicama ovog putopisa, obilazak Donjeg grada sam započeo posjetom Trgu slobode. Trg je modernističkog izgleda, a njime dominira stub sa krstom slobode na vrhu, koji simbolizira pobjedu u ratu za nezavisnost. Nasuprot spomenika se nalazi luteranska parohijska Crkva Svetog Jana, izgrađena krajem 19. vijeka. Kao i sam trg, nema neku pretjeranu umjetničku vrijednost, pa vam neće okupirati pažnju. Međutim, nešto dalje se nalazi mnogo interesantnija Čarlsova crkva (est. Kaarli kirik) sagrađena u isto vrijeme kada i prethodna. Podignuta je u neoromaničkom stilu po uzoru na tradicionalne zapadnoevropske katedrale. 

U Talinu se može naći i niz zanimljivih statua

Iz Talina me je ispratio pljusak, pa sam se sa svojim rasklimanim kišobranom uputio nazad ka autobuskoj stanici kako bih uhvatio prevoz za Rigu. Posljednje utiske na mene ostavljaju zanimljive statue koje iskrsavaju pored puta dok nastojim naći izlaz iz Starog grada. Što se Talina tiče, nisam načisto kakav je moj konačan utisak. U gradu nedvojbeno ima dosta toga da se vidi i svakako je vrijedan posjete, ali za razliku od Rige, ništa me nije bacilo u trans i natjeralo me da se zaljubim. Ono što nisam uspio vidjeti zbog nedostatka vremena, a što bih vam svakako savjetovao da ne propustite Kadriorg, petrobaroknu palatu izgrađenu za  rusku caricu Katarinu I, u kojoj je danas smješten muzej umjetnosti.