Sofija - šta posjetiti u prijestonici Bugarske? (I dio)

Moram priznati da sam se malo ulijenio u posljednje vrijeme što se tiče pisanja bloga, ali to ne znači da nigdje nisam putovao. Vrativši se iz Varšave sa predivnim utiscima, nisam bio spreman da se prepustim kolotečini života, pa sam brže bolje počeo da smišljam gdje bih mogao da se otisnem ponovo. Budući da zbog posla nisam mogao otići nigdje daleko, na kraju sam se odlučio spustiti do Sofije. U Bugarskoj nisam bio ranije, a ova varijanta mi je i vremenski i finansijski sasvim odgovarala. Iako sam u Sofiji proveo svega pola dana, potrudio sam se da obiđem kompletan centar grada. Moram priznati da su mi prvobitne ambicije bile znatno veće, ali sam na kraju teška srca morao prekrižiti neka od planiranih mjesta za obilazak.

Hram Aleksandar Nevski

Ukoliko putujete iz pravca Pirota i Dimitrovgrada, veoma je jednostavno doći do Sofije. Dovoljno je da se držite glavnog puta i pratite putokaze. Na carinskoj kontroli su relativno prijatni, koliko je to moguće da carinici budu. Koliko god da je jednostavno stići do Sofije, toliko je put od ulaska u grad do centra komplikovan. Ulice su duge i široke, obično sa više traka, a putokaze za centar nisam vidio. Na sreću, imali smo navigaciju, a ja sam u svom vodiču koji sam pripremio zabilježio imena par ulica u centru, pa smo nekako uspjeli stići do tamo. Besplatan parking (pa čak i plaćeni) je teško naći. Mi smo se na kraju parkirali ispred neke institucije i dogovorili se sa čuvarom da mu platimo nešto malo.

Spomenik Stefanu Stambolu

Ako izuzmemo komunističke blokove zgrada koji karakterišu sve gradove u prošlosti zahvaćene ovim režimom, sam centar grada me je veoma prijatno iznenadio. Jedan poznanik mi je rekao da nije vidio ružnijeg grada od Sofije, ali ja ne mogu nikako s time da se složim. Svakako da se ne može porediti sa Rimom, ali ima svoju čar.

Konjanički kip Aleksandra II na Bulevaru Cara osloboditelja

Jedna od prvih zanimljivosti na koju nailazim je spomenik Stefanu Stambolovu, političaru i premijeru Bugarske koji je živio i djelovao u drugoj polovini 19. vijeka, te se smatra jednim od utemeljitelja moderne Bugarske. 

Narodna galerija strane umjetnosti

U pozadini se vidi i crkva Sv. Nikolaja Čudotvorca, ali me put odvodi na drugu stranu do Bulevara cara osloboditelja, gdje se ispred hotela Radisson smjestio konjanički spomenik posvećen  ruskom caru Aleksandru II, koji je oslobodio Bugarsku otomanske vlasti u Rusko-Turskom ratu. Odmah pored je smještena i zgrada parlamenta, kao i Narodna galerija strane umjetnosti.

Pročelje katedrale Aleksandar Nevski

Centralna zlatna kupola hrama

Međutim, moja pažnja ubrzo biva odvučena ogromnim i zaista lijepim hramom Sv. Aleksandra Nevskog, za koji slobodno mogu reći da je zaštitni znak Sofije. Gledajući je ranije na fotografijama, crkva mi je djelovala malo kičasto, budući da nisam ljubitelj pozlate u arhitekturi, ali uživo je zaista impresivna. 

Hram Aleksandar Nevski

Zlatna kupola hrama visoka 45 m

Hram Sv. Aleksandra Nevskog je patrijaršijska katedrala Bugarske pravoslavne crkve u Sofiji. Crkva je izgrađena u neobizantskom stilu i predstavlja jedan od najvećih pravoslavnih hramova u svijetu, te veoma važnu turističku atrakciju Sofije. Izgradnja crkve je trajala od 1882. do 1912. godine i posvećena je Aleksandru Nevskom, ruskom knezu i svecu pravoslavne crkve.

Detalj na ulazu u hram

Unutrašnjost hrama Aleksandar Nevski

Ubrzo počinje pljusak, a meni ne preostaje ništa drugo nego da se sklonim i istražim podrobnije unutrašnjost crkve. Na samom ulazu stoji tabla sa pravilima ponašanja u crkvi (zabrana mobitela, fotoaparata i pristojno oblačenje), koju ja nisam vidio, pa sam napravio nekoliko fotografija enterijera. Vjerovatno ne bih bio ni primijećen jer sam se trudio da ne ometam vjernike, ali me je malo frustiralo što su slike bez blica loše pa sam ga na kraju upalio. Dobio sam suptilnu opomenu, pa sam odustao. Inače, u sklopu crkve se nalazi i muzej ikona, koji nisam posjetio, ali prema nekim tvrdnjama se radi o najvećoj zbirci pravoslavnih ikona u svijetu. Vjerujem da na još nekoliko mjesta tvrde to isto.

Zgrada patrijaršije u Sofiji

Crkva Svete Sofije

Nedaleko od crkve se nalazi i mala palata bugarske patrijaršije, a odmah prekoputa i Crkva Sv. Sofije. Svojim trenutnim izgledom vam vrlo vjerovatno ne bi privukla pažnju, ali njena vrijednost leži u činjenici da se radi o drugoj najstarijoj crkvi u Sofiji. Prva crkva na tom mjestu sagrađena je još u 6. vijeku na mjestu rimskog amfiteatra iz 2. vijeka. Crkva je kroz vijekove više puta rušena pod invazijom Huna i Gota, a u 14. vijeku je grad nazvan upravo po njoj. U 16. vijeku su je Osmanlije pretvorile u džamiju, dodavši joj minarete, od kojih je jedan srušen u zemljotresu u 19. vijeku, nakon čega je džamija napuštena. Radovi na restauraciji crkve su započeli nakon 1900. godine.

Zgrada komunističke vlade

Sljedeća značajna atrakcija je zgrada iz perioda komunizma, koja je služila kao sjedište tadašnje vlasti. Većina ljudi ne voli ovaj tip zgrada, jer su im previše „betonske“ i sive, ali meni se zapravo dopadaju. Pokraj ove zgrade ćete pronaći podzemne prolaze u kojima možete potražiti wc ukoliko vam zatreba, ali i olakšati sebi prelazak ceste. 

 

Zgrada komunističke vlade

Nedaleko od ove zgrade skoncentrisano je nekoliko značajnih građevina. Prva je Rotonda Sv. Georgija (bug. Ротонда „Свети Георги“), koju vrlo vjerovatno nećete ni primijetiti na prvu, jer se do nje dolazi kroz prolaz hotela Sheraton smještenog sa lijeve strane komunističke uprave (ako ste joj okrenuti leđima). Crkva Sv. Georgija je vjerovatno najstarija građevina u Sofiji, i riječ je o ranohrišćanskoj crkvi sagrađenoj od crvene cigle.

Crkva Svetog Georgija

Izgrađena je od strane Rimljana u 4. vijeku, a vjeruje se da se nalazi na mjestu paganskog hrama. Crkva je značajna zbog svojih fresaka unutar centralne kupole, koje datiraju iz perioda 12-14. vijeka. U njenoj unutrašnjosti su otkrivena 3 sloja fresaka, od kojih najstariji potiče iz 10. vijeka. Kupolu krase freske 22 proroka, visoke 2 metra. Tokom osmanske vladavine, crkva je korištena kao džamija, a unutrašnjost je prefarbana. Tokom rekonstrukcije u 20. vijeku, freske su otkrivene i obnovljene.

Crkva Sveta Petka Samardžijska

U blizini se nalazi i Crkva Sv. Petka Samardžijska (bug. Църква „Света Петка Самарджийска“), malena srednjovjekovna crkva, djelimično ukopana u zemlju. Crkva sadrži polucilindrični trezor, poluloptastu apsidu i kriptu, otkrivenu u iskopavanjima nakon II svjetskog rata. Budući da je za vrijeme moje posjete bila zatvorena, nisam je mogao pogledati iznutra. U podzemnom prolazu pored same crkve možete naći najmanje desetak različitih prodavnica suvenira i to je po mom mišljenju najbolje mjesto ukoliko želite da uzmete sebi ili drugima neku sitnicu. Cijena magneta je čini mi se oko 5-6 leva, ostalog se ne sjećam.

Statua Svete Sofije

Ukoliko se osvrnete oko sebe, ugledaćete još tri značajne atrakcije. Prva je statua Sv. Sofije, postavljena 2000. godine, na mjestu gdje se nekada nalazio kip Lenjina. Statua je visoka 8 metara, a sa postoljem čitavih 22 metra. Iako mi se statua sama po sebi dopada, moram priznati da mi sam lik Sv. Sofije vuče više na folk pjevačicu, nego na hrišćansku sveticu, prvenstveno zbog dekoltea i još nečega što bi bilo neprilično da komentarišem. Osim bujnog poprsja, kip krase zlatna kruna, sova i lovorov vijenac.

Drugi dio putopisa potražite ovdje.