Varšava, Stari grad (Stare Miasto) - šta vidjeti?

U prethodnom postu sam pisao o dolasku u Varšavu, snalaženju i drugim informacijama koje su značajne za svakog turističkog putnika. Ujedno sam dao i grub pregled mjesta i građevina koje ne smijete propustiti, a sada je došao red da vas detaljnije upoznam sa pojedinim atrakcijama poljske prijestonice. U ovom postu ću pisati o Starom gradu (Stare Miasto), istorijskom jezgru Varšave, koji se prostire od Barbakana pa do centralnog trga kojim dominira kraljevski zamak.

Sirena (Syrenka), zaštitnica Varšave

Kraljevski zamak (Zamek Krolewski) je barokni dvorac koji je tokom istorije značajno mijenjao svoj izgled. Prvobitna građevina na mjestu današnjeg zamka datira iz 13. vijeka i riječ je o manjoj plemićkoj kući od drveta i zemlje, koju je dao sagraditi vojvoda Djuk Konrad II. Naredni vojvoda, Kasimir I je odlučio na tom mjestu sagraditi prvu zgradu od cigle, a već početkom 15. vijeka Januš I od Varšave je izgradio gotički dvorac od cigle. Nakon smrti posljednjih vojvoda Mazovije, imanje postaje kraljevska rezidencija.

Kraljevski zamak (Zamek Krolewski)

Potkraj prve polovine 16. vijeka dvorac je bio rezidencija kraljice Bone Sforce, žene Sigismunda I Starog. Naredni vladar, Sigismund II August započeo je veliki projekt rekonstrukcije, dodavši velikom plemićkom zdanju kraljevsku kuću u stilu reneranse. I naredni vladari su dali svoj doprinos, pa je tako Sigismund III Vasa proširio zamak kako bi ga učinio pogodnijim za javne funkcije. Rekonstrukcija u stilu ranog baroka je urađena između 1598. i 1619. godine, kada je zamak dobio sadašnji petostrani oblik, sa visokim tornjem poznatim i kao Sigismundov toranj.

Pogled na Plac Zamkowy i zamak

Za vrijeme švedske invazije na Poljsku, između 1655. i 1656. godine, dvorac je opljačkan. Sigismundov toranj je pogođen 1656. godine tokom opsade Varšave od strane Švedske i Njemačke, što je dovelo do njegovog urušavanja. Nakon završetka švedskih ratova i devastacije, zamak je ponovo izgrađen od strane poljskih kraljeva Mihaila Koributa Višnjeveckog i Jana III Sobjeskog.

Bočna strana zamka

Kroz naredne vijekove, zamak je više puta rekonstruisan. Tokom Drugog svjetskog rata, dvorac je izgorio nakon bombardovanja od strane Nijemaca. Tokom komunističke vladavine vlasti su odluku o ponovnoj izgradnji dvorca stalno odlagale. Obnova je započela 1971. godine i potrajala je sve do 1988. Kao dio istorijskog jezgra Varšave, 1980. godine je uvršten na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Evropi, kao jedinstven primjer poslijeratne obnove starog gradskog središta Varšave.

Kraljevski zamak (prednja strana)

Danas dvorac služi kao muzej i pod upravom je Ministarstva kulture i nacionalnog nasljeđa. Unutrašnje prostorije su uređene u različitim stilovima. U prizemlju zamka se nalaze sudnice i odaje Sejma iz 16. i 17. vijeka, dok se na prvom spratu nalaze prostorije poput Kraljevskog apartmana, Velikog apartmana, Dvorane parlamenta i Balske odaje. Zamak je otvoren za posjete svakim danom u sedmici, a radno vrijeme mu je od 10-18h, izuzev četvrtka kada radi do 20h i nedjelje, kada je radno vrijeme od 11-18h. Ovo radno vrijeme važi za ljetnu sezonu (2. maja do 30. septembra), dok u zimskoj sezoni radi od 10-16h (nedjeljom od 11-16h, a ponedjeljkom ne radi). Dvorac je zatvoren za posjete 1. maja i 4. juna. U većini varšavskih muzeja postoji dan kada je ulaz besplatan, a u ovom slučaju je to nedjelja. Treba imati na umu da se ulaznice prodaju najkasnije sat pred zatvaranje, a o njihovoj cijeni se možete informisati na web stranici zamka.

Kolumna Sigismunda III Vase ispred zamka

Na trgu ispred dvorca nalazi se kolumna kralja Sigismunda III Vase, koju je u 17. vijeku podigao njegov sin, kralj Vladislav IV Vasa. Kolumna je više puta restaurirana, a posljednju obnovu je doživjela nakon što su je tokom Varšavskog ustanka u Drugom svjetskom ratu srušili Nijemci. Teško oštećena statua kralja je restaurirana 1949. godine i postavljena na novi stub, izrađen od granita iz rudnika u gradu Stšegom. Ostaci originalne kolumne se još uvijek mogu vidjeti kako leže pokraj kraljevskog zamka.

Ulica Piwna

Od Kraljevskog zamka ka Novom gradu vodi nekoliko paralelnih uličica, od kojih bih izdvojio ulicu Piwna, najdužu u Starom gradu i Swietojansku ulicu. U prvoj se nalazi Crkva Svetog Martina, sa interesantim statuama ugrađenim u pročelje. Prvobitno je izgrađena u 14. vijeku, ali je više puta renovirana u baroknom stilu. Kasnobarokni enterijer je u cjelosti uništen 1944. godine i nakon toga nije obnovljen.

Crkva Svetog Martina

Danas je enterijer crkve uglavnom modernistički, a jedini preživjeli element je djelomično izgorjeli krst obješen na stub glavnog broda crkve. Unutar crkve, na kraju desnog broda, smještena je kapela Gospe od Utjehe sa kopijom slike iz 15. vijeka, dok se na lijevoj strani nalazi kapela Isusa Hrista. Pored svetišta se nalazi kapela Svetog Franje sa najvrijednijim elementom crkvenog namještaja – polihromiranom figurom Djevice Marije sa djetetom.

Unutrašnjost Crkve Svetog Martina

U Swietojanskoj ulici se nalaze još dvije crkve koje ću spomenuti. Prva je Katedrala mučeništva Ivana Krstitelja, sagrađena u današnjem obliku u 14. vijeku. U početku je to bila župna crkva, ali je postepeno sticala sve veću važnost, tako da je do kraja 16. vijeka bila najznačajnija crkva Republike Poljske. U ovoj crkvi su održani brojni događaji poput kraljevskih krunidbi, vjenčanja i pogreba. Tokom Varšavskog ustanka, katedrala je bila poprište borbe, a nakon ustanka je dignuta u vazduh, čime je uništeno 90% zidova. Nakon Drugog svjetskog rata, hram je rekonstruisan u izvornom obliku, sa pređašnjom visinom i gotičkom fasadom. Kroz portal od opeke ulazite iz bučne ulice u jednostavnu unutrašnjost crkve, koja odiše mirom i potpuno drugačijom atmosferom.

Katedrala mučeništva Ivana Krstitelja

Pored ove crkve nalazi se Svetilište Gospe od Milosti, zaštitnice Varšave. Moram priznati da se malo preznojim kada treba da prevedem na naš imena pojedinih crkava. Crkva je izgrađena u kasnom renesansnom stilu, između 1609. i 1629. godine, po nalogu kralja Sigismunda III Vase. Građevina oduševljava svojom raskošnom kupolom i vitkim tornjem, ali joj susjedna katedrala uglavnom preotima pažnju turista. Meni je ova crkva mnogo ljepša od katedrale, jer je obnovljena u predratnom izgledu.

Crkva Gospe od Milosti

Vrijednost ove crkve leži i u baroknom oltaru iz 18. vijeka sa portretom Gospe od Milosti, koji je darovao Papa Inosent X kralju Janu Kazimiru. No, tu nije kraj zanimljivostima vezanim za ovu crkvu. 2009. godine su postavljena anđeoska vrata sa ugrađenim skulpturama anđela i Djevice Marije. Ispred crkve se takođe nalazi kameni kip medvjeda za koga legenda kaže da je riječ o začaranom princu koji čeka da se pojavi žena čija bi ga iskrena ljubav vratila u ljudsko obličje. Eto prilike za sve one koje traže svog princa.

Okamenjeni princ ispred Crkve Gospe od Milosti

Ulica završava na staroj gradskoj tržnici (Rynek Starega Miasta), mjestu koje danas vrvi restoranima, a u čijem se centru nalazi statua sirene. Ona je simbol Varšave, i njen lik ćete pronaći svugdje, od zastave do magneta. Prvi spomen sirene se javlja na kraljevskom pečatu 1390. godine. Međutim, sirena je prvobitno bila ne baš lijep muškarac sa zmajevskim repom. Marketing je vremenom učinio svoje, tako da se sumorni muškarac pretvorio u ženu, zamijenivši zmajski rep ribljim.

Statua čuvene varšavske sirene

Postoji više različitih legendi o sireni. Prema jednoj, sirena je pomogla izgubljenom princu Kazimiru dok je lovio u močvari na mjestu današnje Varšave tako što je ispalila u vazduh zapaljene strelice. Varšava je osnovana u znak zahvalnosti, a sirena je usvojena kao amblem.

Pogled na Istorijski muzej u kome se čuva originalna statua sirene

Druga legenda, možda čak i poznatija, govori o sestrama sirenama koje su doplivale iz Baltičkog mora do Gdanjska. Tu su se razdvojile, i prva je produžila do Kopenhagena, gdje se i danas nalazi, a druga je nastavila plivati Vislom, došavši do voda nadomak Staroga grada. Lokalni ribari su zapazili da nešto mrsi njihove mreže, oslobađajući ribu i odlučili da stanu u kraj dosadnom vandalu. Međutim, kada su je vidjeli i začuli joj glas, promijenili su mišljenje i postala je njihova miljenica. Svi osim jednog. Naime, pohlepni trgovac je odlučio zarobiti je i pokazivati kao atrakciju širom Poljske. Osujetio ga je ribarev sin koji je začuo sirenin vapaj iz šupe. Skovao je plan da je oslobodi, a u znak zahvalnosti mještanima koji su je spasili, Sirena se zarekla da će njena životna misija biti da štiti Varšavu. Ovo objašnjava zašto je naoružana do zuba mačem i štitom.

Jedan od restorana u Starom gradu

Tu nije kraj legendama o sireni. Treća verzija priče govori da je u drevnim vremenima grad branio plemeniti grifon, koji je često pratio ribare na njihovim putovanjima ka Baltiku. Prilikom jednog od tih pohoda upoznao je sirenu i ljubav se rodila, a Sirena se vratila u Varšavu gdje su živjeli sretno u društvu lokalaca. Kada je Švedska izvršila invaziju na Poljsku, grifon je smrtno ranjen tokom opsade Varšave, a Sirena je pokupila njegovo oružje i pridružila se odbrani grada. Stanovnici Varšave su je iz zahvalnosti odabrali za simbol grada, stavivši njen lik na gradski grb. Kip sirene koji se trenutno nalazi na trgu je postavljen 2008. godine, a original je nakon restauracije premješten u Muzej Varšave, koji se takođe nalazi na trgu.

Prelijepe fasade Starog grada

Od Tržnice Starog grada vodi više uskih uličica. Jedna od njih će vas odvesti do ulice Dawna, čiji je zaštitni znak prolaz ofarban u plavo. Predivne fasade toplih boja su već pomalo oronule, ali im to daje poseban šarm. Odmah pored se nalazi mali trg Kanonia, koji je nekada bio groblje. Danas se ovdje nalazi ispucalo crkveno zvono, koje zbog greške u izradi nikada nije bilo okačeno. Kažu da donosi sreću ukoliko ga dotaknete na vrhu i napravite krug oko njega.

Ispucalo zvono na Trgu Kanonia

Budući da ova ulica vodi nazad do Kraljevskog zamka, vraćam se kroz prolaz u ulici Dawna i dolazim do mjesta koje Poljaci zovu Gnojna Gora. Riječ je o zelenom proplanku sa kojeg se pruža odličan pogled na Vislu. Nekada je ovdje bilo odlagalište smeća, a jedno vrijeme se vjerovalo da ima i ljekovita svojstva. Naime, besramno bogate osobe su dolazile ovdje da ih zakopaju u smeće jer se vjerovalo da je to lijek protiv sifilisa.

Vidikovac Gnojna Gora

Nastavljam sa šetnjom dalje od ovog čuvenog „lječilišta“. Sljedeće mjesto koje tražim, a koje sam našao na nekoj od turističkih mapa su kamene stepenice. Uspijevam nekako da ih pronađem i ostajem zbunjen. Riječ je o stepenicama kakvih ima na desetine i stotine u svakom gradu. Odlučujem se popeti njima u nadi da ću uočiti neki interesantan detalj, ali ništa. Po povratku kući ih odlučujem potražiti na internetu i saznajem da je njima navodno prošao Napoleon Bonaparta. Bravo za Poljake, tako se pravi turistička atrakcija od ničega.

Stepenice kojima je Napoleon prošao (u sredini)

Nedaleko od stepenica se nalaze zidine od crvene cigle koje dijele Stari od Novog grada. Prolazim pokraj Barbakana (kroz njega vas vodim u narednom postu) i bacam se u potragu za Spomenikom mladog borca za slobodu Varšave. Spomenik je djelo Jirži Jarnuszkieviča i otkriven je 1. oktobra 1983. pored starih gradskih zidina. Predstavlja djecu glasnike koji su se borili u Varšavskom ustanku.

Barbakan i zidine koje razdvajaju Stari i Novi grad

U blizini ovog spomenika, nalazi se i ogroman spomenik Janu Kilinskom, varšavskom stolaru koji je postao heroj Košćuškovog ustanka 1794. godine. Unatoč tome što je ranjen dva puta, Kilinski i njegova četa seljaka zarobili su ruskog ambasadora u njegovoj varšavskoj rezidenciji. Ova akcija je dovela do njegovog hapšenja i zatvaranja u St. Petersburgu.

Spomenik mladom borcu (lijevo) i spomenik Janu Kilinskom (desno)

Spomenik je izvorno podignut 1936. na Trgu Krasinskich, kao simbol hrabrosti i pratriotizma. U znak odmazde zbog napada na Kopernikov spomenik, nacističke trupe su sakrile kip Kilinskog unutar trezora Nacionalnog muzeja. Nekoliko dana kasnije, dječaci izviđači su na fasadi muzeja ispisali grafit: „Ljudi Varšave! Ja sam ovdje, Jan Kilinski.“ Nakon rata, kip je vraćen na svoje prvobitno mjesto, nakon čega je 1959. premješten u ulicu Podwale, gdje se i danas nalazi. Odmah pored spomenika Janu Kilinskom nalazi se zgrada u čiju fasadu je ugrađen sat koji pored kazaljki ima i simbole horoskopskih znakova.

Restorani u Starom gradu

Kružni obilazak Starog grada sam završio obilaskom mini pijace, sajma ili kako bih ga već nazvao, gdje se prodaju različite vrste suvenira, ali i brojne delicije. Posebno sam se obradovao chimney cakeu, u koji sam se zaljubio još u Budimpešti, tako da sam se više puta vraćao na ovo mjesto kako bih ga kupio. 

Mjesto gdje možete kupiti razne sitnice

Ovdje možete kupiti i razna druga peciva, poslastice, kobasice i sl. Prošetajte i obiđite ovo mjesto, sigurno ćete naći nešto za sebe, a neke od suvenira na ovom mjestu možete naći po znatno nižoj cijeni nego što u drugim suvenirnicama.