Kao neko ko odavno pokušava da pomiri koncept klasičnog ljetovanja sa aktivnim putovanjem na sadržajnu destinaciju, shvatio sam da u Evropi ne postoji dovoljno širok spektar destinacija gdje bih mogao da kombinujem sve ono što volim, jer s jedne strane cijenim sjajne plaže, a s druge i arhitektonsku ljepotu destinacije. Nisam od onih ljudi koji će od jutra do mraka da borave na plaži, a zatim uveče utope u rijeku turista koji u koloni paradiraju dugačkim šetalištem uz plažu, načičkanim štandovima sa suvenirima, kafićima i roštiljnicama. Kikladska ostrva su za mene bila pravo otkriće, jer sam upravo tu mogao da uživam podjednako u svemu onome što cijenim. Činjenica da ih ima nebrojeno mnogo mi je ulijevala optimizam da neću morati da ponavljam iste destinacije, ali s druge strane, bilo je izazovno u tolikoj ponudi izabrati najbolja ostrva. Nakon što sam obišao ona najočiglenija poput Santorinija, Mikonosa i Parosa, ove godine sam morao zaroniti dublje ne bih li otkrio neki novi biser.










