Vodič kroz Sombor, Srbija - šta posjetiti?

Posljednjih godinu dana sam jako malo putovao po Evropi, pa sam nastojao to kompenzovati čestim izletima po regionu i boljim upoznavanjem krajeva bivše Jugoslavije. U toj kolekciji vikend avantura, Vojvodina je ubjedljivo prednjačila, pa sam - što planski, što neplanski - uspio da obiđem dosta gradića i drugih zanimljivih lokaliteta, ne bih li na taj način barem djelimično utolio glad za otkrivanjem novih mjesta. Nekolicina interesantnih građevina koje sam vidio na slikama, bile su dovoljan razlog da se proteklog vikenda uputim u Sombor, jedan od nekolicine preostalih vojvođanskih kutaka u koje još uvijek nisam zavirio. Ne sjećam se tačno kada sam prvi put čuo za Sombor, ali znam da sam ga u djetinjstvu često miješao sa Samoborom u Hrvatskoj i to je trajalo skoro do fakultetskih dana. 

Zgrada županije u Somboru

Sombor, neformalno nazvan i Ravangrad, se nalazi na krajnjem zapadu Vojvodine i broji blizu 50 hiljada stanovnika, od čega veliku većinu čine Srbi, a ostatak različite nacionalne manjine, među kojima su najbrojniji Hrvati, Mađari i Bunjevci. Do Sombora smo stigli prošavši kroz nekoliko vojvođanskih gradića i sela kao što su Vrbas, Kula, Crvenka i Sivac, karakterističnih po nizovima uglavnom prizemnih kuća i baroknom crkvom kao centralnom tačkom naselja. Našla bi se tu i poneka zgrada višespratnica, eto tek da se napravi kakva takva distinkcija između sela i varoši. Stigavši u Sombor, parkirali smo se u podzemnu garažu Roda centra i odmah otišli na ručak u lijepo uređen kafe restoran „View“, koji se nalazi na vrhu zgrade.

Karmelska crkva Svetog Stjepana Kralja

Tamo nas je dočekao mlađahni konobar koji je djelovao kao da mu je to prvi radni dan, a naš pokušaj naručivanja jela je završio rečenicom „Nemamo to trenutno“, što mi je prvi (ako ne računamo smetenog konobara) pokazatelj neozbiljnosti ugostiteljskog objekta. Na kraju smo naručili piletinu u susamu sa soja sosom i cheesecake, koji je stigao prije glavnog jela, pa smo gledali kako se topi na suncu, dok su nam gladni stomaci zavijali u iščekivanju piletine. Vrijeme sam prekratio nastojeći da uslikam Sombor iz ptičije perspektive, ali osim par kadrova tornjeva karmelske crkve i zgrade županije u daljini, nisam postigao neki rezultat. Hrana je najzad stigla i moram priznati da, iako nije nešto najbolje što sam ikada jeo, nisam imao većih zamjerki.

Pogled na Županiju iz vazduha

Završivši sa ručkom, krenuli smo u šetnju Somborom, a prva zanimljiva građevina na koju smo naišli je zgrada u kojoj se nekada nalazio bioskop Zvezda, sagrađena 1912. godine specijalno za tu namjenu. Danas se, međutim, u njoj nalazi prodavnica kineske robe, što svjedoči o tome da smo civilizacijski nazadovali. U istoj ulici se nalazi čitav niz lijepih zgrada čije su fasade upropaštene neskladnim izborom boja i svijetlećim reklamama. Izlazimo iz takozvane Pariske ulice i upućujemo se ka Trgu cara Uroša, na čijem kraju je smještena županija, vjerovatno najmonumentalnija somborska građevina.

Zgrada nekadašnjeg bioskopa Zvezda

Ne baš sjajan prvi utisak se znatno popravlja pod uticajem prostranog trga ukrašenog cvijetnim žardinjerama i pažljivo podšišanim zimzelenim grmovima. Zgrada županije je podignuta 1808. godine za potrebe administracije Bač-brodoške županije, a svoj sadašnji izgled je dobila 1882. godine, nakon što su joj dozidani bočni tornjevi i začelje. U svečanoj sali županije čuva se slika „Bitka kod Sente“ Ferenca Ajzenhuta koja predstavlja najveće slikarsko platno iz jednog komada na prostoru bivše Jugoslavije. Naručena je 1896. godine iz Minhena, kao dio Milenijske proslave od dolaska Mađara u Panonsku niziju i prikazuje borbu austrijske vojske predvođene Eugenom Savojskim protiv Turaka. Druga znamenitost je crtež „Sombor viđen očima ptice“ kojim je arhitekta Branislav Jovin kombinujući urbanizam, inženjerstvo i umjetnost uspio na jedinstven način prikazati grad iz vazduha.

Zgrada Županije

Pored zgrade županije nalazi se Park heroja, najveći gradski park u kome je smješten zanimljiv etno restoran Fijaker, a odmah pored se nalazi i Karmelska crkva Svetog Stjepana Kralja sa pripadajućim samostanom Gospe Karmelske. Gradnja crkve je započela na zahtjev somborskih Bunjevaca jer je postojeća Crkva Sv. Trojstva postala pretijesna, a lokacija je izabrana zbog blizine zgrade županije, budući da su županijski sastanci započinjali bogosluženjem. 

Enterijer Karmelske Crkve Sv. Stjepana Kralja

Gradnja se zbog nedostatka sredstava protegla na nekoliko decenija, a osveštana je 1904. godine na dan Kralja Stjepana koji je uveo Mađare u katoličanstvo, te skupa sa samostanom dodijeljena Karmelskom redu. Ova crkva predstavlja najviši objekat u Somboru, a u njoj se i danas obavljaju službe i to na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku.

Kip Veljka Petrovića u Somboru

Ono što je u Novom Sadu Zmaj Jovina, to je u Somboru Ulica Kralja Petra I. Ovdje su smještene brojne prodavnice i kafići sa ljetnim baštama i može se smatrati najužim centrom grada. Osim lijepih zgrada kao što je ona Srpske čitaonice iz 1882. godine, krase je i dvije zanimljive statue, od kojih prva prikazuje somborskog književnika Veljka Petrovića kako drži knjigu iz čijih stranica izleće ptica, dok je u drugoj utjelotvoren Ernest Bošnjak, osnivač jugoslovenske kinematografije i graditelj ranije pomenute zgrade bioskopa. 

Kip Ernesta Bošnjaka i Crkva Sv. Georgija u pozadini

Iako mi Sombor nije odavao utisak pretjerano živog grada, tog dana se u Ulici Kralja Petra I održavala neka manifestacija, pa sam zatekao poveću grupu srednjoškolaca među kojima je vladala graja. U nastavku ulice sam prošao pored vjerovatno najznačajnije pravoslavne crkve u gradu, posvećene Sv. Georgiju, a zatim i pokraj Preparandije, zgrade u kojoj se nalazila prva Srpska učiteljska škola, a danas je muzej škole i galerija slika nekolicine somborskih slikara.

Ulica Kralja Petra I, somborski korzo

Šetnja me odvodi u pravcu, rekao bih, nedavno uređenog Trga Koste Trifkovića na kome se smjestilo nekoliko značajnih institucija, kao što su modernistička evanđeoska crkva, narodno pozorište, gradski muzej i jedan manji, ali simpatičan hotel. Somborski muzej je regionalni muzej kompleksnog tipa i sadrži arheološko, numizmatičko, etnološko, istorijsko odjeljenje, te zbirke zavičajne istorije umjetnosti i savremene jugoslovenske umjetnosti, kao i stručnu biblioteku sa izdanjima od 18. do 20. vijeka. U galeriji savremene jugoslovenske umjetnosti u okviru muzeja nalazi se zbirka umjetničkih djela otkupljivanih na godišnjim izložbama Likovne jeseni. Radno vrijeme muzeja možete provjeriti na njegovoj web stranici.

Narodno pozorište u Somboru

Posljednji u nizu somborskih trgova koje odlučujem obići je Trg Svetog Trojstva, kojem se približavam sa stražnje strane gradske biblioteke, smještene u veoma interesantnoj zgradi sa timpanom sagrađenim po uzoru na grčke hramove i dvorištem koje krasi skulptura košute sa lanetom, te biste znamenitih ličnosti Sombora. Pored biblioteke se nalazi mala Kapela Sv. Jovana Nepomuka i zgrada istorijskog arhiva, najstarijeg očuvanog zdanja u Somboru koje datira sa kraja 16. ili početka 17. vijeka. Odmah preko puta i stara katolička Crkva Sv. Trojstva, koju su podigli Franjevci u 18. vijeku. Ispod crkve se nalazi kripta u kojoj su sahranjivani ugledni Somborci sve do 1782. kada je zazidana.

Gradska biblioteka u Somboru

Trgom Sv. Trojstva dominira gradska kuća, kao centralni arhitektonski simbol grada. Sagrađena je na temeljima palate koja je služila kao dom grofa Jovana Brankovića, prvog kapetana vojničke varoši Sombora. Kasnije je u njoj bio smješten Magistrat, a u nadolazećim godinama je proširena za rastuće potrebe gradske uprave. Osim po svojoj monumentalnosti, čuvena je i po tome što su se u njoj odigrali mnogi značajni događaji iz istorije grada. 

Gradska kuća u Somboru

Iza gradske kuće ćete vidjeti i arteški bunar (česmu), čijom je izgradnjom znatno unaprijeđen kvalitet života u Somboru. Na trgu se nalazi još nekolicina značajnih zgrada kao što je Galerija Milan Konjović, sa preko hiljadu umjetničkih djela. Na tom mjestu je osječki apotekar Ferdinand Plank otvorio prvu gradsku apoteku „Kod zlatnog lava“, koju je kasnije otkupio apotekar Emil Gale, pa Somborci ovu zgradu i danas često zovu Galeova kuća.

Crkva Sv. Trojstva, stara katolička crkva

U Somboru postoji i značajan broj stambenih kuća u kojima su rođeni i živjeli lokalni umjetnici i ugledne porodice, ali pošto su meni oni mahom nepoznati, nisam bio pretjerano zainteresovan da se bacam u njihovo istraživanje. Ljubiteljima arhitekture bi eventualno mogla biti interesantna Kronić palata, sagrađena u stilu eklektike za somborskog advokata i veleposjednika Stevana Kronića. Nakon Drugog Svjetskog rata je prešla u državno vlasništvo, a danas je sjedište Trgovinskog suda. 

Stražnja strana gradske kuće

Grad je naširoko poznat i po svom zelenilu, naročito drvoredima među kojima su najinteresantniji drvoredi bođoša, odnosno američkog koprivića. Ova vrsta drveta iz porodice brijestova, netipična za naše krajeve, posađena je u velikoj akciji ozelenjavanja grada krajem 19. vijeka. Kasnije su posađena i stabla evropskog bođoša, a ukupan broj njihovih stabala u Somboru danas prelazi 7.500, što ga čini unikatnim u Evropi. 

Evanđeoska crkva u Somboru

Posljednja stanica u obilasku Sombora mi je simbolično bila željeznička stanica, na kojoj sam se nakratko zaustavio da bih osmotrio parnu lokomotivu 20-196, izloženu u jednom ćošku širokog platoa. Sama stanica izgleda kao da je netom pretrpjela holokaust, pa sam se nakon par fotografija ispred lokomotive vratio u automobil i produžio dalje ka Subotici, gdje sam planirao završiti današnji izlet. Konačni utisak o Somboru je da se radi o lijepom malom gradiću, kojeg vrijedi posjetiti i provesti dan u njemu. Možete jednostavno prošetati dugačkim alejama zasađenim bođošima, odmarati u gradskim parkovima ili posjetiti neke od muzeja i galerija.

Stara lokomotiva na željezničkoj stanici u Somboru

Naravno, kao i većina manjih gradova u zemljama bivše Jugoslavije, i Sombor se našao suočen sa ekonomskom krizom i propašću industrije što se itekako odražava na njegovo funkcionisanje. Broj stanovnika se između dva posljednja popisa smanjio za nekoliko hiljada, jer mladi pokušavaju obezbijediti sebi egzistenciju u većim sredinama. Ako ste posjetili Sombor ili vas je zainteresovao moj prikaz grada, slobodno podijelite vaše utiske u komentarima.