Vodič kroz Kotor, Crna Gora - šta posjetiti?

S obzirom da posljednjih par godina već tradicionalno nisam u mogućnosti da sastavim sedam dana godišnjeg odmora, postao sam specijalista za kratka putovanja i dinamične odmore. Ni ovo ljeto nije bilo izuzetak, pa sam stoga morao pronaći destinaciju na kojoj mogu iskombinovati kupanje u moru i obilazak kulturnih znamenitosti. Opcije su bile ili Hrvatska ili Crna Gora, a konačna odluka je presudila u korist druge iz razloga što sam planirao jednodnevni izlet u albanski grad Skadar, o čemu ću pisati u jednom od narednih postova.

Zidine Kotora

U Crnoj Gori sam posljednji put boravio davne 2009. godine, te sam imao želju da ponovo svratim tamo, ali sam ovaj put izabrao gradove koje nisam ranije posjećivao. Izbor je pao na Kotor i Budvu, iz razloga što oba grada imaju staro jezgro sa nekolicinom zanimljivih crkava i drugih građevina koje sam smatrao vrijednima obilaska, a opet sam mogao dobar dio dana da provedem na plaži. Vratiti se u neku državu nakon toliko vremena uvijek budi opažajna čula i tjera vas da gledate šta se u međuvremenu promijenilo. Razrovani put iz komunističke ere nije dao naslutiti pomake u razvoju Crne Gore, ali uključenje na nešto bolji magistralni put i prvi prizori Boke Kotorske iz automobila obećavali su dobar odmor.

Gradska plaža

Smjestili smo se u vrlo dobar apartman uz samu obalu mora, a pretjerano ljubazni domaćin me je u startu vrbovao da skupa završimo prijavu boravka u nadležnom uredu i da mi usput pokaže, prema njegovim tvrdnjama, najužu ulicu u Evropi. Iako je u tom momentu sve što sam želio bilo to da se smočim u moru, a potom izvalim na plaži, nije mi pošlo za rukom da izvrdam njegovoj ponudi. Rastavši se tužnog srca sa ostatkom ekipe, uputio sam se sa domaćinom i grupom Poljaka koji su takođe odsjeli u njegovom apartmanu do starog grada. Formalnosti oko prijave boravka smo završili brzo, a ja sam spakovao bijeli karton koji treba imati za slučaj da vam ga zatraže u povratku na granici.

"Najuža" ulica u Evropi

Stari grad mi se kao ljubitelju kamene arhitekture na prvu veoma dopao, podsjetivši me pomalo na Dubrovnik, što je i logično s obzirom da su oba grada bila dugo vremena pod upravom Mletačke Republike. Dosadašnja praksa na putovanjima je pokazala da u svakoj evropskoj državi postoji barem jedan grad u kojem tvrde da se najuža ulica nalazi baš kod njih, a po pravilu se radi o običnom prolazu između dvije zgrade kakvih ima na desetine i u mom rodnom gradu. Domaćin je bio u pravu u jednom, a to je da je samostalno nikad ne bih pronašao. Doduše, razlog je upravo taj što se ni po čemu ne razlikuje od mnoštva sličnih „ulica“. Uspio sam se nekako izvući iz kandži napadne ljubaznosti pod izgovorom da želim da pogledam nešto u prodavnici, što je donekle bilo i tačno jer sam jedan od onih putnika koji uživaju u razgledanju suvenira.

Pogled na Katedralu Svetog Tripuna

Neko vrijeme sam lutao po starom gradu, razgledajući i kupujući suvenire. Ako želite jeftinije magnete za frižider predlažem da ih potražite u ulici izvan gradskih zidina, gdje se prodaju u nekoliko skrovitih trgovina koje nisu na utabanim turističkim stazama. U blizini starog grada se nalazi i tržni centar Kamelija sa velikim supermarketom gdje možete po prisutpačnijim cijenama uzeti sve potrepštine. Natovaren suvenirima, svratio sam do gradske plaže, koja ustvari predstavlja jednu od rijetkih šljunčanih površina gdje se možete kupati u Kotoru. Nije bog zna šta, ali za nekoga ko je toliko dugo čekao da ponovo vidi more i ovo je bilo dovoljno. Dopalo mi se to što za razliku od Budve nije bila tolika gužva, pa sam mogao na miru da prostrem peškir, bez da mi neko skače po glavi.

Pogled na Stari grad

S obzirom da sam se odvikao od toga da provedim cijeli dan na plaži, a i vrijeme za upoznavanje Kotora nam je bilo ograničeno, dogovorili smo se da poslijepodne iskoristimo za šetnju starim gradom i penjanje na zidine. Taman što smo se uputili ka zidinama, zapuhao je snažan vjetar koji je najavljivao oluju. Ulaz na zidine se inače naplaćuje 3 eura, ali u momentu našeg dolaska nije radio niko upravo iz razloga što se spremalo nevrijeme. Počeli smo se polako uspinjati, a Kotor nas je ubrzo nagradio predivnim pogledom na stari grad i zaliv. Vrijeme se nakon nekoliko minuta stabilizovalo, a uslovi za uspon postali idealni, jer ne bih želio zamišljati avanturu penjanja po ekstremnim vremenskim prilikama. Moj savjet vam je da se prije ovog poduhvata naoružate udobnom obućom i najmanje litrom vode, te da ne pokušavate ići gore tokom jakog sunca.

Pogled na Crkvu Gospe od Zdravlja

Na putu prema vrhu smo se mimoilazili sa brojnim turistima koji su se upustili u sličnu avanturu kao i mi. Duž cijelog uspona se pružaju nevjerovatni pogledi na okolinu, te stoga nemojte nipošto propustiti odlazak na tvrđavu, jer je upravo ona ono najbolje što Kotor može da vam ponudi. Osim samih zidina na padinama brda Sveti Ivan nije mnogo toga sačuvano, a izuzetak predstavlja rimokatolička Crkva Gospe od Zdravlja iz 16 vijeka, koja je služila za obred vojne posade. Ispod ove crkve su otkriveni ostaci najstarije građevine u Kotoru, a riječ je o ranohrišćanskoj bazilici iz 6. vijeka.

Pogled na Kotor sa zidina

Kotor predstavlja najveću staru urbanu cjelinu u Crnoj Gori, a ne zna se pouzdano kada je započela izgradnja bedema. Najstariji dijelovi se nalaze uz sjeverna vrata do rijeke Škurde, i u jugozapadnom dijelu pored mora. S obzirom da je u 15. vijeku Kotor postao pogranični grad, zbog stalne opasnosti od turskih napada, zidine su neprestano proširivane i ojačavane, te su izgrađena sjeverna vrata, a zapadna i južna rekonstruisana i ojačana. Radovi na bedemima su trajali sve do 19. vijeka.

Pogled na Kotor

Po dolasku na vrh utvrde bili smo već dobro iscrpljeni i žedni, a zalihe vode su nam polako dotrajale. Duž staze ćete primijetiti da nekolicina ljudi prodaje piće u ručnim frižiderima, s tim što se cijena povećava proporcionalno usponu. Neko vrijeme smo uživali u pogledu na grad i okolinu, nastojeći da zabilježimo ove fantastične prizore u sjećanju i telefonima. Kada smo se dovoljno nauživali, krenuli smo nazad, usput pomalo žaleći sve one koji su se tek penjali ka vrhu, ne znajući da će ih to koštati daha i znoja.

Katedrala Svetog Tripuna

Silaskom u stari grad koji se od 1979. godine nalazi na UNESCO-voj listi zaštićene kulturne baštine, odlučili smo obići nekolicinu znamenitih crkava Kotora. Prva među njima je Katedrala Svetog Tripuna, jedna od dvije rimokatoličke katedrale u Crnoj Gori. Prvobitno je izgrađena 809. godine i nazvana po Sv. Tripunu, koji se smatrao zaštitnikom grada. Nova i raskošnija katedrala u romaničkom stilu, kakvom je i danas vidimo izgrađena je 1166. godine, a zbog zemljotresa je prošla kroz nekoliko rekonstrukcija. Po cijeni od 2,5 eura možete posjetiti katedralu i mali muzej slika unutar nje, te se popeti na balkon jednog od zvonika.

Pravoslavna Crkva Svetog Nikole

Naredna crkva koju smo posjetili jeste pravoslavna Crkva Svetog Nikole, sagrađena u 19. vijeku na mjestu napuštenog dominikanskog samostana. Današnja crkva datira s početka 20. vijeka, budući da je njena prethodnica izgorjela u požaru zajedno sa obližnjom francuskom kasarnom. Pored crkve se nalazi i riznica u kojoj su smještene brojne umjetnine kao što su ikone, dokumenti i crkvene odore. Nedaleko od ove crkve, nalazi se mala Crkva Svetog Luke iz 12. vijeka i jedna je od rijetkih građevina koje nisu pretrpjele značajna oštećenja usljed zemljotresa. Prvobitno je podignuta kao katolička crkva, a nakon zemljotresa 1667. data je na korištenje pravoslavnim vjernicima, što objašnjava zašto se u njoj nalaze dva oltara. Pored crkava koje sam spomenuo, u starom gradu se nalazi još nekolicina, ali uglavnom su skromnijih arhitektonskih odlika.

Stari grad u Kotoru

Od muzeja u Kotoru se izdvaja Pomorski muzej, a za zaljubljenike u slike tu je i gradska galerija. Interesantno je da relativno odskora postoji i muzej posvećen mačkama, koje su postale svojevrstan simbol grada i ima ih na sve strane. Cilj muzeja je bio da se kroz buđenje interesovanja za mačke podigne svijest o poštovanju životinja i prirode. Zbirka sadrži najrazličitije predmete, počevši od starih slika, razglednica, svesaka, poštanskih markica, novca i drugih predmeta sa motivima mačaka. Stoga, ako među vama postoji neko ko je zaluđen ovim životinjama, ovo je pravo mjesto za vas.

Toranj sa satom

Od ostalih građevina u Starom gradu trebalo bi spomenuti zgradu Napoleonovog pozorišta, Kneževu palatu, Palatu Grgurinu, Palatu Drago, Palatu Buća,  Palatu Pima, Palatu Beskuća i nekolicinu drugih koje čine jezgro Kotora. Jedan od simbola grada je i toranj sa satom smješten na Trgu od oružja, odmah preko puta glavnih gradskih vrata. Toranj datira s početka 17. vijeka, ali se usljed brojnih zemljotresa u više navrata krivio. U dnu tornja se nalazi i stub srama na koji su se nekada u prošlosti stavljali prestupnici. S obzirom da su me brojni prolaznici ometali u fotografisanju, odlučio sam se vratiti sutradan rano ujutro kako bih uslikao dovoljno dobre fotografije za blog.

Palata Beskuća sa desne strane

Veče smo odlučili provesti na terasi apartmana uz preukusnu pizzu koju smo uzeli u restoranu Mondo, smještenom pored mora. Kotor je ostavio izuzetan utisak na mene i mogao bih ga slobodno okarakterisati kao najljepši grad u Crnoj Gori, te mi je bilo žao što nisam mogao provesti u njemu barem još jedan dan. Ako vam je primarna svrha putovanja kupanje, Kotor možda nije najbolji izbor, ali za one koji vole da kombinuju more, arhitekturu, dobru hranu i kulturu, ovo je svakako mjesto koje morate posjetiti. Grad organizuje i tradicionalni kotorski zimski i ljetni karneval, pa stoga planirajte svoju posjetu ako želite biti dio ovog spektakla. 

Pogled na Kotorski zaliv

Nakon Kotora sam se uputio prema Budvi i Skadru, a posljednjeg dana sam se vratio ovdje kako bih se još jedanput okupao u moru prije polaska kući. Ako ste nekada posjetili Kotor, napišite u komentarima šta se vama najviše dopalo u gradu i podijelite svoje savjete i utiske kako bismo zaokružili priču o ovom crnogorskom dragulju.