Rim u 3 dana - šta posjetiti? (Dan 1)

Na red je došlo da podijelim s vama i svoje iskustvo iz vječnog grada Rima. Ovo je jedno od putovanja na kojima sam bio znatno prije rađanja ideje o pokretanju putopisnog bloga, tako da nažalost nisam pamtio sve one korisne turističke detalje kao što to činim sada. Ipak, potrudiću se da rekonstruišem uspomene i što vjernije vam dočaram ono što sam tamo vidio i doživio.

U to vrijeme sam počeo raditi svoj prvi posao i bio sam još uvijek u procesu navikavanja na rano ustajanje i osmosatno radno vrijeme. Nakon dva mjeseca rada, ukazala mi se prilika da spojim praznik sa subotom i nedjeljom i otputujem negdje na produženi vikend. Brzo sam se bacio na pretragu aranžmana i našao jedan koji mi se izuzetno dopao, a u koji sam se mogao finansijski uklopiti. Naime, radilo se o trodnevnom putovanju u Rim avionom. Budući da se sve odigralo na brzinu, nisam se uspio pretjerano informisati o onome što grad nudi, što mi se sada kao ozbiljnom putniku više ne dešava.

Let je bio zakazan za 6 h ujutro, što je podrazumijevalo dolazak na beogradski aerodrom u 4h. Prije tog putovanja sam samo jedanput letio avionom i tada mi je rečeno da ću karte dobiti na šalteru agencije na aerodromu. Očekivao sam da tako bude i ovaj put, međutim u 4h ujutro nijedan šalter nije bio otvoren. Čekali smo i čekali, ali ni nakon sat vremena se ništa nije dogodilo. Dodatno obeshrabrenje bila je činjenica da ime agencije preko koje smo rezervisali aranžman nije pisalo iznad bilo kog šaltera. Plus u 5h ujutro niste mogli nikoga nazvati da se informišete. Na kraju smo otišli na šalter tadašnjeg Jata da pitamo šta ćemo. Oni su nam uzeli pasoše i ustanovili da se nalazimo u njihovoj bazi, te nam odštampali karte. Pao mi je kamen sa srca.

Bazilika svete Marije Velike

Let do Rima je trajao 1h i 10 minuta, a tamo nas je dočekalo izuzetno prijatno vrijeme u odnosu na ledeni beogradski novembar. Još u toku leta smo ustanovili da ovo nije jedan od organizovanih aranžmana kako smo mislili, tako da smo odustali od nade da će nas na aerodromu neko iz agencije dočekati. Nakon što smo prošli pasošku kontrolu, počeli smo se uokolo raspitivati kako da dođemo do centra. Neko od prolaznika nam je objasnio da se odmah prekoputa aerodroma nalazi tunel koji vodi do željeznice. Poslušali smo ga i stigli na željezničku stanicu sa tri trake. Na obližnjoj trafici smo kupili karte (cijena karte po osobi je 14 eura) i mapu grada (6 eura), koja se kasnije pokazala kao pravo bogatstvo jer su na njoj sličicama prikazane sve važne turističke atrakcije.

Ulični štand

Nakon kraćeg blamiranja sa otkucavanjem karte na aparatu sa krive strane i ulaska u pogrešan voz, ustanovili smo da središnja traka vozi na stanicu Termini (koja vodi u centar grada). Veoma je važno da otkucate kartu, budući da postoje kontrolori u vozu. Prijatelj je imao nacrtanu rutu od stanice Termini do našeg hotela, pa smo se kretali prema njegovim uputama. Ispostavilo se da je nacrtao putanju do hotela Stella umjesto Tre Stelle koji smo rezervisali. Na sreću u hotelu Stella su nam objasnili put do našeg hotela. Što se tiče hotela Tre Stelle, ne bih trošio mnogo riječi na njega. Reći ću vam samo da ga izbjegavate, jer mu je lokacija jedina svijetla tačka. Ipak, bili smo u Rimu i nismo dopustili da nam loš hotel pokvari provod. Grubo smo podijelili mapu na tri dijela i odlučili da svaki dan obilazimo jedan dio grada. Rimska avantura je mogla da počne!

Bazilika svete Marije Velike

Prva na „udaru“ se našla Bazilika svete Marije Velike, građena u starohrišćanskom stilu. Prema legendi iz 13. vijeka u noći 3. avgusta 352. godine, Gospa se ukazala tadašnjem papi Liberiju i rimskom patriciju Ivanu, naredivši im da u njenu čast izgrade crkvu na mjestu koje će biti obilježeno snijegom. Snijeg je pao 5. avgusta na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka. Papa Liberije je lično obilježio granice buduće bazilike, koja je po njemu dobila naziv Liberijanska bazilika. Zvonik ove bazilike najviši je od svih crkvenih zvonika u Rimu (oko 75 metara).

Motiv vučice sa fontane

U nastavku šetnje dolazimo do neke građevine, gdje sam fotografisao ovaj detalj vučice sa Romulom i Remom na jednoj fontani. Ubrzo se dešava nešto čudno. Pored nas se pojavljuje policijski automobil i jedan od policajaca nam traži isprave. Nije mi bilo jasno zbog čega nas legitimišu jer ponašanjem nismo odudarali od okoline, a zgrada ispred koje se nalazila fontana mi nije djelovala kao neka važna institucija. Dali smo im lične karte (pošto smo pasoše ostavili na recepciji) i nakon što su ih pogledali, vratili su nam ih bez ikakvih dodatnih pitanja, pa smo nastavili dalje.

Ostaci Trajanovog foruma i Vittoriano u pozadini

Mapa nas je odvela do Trajanovog foruma, posljednjeg i najveličanstvenijeg od svih zdanja napravljenih tokom rimskog carstva. Forum je građen u periodu od 107. do 143. godine, po zapovijedi cara Trajana. Pošto u centru Rima nije bilo mnogo mjesta na kojima bi se mogao smjestiti ovakav projekat, Trajan je naredio da se sa ove lokacije, koja se nalazila na uzvišici, skine zemlja u visini od 35 metara i poruše sve kuće koje su se tu nalazile.

Trajanov stub i crkva Presveto ime Marijino

Ostaci Trajanovog foruma, koji do današnjeg dana nije u potpunosti iskopan, nalaze se 5 m ispod današnjih cesta u Rimu. Najbolje sačuvani ostaci foruma su dijelovi Trajanove tržnice i Trajanov stub. Stub je visok 30 metara (35 ako se računa i postolje) i ukrašen je reljefima koji prikazuju dva uspješna vojna podviga Trajana protiv Dakije. Reljefi su širine 1 metar u dnu, a prema visini se šire na 1,2 metra radi bolje preglednosti. 

Crkve Santa Maria di Loreto i Santissimo Nome di Maria

Tik uz Trajanov forum nalaze se i dvije crkve, od kojih je jedna „Santissimo Nome di Maria al Foro Traiano“ (Presveto ime Marijino) iz 18. vijeka, a druga „Santa Maria di Loreto al Foro Traiano“ iz 16. vijeka.

Il Vittoriano ili Oltar domovine

Na Trajanov forum se nadovezuje Trg Venecija (Piazza Venezia) kojim dominira spomenik Viktoru Emanuelu II, prvom kralju ujedinjene Italije, poznat i kao „Il Vittoriano“ ili „Oltar domovine“. Spomenik je projektovao Giuseppe Sacconi 1895., a dovršen je 1911. godine. Ovaj spomenik je izazvao brojne kontroverze, budući da je prilikom njegove izgradnje uništen veliki dio Kaptolskog brda sa srednjovjekovnim građevinama.

Il Vittoriano sa pročelja

Mnogi smatraju da je prevelik i previše upadljiv, kao i to da arhitektura više podsjeća na grčku ili teutonsku, nego rimsku. Takođe smatraju da se svojom blještavobijelom bojom ne uklapa u okruženje u kojem preovladavaju smeđi tonovi. Spomenik je tokom vremena dobio mnoge posprdne nadimke kao što su „pisaća mašina“ i „svadbena torta“, no bez obzira na to privlači pažnju brojnih turista.

Kipovi Kastora i Poluksa

Kupili smo voćnu salatu u obližnjoj poslastičarnici, a zatim smo se popeli kapitolskom kordonatom na čijem se vrhu nalaze kipovi Kastora i Poluksa do Piazze del Campidoglio kojim dominira Senatorska palata (Palazzo Senatorio). Ispred palate se nalazi replika konjaničkog kipa Marka Aurelija. Postojeći dizajn Piazze del Campidoglio osmislio je slavni renesansni umjetnik Michelangelo Buonarotti u razdoblju od 1536. do 1546. godine.

Senatorska palata i kip Marka Aurelija

S obzirom da je na istom mjestu koncentrisan veliki dio kulturnog nasljeđa Rima, bacili smo i letimičan pogled na Rimski forum, središte političkog, privrednog, društvenog, kulturnog i religioznog života drevnog Rima. Na fotografiji se vidi i trijumfalna kapija Septimiusa Severusa (Arco di Settimio Severo) kao sastavni dio foruma.

Pogled na ostatke Rimskog foruma

Odlučili smo narednih dana detaljnije razgledati ostatke foruma, a potom smo se vratili na Trg Venecije i izgubili se u šarmantnim uličicama na drugoj strani. Prateći mapu, stigli smo do jednog od najčuvenijih mjesta u Rimu. Pogađate da se radi o fontani di Trevi. Visine 26,3 m i širine 49,15 m predstavlja najveću baroknu fontanu u gradu i jednu od najpoznatijih u svijetu. Fontana je sagrađena u 18. vijeku po narudžbi pape Klementa XII. i predstavlja kraj akvadukta „Aqua Virgine“ sagrađenog u vrijeme Marka Agripe pred kraj stare ere. Akvadukt doprema vodu iz dvadesetak kilometara udaljenog izvora, a služi i za punjenje brojnih drugih fontana u centru grada. Fontanom dominira kip Neptuna, rimskog boga mora, a u njegovom podnožju su kipovi Tritona. Sa desne i lijeve strane nalaze se kipovi koji predstavljaju zdravlje, odnosno obilje.

Fontana di Trevi

Interesantna je i legenda koja kaže da ukoliko bacite kovanicu u fontanu, vratiti ćete se u Rim ponovo. Obično se bacaju dvije kovanice preko ramena – prva za želju, a druga za ponovni povratak u Rim. Komunalne službe svakog jutra izvuku iz fontane u prosjeku 3.000 eura, a novac se koristi za održavanje grada.

Španske stepenice

Prvi dan boravka u Rimu smo završili posjetom čuvenim Španskim stepenicama, smještenim na istoimenom trgu.  Unatoč svom nazivu, stepenice je naručio francuski diplomata Etienne Gueffier, a imale su za cilj da povežu Španski trg sa crkvom na brijegu iznad koja je bila u francuskom vlasništvu. Stepenice su najljepše u proljeće, kada su ukrašene cvijećem, a mjesto skoro uvijek vrvi od turista koji dolaze da se tu odmaraju. Poseban doživljaj je sjediti na njima i promatrati najneobičnije tipove ljudi koji se tu pojavljuju. Mi smo se i narednih dana rado vraćali na ovo mjesto i prepuštali se bezvremenskoj atmosferi grada Rima.

Rim - Dan 2     Rim - Dan 3