Dubai, glamurozni velegrad Srednjeg Istoka - šta posjetiti?
Iako mi je Abu Dhabi bio zvanično
odredište, posjeta Emiratima ne bi bila potpuna bez obilaska Dubaija. Dubai je najmnogoljudniji grad u Emiratima, sa preko 2 miliona stanovnika i ujedno centralno turističko odredište države. Listajući
brošure koje sam dobio u hotelu i od agencije, našao sam nekoliko varijanti
organizovanih izleta za Dubai. Ja sam ponajviše bio zagrijan za posjetu
akvarijumu koji se nalazi u Dubai mall-u, te sam zaključio da mi obilazak s
grupom ne bi ostavio mnogo prostora da vidim ono što želim. Takođe, nakon
nekoliko putovanja u vlastitoj organizaciji, sve sam manje bio raspoložen za to
da mi agencija kroji raspored. I tako je na kraju pala odluka da Dubai obilazimo
samostalno, što je podrazumijevalo više vremena za razgledanje i niže troškove nego sa agencijom.
Odvezli smo se taksijem do autobuske
stanice u Abu Dhabiju, gdje smo kupili kartu za Dubai po cijeni od 25 dirhama
po osobi. Autobus je bio klimatizovan, pristojnog izgleda, a prednja sjedišta
rezervisana isključivo za žene, tako da obratite pažnju na to. Autobusi na
relaciji Abu Dhabi – Dubai (i obrnuto) voze na otprilike svakih 20 minuta i
tako do ponoći. Vožnja do Dubaija je trajala nešto manje od 2 h. Budući da smo
poranili, drijemali smo u autobusu, sve dok se nisu počele ukazivati visoke
zgrade koje su najavljivale velegrad.
Nikada nisam bio pretjerano fasciniran
visokim, staklenim zgradama i sve sam to zamišljao previše plastičnim, ali
kada taj prizor vidite uživo, ne možete ostati ravnodušni. Sa lijeve strane
ceste, u daljini se nazirao čuveni hotel Burj al Arab, a nedugo zatim se sa
desne strane ukazala i Burj Khalifa, najviša zgrada na svijetu. Vozač je
nastavio da vozi kroz grad, tako da smo gratis dobili panoramsku turu kroz
Dubai. Usput smo ga pitali gdje je glavna stanica i on nam je objasnio da je to
ujedno i posljednja stanica na kojoj ćemo se zaustaviti. Mogli smo izaći i na
stanici prije, ali smo produžili do glavne, kako bismo se raspitali o terminima
povratka (što sam spomenuo ranije u postu).
Stigavši na glavnu stanicu, uhvatili smo
taksi (koji su uvijek tu parkirani) i rekli vozaču da nas vozi do Dubai Mall-a.
Početna cijena taksija u Dubaiju je 3 dirhama (za razliku od Abu Dhabija gdje
je 3,5), ali je zato tarifa po kilometru viša u odnosu na Abu Dhabi. Taksimetar
je kao lud prevrtao brojke, tako da nas je vožnja do Dubai Mall-a izašla na
kraju 25 dirhama (koliko i autobuska karta Abu Dhabi – Dubai).
O samom Dubai Mall-u sam već pisao u postu
o shoppingu u Emiratima, tako da ću se ovdje baviti samo pratećim sadržajima o
kojima tamo nisam htio pisati. Skoro na samom ulazu u Mall ukazao nam se
ogroman stakleni zid akvarijuma, što je bilo dovoljno da mi zastane dah. Dodatno
me je fasciniralo lažno nebo na plafonu na kome su treperile zvijezde (mnogo
ljepše izgleda uživo nego na slici).
Pred akvarijem smo ugledali red, koji se
na moju sreću brzo kretao, jer mi strpljenje nije na listi vrlina. Postoje
različite varijante ulaznica, a mi smo se odlučili za tzv. „Ultimate pass“ koja
obuhvata sve sadržaje koje akvarij nudi i košta 110 dirhama (1 eur = 4,82
dirhama). U cijenu je uračunat prolazak kroz stakleni tunel, vožnja čamcem sa
staklenim dnom, underwater zoo i 20 dirhama bonusa za trošenje u suvenirnici.
Preporučujem da uzmete ovu ulaznicu da biste imali zaokružen doživljaj. Takođe
postoji mogućnost ronjenja sa morskim psima, zaboravio sam tačnu cijenu, skupo
je, ali ne i nerealno.
Prije ulaska u tunel, dočekala su nas dva
radnika koja su nas na prepad postrojila i fotografisala. Sam tunel je
prelijep. Već sam ove godine imao priliku da vidim sličan u tropikarijumu u
Budimpešti, tako da je moje oduševljenje bilo za nijansu manje nego što bi bilo
nečije tuđe. Ipak, ovaj je impozantniji. Po izlasku iz tunela dočekala nas je
još jedna radnica nudeći nam našu izrađenu sliku po suludoj cijeni od 240
dirhama (što je oko 50 eura). Sakrio sam zaprepaštenje na licu i ljubazno odbio
fotografiju (iako moram priznati da sam ispao bolje nego da sam imao vremena da
se namjestim).
Potom su nas uputili na sprat, gdje nas je
dočekao ostatak postavke. Na redu je bio čamac sa staklenim dnom, ali smo
morali pričekati 10-ak minuta na naš red, te smo to vrijeme iskoristili za
razgledanje akvarijuma sa različitim morskim stvorenjima. Nismo uspjeli
pregledati sve zbog vožnje čamcem, pa smo se odlučiti vratiti kasnije ponovo u
taj dio zoo parka.
Prije ulaska u stakleni čamac, dobili smo
prsluke za spašavanje, a potom se ukrcali u čamac, koji pokreću radnice ručno
pomoću konopaca. Vesla ili neki drugi vid kretanja čamca nije moguć zbog
uznemiravanja riba. Ljubazna radnica nam je održala kratko predavanje i
odgovorila na naša pitanja, a zatim nam demonstrirala hranjenje riba. Uzela je
hranu iz posudice i bacila u akvarijum. Morali biste doživjeti vlastitim očima
tu najezdu riba koje su se okupile, iskačući na površinu.
Nakon toga je uslijedilo razgledanje
ostalih akvarijuma, gdje se mogu vidjeti najrazličitije vrste riba, ali i
drugih morskih stvorenja, od kojih su neka krajnje fascinantna i neobična. Recimo, meni su posebno bile interesantne patuljaste jegulje koje su donjim dijelom zarivene u morsko tlo (druga slika dole) dok su im glave prepuštene strujanju vode, kao i ribe britve (peta slika dole) koje plivaju u jatima, ali uspravno okrenutog tijela. U
jednom akvarijumu vam se nudi mogućnost da besplatno dotaknete morsku zvijezdu
i morski krastavac koji je poput najmekanije plišane igračke.
Pored morskih životinja, u okviru
akvarijuma se nalaze i najveći krokodil kojeg sam ikada vidio, pingvini, kao i
mali odjel sa pustinjskim životinjama (uglavnom insektima, škorpijama i
slijepim miševima). Za kraj obilaska sam ostavio suvenirnicu, gdje sam odlučio
potrošiti onaj bonus od 20 dirhama. Kao što sam i pretpostavljao, skoro svi
suveniri cijenom premašuju taj iznos, tako da sam se na kraju odlučio za
simpatičan magnet kameleona sa natpisom Dubai aquarium & underwater zoo po
cijeni od 29 dirhama.
Ispred Dubai Mall-a se nalaze i čuvene
fontane koje plešu uz muziku, kao i Burj Khalifa, najveća zgrada na svijetu. Fontane zapravo više liče na jezerce ili kanal poput onih u
Veneciji, a prskalice su postavljene mjestimično i aktiviraju se na svakih 30
minuta. U iščekivanju performansa, pokušavali smo bezuspješno da uhvatimo
cijelu Burj Khalifu u objektive aparata. Ubrzo se začula muzika i
voda je suknula u nebesa. Ogroman broj okupljenih ljudi je posmatrao show, tako
da nismo uspjeli uhvatiti dobro mjesto za posmatranje, pa smo odlučili sačekati
iduću predstavu. Pronalaskom bolje pozicije mogli smo više da uživamo u
prizoru. Fontane svaki put plešu uz drugu pjesmu.
Imali smo želju da vidimo i Burj al Arab i
Jumeirah Palm Island, ali smo shvatili da bi nam bilo vremenski i finansijski
neisplativo ganjati taksi do tamo, a i svakako ne bismo mogli ući unutra.
Odustavši od te ideje, odlučili smo sačekati mrak kako bismo vidjeli i noćni
perfomans fontana. U pokušaju da uslikamo kompletnu Burj Khalifu koja je visoka
828 metara, udaljili smo se koliko smo mogli i našli se na širokom bulevaru šeika
Mohammeda bih Rashida, prepunom palmi.
Mrak se polako počeo spuštati, i u jednom momentu sve palme su zasjale, ostavivši nas bez daha. Inače, moguće je popeti se na Burj Khalifu, ali se dolazak obično najavljuje par dana unaprijed i ulaznica se može kupiti preko Interneta po nižoj cijeni. Mi to nismo znali, tako da smo propustili panoramsko razgledanje sa opservatorija. Moram napomenuti i to da zgrada iako nedvojbeno ogromna, ne djeluje toliko visoka kada je samostalno posmatrate, ali tek kada pogledate ostale građevine u okruženju, dobijete pravi dojam njene grandioznosti.
Mrak se polako počeo spuštati, i u jednom momentu sve palme su zasjale, ostavivši nas bez daha. Inače, moguće je popeti se na Burj Khalifu, ali se dolazak obično najavljuje par dana unaprijed i ulaznica se može kupiti preko Interneta po nižoj cijeni. Mi to nismo znali, tako da smo propustili panoramsko razgledanje sa opservatorija. Moram napomenuti i to da zgrada iako nedvojbeno ogromna, ne djeluje toliko visoka kada je samostalno posmatrate, ali tek kada pogledate ostale građevine u okruženju, dobijete pravi dojam njene grandioznosti.
Uživali smo još neko vrijeme u noćnoj
predstavi fontana, koja je još ljepša nego dnevna, i zatim uhvatili taksi za
glavnu stanicu. Autobuska karta iz Dubaija za Abu Dhabi se kupuje na stanici i
nije ona standardna papirna nego je plastificirana poput kreditne kartice i
funkcioniše na principu dopunjavanja. Ja sam svoju platio 30 dirhama, što je
dovoljno za jednu vožnju do Abu Dhabija.
Budući da smo krenuli nazad oko 21h,
šokiralo nas je kada smo ispred autobusa ugledali red dužine najmanje 20
metara. Prvi autobus se za tren oka napunio, a ubrzo je stigao i drugi. Mi smo
došli na red tek u četvrti autobus, ali na sreću su relativno brzo stizali jedan
za drugim, tako da čekanje nije bilo pretjerano naporno. Na ulazu u autobus sa
lijeve strane imate senzor na koji prislonite karticu i kada je on registruje,
možete ući unutra.
Ja sam nedvojbeno uživao u maloj Dubai
avanturi, i rado bih se vratio ponovo da vidim građevine i mjesta koja nisam
stigao obići. Ukoliko ste bili u Dubaiju ili ga želite posjetiti, ostavite
svoje utiske u komentarima.
Preuzimanje tekstova i slika sa bloga je zabranjeno bez dozvole autora.
Preuzimanje tekstova i slika sa bloga je zabranjeno bez dozvole autora.
Dubai je svakako jedno od mjesta koje bi zaista željela posjetiti, sada vidim da je ta želja opravdana.
ReplyDeleteJa sam prije putovanja u Emirate pomalo bio skeptičan u pogledu toga šta ta zemlja ima da mi ponudi u turističkom smislu, pošto sam oduvijek bio ljubitelj prirode i starih građevina. Međutim, boravak tamo me je razuvjerio i pružio mi sliku jednog potpuno drugačijeg svijeta.
ReplyDeleteDubai looks a very interesting city love the fish, building and trees
ReplyDeleteKako im sada izgleda onaj muzej u kojem se nalaze voštane figure nekadašnjih "Dubajćana"?
ReplyDeleteNisam imao priliku da ga posjetim. U Dubaiju sam se kratko zadržao, pa ga nisam do detalja istražio.
Delete