Novogodišnji rezime 2019 - 7 novih zemalja

Posljednji tekst u tekućoj kalendarskoj godini već tradicionalno posvećujem sumiranju utisaka sa putovanja i sastavljanjem liste želja za sljedeću. Za razliku od 2018. godine, koja je za mene bila poprilično neizvjesna i turbulentna, što se odrazilo i na putovanja, u 2019. sam konačno imao riješeno pitanje posla, a samim time i mogućnost da kvalitetnije planiram godišnji odmor i putujem više. I ove godine sam se držao Evrope, ali sam dao sebi za zadatak da u 2019. posjetim barem 5 novih država i taj cilj sam uspio ostvariti sa konačnim rezultatom od 7 novih zemalja.

Istanbul, prvo putovanje u 2019.

Vodič kroz Malme, Švedska - šta posjetiti?

Posljednji dan moje mini skandinavske ture bio je rezervisan za obilazak švedskog grada po imenu Malme (šved. Malmø). Iako sam se krajnje nerado odvojio od Kopenhagena, u koji sam se preko noći zaljubio, nisam želio propustiti priliku da, pa makar i površno, upoznam i Malme. Stigavši na željezničku stanicu u Kopenhagenu, kupio sam kartu na crvenom automatu lociranom na samom ulazu u zgradu. Uslijedilo je traganje za peronom, koji iz nekog razloga nije bio naznačen na karti, a moja misija je dodatno otežana nabacanošću stanice brojnim prodavnicama i kafićima, koji su otežavali praćenje signalizacije. Sličnu neprijatnu situaciju sam imao i na željezničkoj stanici u Pragu, jer se nekome ko se prvi put nalazi tu, veoma teško snaći u sveprisutnom šarenilu i metežu.

Stortorget, najveći i najznačajniji trg u Malmeu

Vodič kroz Kopenhagen, Danska - šta posjetiti?

Vrativši se sa putovanja iz Portugala u septembru, znao sam da do kraja godine moram realizovati barem još jedno putovanje, jer u suprotnom ne bih živ dočekao proljeće. Gledajući mapu Evrope pred sobom, pažnju mi je privukla velika praznina u koju do sada nisam kročio, poznata kao Skandinavija. Za te zemlje sam često slušao kako su preskupe, kako je hladno i kako su ljudi otuđeni, što mi nije djelovalo pretjerano ohrabrujuće, naročito ako uzmem u obzir da je trebalo putovati polovinom novembra. Odluka je pala na Kopenhagen, glavni grad Danske, a pošto je najbliži direktan let bio za Malme, to je značilo i kratku posjetu Švedskoj.

Nyhavn, najpoznatiji kanal u Kopenhagenu

Vodič kroz Požegu, Hrvatska - šta posjetiti?

Vrativši se kući iz Portugala, nije mi trebalo dugo da počnem planirati sljedeće putovanje. Odluka je pala na Skandinaviju, ali problem je bio u tome kako preživjeti cijela dva mjeseca monotonije do odlaska tamo. Oktobar se već opasno približavao kraju, a vremenske prognoze su najavljivale zahlađenje, pa sam stoga odlučio iskoristiti posljednji topao vikend u mjesecu i otisnuti se negdje na jednodnevni izlet. Budući da sam već obišao većinu gradova u okolini, bilo je sve teže pronaći neko novo mjesto koje bi mi bilo potencijalno zanimljivo. Naposlijetku sam odabrao dva hrvatska gradića za koja sam vjerovao da ih mogu obići u jednom danu. U pitanju su Požega i Našice, ali s obzirom da je u vrijeme kada sam stigao u Našice dan već bio na izmaku, nisam stigao vidjeti sve što sam želio, te će ovaj tekst biti posvećen isključivo Požegi.

Trg Svetog Trojstva u Požegi

Vodič kroz Sintru i Cabo da Roca, Portugal - šta posjetiti?

Iako mi se isprva osam dana činilo kao prilično dovoljno vremena za ljetovanje u Portugalu, nakon stavljanja na papir svih planiranih lokacija, shvatio sam da ću morati obuzdati svoje želje. Dvije stvari su, međutim, bile kristalno jasne. Želio sam provesti dovoljno vremena na plaži i želio sam posjetiti Lisabon. Ipak, otići u Portugal, a ne vidjeti i čuvenu Pena palatu u Sintri, nije dolazilo u obzir. I tako sam žrtvovao posljednji dan odmora prvobitno namijenjen obilasku Lisabona i zaputio se na jednodnevni izlet do Sintre. Do tamo je najlakše stići vozom sa stanice Rossio, smještene na istoimenom lisabonskom trgu, a vožnja traje oko 40 minuta i košta 2,75 eura po pravcu. U toku dana postoji veći broj polazaka, tako da nemate brige oko toga da li ćete stići na vrijeme. Obavezno sačuvajte kupljenu kartu, jer je morate skenirati i prilikom ulaska na peron u Lisabonu i prilikom izlaska s perona na stanici u Sintri.

Pena palata u Sintri

Vodič kroz Lisabon, Portugal - šta posjetiti?

Teška srca sam se rastao sa obalom Algarvea i dok sam lagano hitao ka stanici, okupan bezbrižnošću koja je izbijala iz svakog suncem okupanog kamena, shvatio sam da ću propustiti autobus za Lisabon. Uslijedila je borba na život i smrt, trčanje pod teretom prtljaga i odbijanje radnice da nam izda kartu jer smo zakasnili minut od predviđenog vremena polaska autobusa, iako isti još uvijek nije stigao. Srećom, linije na relaciji Portimao – Lisabon su poprilično česte, pa smo već nakon pola sata sjedili na zadnjem sjedištu drugog autobusa sa slušalicama u ušima i spokojno ispijali coca-colu iz orošene limenke. Nakon nekog vremena, internet je prestao raditi pa sam pažnju preusmjerio na Kineza sa sjedišta ispred, koji se unezvijereno osvrtao i gledao čekić za evakuaciju iznad moje glave koji je podrhtavao usljed kretanja vozila, proizvodeći pri tome neprijatan, vibrirajući zvuk.

Čuveni tramvaj broj 28 u prolazu kroz Alfama distrikt

Vodič za ljetovanje u Portugalu (Algarve regija)

U ostvarenju svoje misije da do 40. rođendana posjetim sve evropske države, na red je stigao i Portugal, pobijedivši Grčku u utrci za izbor destinacije za ovogodišnje ljetovanje. Tekst koji je pred vama vjerovatno nije najzanimljiviji koji ćete pročitati na mom blogu jer sadrži dosta tehničkih informacija, ali vjerujem da će biti od koristi svima onima koji ljetuju u Portugalu po prvi put i imaju nedoumice u vezi sa organizacijom putovanja. U narednim tekstovima ćete moći pročitati više o Lisabonu i Sintri, a do tada se upoznajte sa najljepšim mjestima Algarve regiona.

Crkva Sv. Sebastijan u Lagosu

Lion, Francuska - Top 10 mjesta koja morate vidjeti

Kada sam prije nekoliko godina letio za Sjedinjene Američke države preko Diseldorfa, bio sam u prilici da po prvi put iskoristim pauzu između dva leta i prošetam gradom za koji nisam mislio da ću ga ikada posjetiti. I moram vam reći da mi je ta šetnja zaista prijala, jer je odlično kada po cijeni jednog putovanja dobijete još nešto gratis. Nedavno mi se prilikom putovanja u Portugal dogodila slična situacija, pa sam pauzu od deset sati iskoristio da prošetam kroz Lion, treći po veličini grad u Francuskoj. Iako je ovo bilo nedovoljno vremena da se obiđe i upozna cijeli grad, dobio sam barem neki osnovni uvid u to kako izgleda i koje su mu osnovne znamenitosti. Ukoliko odlučite posjetiti Lion, ovo je deset najznačajnijih atrakcija koje ne smijete propustiti.

Vodič kroz Lindau, Njemačka - šta posjetiti?

Ako čitate ovaj tekst velika je šansa da i vi imate rodbinu u Njemačkoj. Znate, onu koja vas je pozivala da ih posjetite u vrijeme kada su nam za zemlje Evropske Unije trebale vize, a onda kada je najzad uveden bezvizni režim, utihnuli su i pozivi. Moj doživljaj Njemačke je dugo vremena bio upravo takav – zemlja gastarbajtera i raseljenih lica. Tek sam sa erom Instagrama počeo otkrivati koliko je ova država zapravo lijepa, sa brojnim dvorcima, malim gradićima koji izgledaju kao iz bajke, ali i ozbiljnim metropolama.

Arhitektura karakteristična za Lindau

Vodič kroz Feldkirh, Austrija - šta posjetiti?

Lomio sam se da li da napišem ovaj tekst ili ne, budući da je moja posjeta ovom gradiću potrajala tek nekoliko sati i nisam bio siguran da li mogu da ga vjerodostojno predstavim. Međutim, s obzirom da bolji tekst na našem jeziku trenutno ne postoji na internetu, odlučio sam se da okušam sreću i pokušam dati osnovne smjernice onima koji odluče da tamo otputuju. Feldkirh (njem. Feldkirch) je drugi po veličini grad savezne austrijske države Vorarlberg i nalazi se na krajnjem zapadu zemlje, u neposrednoj blizini Lihtenštajna i Švicarske, što je ujedno i razlog zašto me je put odveo tamo.

Marktplatz u Feldkirchu

Vodič kroz Lihtenštajn - šta posjetiti?

Ako ste pročitali barem nekolicinu mojih tekstova do sada, sigurno znate koliko volim da hodam mimo utabanih staza i idem na mjesta koja većini ljudi nisu ni na kraj pameti. Pošto me ove godine posebno trese putomanija, po povratku iz Belgije sam odmah počeo razmišljati gdje bih mogao ići sljedeće. Ušao sam na web stranicu sa jeftinim letovima i označio opciju da me vodi bilo gdje, te pokrenuo pretragu. Uskoro sam dobio na desetine rezultata, a među najpovoljnijima je bio Fridrihshafen. Nisam namjeravao boraviti u Njemačkoj, ali sam nakon lociranja grada na karti shvatio da postoji mogućnost da odatle stignem do Lihtenštajna, države koju do sada nisam posjetio. Odluka je donesena istog momenta, a karta kupljena impulsivno, bez prethodnog istraživanja destinacije.

Dvorac u Vaduzu

Vodič kroz Cirih, Švicarska - šta posjetiti?

Nedugo nakon ukrcavanja na trajekt u Fridrihshafenu i vožnje preko prelijepog Bodenskog jezera u trajanju od nekih 40 minuta, koliko je potrebno da se uplovi u luku gradića po imenu Romanshorn, stigao sam po prvi put u Švicarsku. Na pristaništu me je dočekao nestašni labud koji je vješto izbjegavao brodove, a iz neposredne blizine je dopirao zvuk pjesme Dare Bubamare sa gasterbajterske rođendanske zabave. Napravili smo kraću šetnju kroz Romanshorn, koji osim jedne crkve nema ništa zanimljivo za ponuditi u turističkom smislu, a zatim se zaputili ka željezničkoj stanici, odakle smo uz presjedanje u St. Galenu, stigli do Glarusa. Iako sam cijelo ovo putovanje organizovao s ciljem da posjetim Lihtenštajn, iskoristio sam priliku da dio vremena posvetim i Švicarskoj, a odluka je pala na obilazak Ciriha.

Grossmunster, protestantska katedrala iz 12. vijeka

Vodič kroz Fridrihshafen, Njemačka - šta posjetiti?

Kada sam nedavno započeo planiranje putovanja u Lihtenštajn, nisam očekivao da ću na putu do tamo biti u prilici da upoznam pregršt malenih gradića alpskog regiona. Budući da Lihtenštajn nema aerodrom, to je podrazumijevalo da ću do njega morati stići iz neke od okolnih zemalja, a ispostavilo se da je u mom slučaju najpovoljnija opcija preko Fridrihshafena (njem. Friedrichshafen), grada na krajnjem jugu Njemačke. Fridrihshafen je industrijski gradić sa oko 58 hiljada stanovnika i kao takav vam vjerovatno neće biti mnogo interesantan, ali ako vas kao mene, put nanese tamo, daću vam nekoliko prijedloga kako da najbolje iskoristite slobodno vrijeme.

Promenada u Fridrihshafenu

Vodič kroz Brisel, Belgija - šta posjetiti?

Posjeta Belgiji je bila jedno od onih kratkih, ali dinamičnih putovanja, tokom kojih sam mijenjao brojne oblike prevoza i bio non-stop u pokretu, u nastojanju da za što manje vremena obiđem što više. Kasno uveče smo sletjeli na aerodrom Charleroi, pa sam kao i prilikom svakog noćnog dolaska u novu državu imao jak i pomalo prijeteći osjećaj nepoznatog. Policajac na graničnoj kontroli nam je tražio na uvid novac i rezervaciju smještaja, kako bi se uvjerio da nemamo namjeru trajno ostati, a nakon što je vidio adresu hotela, prokomentarisao je da je ta četvrt kao Bagdad, te da budemo oprezni.

Grand Place ili Grote Markt, glavni briselski trg

Vodič kroz Gent, Belgija - šta posjetiti?

Prilikom planiranja putovanja u Belgiju, imao sam tešku dilemu da li pored Brisela posjetiti Briž ili Gent, budući da je zbog kratkotrajnog boravka bilo teško ukombinovati sva tri grada. Mišljenja onih od kojih sam tražio pomoć oko izbora bila su podijeljena. Većina je navijala za Briž, jer ipak se radi o poznatijem gradu, ali mene je srce vuklo ka Gentu. Naposlijetku sam poslušao razum i odabrao Briž, ali sam u podsvijesti zacrtao da ću posjetiti i Gent ukoliko završim sa obilaskom Briža za pola dana. Na kraju se tako i desilo, te sam već oko 15h sjedio u vozu za Gent. Neprospavana noć i prehlada koju sam zaradio tog jutra su uzele svoj danak, pa sam se poluomamljen zavalio u sjedište i zatvorio oči, osluškujući otapanje aspirina u flašici preda mnom.

Graslei, jedan od najljepših prizora Genta

Vodič kroz Briž, Belgija - šta posjetiti?

Moram priznati da Belgija nikada nije pretjerano bila u fokusu mojih interesovanja, međutim, nakon što sam sebi postavio cilj da do 40. rođendana obiđem sve države Evrope, to je značilo da će kad tad i ona doći na red. Svoj plan sam krenuo realizovati po principu da prvo idem u države koje najviše želim vidjeti, zatim u one koje je najjednostavnije obići, a ostatak u skladu sa trenutnim okolnostima. S obzirom da sam do ovog momenta posjetio skoro sve zemlje u okruženju, odlučio sam usmjeriti pažnju na države Zapadne Evrope, a kao najpraktičnija opcija se nametnula Belgija, zahvaljujući direktnom letu iz Banjaluke. Putovanjem sam obuhvatio tri grada, a iako mi je Brisel bio baza, pravo upoznavanje Belgije je zapravo započelo iz Briža.

Stare esnafske kuće na glavnom gradskom trgu

Vodič kroz Split, Hrvatska - šta posjetiti?

Vjerujem da svako ima neki grad koji ga veže za djetinjstvo. U mom slučaju to bi bio Split, u kome sam običavao ljetovati sa roditeljima koncem devedesetih i početkom dvijehiljaditih. To je grad u kome sam razvio ljubav prema antici, u kome sam se prvi put usudio probati morske plodove i grad u kome sam sasvim neplanirano kupio svoju prvu Harry Potter knjigu. Godine koje su uslijedile vodile su me na sve četiri strane svijeta, a želja da se nekada ponovo vratim u Split i prisjetim se svih lijepih trenutaka koje sam tamo doživio, nije jenjavala. Trebalo je proći čitavih petnaest godina prije nego što se to dogodilo, a kada je napokon došao trenutak da ponovo prošetam poznatim ulicama, mom uzbuđenju nije bilo kraja.

Katedrala Sv. Dujma je simbol Splita

Split je sa svojih 178.192 stanovnika najveći grad hrvatskog primorja i drugi po veličini u državi. Iako nalazi pokazuju da je područje Splita bilo naseljeno još tokom praistorije, nastanak današnjeg grada se vezuje za izgradnju Dioklecijanove palate početkom 4. vijeka. Ona i dan danas čini centralnu gradsku jezgru, zbog čega smo odlučili i smještaj potražiti upravo u njenoj neposrednoj blizini. Budući da smo prethodnu noć proveli u Livnu, u Split smo stigli u prijepodnevnim satima, pa nismo gubili vrijeme i odmah smo se zaputili u obilazak.

Splitska riva

Prvi poznat prizor koji sam ugledao bila je Zelena pijaca smještena na obodu staroga grada. Prodavci su na svojim štandovima nudili rezano cvijeće, voće, povrće i mliječne proizvode. Činilo mi se da ih je znatno manje u odnosu na period od prije petnaest godina, a možda je to i zbog toga što sam se po prvi put zatekao ovdje van ljetne sezone. Kasnije se ispostavilo da više nema ni švercerki koje su na ovom mjestu u večernjim satima procjenjivački posmatrale prolaznike i opreznim, robotskim tonom ponavljale jednu jedinu riječ – cigarete. Međutim, miris svježnih jagoda i lavande, te rezak vonj sireva momentalno su me vratili u prošlost.

Splitska riva

Ubrzo se ukazala i čuvena Splitska riva, glavno gradsko šetalište pored mora, sa brojnim kafićima, štandovima i zelenim pojasom palmi i drugog mediteranskog rastinja. Šetalište, koje je svoj današnji poprimilo početkom 19. vijeka omeđeno je Dioklecijanovom palatom s jedne, i morem s druge strane, a prostire se sve do niza građevina koje čine Franjevački samostan Sv. Frane, palata Dešković i Prokurative. Iako sam u naredna dva dana bezbroj puta prošao ovuda, u prvi mah sam želio da se što prije zavučem među zidine Dioklecijanove palate i upijem njenu bogatu istoriju.

Franjevački samostan Sv. Frane

Sjećam se da sam se kao dječak često gubio u labirintu njenih uličica, znajući da ću se teško vratiti na isto mjesto jedanput kada ga napustim. Malo me je rastužilo kada sam shvatio da više nema Algoritmovih knjižara u koje sam rado zalazio i uživao u mirisu novih knjiga i šarenih, modernih naslovnica, od kojih su mnoge na kraju završile na mojim policama. Sve ostalo je bilo manje ili više isto. Dioklecijanova palata je u osnovi pravougaonog oblika i s vanjske strane nema neka naročito izražena estetska svojstva, budući da su njene zidine imale prije svega odbrambeni karakter. Ipak, unutrašnjost palate je skrila nekolicinu zanimljivih trgova i građevina, od kojih ću spomenuti one koji su posebno vrijedni pažnje.

Peristil, najimpresivniji detalj Dioklecijanove palate

Vjerovatno najljepši detalj palate je Peristil, omeđen sa dva reda korintskih stubova povezanim lukovima. Nekada je bio ukrašen sa tri kipa, od kojih je jedan pripadao rimskom caru Dioklecijanu, drugi bogu Jupiteru, dok identitet trećeg kipa nije poznat. Pročelje bočnih strana su krasile dvije statue sfinge, od kojih se jedna i dan danas nalazi tu, u skoro savršenoj očuvanosti. Danas se peristil, zahvaljujući svojoj odličnoj akustici, koristi za održavanje raznih kulturnih manifestacija. Sa peristila se ulazi i u splitsku katedralu, u narodu poznatu kao Katedrala Sv. Dujma (Duje), posvećenu Uznesenju Djevice Marije.

Zvonik crkve Sv. Dujma

Katedrala je nekada zapravo bila mauzolej cara Dioklecijana, iz koga su u 7. vijeku uklonjeni paganski simboli i sarkofag u kome je car počivao, a iz ruševina obližnjeg grada Salone donesene kosti svetih mučenika koje je car dao pogubiti. Zvonik katedrale, koji danas važi za najprepoznatljiviji simbol Splita, sagrađen je najvjerovatnije u 13. vijeku, a trenutno je u toku restauracija zbog koje je zatvoren za turističke posjete. U neposrednoj blizini Peristila nalazi se i mali Jupiterov hram s kraja 3. vijeka, koji nije do kraja završen budući da je u međuvremenu car abdicirao s trona. Inače, katedrala i hram se mogu obići uz jedinstvenu ulaznicu za obje znamenitosti.

Narodni trg (Pjaca)

Kao što sam već spomenuo, unutrašnjost gradskih zidina je bogata mnogim detaljima, koje ćete morati lično istražiti ukoliko posjetite Split, a ja ću u ovom putopisu spomenuti još dva trga. Prvi je Narodni trg, poznat i kao Pjaca. Nastao je u 13. vijeku, nakon što se srednjovijekovni grad proširio izvan Dioklecijanove palate, a krase ga brojne građevine kao što su kasnogotički kompleks Kneževa dvora s Komunalnom palatom i vijećnicom, renesansna palata Karepić iz 16. vijeka, Nakićeva kuća u stilu secesije, Zvonik ispod ure i druge.

Trg braće Radić (Voćni trg)

Drugi trg vrijedan pomena je Trg braće Radić, među Splićanima mnogo poznatiji pod nazivom Voćni trg. Nekada su na ovom živopisnom trgu žene iz obližnjih sela prodavale voće, dok se na susjednom trgu prodavalo povrće. Nad trgom dominira velika mletačka kula, ostatak nekadašnje utvrde iz 15. vijeka, a krase ga još i palata porodice Milesi sa jednom od najljepših baroknih fasada u Dalmaciji, te spomenik Marku Maruliću, ocu hrvatske književnosti. Kroz prolaz u kuli smo ponovo uspjeli izaći na rivu, odnosno njen drugi kraj.

Trg Republike ili Prokurative

Na kraju rive se nalazi Trg Republike, poznat i kao Prokurative, čiju je izgradnju u drugoj polovini 19. vijeka inicirao tadašnji gradonačelnik Antonio Bajamonti, jer je želio učiniti Split modernim evropskim gradom. Prostrani trg sa nizom palata u neorenesansnom stilu će vas podsjetiti na venecijanske trgove i može se slobodno reći da je jedan od najljepših splitskih prizora. Paralelno sa istočnim krilom Prokurativa, prostire se Marmontova ulica, još jedna od popularnih splitskih šetnica. Nakon što prođete pored riblje pijace, neobične fontane u obliku lijevka i omanjeg modernog tržnog centra, stići ćete do Trga Gaje Bulata. Ključne znamenitosti trga su Hrvatsko narodno kazalište i Crkva Gospe od Zdravlja pri istoimenom samostanu.

Marmontova ulica

Ako se pitate gdje povoljno jesti u Splitu, moje preporuke idu za maleni restoran „Bifora“, smješten u jednoj od skrovitih ulica na samom rubu starog grada. Za razliku od većine drugih restorana u okrilju Dioklecijanove palate, koji su tipični mamac za bogate turiste, ovdje će vas dočekati prijatna ženica koja je ujedno i kuharica i konobarica. U restoranu možete doručkovati već za 30 kn (4 eura) ili ručati za 50 kn (7 eura). Moje preporuke idu za tjesteninu ili rižoto sa morskim plodovima. Cijena ručka u drugim restoranima u starom gradu kreće se od 80 kn pa naviše po osobi. Ako tražite trgovinu, na potezu od Narodnog do Voćnog trga ćete pronaći supermarket Spar, gdje možete kupiti sve potrepštine, pa čak i gotovu hranu za ponijeti.

Hrvatsko narodno kazalište u Splitu

Uz zidine Dioklecijanove palate smjestio se i Park Josipa Jurja Strossmayera, sa puno zelenila, nekoliko fontana i gigantskim spomenikom Grgura Ninskog. Grgur je bio kancelar hrvatskog kraljevskog dvora i jedan od najznačajnijih ninskih biskupa, a svoje spomenike ima danas u Varaždinu, Ninu i Splitu. Autor sva tri spomenika je čuveni kipar Ivan Meštrović. Za ulašteni nožni palac spomenika se govori da donosi sreću onome ko ga protrlja, tako da ne čudi što se oko spomenika stalno motaju brojni turisti.

Spomenik Grgura Ninskog

Na zapadnom dijelu splitskog poluostrva smjestilo se brdo Marjan, koje predstavlja park šumu, odnosno prirodnu oazu grada. Marjan, u sklopu kojeg se nalazi i zoološki vrt, sam posjetio jedanput prije petnaestak godina. Zoološki vrt mi, doduše, nije ostao u najljepšem sjećanju, a prema informacijama do kojih sam došao u medijima, odnedavno je ponovo aktivan, nakon što je zbog loših uslova godinama bio zatvoren. 

Marjan, zelena oaza Splita

Nisam namjeravao svraćati tamo ovaj put, nego jednostavno uživati u mirisu borovine i drugog mediteranskog rastinja, te pogledu koji se pruža na grad i more odozgo. Iako sam očekivao da šetnja do vrha bude znatno napornija, šarolik ambijent parka i panoramski pogled su učinili da mi uspon protekne bezbolno. Povremeno bih napravio pauzu na nekoj klupici okruženoj korpulentnim agavama i udisao miris Mediterana.

Splitska riva

Drugog dana boravka u Splitu sam odlučio posjetiti još jedno znamenito mjesto, a riječ je o Galeriji Ivana Meštrovića, smještenoj u njegovoj monumentalnoj palati, izgrađenoj za stambeno-radne potrebe. Ako se zaputite uz obalu mora ka galeriji Meštrović, naići ćete na Šetnicu hrvatskih olimpijaca, na kojoj su u pravougaonim bronzanim pločama ugravirana imena hrvatskih sportaša koji su osvojili medalje na olimpijskim igrama, kao i oznakom sporta u kome su ostvarili zasluge. Duž šetališta su usidrene brojne luksuzne jahte, tako da cijeli ovaj kraj djeluje elitno.

Brojni brodići u Splitu

Skrenuli smo ka Šetalištu Ivana Meštrovića, prošli pokraj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i najzad stigli do galerije. Kupili smo ulaznice (40 kn za odrasle) i prepustili se razgledanju skulptura ovog velikog umjetnika. Dio radova je izložen u prostranom vrtu, dok je većina smještena unutar vile. 

Galerija Ivan Meštrović

Za one koji nisu upućeni u lik i djelo Ivana Meštrovića, dovoljno je reći da je on autor kipa Pobjednika na beogradskom Kalemegdanu, kao i Njegoševog mauzoleja na Lovćenu u Crnoj Gori. Neki od radova zbog kojih vrijedi posjetiti ovu galeriju uključuju skulpture Psihe, Joba, Bogorodice sa djetetom, Vestalke, Rimske Piete, Kiklopa i dr.

Galerija Ivan Meštrović

Kompletan doživljaj galerije upotpunjuje prostor u kome se nalazi, kao i prostrani vrtovi u kojima sam proveo neko vrijeme, uživajući u tišini i pogledu na visoke čemprese. Kasnije smo se spustili do plaže koja je van sezone bila pusta, što je učinilo šetnju daleko prijatnijom. Iako se tih par dana smjenjivalo oblačno i sunčano vrijeme, u jednom trenutku nismo moglo odoljeti, a da ne legnemo na stijene i upijamo zrake sunca. U toj meditaciji smo proveli skoro sat vremena, osluškujući talase, koji su u nepravilnim razmacima udarali o stijene.

Eksponati u Galeriji Ivan Meštrović

Još jedno mjesto na kome sam proveo ugodne trenutke jeste i gradska plaža Bačvice. Iako nije pretjerano atraktivna, najbliža je starom gradu, zbog čega je izuzetno popularna tokom ljetnih mjeseci. S obzirom da sam ja u Splitu boravio u maju, nisam očekivao da ću zateći mnogo ljudi tamo, ali svakako se našao dovoljan broj entuzijasta koji su se čak i kupali u hladnom Jadranu. Ja sam bio zadovoljan sjedeći na betonskom dijelu plaže i posmatrajući dešavanja oko sebe, dok su mi iz zvučnika dopirale note Magazina s kraja devedesetih godina.

Split noću

Znamenitosti Splita se mogu obići bez problema za dva dana, a ukoliko ostajete u gradu na duže, preporučujem da posjetite neka od interesantnih mjesta u okolini, kao što su antički grad Salona (današnji Solin), gradovi Trogir i Šibenik, ostrva Brač, Šolta i Čiovo, te tvrđava Klis. Ako vam se dopao putopis iz Splita, predlažem da pročitate i putopise iz drugih hrvatskih gradova kao što su Dubrovnik, Zagreb, Varaždin i Đakovo.

Vodič kroz Livno, Bosna i Hercegovina - šta posjetiti?

Misija boljeg upoznavanja vlastite zemlje me je nakon Travnika dovela u Livno, hercegovački gradić u kojem sam planirao prenoćiti, prije nego što nastavim put ka Splitu. Prije dolaska u Livno, imao sam tek nekoliko šturih informacija o gradu i skoro nikakva očekivanja, ali sam naposlijetku ostao prijatno iznenađen. Livno, u ranijim vremenskim epohama poznato i kao Hlivno ili Hlijevno, smješteno je na jugozapadu Bosne i Hercegovine. Iako područje cjelokupne opštine naseljava pretežno hrvatsko stanovništvo, u samom gradu su do 1991. godine relativnu većinu činili Bošnjaci, čiji je broj nakon posljednjeg rata smanjen. Srpsko stanovništvo koje je do rata živjelo na području opštine Livno se skoro u potpunosti raselilo. Bogomolje različitih vjerskih konfesija su jedini preostali svjedok nekadašnje multikulturalnosti Livna, što je i bio glavni razlog zbog kojeg sam odlučio da se baš ovdje zaustavim. Umjesto klasičnog putopisa, odlučio sam da ovaj put napravim listu 10 atrakcija koje ne smijete propustiti ako vas put nanese u ove krajeve.

Vodič kroz Travnik, Bosna i Hercegovina - šta posjetiti?

Obećao sam sebi da ću ove godine putovati češće, da ću nastojati da posjetim što više novih država, ali i da ću se posvetiti boljem upoznavanju vlastite zemlje. Budući da prvomajski praznici nose sa sobom i najveći broj slobodnih dana, to je značilo da je vrijeme za organizovanje jednog kraćeg proputovanja po regionu, a prva stanica je trebalo da mi bude Travnik, gradić iznimno bogate istorije, smješten u srcu Bosne. Moja prva đačka ekskurzija je bila upravo tamo, a kako sam se sticajem okolnosti godinu dana nakon toga preselio u drugi grad i samim time promijenio školu, sudbina je htjela da ga posjetim i sa narednom ekskurzijom. Poslije toga sam se još možda jedanput ili dvaput zaustavio u ovom gradu na povratku s mora, ali suštinski nikada nisam imao priliku da ga istražim na svoju ruku.

Stari grad Travnik

Vodič kroz Đakovo, Hrvatska - šta posjetiti?

Putovati češće, bilo da se radi o novim, egzotičnim destinacijama ili malim gradićima u okolini, novogodišnja je odluka koje sam odlučio striktno da se pridržavam. Budući da je proljeće moje omiljeno godišnje doba, nisam morao čekati mnogo na sprovedbu svojih zamisli. Napravio sam nekoliko rezervacija za evropske metropole, a vrijeme između sam odlučio ispuniti obilaskom regiona. Ideja za posjetu Đakovu se rodila još prije nekoliko godina, kada sam na putu prema Mađarskoj slučajno u daljini ugledao ogromnu katedralu koja je svojom visinom uveliko nadilazila sve okolne građevine. Iako sam odmah pribilježio ovaj grad na listu želja, do realizacije tog izleta nikako nije dolazilo sve dok se najzad nisam zainatio i odlučio da odem tamo prvog sunčanog vikenda. 

Katedrala u Đakovu

Želio sam da mi taj dan protekne što je moguće opuštenije, te stoga nisam pripremao nikakav vodič, niti mapu, nego sam samo letimično pročitao informacije o najznačajnijm znamenitostima Đakova, kojih ruku na srce nema mnogo, ali to i dalje ne umanjuje turističku vrijednost ovog gradića koji broji blizu 20 hiljada stanovnika. Po dolasku, kao orijentir nam je poslužila katederala, pa smo vrlo lako pronašli parking u blizini glavnog gradskog trga. Trg je vjerovatno jedan od najprostranijih u Hrvatskoj, a nosi ime po Josipu Juraju Strossmayeru, poznatom đakovačkom biskupu, teologu, političaru i piscu koji je smatran za jednog od najuticajnijih Hrvata 19. vijeka.

Vodič kroz Beograd, Srbija - šta posjetiti?

Ne pamtim koliko puta do sada sam posjetio Beograd. Sve je počelo još u studentskim danima, kada sam tamo svraćao da bih barem na dan uživao u duhu velikog grada. Iako sam bio dijete za primjer, nisam volio da govorim roditeljima gdje idem, jer bi me stalno zivkali i brinuli se kada ću kući. Sjećam se da sam jednom prilikom sjedio u izlogu tada omiljenog kafića na Terazijama i uživao u ispijanju ledenog čaja, sve dok se ispred nije stvorila ekipa lokalne televizije iz mog grada. Za dlaku sam izbjegao pojavljivanje u vijestima. Još jedno drago sjećanje iz Beograda veže me za 2011. godinu, kada smo drugarica i ja iznajmili stan na Vračaru i u naredna tri dana se pravili da smo Beograđani. Stigli smo puni entuzijazma, koji je ubrzo poljuljan spoznajom da u to vrijeme mjenjačnice nisu radile nedjeljom. Uspjeli smo nekako zamijeniti 5 eura kod prodavačice sladoleda, što nam je bilo dovoljno da kupimo vodu, hljeb i paštetu, te preživimo do sutra.

Hram Svetog Save

Ne znam da li zbog toga što sam ga posjećivao često, pa sam se brzo odomaćio, ali u Beogradu se nikada nisam osjećao kao turista. To je valjda i razlog zašto se na blogu nikada nije pojavio tekst o ovom gradu. Kako sam u međuvremenu češće počeo putovati po Evropi i svijetu, tako su se i moji odlasci u Beograd prorijedili, a onda sam uhvatio sebe u razmišljanju o tome kako su protekle pune dvije godine od posljednje posjete. U tom momentu mi se javila ideja da otputujem u Beograd kao turista i napokon ga predstavim onima koji ga nisu nikada posjetili. Pisanje ovog teksta je za mene velika odgovornost, jer znam da će ga čitati i mnogi Beograđani, i unaprijed im se izvinjavam što ću na nekim poljima podbaciti. Beograd se konstantno mijenja, a ja još uvijek učim o njemu.

Skadarlija

Logičan početak obilaska svakog grada je stari grad, pa sam se tako i ja dokotrljao gradskim prevozom do Skadarlije, stare boemske četvrti, odakle sam započeo obilazak. Skadarlija je smještena u Skadarskoj ulici, a svoju popularnost je stekla krajem 19. i početkom 20. vijeka zahvaljujući blizini Narodnog pozorišta, zbog čega su je u večernjim satima posjećivali brojni glumci. Za njima su ubrzo pristigli i drugi umjetnici poput pisaca, slikara i pjesnika, a druženja su znala potrajati do kasno u noć. Iako je prema mišljenju nekih današnja Skadarlija mamac za turiste i nema svoju nekadašnju draž, ne košta vas ništa da barem predveče prošetate ovuda. Na kraju Skadarlije se nalazi replika čuvenog sarajevskog Sebilja (fontane), koji je ovdje stigao 1989. kao poklon prijateljstva jednog grada drugom.

Bajrakli džamija

Na Skadarliju se naslanja Dorćol, jedan od najstarijih dijelova Beograda, koji je bio naseljen još u vrijeme antičkog Singidunuma. Legenda kaže da ovdje obitavaju uglavnom oni koji se hvale da su već četvrta generacija rođenih Beograđana. Šalu na stranu, rekao bih da je riječ o jednom od najljepših dijelova grada, sa brojnim drvoredima koji pružaju hlad u ljetnim mjesecima. U neposrednoj blizini Dorćola smjestila se i jedina preostala od nekadašnje 273 džamije u Beogradu. Bajrakli džamija je sagrađena 1575. godine, te se još uvijek koristi u svrhu molitve i važi za kulturno dobro od velikog značaja. U Beogradu se nalazi još nekolicina spomenika islamske arhitekture, kao što su Šejh Mustafa Pašino turbe, Damad Ali-Pašino turbe i sl.

Narodni muzej i Trg republike

Šetnja starim gradom me odvodi do Trga republike, centralnog gradskog trga kojeg krase zgrada Narodnog muzeja i konjanički spomenik kneza Mihaila, zbog čega ćete u Beogradu često čuti rečenicu „Nađemo se kod konja“. Narodni muzej je najstarija i najznačajnija muzejska ustanova u Beogradu, te je 2018. godine napokon otvorio svoja vrata posjetiocima nakon rekonstrukcije koja je trajala čitavih 15 godina. Iako mi je ovaj muzej bio na listi mjesta koja moram posjetiti, nažalost nisam uspio da ga obiđem zbog nedostatka vremena, ali će vam njegovu bogatu postavku približiti moja blog drugarica Maja koja je svoju posjetu pretvorila u tekst. U Beogradu se nalazi i na desetine drugih muzeja kao što su Etnografski, Muzej primijenjenih umjetnosti, Muzej afričke umjetnosti, Prirodnjački muzej, Vojni muzej, Jevrejski istorijski muzej, Muzej Nikole Tesle... 

Arhitektura u centru Beograda

Sa Trga republike sam se zaputio kroz Ulicu Kneza Mihaila, najpoznatiju pješačku zonu Beograda, ka Terazijama, još jednom značajnom trgu i ulici staroga grada. Na Terazijama se nalazi prelijepi hotel Moskva, sagrađen u stilu secesije i grandiozna terazijska česma iz 19. vijeka, sagrađena po nalogu kneza Miloša. Duž Terazija su podignute brojne monumentalne zgrade poput Palate „Assicurazioni Generali“, Zgrade Smederevske banke, Starog i Novog dvora, Zgrade Jadransko-podunavske banke i dr., a šetnja ovom ulicom će vas dovesti sve do Trga Slavija, koji je osim po duetskoj pjesmi Mine Kostić i Džeja, poznat i kao jedno od najprometnijih mjesta u Beogradu. Nedavno je renoviran i tom prilikom je na njemu izgrađena velika muzička fontana, koja je zbog neopravdano visoke cijene izazvala bijes ogromnog broja građana.

Hram Svetog Save u Beogradu

Beograd se po mnogo čemu može podičiti prefiksom „naj“, pa se tako nedaleko od Slavije smjestila i najveća pravoslavna crkva na Balkanu i jedna od većih u svijetu, a riječ je o Hramu Svetog Save. Sjećam se koliko sam bio izenađen činjenicom da je njegova izgradnja otpočela tek 1935. i da još uvijek traje, jer sam imao utisak da je oduvijek tu. Iako relativno novijeg datuma, ova crkva je postala jednim od najprepoznatljivijih simbola grada, a izgrađena je na mjestu na kome se vjerovalo da su spaljene mošti sveca po kome je hram dobio ime. Istorijska istraživanja su pokazala da se taj događaj zapravo vrlo vjerovatnije odvio na Tašmajdanu, u blizini današnje Crkve Sv. Marka. Uprkos tome što radovi na unutrašnjosti hrama nisu još privedeni kraju, posjetite bogato oslikane kripte.

Kripta Hrama Svetog Save

Naredna postaja mi je bio upravo Tašmajdan, do koga sam stigao kroz Pionirski park. Nasuprot parka se nalazi monumentalna zgrada Narodne skupštine Republike Srbije, a nešto dalje, na obodu Tašmajdanskog parka i Crkva Svetog Marka. Izgrađena je u približno istom periodu kada i Hram Sv. Save, a arhitektonski uzor joj je bio manastir Gračanica na Kosovu. Primijetio sam da u poređenju sa nekim drugim gradovima, u centru Beograda nema mnogo crkava, naročito drugih konfesija. Ne znam da li su porušene u bombardovanju tokom Drugog svjetskog rata ili prosto nikada nisu ni postojale.

Crkva Svetog Marka

Uslijedila je šetnja Knez Mihailovom ulicom, uvijek krcatom pješacima i uličnim zabavljačima, a zatim obilazak meni lično omiljenog mjesta u Beogradu. U pitanju je Kalemegdan, najveći beogradski park čiji najznačajniji dio zauzima beogradska tvrđava oko koje se razvio današnji grad. Sagrađena je u prvom vijeku kao palisada sa zemljanim bedemima, a kroz nadolazeće vijekove je nadograđivana u skladu sa tadašnjim vojno-odbrambenim potrebama. 

Crkva Ružica na Kalemegdanu

U sklopu tvrđave nalazi se nekolicina muzeja i drugih znamenitosti kao što su Crkva Ružica, Crkva Sveta Petka, Grobnica narodnih heroja, Beogradski zoološki vrt i vjerovatno najprepoznatljiviji simbol grada – Pobednik. Spomenik koji prikazuje muškarca sa sokolom u jednoj i mačem u drugoj ruci, djelo je hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, a postavljen je 1928. godine povodom proslave proboja Solunskog fronta.

Pogled na kip Pobednika na Kalemegdanu

Sa Kalemegdana se pruža predivan pogled na ušće Save u Dunav, te novi dio grada. Ukoliko posjećujete Beograd, nipošto ne propustite da prošetate duž bedema tvrđave, prođete kroz Baroknu kapiju, posjetite Crkvu Ružicu, ili posmatrate zalazak sunca sa vidikovca iznad beogradskog pristaništa. Svaki kutak Kalemegdana krije nešto zanimljivo, te ga je moguće istraživati satima i uživati u hladovini brojnih stabala, čak i tokom ljetnih dana. Odmah uz Kalemegdan se nalaze još neke interesantne građevine za ljubitelje istorije i kulture, kao što su kuća Krsmanovića, Srpska patrijaršija, Saborna Crkva Svetog Arhangela Mihaila i Konak kneginje Ljubice.

Pogled na Sabornu crkvu sa Kalemegdana

Beograd je grad koji ne miruje ni noću, po čemu je naročito poznat u Evropi. Brojni klubovi, splavovi i slična mjesta oduševiće ljubitelje noćnog života. Budući da ja nisam jedan od njih, zadovoljio sam se večerom u Knez Mihailovoj ulici i šetnjom duž Save pokraj novoizgrađenog luksuznog naselja Beograda na vodi. Još jedan kontroverzni projekat koji je podijelio sprsku javnost dobio je svoje prve arhitektonske izdanke u vidu modernih staklenih zgrada koje su transformisale izgled tog dijela grada. Ako izuzmemo neke strukovne nedoumice, moram priznati da cijela priča ne izgleda tako loše.

Pogled sa Kalemegdana na Beograd na vodi

Budući da sam prvi dan obišao većinu planiranih lokaliteta na otvorenom, drugi dan sam sebe želio počastiti odlaskom u muzej. Beograd nudi širok izbor muzeja, ali mene je ponajviše vuklo da posjetim Muzej Jugoslavije, u sklopu kojeg se nalazi i Kuća cvijeća, gdje je sahranjen Josip Broz Tito. Iako sam rođen nakon njegove smrti, o liku i djelu doživotnog predsjednika Jugoslavije sam slušao dosta od starijih članova porodice, pa sam nekako i sam razvio ljubav prema državi kojom je upravljao. Bez obzira što ga danas neki osporavaju i nazivaju diktatorom, njegova zaostavština govori dovoljno u prilog tome koliko je bio ugledan i sposoban državnik. Izgradio je jaku, stabilnu i uređenu državu, poznatu i priznatu u svijetu. 

Beograd noću

Po dolasku u muzej, zaustavio sam se ispred velike muzejske zgrade koja je djelovala pomalo pusto. Kada sam pokušao da uđem unutra, radnica me je uputila prema drugoj, modernoj, montažnoj zgradi u kojoj se prodaju karte. Nakon kupovine ulaznica, zaputio sam se pravo ka Kući cvijeća u kojoj se nalazi Titov grob. Kuća cvijeća je sagrađena 1972. godine kao zimska bašta za predsjednika, u kojoj je provodio dosta vremena, zbog blizine svoje rezidencije u Užičkoj 15. Nakon što je 1980. godine zbog problema sa nogom otišao na liječenje u Ljubljanu, izrazio je želju da u slučaju smrti bude sahranjen upravo ovdje.

Grobnica Josipa Broza Tita

Nakon njegove smrti polemisalo se o mjestu ukopa, ali je naposlijetku ispoštovana njegova želja i kao mjesto posljednjeg počivališta je izabrana upravo Kuća cvijeća, koja je za te potrebe preuređena. Titovoj sahrani je prisustvovalo 211 delegacija iz 128 zemalja svijeta, a zbog nepraktičnosti lokacije, odlučeno je da ceremoniji spuštanja posmrtnih ostataka u grob prisustvuju samo najviši funkcioneri SFRJ, SKJ, JNA i članovi porodice, dok su ostali čekali ispred. Zanimljivo je da je prilikom sahrane grob prekriven lažnom mermernom pločom, jer je prava bila preteška i nije se uklapala u protokol, nego je postavljena tek sutradan pomoću specijalne mehanizacije. Ovaj postupak, kao i generalna proba dan pred sahranu, su izazvali niz kontroverzi i sumnju da je Tito uopšte tu sahranjen.

Neke od izloženih štafeta u Kući cveća

U Kući cvijeća je 2013. pokopana i Titova supruga Jovanka, a osim dvije grobnice kompleks čini i izložbeni prostor, gdje se možete dodatno informisati o istorijatu Jugoslavije, te vidjeti zanimljive eksponate kao što su štafete mladosti, Titov kabinet i sl. Ako ste jugonostalgičar, cijeli prizor će vas raznježiti, a čak i ako niste, ovo mjesto vrijedi posjetiti. Znao sam da se uz Kuću cvijeća nalazi i muzej, međutim zbog konfuzne signalizacije i niza slijepih staza nisam bio u mogućnosti da ga iz prvog pokušaja nađem, pa sam se zaputio nazad ka biletarnici gdje mi je dekoncentrisana radnica pokušala ponovo prodati kartu. Naposlijetku me je uputila u stari muzej, gdje se nalazi niz eksponata koji uglavnom predstavljaju poklone koje je Tito dobijao iz raznih dijelova svijeta. Ovdje ćete vidjeti različite predmete, počevši od servisa posuđa iz Indonezije, tradicionalnog oružja i tkanina iz Afrike, pa sve do gigantskog globusa i ključeva Los Anđelesa, Pule i drugih gradova koji su uručili Titu ovo priznanje.

Narodna skupština Srbije

Nakon jugonostalgične ture kroz muzej, odlučio sam ostatak dana provesti sa prijateljima u neobaveznoj šetnji i degustaciji kolača na Trgu Republike, te upijanju sunca na Kalemegdanu. Još jedan boravak u Beogradu me je podsjetio zašto volim ovaj grad, ali sam istovremeno postavio sebi zadatak da ga još detaljnije upoznam naredni put kada dođem. Ostalo je još toliko mjesta za obići, kao što su Botanička bašta Jevremovac, Spomenik Neznanom junaku na Avali, podzemlje Kalemegdana, Gardoš kula u Zemunu i sl. Ako volite druženje i rekreaciju tokom lijepog vremena, vjerujem da će vam se dopasti i Ada Ciganlija, najpoznatije beogradsko kupalište, kao i Dunavski kej. Ukoliko sam propustio preporučiti nešto što se ne smije propustiti u Beogradu, neka me lokalci dopune u komentarima.

Hrana i ambijent restorana Boutique

Gdje odsjesti u Beogradu?

Osim širokog spektra aktivnosti kojima se možete baviti dok ste tamo, Beograd nudi i bogat izbor smještaja. Ja sam odlučio da ovaj put odsjednem u dijelu grada koji nisam ranije posjećivao i na taj način upoznam bolje upoznam Beograd. Na web stranici Beograd Apartmani sam iz bogate ponude odlično opremljenih apartmana izabrao Laguna golden night apartman, smješten na Karaburmi, u blizini Zvezdarske šume. Izuzetno prostran i čist, dvoetažni apartman raspolaže sa dvije spavaće sobe, dva kupatila, dnevnim boravkom sa kuhinjom, saunom i prostorom za relaksaciju.

Laguna golden night apartman

Navedeni sadržaji su bili idealni za potrebe mojih prijatelja i mene, budući da smo mogli da se na najbolji način opustimo nakon cjelodnevne šetnje Beogradom. Moj favorit je definitivno bila činjenica da imamo privatnu saunu, a dodatni plus je bio i to što su nam na raspolaganju masažna fotelja i jacuzzi. Apartman je idealan za odmor jer se nalazi u mirnom i pitomom okruženju, a ukoliko nemate vlastiti prevoz, do centra se stiže jednostavno autobuskim linijama 16 i 23. Domaćini su bili izuzetno susretljivi i puni razumijevanja, potrudili su se da nam pronađu parking mjesto, kao i da budu dostupni za sve dodatne informacije. 

Prostor za relaksaciju u apartmanu

U skladu sa vašim potrebama preporučujem da pogledate ponudu apartmana koje nudi Beograd Apartmani i odaberete odgovarajući u skladu sa vlastitim potrebama i preferencijama. Ukoliko ste nekada posjetili Beograd ili ste lokalac ostavite u komentaru svoje preporuke šta još vrijedi vidjeti i probati prilikom posjete glavnom gradu Srbije.