Vodič kroz Varnu, Bugarska - šta posjetiti?

Nisam siguran šta druge ljude motiviše da posjete neki grad, ali u mom slučaju to nekada zna biti i jedna jedina građevina čija me arhitektura fascinira toliko da želim da je vidim uživo. U slučaju Varne to je bio katedralni hram „Uspenje Presvete Bogorodice“, najveća crkva na crnomorskom primorju i druga po veličini u Bugarskoj. To svakako nije bio jedini motiv moje posjete, jer sam smatrao da kao najznačajniji grad bugarskog priobalja Varna može da ponudi mnogo više u turističkom smislu. Iako moji saputnici nisu dijelili oduševljenje idejom da skoro polovinu ljetovanja provedemo u obilasku gradova, nisam mogao podnijeti činjenicu da se nalazim na Crnom moru, a da nisam bio u Varni, pa sam naposlijetku izvojevao poludnevnu posjetu ovom gradu.

Katedrala "Uspenje Presvete Bogorodice"

Nakon što smo u podne napustili Veliko Trnovo, a ja se nevoljko odrekao posjete Manastiru Svetog Preobraženja u korist Varne, nastavili smo putovanje ka istoku Bugarske. Put od Velikog Trnova do Varne se ne razlikuje mnogo u odnosu na put od Sofije do Velikog Trnova, pa sam nezainteresovano buljio u daljinu dok smo prolazili pokraj beskonačnih zelenih livada i ponekog polja spaljenih suncokreta. U jednom momentu smo se uključili na autoput, pa je vožnja postala još monotonija, što je trajalo sve do nekih 20-ak kilometara pred Varnu kada smo skrenuli sa autoputa kako bismo posjetili kamenu šumu, lokalitet koji sam sasvim slučajno otkrio dok sam planirao putovanje.

Pobiti kamani ili kamena pustinja

U pitanju je prirodni fenomen poznat i kao Pobiti kamani ili kamena pustinja, jedina pustinja u Bugarskoj i jedna od nekolicine u Evropi, premda ovaj kontinent zvanično važi za jedini bez pustinja. Lokalitet se sastoji od pješčanih dina iz kojih se izdižu kamene formacije grupisane u nekoliko skupina, čija se visina kreće u rasponu između 5 i 7 metara. Postoji nekoliko teorija o nastanku ovog fenomena, a sve su manje ili više usmjerene na djelovanje faktora okoline (morski talasi, vjetar, kiša) ili taloženja karbonata iz infiltriranih podzemnih voda i sl. Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi koja od navedenih teorija je tačna, uticaj ljudskog faktora se isključuje.

Pješčane dine u kamenoj pustinji

Kamena šuma je 1938. godine proglašena spomenikom prirode i jedan je od prvih zaštićenih lokaliteta ove kategorije u Bugarskoj. Njen značaj leži i u tome što ovdje obitavaju biljne i životinjske vrste karakteristične za pustinjske krajeve, kao i činjenici da se radi o jedinom mjestu u Bugarskoj na kome su nađeni dokazi ljudskog postojanja još iz vremena mezolita (srednjeg kamenog doba). Sve navedene činjenice i sama ljepota lokacije bili su dovoljan razlog da skrenemo sa autoputa i zaputimo se uskom, prašnjavom cestom obraslom trnovitim grmljem i ponekim stablom. Kameni stubovi nisu jedina atrakcija ovog kraja jer su duž puta na pohabanim automobilskim gumama sjedile brojne prostitutke, čekajući da ih neko pokupi.

Kamena šuma nadomak Varne

Nisam obraćao pažnju na njih dok neko od prijatelja nije prokomentarisao njihovo prisustvo, a onda je proradio analitičar i psiholog u meni, pa sam počeo da se pitam šta je pogodovalo tome da izaberu baš ovo mjesto za ordiniranje. Razumijem da je Varna blizu, ali uživanje u prirodnim ljepotama Bugarske i konzumacija jeftine ljubavi u grmlju pored puta mi nisu djelovale kao srodne aktivnosti. Mada, ko zna, možda i griješim. 

Kamena šuma

Provezli smo se pokraj prodavačica ljubavi, i parkirali neposredno uz prilaznu stazu, gdje smo otkrili da postoji i biletarnica, pa smo po cijeni od 3 leva pazarili ulaznice. Unutra se takođe možete i malo bolje informisati o ovom mjestu ili kupiti suvenir. Tokom ljetne sezone lokalitet je otvoren za posjete svakim danom osim ponedjeljka od 10 do 17h, dok zimi ne radi vikendom. Bez obzira na radno vrijeme, mislim da ne postoji mehanizam koji vas može spriječiti da uđete unutra jer šuma nije ograđena. Isti savjet važi i u slučaju da ste stipsa ili nepopravljivi kršilac propisa.

Džamija Azizija u Varni

Proveli smo ovdje oko sat vremena, a zatim okupani znojem i sa patikama punim pijeska nastavili put prema Varni u koju smo stigli nakon manje od pola sata vožnje. Već na samom ulazu se vidjelo da se radi o ozbiljnom gradu, što je bilo i za očekivati jer je u pitanju treći po veličini grad u Bugarskoj, sa populacijom od oko 335 hiljada stanovnika. Budući da nisam imao saznanja o tome gdje ostaviti automobil, odlučili smo se okušati sreću u jednom od stambenih naselja nadomak centru. Parking smo uspjeli naći u uličici nedaleko od džamije Azizije, gdje parkirališna mjesta nisu bila obilježena, niti su postojale bilo kakve druge table i mehanizmi koji bi upućivali na njegovu naplatu. Priupitali smo i konobaricu u obližnjem kafiću koja nam je potvrdila da je parking besplatan.

Arhitekta Dabko Dabkov, zaslužan za neke od najljepših zgrada u Varni

Riješivši ključni problem, krenuli smo u obilazak grada. Prva na „udaru“ nam je bila maloprije pomenuta Azizija, jedna od dvije preostale džamije u Varni. Iako ne postoje tačni zapisi, pretpostavlja se da datira s kraja 18. vijeka, iako se po njenom današnjem izgledu to ne bi moglo naslutiti, jer se ne razlikuje mnogo od bilo koje bosanske džamije iz 20. i 21. vijeka. Prema podacima koje sam našao na internetu džamija nije u funkciji jer je kraj u kojem se nalazi naseljen pretežno hrišćanskim stanovništvom, a važi za jedinu džamiju čiji je mihrab ukrašen zlatnim vratima sa kabe iz Meke. Uzmite ovu informaciju sa rezervom.

Katedrala u Varni

Nakon kraće šetnje duž bulevara Vladislav Varnenčik, napokon smo stigli do čuvene katedrale „Uspenje Presvete Bogorodice“, koju sam silno želio vidjeti. Dovršena je 1886. godine, a u njenoj izgradnji su pretežno korišteni materijali doneseni iz ostataka tvrđave i obližnjih sela Ljuben Karavelovo i Kumanovo. Kamen temeljac je postavio bugarski knez Aleksandar, koji je dao pomilovanje svim zarobljenicima kojima je preostalo tri ili manje mjeseci odsluženja kazne, u zamjenu za učešće u gradnji crkve. Za razliku od ruskih pravoslavnih crkava čija je estetika uvijek na rubu kiča, katedrala u Varni odiše jednostavnošću i skupoćom, što je i primarni razlog zašto mi se toliko dopala. Odlučivši da unutrašnjost crkve obiđem kasnije, napravio sam krucijalnu grešku, jer sam je u povratku zatekao zaključanom.

Bugarski teatar smješten u zgradi mornaričkog kluba

Naspram katedrale, u zgradi Mornaričkog kluba smješten je Bugarski teatar, prvo privatno pozorište licencirano od strane Ministarstva kulture republike Bugarske, u čijem radu učestvuje preko 60 glumaca. Prelazimo cestu i stižemo do gradskog parka, na čijem obodu se nalazi zanimljiva građevina čiji centralni dio krasi toranj sa satom, a odmah pored je i turistički info centar. Prolazimo kroz park u kojem zatičemo prodavce slika i brojne građane koji se odmaraju u društvu svojih najbližih. Varna je veoma živ grad, tako da ne iznenađuje činjenica da je 2017. bila izabrana za omladinsku prijestonicu Evrope.

Toranj sa satom pored turističkog info centra

Park se završava na izuzetno prostranom Trgu nezavisnosti oivičenom ljetnim baštama i cvijetnim gredicama iz kojih se ponosno izdižu vatrenocrvene kane. Najljepša građevina na trgu i jedan od najvažnijih simbola kulture u Varni je pozorište Stojan Bačvarov. Zgrada je dovršena 1932. godine prema nacrtima arhitekte Nikole Lazarova, koji je učestvovao i u gradnji čuvenog pozorišta Ivan Vazov u Sofiji. Pješačka zona se nastavlja Bulevarom Knez Boris I sve do Trga Ekzarh Josif, koji je zamišljen kao veliki kružni tok koji povezuje čak osam ulica. Ulicom Odrin stižemo do gradske plaže, a moje oduševljenje Varnom stiže do vrhunca pa konstatujem da je ovo grad u kojem bih bez problema mogao živjeti. Prostran centar grada sa sjajnom arhitekturom, parkovi sa dosta zelenila i plaža dovoljan su razlog da poželim da trajno ostanem ovdje.

Pozorište Stojan Bačvarov

Poznato je da lučki gradovi nisu idealna mjesta za kupanje, ali ne bih se složio s time kada je u pitanju Varna. Nisam je zamišljao kao mjesto u kojem bih mogao ljetovati, ali sada kada sam se nalazio na sasvim pristojnoj gradskoj plaži, morao sam se zapitati da li sam napravio pogrešan izbor. Izuo sam patike i krenuo gacati umornim stopalima punim žuljeva po plićaku. Bio sam sretan kao malo dijete jer sam se napokon dočepao žarko priželjkivanog mora. 

Gradska plaža u Varni

Napravili smo pauzu u jednom od plažnih barova kako bismo otišli u toalet, a zatim nastavili obilazak. Odmah uz plažu su smješteni morski vrtovi, ogromna zelena površina koja se prostire dobrim dijelom obale, pa se tu između ostalog nalaze i pomorski muzej, spomenik Panteon Varne, zoološki vrt, terarijum, dječiji park, delfinarijum i ko zna još šta.

Gradska plaža u Varni

Na moju veliki žalost, vremena za detaljnije istraživanje ovog dijela grada nije bilo, pa sam se zaputio nazad ka centru, ovaj put bulevarom Slivnica, koji je vrvio od života i sadržaja. Ono što mi se dopalo u Varni je to što za razliku od većine drugih gradova ne postoji samo jedna glavna ulica koja služi kao pješačka zona. Stižemo do jedne od najstarijih pravoslavnih crkava u Varni posvećene Svetom Nikolaju Čudotvorcu. 

Biblioteka na otvorenom u parku pored gradske plaže

Zastao sam na trenutak da je fotografišem, ali me je ubrzo omeo bugarski Rom koji mi je prišao i pitao odakle sam. Razmijenio sam nekoliko rečenica s njim iz čiste kurtoazije, nakon čega mi je ponudio da kupim marihuanu. Nisam siguran kako Bugari rezonuju, ali sam morao da se zapitam kako je u nekome ko pasionirano fotografiše 150 godina staru crkvu prepoznao potencijalnu mušteriju.

Crkva Sveti Nikolaj Čudotvorni

Zahvalivši mu se ljubazno, kao da mi je ponudio šećernu vatu a ne travu, šmugnuo sam i sustigao prijatelje koje sakralana arhitektura nije suviše zanimala, pa su zastali ispred obližnje prodavnice da kupe neko osvježenje. Poslijepodne je odmicalo, a na mojoj listi ucrtanih lokaliteta ostalo je još nekoliko neovjerenih stavki. Izbivši ponovo na kružni trg kojim smo ranije tog dana prošli, krenuli smo ulicom Sveti Kliment da bismo stigli do ostataka rimskog kupatila, pa smo usput naišli i pored armenske apostolske crkve iz 19. vijeka. 

Armenska crkva u Varni

Dvorište crkve je bilo zaključano, pa sam se morao zadovoljiti fotografisanjem dok sam kao majmunče visio sa šiljate željezne ograde. Postoji u Varni još nekolicina religijskih objekata poput crkava, džamija, pa čak i jedna sinagoga, ali prema arhitektonskoj vrijednosti bih mogao izdvojiti još eventualno pravoslavnu crkvu Svete Paraskeve Petke, koja se nalazi nešto dalje od centra pa sam je morao izostaviti iz ucrtane rute.

Ostaci rimskog kupatila u Varni

Na mjestu današnje Varne nekada je postojao rimski grad Odessus, što objašnjava prisustvo ostataka rimskih kupatila iz drugog vijeka. Ovo je najveće očuvano rimsko kupatilo na Balkanu i četvrto po veličini na prostoru nekadašnjeg rimskog carstva. Naročito mi je interesantno što se kupatila nalaze usred savremenog naselja, pa je kontrast između modernih zgrada i drevnih zidina samim time dramatičniji. Ulaz se plaća, ali uprkos zaštitnim ogradama koje su postavljene, čak i kao slučajni prolaznik možete vidjeti solidan dio nalazišta, pa posjetu preporučujem samo ako ste strastveni ljubitelj istorije i arheologije.

Park koji vodi do gradske plaže

Posljednje preporuke u pogledu obilaska Varne odnose se na nekoliko mjesta koja ja lično nisam uspio posjetiti zbog nedostatka vremena i žalim zbog toga, pa vam predlažem da ne ponavljate moju grešku. Prva preporuka se odnosi na arheološki muzej u kome se nalazi, pazite sad, najstarija kolekcija predmeta od zlata u svijetu. Ovo blago je sasvim slučajno otkriveno 1972. godine skupa sa nekropolom od 294 grobnice prilikom građevinskih radova u industrijskoj zoni grada. Kolekcija zlatnih predmeta broji preko 3.000 primjeraka ukupne težine više od 6 kg. Osim zlata, pronađeni su i brojni drugi predmeti od bakra, kamena, preko 650 glinenih posuda i sl. Pored muzeja, možete posjetiti i samu nekropolu čije grobnice datiraju iz 45. vijeka p.n.e., znatno prije postojanja sumerske civilizacije.

Sjedište bugarske mornarice

U Varni postoje i drugi interesantni muzeji kao što su etnografski, prirodnjački, istorijski, kuća leptira i sl., kao i veoma popularan retro muzej u kome možete naći najrazličitije predmete od automobila, kućanskih i kancelarijskih uređaja i igračaka kakve ste nekada davno i sami imali u svom domaćinstvu. Oko 8 km udaljenosti od centra, uz samu obalu mora smjestila se rezidencija Evksinograd, imanje koje ćete željeti vidjeti ukoliko se u Varni zadržavate duže od jednog dana. 

Stara arhitektura u Varni

Palata je sagrađena po nalogu bugarskog princa Ferdinanda I na mjestu nekadašnjeg manastira Sv. Dimitra, a oko nje je podignut ogroman park sa brojnim rijetkim vrstama drveća poput crnog hrasta i atlanskog cedra. Kompleks i dan danas plijeni svojom ljepotom, a ja ću vam prepustiti da ga samostalno detaljnije istražite jer mene čekaju novi gradovi o kojima treba da vam pišem. Ako vam se dopao ovaj putopis ostavite komentar i nemojte propustiti ni ostale priče iz Bugarske.