Malo koji kutak Evrope sam upoznao kao što sam to imao priliku sa Vojvodinom u protekle dvije godine. Obilazio sam njene dvorce, šetao obalama Dunava i Tise, sjedio u biblioteci karlovačke gimnazije, sunčao se na novosadskom Štrandu i krio od tog istog sunca u nepreglednim drvoredima platana, divio se subotičkoj secesiji, mirisao ozloglašenu lavandu u Bukovcu i doživio nestvarno lijep zalazak sunca na Vršačkom brijegu. Jedno od vojvođanskih mjesta koja sam dugo vremena želio dopisati na ovu listu je Apatin, gradić na krajnjem zapadu Bačke, odijeljen koritom Dunava od susjedne Hrvatske. To zasigurno nije jedno od zvučnijih imena srpskog turizma, ali me je intrigiralo još otkad sam prvi put čuo za njega.